Connect with us

Društvo

Željko Sačić: Srbijansko političko vodstvo tumor je na europskom tkivu

Objavljeno

- datum

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić u Bačkoj Palanci je Hrvatsku usporedio s Hitlerovom Njemačkom, a na tom skupu bio je i predsjednik SDSS-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac. Hrvatska javnost osudila je Vučićeve riječi dok srpsko političko vodstvo nastavlja ponavljati Vučićeve riječi i uvrede. U nekoliko proteklih dana srbijansko diplomatsko osoblje uputilo je oštre note i Izraelu  i Crnoj Gori zbog prisustva njihovih vojnih časnika na obljetnici VRO Oluja.

Umirovljeni general i jedan od zapovjednika tijekom VRO Oluja, Željko Sačić, za Direktno je rekao kako je unatoč svemu veoma neugodno iznenađen. “Mnogi suborci su me zvali ogorčeni tim izjavama. Zapravo, kako su dobro izjavili u priopćenju MVEP-a, radi se o jednoj izgubljenosti vrha srbijanske politike u prostoru i vremenu”, rekao je general Sačić.

“Oni kontinuirano stvaraju štetan dojam nepokajanog agresora, a svi najgori zločini iza Drugog svjetskog rata krenuli su  ’90-ih iz Beograda”, rekao je naš sugovornik i dodao: “Za sve genocide na području bivše Jugoslavije i zločine koji su počinjeni, odgovorni  ljudi, bili su što pod političkom što pod vojnom kontrolom Beograda i JNA, a koje je kontrolirao Slobodan Milošević. To je bio jedini fašistički režim na ovim područjima 1990-ih.”

General Sačić smatra kako je u srbijanskom medijskom prostoru nastupila jedna inverzija u kojoj se nažalost, potpuno neočekivano našao i čovjek kojem to nikako ne pristaje, najviše zbog odgovornosti prema ljudima koje on u Hrvatskoj zastupa, Milorad Pupovac.

“Nikako se nije smio dovesti u poziciju da bude tamo prisutan i da svojom šutnjom podržava takvu retoriku. Ona je dugoročno štetna, za Hrvate, ali i za Srbe koji u Hrvatskoj žive. Neshvatljivo je da i SPC ponavlja tu retoriku. Dakle, događa se ista stvar kao ’90-ih, a SPC i službeni Beograd pričaju istu priču”, podsjeća general Sačić.

“Takva ratna retorika je pomagala tome da se homogeniziraju i radikaliziraju srpski radikalni elementi, a s druge strane izazivala je opravdan strah i bojazan svih ostalih naroda, a pogotovo Hrvata”, smatra naš sugovornik i pita se što onda danas možemo očekivati.

Sačić dodaje kako su Hrvati s pravom kranje konsternirani. “Ne mogu vjerovati da nam i danas nakon svih stradanja, masakara, 146 masovnih grobnica, izbjeglištva i progonstava te 15 tisuća mrtvih i preko 600 srušenih sakralnih objekata nakon sveg zla kojeg smo prošli, opet ponavlja ista retorika bez trunke kajanja i razumijevanja stanja kojeg su ti ljudi i takva politika izazvali.

Takva retorika izrodila se u politiku koja je ocean nesreće izazvala u BiH, Kosovu, Vojvodini i Hrvatskoj”, kaže Sačić i dodaje kako se nada da je Milorad Pupovac svjestan toga kako je ova Vučićeva izjava i izjave državnog vrha Srbije u biti jedan neprijateljski akt na susjednu državu. “Nadam se kako će naš državni vrh s Pupovcem oko toga porazgovarati jer ako je on eksponent ili podržavatelj takve politike onda on ne smije biti i u vrhu hrvatske politike”, napominje Sačić.

Dodaje kako Hrvatska ima na desetine tisuća Srba koji sebe doživljavaju kao Srbe, ali koji Hrvatsku doživljavaju kao svoju domovinu, čije zakone poštuju, koji su borili se i ginuli za Hrvatsku u ratu. “Tih ljudi danas nigdje nema, upravo zahvaljujući politici Milorada Pupovca i aboliranim četnicima te politici koja se od 2001. odvija”, napomenuo je Sačić.

General Sačić smatra kako je stanje u kojem se danas nalazimo počelo procesom detuđmanizacije Hrvatske 2001. godine. “Tim procesom nisu nastradali samo hrvatski branitelji, već i branitelji ostalih nacionalnosti, a pogotovo srpske nacionalnosti”, smatra Sačić i dodaje. “Na nekakvoj platformi detuđmanizacije i neke nove vizije mirne reintegracije stvarali su se odnosi između Srba i Hrvata u Hrvatskoj.

To je najviše pridonijelo ovom stanju potpune blokade na kulturnim, duhovnim i svim ostalim poljima jer nije normalno da se na HTV-u braniteljima i pjevačima brane nastupi i da se onim ljudima koji se glasno deklariraju kao Hrvati, katolici i domoljubi lijepi etiketa klerofašista i ustaše”.

General Sačić smatra kako smo u to stanje dovedeni jer je apsolutno izgubljen kriterij što to znači imati hrvatski domoljubni osjećaj. “Zbog tog nametnutog stanja i politike nezamjeranja prema Srbima nalazimo se u istoj poziciji kao pred raspad Jugoslavije kad je sve što je bilo Hrvatsko bilo i ustaško”, podsjetio je general.

Naš sugovornik smatra i to da nije slučajno da se pojavljuju formulacije kako Hrvatskoj prijeti ustašizacija. “Tako nam žele prebrisati tešku, tegobnu, ali pobjedničku povijest koju smo imali 1990-ih godina, a sve one koji su sudjelovali u tom milenijskom projektu u potpunosti minorizirati, demonizirati, a kako bi dalje ostvarili sve one projekte koje su nekad davno postavili memorandumom SANU-a”, rekao je naš sugovornik i dodao kako to “nisu priče za malu djecu kako nas žele uvjeriti”.

“Projekt Velike Srbije postoji već 150 godina i dalje se nastavlja. Pogledajte samo izjave četnika Vojislava Šešelja koji otkako je izašao iz zatvora ne prestaje govoriti o tome kako se projekt velike Srbije nastavlja. Ovaj Vučićev govor i izjave političkog vrha Republike Srbije samo to dokazuju”, smatra Sačić.

Naš sugovornik smatra kako je ovakvo srbijansko političko vodstvo tumor na europskom tkivu. “Na žalost ovim izjavama progledava se kroz prste zbog kojekakvih geopolitičkih razloga. Oni vode politiku koja stravstveno brani vlastitu zločinačku prošlost, rehabilitira četništvo i bježi od političke odgovornosti”, smatra umirovljeni general i dodaje kako tamo gdje ne postoji politička odgovornost za počinjene zločine u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, onda ne može biti ni individualne odgovornosti.

“Dovoljno je samo pogledati kako njihova vlast slavi ratne zločince poput narodnih heroja,a kolike su zločine u Hrvatskoj i BiH počinili. Takva politika, takvo ponašanje u budućnosti će se nužno materijalizirati samo je pitanje kad i kako će to zlo napustiti granice Srbije”, smatra Sačić.

General Sačić smatra kako u tom slučaju i mi i naša djeca te buduće generacije ne smiju zanemarivati takve poruke koje dolaze i Srbije. Naš sugovornik smatra kako se radi o stvarnoj ugrozi i dodaje: “Danas imamo svoju vojsku, vojnike i sigurnosno bolje stojimo nego ’90-ih, ali s druge strane na Savi imamo Republiku Srpsku koja ponavlja retoriku i prati politiku Beograda.

Stvari se mogu jako brzo dogoditi ako netko bude to htio. A najgore je to što, iako smo članica EU i NATO-a, to se da prikazati kao divljački sukob Srba i Hrvata. Pod egidom da su u pitanju međunacionalni sukobi nitko neće reagirati. Na taj način prikazan je i sukob Turske i Grčke, pa nitko nije reagirao”.

“Vlast u Hrvatskoj bi se trebala ponašati kao da nam prijeti ozbiljna ugroza. Pokušati anulirati i onemogućiti svaku daljnju radikalizaciju Srba u Hrvatskoj, čemu služe razni četnički derneci u Hrvatskoj poput onog u Srbu. Uz to treba afirmirati ljude koji su doista pridonijeli oslobađanju Hrvatske, a danas su na margini društva potpuno zaboravljeni.

Naravno potrebno je pokrenuti i diplomatsku ofenzivu u Vijeću Europe, Europskoj uniji i Ujedinjenim narodima koje bi trebalo pokazati koje zločine je činila fašistička vlast Srbije ’90 ih godina, a čija retorika se i danas može čuti iz Beograda”, smatra Sačić. Dodaje kako bi i Vlada trebala razmisliti o tome je li dovoljno samo poslati priopćenje kao dosad ili je došlo vrijeme da napravimo korak dalje pa opozovemo veleposlanika ili zatvorimo veleposlanstvo.

Naš sugovornik smatra kako dosadašnja politika pružanja ruku i pokazivanja dobre volje dalje ne ide. “Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pružila mu je ruku, s naše strane napravljeni su koraci dobrih namjera, a srbijanska politika nam na to uzvraća huškanjem i ruganjem. Sjetimo se samo Vučićevog posjeta Hrvatskoj kad nam se narugao s ona tri dosjea nestalih”, kaže Sačić.

General Sačić smatra kako bi Vlada i predsjednica trebali napraviti nekakav diplomatski sustav obrane od te verbalne agresije, a koja bi se jednog dana mogla izroditi u konkretno nasilje kad nove generacije srpskih šovinista i nacifašista osjete da je došlo vrijeme kad mogu prijeći granicu i konkretizirati nasilje i preliti zlo ponovno preko granica.

“Vrijeme je da poduzmemo preventivne mjere kako se to zlo više ne bi dogodilo. S druge strane, vlast će na taj način poslati i poruku hrvatskom narodu da netko štiti naše mrtve koji su pali na bojnom polju i naše istine u Domovinskom ratu”, smatra general Sačić.

General Sačić dodaje i kako je sramotno da su stale istrage oko srpskih zločina tijekom Domovinskog rata, da se više nitko ne trudi oko otkrivanja istine i zločina. “Nedavno je bila obljetnica masakra u Dalju u kojem je poginulo 39 policajaca, pripadnika ZNG-a i civilne zaštite, a još uvijek nije otkriven počinitelj.

Cijeli članak pročitajte OVDJE!

Autor Marijan Opačak

Komentari

Komentari

Društvo

Ivica Šola: Pupovčevu dožupanu bilo bi pametnije da šuti

Objavljeno

- datum

Hrvatska, nažalost, nije Država Izrael. Izrael je okrenut budućnosti, danas je gospodarska, vojna i politička sila. Ali je okrenut i prošlosti, jer jedno drugo ne isključuje.

Tako, dok su razvijali državu i blagostanje, nisu zaboravili svoje žrtve holokausta. I pedeset i više godina nakon završetka 2. svjetskog rata hvatali su nacističke zločince po svijetu i sudili im.

Kod Hrvata je suprotno, medijska, pravosudna i politička mašinerija u ime “okretanja budućnosti” već dvadeset i sedam godina ili ne procesuira ili zataškava zločine.

Židovi su pak dvadeset sedam godina od završetka 2. svjetskog rata, koliko je i kod nas prošlo od Domovinskog, 1962. osudili u Jeruzalemu Eichmanna. Zato, kada bilo tko u medijima, u politici, kaže pustimo prošlost, okrenimo se budućnosti, zapravo govori – zataškajmo zločine.

Terete ga (i) Srbi

Vukovar i Hrvatska prepuni su Eichmanna i Eichmannčića. Prosvjed u Vukovaru, samo slijepac i kolaboracionst to nije vidio, bio je usmjeren protiv Eichmanna iz našeg sokaka. Ni “p” od politike.

Na jednoj strani govor, krik žrtava, silovane žene, na živo kastrirani muškarci, logoraši, preživjeli prerezanoga grkljana, koji su hrvatskim pravosudnim institucijama, kao i na prosvjedu, imenom i prezimenom prijavljivali svoje krvnike, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Ali ništa, muk, šutnja, opstrukcija ili sumanute političke interpretacije prosvjeda i diskreditacija krika žrtava nad kojima je, kako neki pišu, “Plenković odnio pobjedu”, a skup doživio “fijasko”.

Umjesto da slušaju žrtve, oni broje koliko je bilo prosvjednika. Bolesno. Da ih je bilo pet, to je sekundarno, bitno je da su žrtve imenovale zločince imenom i prezimenom, a da procesuiranja nema. Dapače, veliki medijski prostor daje se, na sam dan prosvjeda, mogućim sudionicima zločina na Ovčari, koji to, dakako, negiraju.

Radi se o aktualnom dožupanu vukovarsko-srijemskom i istaknutom članu Pupovčeva SDSS-a Đorđu Ćurčiću, koji je na dan prosvjeda u Vukovaru dobio ogroman prostor i osvanuo na naslovnici utjecajnog priloga jednog dnevnog lista.

Moja je građanska, ljudska i moralna odgovornost, u ime svih silovanih, masakriranih zaklanih i ubijenih u Vukovaru reći, što koštalo da koštalo – Ćurčić laže! U samoj opremi teksta, da dalje ne idem, vrište laži.

Prva, Ćurčić nije na meti “radikalne desnice”, kako tvrdi medij, Ćurčića terete Srbi. Ponovit ću, Ćurčić je Cvjetinu Joviću naredio da kopa jamu na Ovčari u koju su pobacana tijela ubijenih iz bolnice. Tereti ga i njegov sin Slobodan. Tereti ga… Možda su otac i sin Jović i ostali Srbi koji su uprli prst u Ćurčića “ekstremna desnica”, ne znam.

Znam samo da je jedan, danas bliski suradnik ministra Božinovića, odmah nakon mirne reintegracije dao Cvjetinu Joviću po žurnom postupku putovnicu i predali ga srpskim službama, a ovi ga prebacili u Norvešku, gdje i danas živi sa sinom. Ćurčić dalje tvrdi da je bio “radnik na Ovčari”, samo ne objašnjava koje vrste “radnik” i koje je “poslove” obavljao.

‘Običan radnik’

Drugo, Ćurčić tvrdi da nije znao za zločine. Laže. Kako to može tvrditi kada postoje svjedoci da jest. Evo primjer. Ivan Vukojević, Hrvat, danas pokojni (eto, žrtve umiru bez pravde), radio je kao veterinarski tehničar u VUPIK-u s Ćurčićem prije rata. Ćurčić je bio traktorist. Pred hangarom, nakon okupacije Vukovara, Ivana, koji je bio ranjen, zajedno s njegovom ženom Janjom, krenuli su tući.

Traktorist Ćurčić, kojemu je prije rata Ivan Vukojević puno pomogao, spasio ga je od smrti. Nazvao je oficira JNA-a koji mu je dao vozilo, a Ivan i Janja su vojnim vozilom odvezeni do škole u Sotinu. Potom su preko BiH prebačeni u Hrvatsku. To mogu potvrditi Srbi i istražitelji.

Za usporedbu, što jasno govori koliki je bio Ćurčićev utjecaj među zločincima, da jednim telefonskim pozivom riješi sve, Igora Kačića, hrvatskog zarobljenika, pokušao je spasiti njegov prijatelj, srpski dragovoljac. Nekoliko puta je Igora vadio iz grupe za likvidaciju, ali ga je oficir, psujući, vraćao nazad. I tako je ipak ubijen.

Kako Ćurčić može reći da nije znao za zločine, kada je evidentno da je imao snažan utjecaj na organizatore zločina da je jednim pozivom riješio sve, što drugi Srbi nisu mogli, pa ni za Igora Kačića.

Neću ništa sugerirati, zaključite sami o Ćurčiću kao “običnom radniku” na Ovčari koja je u to vrijeme, kad smo već kod “radnika”, bila radni i koncentracijski logor za Hrvate zaposlene u VUPIK-u, koji su 18., 19., i 20. studenog tamo maltretirani, a čuvali ih kao stražari srpski radnici VUPIK-a. Očito, osim Ćurčića, na Ovčari je tada bilo puno “radnika”. Koji morbidni cinizam!

Ne osporavam Ćurčiću slobodu govora, kao niti medijima da mu daju prostor, ali sam dužan donijeti i “drugu stranu” marljivog radnika Ćurčića, nekad traktorista, danas dožupana i koalicijskog partnera HDZ-a. Ima još toga, zato, bez cinizma, preporučujem Ćurčiću da mu je pametnije da šuti jer će krvava ravnica kriknuti!

No, nisu meni problem Ćurčići, već “naše” pravosuđe, DORH i MUP koji svojim (ne)činjenjem sudjeluju u zločinu. Ovo nije Država Izrael, stoga, okrenimo se budućnosti. S Ćurčićima na čelnim mjestima…

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Tko to podmeće Andreju Plenkoviću?

Objavljeno

- datum

Prvi su počeli podmetati oni koji su iskoristili lex Agrokor kako bi sve poslove podmetnuli njegovim prijateljima

Do prije dvije godine Hrvati su zamalo bili prepušteni sami sebi. Vlast je bila klimava, institucije bez političkog nadzora, a narod zbunjen. Ali, srećom, takvo stanje nije dugo potrajalo. Zagazili smo u razdoblje u kojem je politika brzo pohvatala sve konce i preuzela potpuni nadzor nad institucijama. Započela je era političke stabilnosti. Era u kojoj su institucije u službi stabilnosti, a politika jamac njihove neovisnosti. Što bi rekao gospodin Pupovac, to je razina nadzora i kontrole koja se ne može platiti ni suhim zlatom – Borislav Ristić u VL-u.

Zato treba dati državno priznanje svima onima koji su na tom putu žrtvovali vlastiti obraz i sav svoj politički kapital usmjerili na očuvanje te opjevane stabilnosti. U prvome redu, hvala zagrebačkom gradonačelniku, koji je delajući 365 dana u godini za svoje jato otkupio najveći broj slobodnih radikala. A sada bi neki te odgovorne ljude optuživali da su jeftini preletačevići? Koja besmislica, jer kako netko s takvim životopisom može biti jeftin? Oni su samo jamstvo da nikakve presude neće ugroziti stabilnost.

Hvala i gospodinu Vrdoljaku koji je zbog žrtve za stabilnost izgubio reputaciju omiljenog hrvatskog političara. On je svojim životnim primjerom djeci pokazao što je to “škola za život”.

I kako se javnim natječajima informatika pretvara u virtualnu stvarnost. Koliko je brižljivo pristupljeno ovoj reformi, govori i podatak kako je težina torbe smanjena za 30% jer se posebna pažnja obratila na to da se odmah ne uvode digitalne knjige kako učenici ne bi pomisli da je znanje lagano. Nije lagano kao što nije laka odgovornost upravljanja polovicom državnih tvrtki.

Posebno hvala gospodinu Pupovcu koji je zbog podrške ovoj vlasti jedva preživio napad giricama, koji je svoj čitav politički kapital obilato umnožio. To je čovjek bez kojega bi svi hrvatski Srbi ostali prepušteni totalnoj nebrizi i očaju i bez kojega bi davno zaboravili kako je nekad bilo bolje.

I na kraju, posebna zahvala ide našem premijeru koji je vezivno tkivo i snaga koja je sve ove različitosti okuplja u jednu duboku vreću. Zbog toga je izložen stalnim napadima, trpi najjače udarce i konstantna podmetanja. Znajući koliku plaću ima u Europarlamentu, prvo su mu podmetnuli neposlušnu stranku, a zatim zamjenika stranke koji ga stalno opstruira i pokraj kojega ne može ništa napraviti. A prethodnici su mu u amanet ostavili vjetrokaz, koji mu je 808 glasača podmetnulo kao predsjednika Sabora. Unatoč svim tim podmetanjima, on je opet bio spreman za žrtvu i preuzeo je vlast. A onda su toj vlasti podmetnuli lošu oporbu, kako se pokraj Bere i Pernara ne bi vidjelo koliko je on dobar.

Pokušali su mu podmetnuti u Vukovaru i na taj način zabiti klin između njega i gospodina Pupovca. Ali ekstremna desnica u tome nije uspjela jer je stabilnost sačuvana pravovremenim djelovanjem premijera, koji je prema riječima ministra Kušćevića, svojim nedolaskom izbjegao politiziranje tog skupa i sačuvao žrtve od “diskrepancije u percepciji”.

Onda se 40 tisuća onih koji se ne znaju čitko potpisati sjetilo referendumom ugroziti stabilnost. Čak su podmuklo mislili podmetnuti i onaj Sauchin potpis. Srećom je ministar Kuščević ostao pribran i 371 tisući potpisnika poslao poruku kako su gubitnici i da “tko gubi, ima pravo da se ljuti”. Upravo zato treba imati povjerenja u institucije koje transparentno zabrane nadgledanje prebrojavanja.

Ali našem premijeru najviše podmeću oni koji ga hvale. Znaju lijevi mediji i komentatori koliko ga ljudi vole pa se svim silama trude obraniti ga od njegovih desnih birača. A on za svoje birače radi sve. Potrošio je tako pola milijarde njihovih kuna na Uljanik, a sada jamči da će u likvidaciji potrošiti još 2,5 milijarde, ali ni to nije sve. I onda dolazimo do pitanja “tko podmeće Plenkoviću”. Pa, prvi su počeli oni koji su iskoristili lex Agrokor kako bi sve poslove podmetnuli njegovim prijateljima. Iza njih su došli oni koji se služe prljavim podmetanjem da će on uskoro preuzeti neku visoku funkciju i nama upravljati iz Europe. To su oni koji žele da se kandidira kako bi ga osramotili i internacionalizirali aferu Borg, kao da bi za to ikoga u Europi bilo briga. Ne daju se u Europi ostavke za takve gluposti. Ali ni Europi nije vjerovati – europski pučani su mu, tako, podmetnuli skraćenicu EPP, znajući da se to na hrvatski prevodi kao ekonomsko-propagandni program.

Kako onda ostati pribran pod svim tim napadima? Kako osigurati da se Hrvatska i dalje nastavi vrtjeti u mjestu? Tako da institucije paze da ni u jednom trenutku ne ugroze vlast, a vlast će poduzeti sve što joj je u moći da oni nikada ne skrenu s tog puta (Vecernji list).

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

STIGLE NOVE SNAGE: U HDZ-u nemaju pojma što im spremaju već na prvim izborima

Objavljeno

- datum

HDZ-OV TEAM BUILDING …

Oni koji sada u vrhu vlasti i HDZ-a i u većini oporbe i medija slave propast referendumskih inicijativa i to što se u Vukovaru skupilo “samo” 15 do 20 tisuća prosvjednika, zavaravaju se.

Prosvjednici su možda izgubili bitku, no rat je tek započeo. Uljuljkivanju i lovorikama nema mjesta jer onaj tko je u 14 dana uspio skupiti, sasvim svejedno 350 ili 400 tisuća potpisa, ozbiljan je politički igrač i nije ga pametno podcijeniti, piše Davor Ivanković za Večernjak.

Vjerojatno u Hrvatskoj sada ne postoji neka druga politička snaga koja bi mogla u tako kratkom roku prikupiti više potpisa za bilo što. Ako znamo da onaj tko ne izlazi na izbore, ne izlazi ni na potpisivanje peticija, možemo zaključiti da su oni koji su dali svoj potpis glasači, odnosno birači i da će ti ljudi koristiti svoje biračko pravo.

Ako pak znamo da su oni potpisom prosvjedovali protiv sadašnjih vlasti, Plenkovićeve Vlade i HDZ-a koji on vodi, jasno je da je vladajuća stranka u velikim nevoljama. Jer se može procijeniti da su potpisnici i prosvjednici iz HDZ-ova biračkog korpusa.

Kada bi samo polovica njih izišla i na sljedeće izbore i umjesto HDZ-u glas dala nekoj drugoj političkoj opciji, HDZ bi doživio potop. A koliko je svaka tisuća birača važna potvrđuju brojke iz 2016., kada je na izborima za HDZ glasovalo 683 tisuće birača (61 saborski mandat), a za ujedinjenu lijevu opciju 637 tisuća (54 mandata).

Uostalom, Most je sa 187 tisuća glasova osvojio 13, a Živi zid je sa 117 tisuća glasova čak osam mandata. Stvarna ili hinjena mirnoća i samozadovoljstvo vladajućih sada počivaju na nekoliko premisa.

Glavna kaže da će Plenković i njegov HDZ uspjeti nadoknaditi gubitak na desnom biračkom tijelu ulaskom u lijevi politički prostor koji će mu donijeti nove birače. To će se, prema tim računicama, morati dogoditi zbog potpune razlomljenosti ljevice, pa će oni koji sada slijeva aplaudiraju Plenkoviću ubuduće glasovati za njega. Je li tome baš tako?

Bivši šef i HDZ-ov premijer Sanader također se bio okušao u političkom manevriranju prema ljevici i gušenju stranačke desnice, no kad je trebalo, nije dobio dio glasova ljevice, nakon njegova odlaska HDZ je izgubio vlast. Sve je došlo na naplatu, a HDZ se vratio u sedlo tek kada se opet okrenuo prema svojem originalnom svjetonazoru.

Realnije je, dakle, procijeniti da je HDZ-ovo klatno doseglo svoju krajnju lijevu granicu i da više od toga HDZ-ovo biračko tijelo ne može tolerirati. Pouka je da najveći dio razočaranih birača SDP-a i ljevice sigurno neće glasovati za HDZ, pa bio on i Plenkovićev.

Pa kada ministar Lovro Kuščević na HTV-u ustvrdi da su referendumske inicijative “zagadile društvo” on to kaže ili iz straha ili zato što uopće ne shvaća koja tektonska pomicanja nastaju u HDZ-ovu biračkom tijelu.

Takve izjave iz vrha HDZ-a samo dodatno “ogađuju” HDZ kod tog dijela birača. Jedan od bivših HDZ-ovih lidera iz toga zaključuje da HDZ još nema pojma što mu se sprema i čudi se kako u vrhu stranke ne vide da su referendumske inicijative potpisivale uglavnom tisuće mladih i educiranih, obiteljskih ljudi. Koji su već nekoliko puta od prošlog proljeća, kada su u kolonama prosvjedovali u središtima velikih hrvatskih gradova, pokazali da posjeduju neku novu političku energiju.

Kako se stvari odvijaju, sad je već zamislivo da su oni blizu formiranja nove političke, konzervativne opcije koja bi, potencijalno, mogla izmijeniti hrvatski politički okvir. Ovdje se, dakle, ne radi o već viđenom – da dio srditih HDZ-ovaca radije glasuje za pravaške državotvorne stranke ili za sličnu opciju koju vode Hasanbegović, Esih i Glasnović.

Naprotiv, ovdje je riječ o aktivizmu sasvim nove ekipe ljudi koji za sebe najkraće kažu da oni “vole Hrvatsku i Boga”. Kažu i to da su protiv političkih kalkulanata.

Svesti te grupe mladih, obrazovanih konzervativaca na štićenike i aktiviste Željke Markić također bi moglo biti pogrešno. Koliko se zasad može čuti iz tog za javnost zasad vrlo zatvorenog kruga, Markić je “svoje odigrala” i u tijeku je okupljanje oko lidera koji će imati težinu za izbore.

I kada se kaže da je Plenković ovladao HDZ-om te da je dobro da se od pokreta HDZ profilira u stranku, zaboravlja se da je u HDZ-u kao pokretu bilo mjesta i za konzervativce. Ako se oni više u njega ne mogu uklopiti i ako za njih u HDZ-u više nema mjesta, jasno je da moraju krenuti svojim putem. A onda će postati odlučujuće tko će na izborima dobiti tih 350 tisuća glasova. I koji bi, da parafraziramo Kuščevića, iz temelja mogli “zagaditi” izbore.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno