Connect with us

Društvo

ZVONIMIR HODAK: Uz Dejana Jovića na Hrvatskom vojnom učilištu predaje i sin generala JNA koji je razorio Vukovar

Objavljeno

- datum

Dejana Jovića odrekao se čak i Ivo Josipović, jer se Dejan navodno zaprepastio kad je čuo trač da je u Srebrenici počinjen genocid, ali ga se nije odreklo Hrvatsko vojno učilište. 

I tako je moderni simbol ženskih, a tako i ljudskih prava postao Istanbul. Ako EU činovnici to požele, a Angela Merkel se složi, evo nama balkanskim domorodcima još poneki simbol napretka i progresa.

Nije loš kao progres, recimo, Rijad – glavni grad Saudijske Arabije. Na arapskom “Vrtovi“ je vrtna oaza progresa i slobode, naročito za žene

Eto, nedavno je u Saudijskoj Arabiji ženama napokon dopušteno da sjednu za volan auta, ako ga imaju. O kamenovanju žena zbog preljuba ne bih ovaj put. Tema je Istanbul i njegovi kroz povijest opjevani haremi u kojima su turske Sanje, Rade, Vesne, Anke i druge naše sufražetkinje kroz mrak vodile svoje bitke. I nije bilo lako.

Još od cara Šahrijara kojem je iznenada omrznuo ženski rod. I nije to neka posebno rijetka pojava. Uglavnom, našem caru Šahrijaru dovodili su svaku večer novu djevicu. On ju je noću iskoristio i ujutro dao pogubiti. I to je sve tako išlo dok mu ne dovedoše Šeherezadu koja mu je predložila da mu, umjesto “onih stvari“, ispriča priču. Priča se Šahrijaru toliko svidjela, skoro kao našoj vladajućoj eliti i Angeli Merkel Istanbulska konvencija. I tako, umjesto da Šeherezadu pogubi, car je čekao svaki puta slijedeću večer kako bi čuo nastavak priče. Eto, tako su nastale već famozne “Priče iz tisuću i jedne noći“.

Šeherezada je svoj raskošni pripovjedački talent upotrijebila kako bi spasila sve djevice u carstvu od cara ženomrsca. No, tko će nas spasiti od carice iz Berlina i vezira iz Bruxellesa? Kako pomalo kužim pravo, znam da je zaštita žena od nasilja u obitelji već davno uključena u brojne hrvatske zakone i Ustav RH. Kao i svaka međunarodna konvencija, i Istanbulska konvencija će biti iznad svih zakona i Ustava naše države.

Čitam loše obaviještene pesimiste koji puni optimizma najavljuju: “Premijer će se izjavom ograditi od pitanja roda i rodne ideologije“. Preslatko! Čime? Možda žilet žicom… Takve rezerve na ovu Konvenciju nisu predviđene pa ih nijedna država koja želi ratificirati Konvenciju ni ne može uložiti.

Biskupu Vladi Košiću je sve jasno: “Rodna ideologija želi se uvući u naše zakone Istanbulskom konvencijom. Time će se Hrvatsku dovesti u sustav samouništenja.“ Upravo tako!

Što reći o izmjenama zakona RH uvođenjem dodatnih kaznena djela iz Konvencije. Ili odredba da država nadoknađuje štetu žrtvi ako počinitelj to ne želi? Čl.78. Konvencije izričito kaže: “Nikakve rezerve ne mogu se staviti u pogledu bilo koje odredbe ove Konvencije…”

Sada neka netko priča o ogradama koje će staviti HDZ i Plenković kako bi izbjegao odredbe o rodnoj ideologiji. To je samo smokvin list za sve one poltrone u HDZ-u koji će i mimo svog uvjerenja glasovati za ratifikaciju Istanbulske konvencije.

Vlastitim izborom pristajemo na kolonijalni status glede ideoloških pitanja koja nam nameću neke histerične skupine novih seksualnih puritanaca. Zgodno. Što je sa samostalnošću države, što s pravom naroda da sam odlučuje o svojim vrijednostima… Bojim se da se radi već o izlizanim floskulama.

Što nam u takvom slučaju preostaje osim izravne demokracije, a to je referendum? Neka svi građani Lijepe naše jasno iskažu što misle o toj Konvenciji. Nema egzaktnih izračuna koliko će nas Konvencija godišnje koštati. Po nekim izračunima aproksimativno godišnje oko milijardu i 50 milijuna kuna.

Uz uobičajene financijske transakcije i korekcije računajte na dvije milijarde kunića. Dobro, pošto smo “puni kao brod“, silno bogati, to našim vladajućim i neće biti neki problem. Osim što će biti problem iscijeđenom narodu.

NGO-ima kruha bez motike – ako prođe Istambulska…

Gledam na TV-u protest učitelja na Markovom trgu. Bijedne plaće, bez kolektivnog ugovora, a milijarde za Radu, Sanju Sarnavku, Vesnu Teršelič… i bezbroj gladnih nevladinih udruga koje će po Istanbulskoj konvenciji država biti dužna i dodatno financirati kad ju ratificiramo. Eldorado za nevladine udruge, eto njima kruha bez motike! Od te predviđene dvije milijarde godišnje neka se, recimo, samo učiteljima u Lici da 50 milijuna kuna i koje smo dobro učinili za naše nerazvijene.

Potpisali smo Konvenciju, a ako je ratificiramo tada smo zaista pokazali da smo poltroni i kmetovi prve kategorije. Kako to znamo već davno barem nas taj poltronski kod neće previše iznenaditi.

Pita tipičan Hrvat pita drugoga: “Što si završio ?“ “Tehnološki fakultet..“ odgovori ovaj. “Radiš negdje?“ “Ne, sad sam tehnološki višak…“ Boli te k….“, bar si u struci…“

ĆAĆA general JNA Života Panić, rušitelj Vukovara, a sin mu profa na Hrv. vojnom učilištu

Hrvatsko vojno učilište “Dr. Franjo Tuđman“ u Zagrebu vodi zapovjednik, general-bojnik Mate Pađen. General Života Panić je zadnji načelnik Generalštaba Oružanih snaga SFRJ. Zapovijedao je zadnjim napadom na Vukovar.

Kakve veze ima čovjek koji je optužen za zločine koji su se desili u Vukovaru s Hrvatskim vojnim učilištem? Nema direktne osim što njegov sin Nenad predaje na Hrvatskom vojnom učilištu. Progresivci će odmah zaroktati: pa što ćemo sad i djecu proganjati?

Jaki argument samo kad bi, recimo, sin Ante Gotovine bez problema predavao na Vojnoj akademiji u Beogradu.

Međutim, to nisu svi biseri s učilišta na kojem studenti moraju učiti, između ostalog, i najnoviju vojnu povijest RH. Među predavačima nalazimo i Dejana Jovića i Tvrtka Jakovinu. Zabrinulo me malo što je s Hrvojem Klasićem i Draganom Markovinom? Nitko ne diže glas da i njima treba tamo naći uhljebljenje kako bi među studente širili svoje projugloslavenske stavove..

Uprava Vojnog učilišta je stvarno skromna kad je tek pustila da tamo predaje sin njihovog kolege iz JNA koji je nekad razarao Vukovar. Bože, pa i drugi gradovi su razarani u “građanskom“ ratu. Ne bune se ni braniteljske udruge… ni desne ni lijeve stranke. Možda ništa o tome ne znaju!

Zlobnici na fejsu pišu da je ovaj skandal još jedan dokaz da je u Domovinskom ratu 30% Hrvata dobilo hrvatsku državu, a 70% Hrvata je izgubilo Jugoslaviju. Ono što je izvjesno je da će polaznici Hrvatskog vojnog učilišta naučiti sve, baš sve o Maršalu Titu, Sutjeskoj, Neretvi i ostalim epopejama i herojskoj bježaniji po “šumama i gorama.“

A da Mate Pađen na HVU zaposli najpoznatijeg hrvatskog matematičara na svijetu akad. Pečarića?

Mene zanima kriterij vodstva tog faksa na čelu s Matom Pađenom. Na učilištu se predaje recimo i matematika. Je li se ikada netko sjetio recimo akademika Josipa Pećarića, našeg najpoznatijeg matematičara u svijetu? Je li general Pađen pomislio na prof. Josipa Jurčevića, eksperta za Domovinski rat u kome je sudjelovao aktivno te napisao nekoliko knjiga o tome. Dobro, prof. Jurčević nikada nije došao do tako briljantnih znanstvenih sinteza kao naš Dejan.

Prva je jugo-sinteza, a druga je izmišljotina da je za odcjepljenje od Jugoslavije bilo svega 11,5% Hrvata. Usprkos referendumu od 19. svibnja 1991.g. na koji je izašlo 83,56 posto birača te se njih 94,17 posto izjasnilo, jednostavno rečeno, za raskid s Dejanovom Jugoslavijom.

Dejana se morao odreći čak i Ivo Josipović jer se Dejan navodno zaprepastio kad je čuo trač da je u Srebrenici počinjen genocid. Odrekao ga se kao svog analitičara Josipović, ali ga se ne odriče Hrvatsko vojno učilište.

Puni pogodak je i povjesničar Tvrtko Jakovina. Uža specijalnost mu je “titoizam“. Svi partizanski zločini u prvih pet godina nakon “oslobođenja“ po njemu su bili samo pravedna osveta ogorčenih partizana… pa se može samo pretpostaviti što su sve polaznici Hrvatskog vojnog učilišta čuli i naučili od predavača s ovakvim sjetno-nostalgičarskim pogledom preko Drine.

A pok. Života mora da je ponosan što je njegov sin Nenad uspio u onom o čemu je on sanjao u jesen tamo davne 1991.g.

Ne znam jesu li se prof.dr. Jurčević i akademik Pećarić kandidirali za neku katedru na Hrvatskom vojnom učilištu, ali ako jesu onda su imali izglede recimo kao onih 6% koji su se 19. svibnja 1991.g. izjasnili za ostanak u SFRJ. Oni preživjeli između tih Dejanovih 6% danas ipak uživaju u činjenici da su baš oni ipak na kraju pobjednici. Ponekad je i 6% dovoljno. Naravno, pod uvjetom da imaš sreću pa se rodiš ili živiš u Hrvatskoj. I da ti još jugonostagičari predaju budućim časnicima HV-a.

Izgleda da je Friedrich Nietzsche bio u pravu kad je napisao ”Ne postoje činjenice nego samo interpretacija“.

Hrvatski ljevičari i dalje žive u dosadnoj zabludi o svojoj tobožnjoj superiornosti nad kockastoglavim ognjištarima, desničarima i klerofašistima… bez obzira na akademsku razinu. Jedna od omiljenijih hajki su tzv. plagijati. Ako ne ide drugačije onda ćemo našu akademsku superiornost dokazati razotkrivajući desničarske plagijatore. Neka me netko upozori na jedan jedini primjer kad je desnica upozorila ili počela histerizirati zbog nekog plagijata u redovima naše progresivne i istinoljubive ljevice.

Zato su na udaru ostataka kos-udbaške intelektualne “elite“ uglavnom “klasni“ neprijatelji tipa Pave Barišića, Milijana Brkića te Gotovine i Vukojevića iz drugih prizemnih razloga. Tako se profesionalni izumitelj lijekova protiv raka Ivan Đikić i “ljubitelj“ Donalda Trumpa okomio na profesora Barišića optuživši ga za znanstveni plagijat. Naravno, Đikićevo “otkriće“ je lijeva medijska falanga prihvatila vrlo zdušno i sa zluradošću. Kao uostalom i “silovanje“ Vice Vukojevića “mlade muslimanke“ u Hercegovini za vrijeme rata.

Treba se samo prisjetiti kako se saborska ljevica s veseljem okomila na ministra Barišića tako da se na saborskoj govornici izredalo 45 briljantnih ljevičarskih umova tražeći odlazak “plagijatora“.

Kako Plenković nije podržao tu primitivnu histeriju, uz dodatak da oporba ima savjetnika preko Antlantika – mislim na Đikića, isti je “rastužio“ naciju odlukom da odlazi iz Hrvatske zbog “branitelja“ plagijata Plenkovića. Da ne duljim, mislim da znate kako je Đikić “napustio“ Hrvatsku. Jeftini ljevičarski blef i ništa više.

I kad je iz Njemačke napokon stigla potvrda da plagijata u radu Pave Barišića nema, nastao je muk. Ni riječi isprike. Kao ni Vukojeviću i Gotovini koji je tobože pljačkao po Parizu. Jedno je kristalno jasno. Oni koji su izmišljali i zlurado pokušali kompromitirati druge, pokazali su samo jedno – etika je za njih samo pojam u rječniku. O stvarnom i pravom značenju te riječi nemaju pojma.

Što se tiče naše lijeve falange, kao što bi rekli Latini: ”Nihil novi sub sole“ ili ništa novoga pod suncem.

Beograđanka se slikala gola u crkvi u Dubrovniku. Sad zamislite da se kojim slučajem ista “dama“ uslikala gola u nekoj džamiji u RH, BiH ili u Srpskoj Pravoslanoj Crkvi. Ne morate ni zamišljati. To bi bio skandal bez presedana o kojem bi naši ljevičarski mediji i pseudoelita urlali na sav glas! Dubrovački biskup Mate Uzanić bio je brutalno oštar: “Oprosti im Bože, ne znaju što čine!“ Sad se sjetite i Irineja, Porfirija, Vulina, Đačića… i sve je jasno. Crkva, HV, HAZU, nekad JAZU, pa danas više JAZU nego HAZU. Sve su to institucije u koje Hrvati uvijek gledaju s nadom. I neka i dalje gledaju. Kardinal prima Vučića. SPC minira kanonizaciju Stepinca. Kardinal kao da ne vjeruje u to pa pita Vučića je li to možda istina.

HAZU i nadalje ima akademika Josipa Broza Tita, a njezin predsjednik smatra da je ZDS protuustavan, ali zvijezda je ok! Sama njemačko-britanska sumnja da je Tito odgovoran za 570.000 tisuća likvidiranih u zločinačkom poraću trebala bi biti dovoljna HAZU čelnicima da se netko u tamo barem malo zabrine. Za tobože “ isključivo“ ustaški pozdrav ZDS su spremni odmah donijeti osudu. Njih ne zanima što je to bio poklič u Domovinskom ratu i prave se da nemaju poima o tome da su u Vojno-povijesnom muzeju u Beču izložene kacige hrvatskih postrojbi iz Prvog svjetskog rata s na njima ugraviranim natpisom “Za dom“. To se zbilo još davne 1914.g. Možda su u Silobrčić, Rudan i ekipa iz HAZU uvjereni da je 10. travnja te godine nastao NDH.

Neka još pogledaju ispred zgrade Muzičke akademije spomenik Đuri Deželiću iz vremena SHS-a na kojem je upisano “Za dom“. Bilo bi zgodno da predsjednik Akademije dr. Kusić odvede i svoje i Brozove akademike na vikend u Beč. Ako je preskupo onda bar na šetnju do Muzičke akademije. I neka pripaze da im ona famozna Beograđanka ne uleti jednog dana u HAZU s kamerama. Misleći da je to još uvijek Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. I možda žena ne bi bila tako daleko od istine.

Sjetite se samo koliko se pok. Franjo Tuđman ljutio na ljevičarenje naše slavne HAZU! Dok SANU u Francuskoj 1. dovršava novi -Memorandum 2, naša Akademija se drži stare zagorske mudrosti: ne bi se šteli mešati!

Međutim, da nismo 5. kolovoza 1995.g. dobili rat još kako bi se u “mešali“ u borbi protiv hrvatskog nacionalizma. O Istanbulskoj konvenciji i rodnoj ideologiji HAZU će jasno i odgovorno iznijeti svoj stav krajem 2099. ili nešto kasnije. Ako bude ranije, siguran sam da će ovi akademici s Kusićem na čelu svesrdno podržati uvođenje rodne ideologije.

Ili kako je rekao Ciceron: “Tempus rerum imperator“ ili vrijeme je vladar svega.

Dinamo izgubio od Lokomotive s istim rezultatom kao i protiv Rijeke. I lijevi bek je podnio ostavku. On je svoje napravio.

Od daleko najtalentiranijeg mladog igrača u klubu Ante Čorića napravio je frustriranog i neambicioznog promatrača s klupe.

Počelo je prošle godine na utakmici protiv Hajduka u Maksimiru. Mladi Olmo ušao je u igru s klupe i odmah postigao gol. Od tada je postao standardi prvotimac. Danas je, igrajući kontinuirano uz Alžirca, najbolji igrač. No, prvi je gol na toj utakmici dao Ante Čorić. Valjda je zato bio odmah zamijenjen. Lijevi bek mu je u ovoj sezoni jednom velikodušno dao priliku: 7 sekundi prije kraja uveo ga je u igru. Naravno da ga ponizi.

Projekt uništenja Ante Čorića je tako završen. Ako je itko čuo da je negdje lijevi bek bio dobar trener, neka mi javi. No, neću u to povjerovati…

Zvonimir Hodak

Komentari

Komentari

Društvo

Jevrem Brković: Mislim da bi svaka Jugoslavija bez Srbije uspjela!

Objavljeno

- datum

 JEVREM I BALŠA BRKOVIĆ, STUPOVI STARE I NOVE CRNE GORE 

Jevrem i Balša Brković: Njegoš nije Balkanac  U Njegoševu opusu nema riječi ‘Balkan’; da je Njegoš sebe osjećao Balkancem, on bi to ipak negdje umetnuo

Gospodo Crnogorci, je li vaša zemlja na Balkanu?

JEVREM: U cijelom Njegoševu opusu nema spomena Balkana, što znači da je Balkan umjetna tvorevina, prije svega mentalitetska. Ja smatram, kao pisac, čovjek i intelektualac – crnogorski, dukljanskog porijekla – da mogu meritorno govoriti o Balkanu i tvrditi da Crna Gora nije Balkan. Balkan se geografski i klimatski završava kod Užica u Srbiji.

BALŠA: Od početka je posrijedi filološka zabuna. Kao što znate, riječ ‘Balkan’ je turskog porijekla i označava lanac visokih planina. Do zabune je došlo u 19. stoljeću, kad su njemački geolozi zaključili da je gorje u Bugarskoj geološki istovjetno s našim i hrvatskim Dinaridima, pa su sve skupa prozvali Balkanom, dok se kasnije ispostavilo da nije riječ o istom tipu planina.

Ipak, Crna Gora se uobičajeno svrstava na Balkan?

JEVREM: Crna Gora je odskora Balkan, tek otprije sto godina, kao i Hrvatska, i to od 1918. i ujedinjenja s balkanskim zemljama, prije svega Srbijom, pa smo pri tome morali uzeti i tursko nasljeđe Srbije. Crna Gora je mediteranska zemlja, sa starim dukljanskim, zetskim i crnogorskim dinastijama i, kao što rekoh, u cijelom Njegoševu opusu nigdje nema riječi ‘Balkan’; da je Njegoš sebe osjećao Balkancem, on bi to ipak negdje umetnuo.

Ali upravo Njegoševi opisi borbi s Turcima uključuju one elemente i metode koje podrazumijevamo kao ‘balkanske’?

JEVREM: Ja ne poričem da je on bio surov, čak i suroviji od onog što se smatra balkanskim.

Ipak, smatrate da je Crnoj Gori i Hrvatskoj Balkan nametnut od Srbije?

JEVREM: Mogu priznati da dijelovi Hrvatske i Crne Gore imaju nešto balkansko: Turska je otišla s Balkana, ali je ostavila svoj mentalitet, pa je taj okupacijski mentalitet ostao tu i poslije njihova odlaska. Štoviše, nijedan naš okupator u povijesti – od Bizanta i Venecije, preko Njemačke i Italije do Srbije – nije toliko ostavio svoj mentalitet kao Turci. Imali su i najviše vremena, doduše.

BALŠA: Ako prihvatimo mentalitetsko određenje Balkana, onda u nekom širem smislu Balkan počinje od bečke željezničke stanice, dok u užem smislu počinje od Zagreba. To je na neki način nedovršeni dio Europe. Nemaju samo Srbija i Crna Gora gusle, ima ih i Hrvatska: znam za onog Milu Krajinu.

Jevreme, zašto mislite da je turski mentalitet ostao utisnut najviše u Srbiji?

JEVREM: Taj se turski mentalitet primao u svim našim zemljama, ali je pravo prve bračne noći u praksi bilo prisutno samo u Srbiji. Ne volim mnogo pričati o genetici, jer se iz nje mogu izvući svakojake, pa i zločinačke teorije, ali činjenica je da je krvna grupa A intenzivno prisutna od Izmira u Turskoj do Crne Gore i Hrvatske, gdje se njezina učestalost smanjuje. U Srbiji imate jedan fenomen: zašto su četnici u ovom ratu napravili toliko silovanja u Bosni? Naša kršćanska civilizacija zasnovana je na kultu Majke Bogorodice, i tek kad je Europa shvatila da je to u Bosni uništeno, onda su riješili da interveniraju. Četnici siluju Muslimanke da bi se osvetili Turcima za pravo prve bračne noći, koje je bilo samo u Srbiji, i to do 1848. godine.

Balša, kad vas gledam obojicu zajedno, pada mi na pamet ona scena iz vašeg romana ‘Privatna galerija’, kad glavni junak šmrče kokain s korica debele knjige koju je napisao njegov otac akademik. Je li to samo generacijski obiteljski obračun ili i pobuna protiv epske tradicije Crne Gore i Balkana, čiji ste jedan od predstavnika i vi, Jevreme?

BALŠA: Meni je lakše da navedem književni razlog za tu scenu: ako se sjećate, to se događa na kraju četvrtog poglavlja, a u petom poglavlju junaku dolazi sin iz druge države, gdje živi sa svojom majkom, i on želi uzeti očinsku snagu za taj susret, uzimajući kokain s knjige svog oca. A u dimenziji koju spominjete tu bih, kako kažete, ‘pobunu’, opisao kao odnos visokog modernizma i postmodernizma.

JEVREM: Ja sam komandant Lovćenske straže, koja čuva Njegošev grob, a Njegoš je veliki pjesnik europskog romantizma.

Koji su vam najveći minusi Balkana?

BALŠA: Ta politička i državna nedovršenost koju sam spomenuo: ona stvara kulturološku situaciju koja suspendira kritički duh. Lideri na Balkanu uvijek su obožavani, a opozicija je uvijek izdajnička. Ta strast prema vođama je nesreća, s tim da taj omiljeni vođa obično završi tako da ga spale. To su kulturalne, antropološke odrednice Balkana: kad je netko tu 500 godina, kao što su to bili Turci, to nije okupacija, nego kulturološki projekt.

JEVREM: Ja nisam sklon turski utjecaj gledati isključivo negativno, Turci su u nekim stvarima bili prema našim ljudima bolji nego naši velmože. Recimo, nisu nikoga prisiljavali da prijeđe na islam niti je to itko mogao prije svoje osamnaeste godine. Turci su dobro riješili nacionalno pitanje, a imali su i dobra ekonomska rješenja, pa tako nisu islamizirali sirotinju. Iako je njihov utjecaj najjači, ne bih današnji Balkan gledao isključivo kroz njega, jer ovo je prostor i antičke Grčke i još nekoliko kultura. Uglavnom, rekao bih da je Crna Gora na Balkanu samo mentalitetski. Uostalom, nigdje u Crnoj Gori ne postoji Balkanska ulica, dok u Beogradu postoji.

Koji bi, po vama, bio glavni grad Balkana?

BALŠA: Jedini pravi glavni grad Balkana je Haag, jer se jedino tamo svi balkanski narodi i narodni vođe druže, razgovaraju i zajedno jedu.

JEVREM: Ta sintagma je izlizana: Balkan, Balkanci…

Što ta sintagma danas znači?

BALŠA: Mi danas možemo govoriti o ‘balkanskom barbarogeniju’ – to je genij koji nema obzira prema kulturi. Tu je Balkan drugo ime za antieuropsko i antizapadnjačko; Balkan je danas korifej toga, a u stvari je kolijevka europske kulture. Borislav Pekić je napisao da je Balkan svijetu dao dvije civilizacije, helensku i bizantinsku, a cijeli Zapad samo jednu – protestantsku. Međutim, sve što je tu bilo prije 19. stoljeća teško možeš uklopiti u današnji Balkan. Helenizam je kulturalno najznačajniji proces u povijesti Europe, koji je Europu spojio s Bliskim istokom, ali kad mi govorimo o Balkanu, mi govorimo o zadnjih 200 godina, kad su tutori Balkana bili Turska i Austrija.

Ukratko: što je Balkanu dala Turska, a što Austrija?

JEVREM: Austrija je ostavila mentalitet Vojvodine, sa željezničkim stanicama, javnim pisoarima i kazalištima, dok Turska nije ostavila ništa od toga, a umjesto pisoara dobili smo – ćenefe. Turska je nama ostavila što je ostavila, a oni sami su se modernizirali, pri čemu je čovjek koji ih je modernizirao – mislim, naravno, na Kemala Ataturka – rođen na Balkanu, u Solunu. A mi smo došli u situaciju da afrički car Bokassa izjavljuje kako neće dopustiti balkanizaciju svoje carevine!?

BALŠA: Uzmite u obzir jezik na Balkanu: sve riječi kojima označavamo dijelove tijela slavenskog su porijekla, od glave do srca, dok sve dijelove kućanstva zovemo turcizmima, od stana do kauča. Dakle, zoveš se po slavenski, a kućiš se po turski.

Jevreme, jednom ste izjavili da su na Balkanu svi razlazi teški, od ljubavnih do političkih. Zašto se nismo mogli rastati kao Česi i Slovaci, uz ples i šampanjac u ponoć?

JEVREM: Na Balkanu nisu teški samo razlazi i rastave, nego i susreti i ujedinjenja – ta mi smo se nekoliko puta sastajali i rastajali. Tu svi robujemo jednome mentalitetu, koji nije samo turski, nego i južnoslavenski. I svi smo stoljećima uvjeravani – počevši od starih hrvatskih pisaca, koji su govorili o slavinstvu, do Njegoša i poslije Njegoša – da smo svi mi Južni Slaveni braća. Na tom uvjerenju je počivala Jugoslavija, i recimo da je Jugoslavija bila nekakav izlaz iz te naše parcijalne situacije, makar je u samom nazivu imala kaos: a gdje su neslavenski narodi? Gdje su Albanci, Mađari i drugi? Ali ako me pitate za razlog, ja mislim da bi svaka Jugoslavija bez Srbije uspjela, jer Srbija ima imperijalne ambicije, ona se ne može pomiriti da Slavonija nije Srbija.

Kako će procesi i ratovi iz 90-ih utjecati na budućnost Balkana?

JEVREM: Mislim da je ovaj proces s početka 90-ih, odnosno raspad Jugoslavije, jedan od najprogresivnijih procesa na Balkanu uopće, makar i dalje postoji ta tipična balkanska ovisnost o prostoru – nema balkanske države koja ne misli da je negdje zakinuta od susjeda, što je tipično osjećanje malih zemalja. Svijet i Europa dugo se nisu bavili Balkanom, sve do ratova i pojave Slobodana Miloševića: tek onda je svijet shvatio da se mi svakih 50 godina pokoljemo i sve srušimo jedni drugima, i da onda zovemo Europu i svijet da podignu to što smo mi srušili, i to je to čuveno ‘balkansko pitanje’. I onda je svijet rekao: ‘Dosta! Sad ćete biti dominioni, a vaši vođe će doći u Haag!’ Taj proces je doveo do priznanja Kosova, što su Hrvatska i Crna Gora već učinili.

Kažete da ćemo biti dominioni?

JEVREM: Mi ćemo u civilizacijskom smislu biti europski, tj. američki dominioni. To se nacionalistima neće svidjeti, ali to je civiliziranje Balkana, i to je normalno i to treba prihvatiti. Valja maknuti kriminal i početi se baviti civilizacijom.

Što će biti s međusobnim odnosima balkanskih naroda u bliskoj budućnosti?

JEVREM: Mislim da će se odnosi popraviti čim uđemo u Europsku uniju. To je najbolji put da se demfuju balkanski nacionalizmi, od Slovenije do Makedonije.

Oprostite, što znači ‘demfuju’?

JEVREM: Umanje.

Što će Balkan dobiti od ulaska u EU?

JEVREM: Svi ti naši antagonizmi čine nas u očima Europe plemenskim društvima. Sad treba naučiti europski protokol ponašanja, i to moraju svi naučiti, od vođa naniže. Meni se čak čini da se, kako nam se Europska unija približava, zaista sve više distanciramo od balkanskog modela ponašanja. Europa je uvela taj termin ‘zapadni Balkan’, što nikad nije postojalo, ali je dobro što je zapadni, a ne istočni.

Što ćemo sa Srbima i Albancima?

JEVREM: Srbi više nisu najbrojniji balkanski narod, nego Albanci, koji imaju biološku eksploziju. Ja sam albanski prijatelj, ali… hajde, o tome ćemo drugi put.

Uglavnom, je li Balkan nešto pozitivno ili negativno?

BALŠA: Vjerojatno polovina ljudi gleda na Balkan pozitivno, a polovina negativno. Imamo memoriju, kao što imamo i negativne i pozitivne stereotipe. Po tim negativnim stereotipima Balkan je nešto odurno, pa nitko neće da mu pripada: vi niste Balkan, mi nismo Balkan, na kraju je samo Grčka Balkan, ma vidi molim te!? A nervira me i ovaj drugi stereotip, kao Balkan je šampion u vitalnosti, kreativnosti itd., a ono svakih 50 godina klanje.

Damir Pilić/ SD, Nedjeljna Dalmacija   SNIMILA VINKA MARINKOVIĆ

 

 

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Josip Jović: Trijumf hrvatske predsjednice u Bukureštu

Objavljeno

- datum

Inicijativa triju mora doživjela je ove godine u Bukureštu svoju potpunu afirmaciju. Osim dvanaest zemalja članica (Litva, Letonija, Estonija, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Austrija, Slovenija, Hrvatska, Rumunjska i Bugarska), inicijativu su podržali i ovogodišnjem zasjedanju nazočili predstavnici Europske unije (Jean-Claude Juncker, predsjednik EK), SAD-a (Rick Perry, ministar energetike) te Njemačke (Heiko Maas, ministar vanjskih poslova).

Dok Amerika nije iznenađenje, jer inicijativu podupire od početka, potpora EU-a i njezine najjače članice ipak to donekle jest, s obzirom na to da su na ovoj strani u početku sumnjičavo vrtjeli glavom, sumnjajući kako bi ona mogla biti usmjerena protiv samog EU-a. Takav je stav, primjerice, otvoreno izrazio Ivan Jakovčić, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu piše Josip Jović u Slobodnoj.

EU se priklonila Uspravnici, shvativši da ju ne može zaustaviti

Europska unija priklonila se ovoj srednjoeuropskoj asocijaciji država sa spremnošću za financiranje njezinih projekata, shvativši kako je ne može zaustaviti i kako bi je, bude li se protivila, mogla čak i izgubiti na vlastitu štetu, a u korist američke ili čak ruske konkurencije. Sama ideja o najprije dva, pa onda tri mora nekako je nastala nakon što se u “staroj” i bogatoj Europi počelo govoriti o dvije brzine unutar EU-a, pa su ove zemlje, uvidjevši kako je vrag odnio šalu, odlučile uzeti stvari u svoje ruke.

U Bukureštu je akceptirano 45 projekata, među kojima se jedanaest odnosi na Hrvatsku (LNG terminal, Luka Rijeka, Jonsko- jadranski plinovod…), vrijednih 45 milijardi eura, i to sve iz područja energetike, prometne i digitalne infrastrukture. I Hrvatska bi mogla imati velike koristi ne bude li unutarnje poslovične destrukcije, neorganiziranosti i sporosti.

Pogrešno bi bilo misliti kako su samo ekonomski interesi u pitanju. Postoji i nešto što se ne ističe u prvi plan, jer možda nije zgodno, nešto što djeluje i kad nije osviješteno ili pak nešto što se podrazumijeva. Spomenute zemlje povezane su katoličkim tradicijama i vrijednostima nasuprot zapadnoeuropskom sekularizmu, te zajedničkim životom i sudbinom u austrougarskim ili sovjetskim okvirima.

Ključna osoba – Kolinda Grabar-Kitarović

Ključna osoba u ovom projektu je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, od nje je sve krenulo, ona je, nasuprot dvojici svojih prethodnika, rekla: Mi nismo zapadni Balkan, mi smo Hrvatska i pripadamo regiji koja se zove Srednja Europa. Za svoju ideju najprije je pridobila Poljsku, pa SAD, pa sve ostale, demonstrirajući kako i mala država može biti važan međunarodni igrač ako ima samouvjerene, inicijativne i sposobne političare koji drže do sebe i do svoje zemlje.

I zbog tog okretanja od Balkana (i od Jugoslavije) zaradila je u političkim i medijskim krugovima pregršt oštrih napada, kao nedavno u povodu jednog intervjua u Kleine Zeitungu. Ti će krugovi i nadalje forsirati “našu regiju”, koja, razumije se, nije Srednja Europa.

Izvor: Josip Jović/Slobodna Dalmacija

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

ZERO HEDGE: ZAMALO ARMAGEDON! JE LI PUTIN PONOVO SPASIO čovječanstvo!?

Objavljeno

- datum

Zamislite glavnu vijest: Po ne znam koji put je Vladimir Putin spasio čovječanstvo… ovo u glavnim medijima nećete pročitati

Petrodolar polako odlazi sa scene kao jedini izvor vojne i ekonomske nadmoći SAD-a. Dolazi era stvarnog novca i ekonomije – ZLATO.  

Zbog toga je SAD-u i NATO saveznicima rat potreban kao nasušni kruh, makar nuklearni, makar propast svijeta, jer su padom Berlinskog zida 1989 zacrtali jednopolarni svijet neoliberalizma u kojem će oni biti JEDINI PRAVI PUT, ISTINA I ŽIVOT – VLADARI I “MORAL” SVIJETA SVOJIM RATOVIMA, NASILJEM, BANKARSKIM PRIJEVARAMA I PLJAČKAMA.

U potpunoj samovjerenosti da su velikom pljačkom Rusije za vrijeme Jeljcina Rusiju potpuno uništili tako da se nikada neće više oporaviti poništili su sve sporazume o neširenju NATO saveza na istok, o ravnoteži i kontroli nuklearnih balističkih projektila. Došli su na ruske granice od Afganistana do Kaliningrada. I onda im se pojavio VLADIMIR PUTIN koji je Rusiji vratio snagu obrane i dostojanstvo velike nacije.

18 rujna 2018. je s francuske fregate ispaljena raketa koja je uništila ruski tridesetmetarski avion elektronskog nadzora nad bliskoistočnim područjem. Istovremeno su 4 izraelska F-16 bili u sjeni tog ogromnog aviona da bi izazvali sirijsku protuzračnu obranu. To je bila zamka – strašna zamka – koja se dogodila nakon petosatnog razgovora između Erdogana i Vladimira Putina i sporazuma o odustajanju od Idlib ofanzive. Iz svega se moglo vidjeti da je NATO bio spreman reagirati na sirijsku ofanzivu na Idlib pod svaku cijenu: S podvalom bojnih otrova ili bez nje, jer je za njih Sirija pitanje vladavine nad svijetom. U Idlibu je nekoliko desetina tisuća džihadista među kojima se nalaze brojni američki, britanski, francuski i ini NATO operativci. Svi su oni uzeli za taoce 2 i pol milijuna stanovnika Idliba.

Shvativši ozbiljnost situacije Putin je prisilio Erdogana na ustupka i napravili su zajedničku zonu nadzora i odustali od ofanzive. SAD-u i NATO savezu je bila izmaknuta prilika za napad. Izostanak ofanzive za SAD i NATO je bio nezamisliv jer su pripreme za III svjetski rat gotove.

IZMISLILI SU DRUGI CASUS BELLI: Oborit će ruski elektronski nadzorni avion s 15 članova posade i izazvati Rusiju na odmazdu protiv Izraela i Francuske koji su članovi NATO saveza i tako opravdati OPĆI NATO NAPAD NA SIRIJU I RUSIJU ŠTO BI BIO ARMAGEDON.

Kako je Vladimir Putin promijenio scenarij pročitajte:

Sjajni komentator Tom Longo piše:

It was obvious to me that this attack was designed as a provocation to start World War III in Syria and blame the Russians for attacking a NATO member without proper cause, since the Syrian air defense forces were the ones responsible for shooting down the plane.  Lying us into war is a time-honored American political tradition. The setup is pretty clear. Israel and France coordinated an attack on multiple targets within Syria without US involvement but with absolute US knowledge of the operation to provoke Russia into going off half-cocked by attacking the inconsequential French frigate which assisted Israel’s air attack….That would constitute an attack on a NATO member state and require a response from NATO, thereby getting the exact escalation needed to continue the war in Syria indefinitely and touch off WWIII.

Author: Tyler Durden/ZeroHedge

Prevela i uredila: Kornelija Pejčinović

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno