Connect with us

Društvo

Željko Sačić: Srbijansko političko vodstvo tumor je na europskom tkivu

Objavljeno

- datum

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić u Bačkoj Palanci je Hrvatsku usporedio s Hitlerovom Njemačkom, a na tom skupu bio je i predsjednik SDSS-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac. Hrvatska javnost osudila je Vučićeve riječi dok srpsko političko vodstvo nastavlja ponavljati Vučićeve riječi i uvrede. U nekoliko proteklih dana srbijansko diplomatsko osoblje uputilo je oštre note i Izraelu  i Crnoj Gori zbog prisustva njihovih vojnih časnika na obljetnici VRO Oluja.

Umirovljeni general i jedan od zapovjednika tijekom VRO Oluja, Željko Sačić, za Direktno je rekao kako je unatoč svemu veoma neugodno iznenađen. “Mnogi suborci su me zvali ogorčeni tim izjavama. Zapravo, kako su dobro izjavili u priopćenju MVEP-a, radi se o jednoj izgubljenosti vrha srbijanske politike u prostoru i vremenu”, rekao je general Sačić.

“Oni kontinuirano stvaraju štetan dojam nepokajanog agresora, a svi najgori zločini iza Drugog svjetskog rata krenuli su  ’90-ih iz Beograda”, rekao je naš sugovornik i dodao: “Za sve genocide na području bivše Jugoslavije i zločine koji su počinjeni, odgovorni  ljudi, bili su što pod političkom što pod vojnom kontrolom Beograda i JNA, a koje je kontrolirao Slobodan Milošević. To je bio jedini fašistički režim na ovim područjima 1990-ih.”

General Sačić smatra kako je u srbijanskom medijskom prostoru nastupila jedna inverzija u kojoj se nažalost, potpuno neočekivano našao i čovjek kojem to nikako ne pristaje, najviše zbog odgovornosti prema ljudima koje on u Hrvatskoj zastupa, Milorad Pupovac.

“Nikako se nije smio dovesti u poziciju da bude tamo prisutan i da svojom šutnjom podržava takvu retoriku. Ona je dugoročno štetna, za Hrvate, ali i za Srbe koji u Hrvatskoj žive. Neshvatljivo je da i SPC ponavlja tu retoriku. Dakle, događa se ista stvar kao ’90-ih, a SPC i službeni Beograd pričaju istu priču”, podsjeća general Sačić.

“Takva ratna retorika je pomagala tome da se homogeniziraju i radikaliziraju srpski radikalni elementi, a s druge strane izazivala je opravdan strah i bojazan svih ostalih naroda, a pogotovo Hrvata”, smatra naš sugovornik i pita se što onda danas možemo očekivati.

Sačić dodaje kako su Hrvati s pravom kranje konsternirani. “Ne mogu vjerovati da nam i danas nakon svih stradanja, masakara, 146 masovnih grobnica, izbjeglištva i progonstava te 15 tisuća mrtvih i preko 600 srušenih sakralnih objekata nakon sveg zla kojeg smo prošli, opet ponavlja ista retorika bez trunke kajanja i razumijevanja stanja kojeg su ti ljudi i takva politika izazvali.

Takva retorika izrodila se u politiku koja je ocean nesreće izazvala u BiH, Kosovu, Vojvodini i Hrvatskoj”, kaže Sačić i dodaje kako se nada da je Milorad Pupovac svjestan toga kako je ova Vučićeva izjava i izjave državnog vrha Srbije u biti jedan neprijateljski akt na susjednu državu. “Nadam se kako će naš državni vrh s Pupovcem oko toga porazgovarati jer ako je on eksponent ili podržavatelj takve politike onda on ne smije biti i u vrhu hrvatske politike”, napominje Sačić.

Dodaje kako Hrvatska ima na desetine tisuća Srba koji sebe doživljavaju kao Srbe, ali koji Hrvatsku doživljavaju kao svoju domovinu, čije zakone poštuju, koji su borili se i ginuli za Hrvatsku u ratu. “Tih ljudi danas nigdje nema, upravo zahvaljujući politici Milorada Pupovca i aboliranim četnicima te politici koja se od 2001. odvija”, napomenuo je Sačić.

General Sačić smatra kako je stanje u kojem se danas nalazimo počelo procesom detuđmanizacije Hrvatske 2001. godine. “Tim procesom nisu nastradali samo hrvatski branitelji, već i branitelji ostalih nacionalnosti, a pogotovo srpske nacionalnosti”, smatra Sačić i dodaje. “Na nekakvoj platformi detuđmanizacije i neke nove vizije mirne reintegracije stvarali su se odnosi između Srba i Hrvata u Hrvatskoj.

To je najviše pridonijelo ovom stanju potpune blokade na kulturnim, duhovnim i svim ostalim poljima jer nije normalno da se na HTV-u braniteljima i pjevačima brane nastupi i da se onim ljudima koji se glasno deklariraju kao Hrvati, katolici i domoljubi lijepi etiketa klerofašista i ustaše”.

General Sačić smatra kako smo u to stanje dovedeni jer je apsolutno izgubljen kriterij što to znači imati hrvatski domoljubni osjećaj. “Zbog tog nametnutog stanja i politike nezamjeranja prema Srbima nalazimo se u istoj poziciji kao pred raspad Jugoslavije kad je sve što je bilo Hrvatsko bilo i ustaško”, podsjetio je general.

Naš sugovornik smatra i to da nije slučajno da se pojavljuju formulacije kako Hrvatskoj prijeti ustašizacija. “Tako nam žele prebrisati tešku, tegobnu, ali pobjedničku povijest koju smo imali 1990-ih godina, a sve one koji su sudjelovali u tom milenijskom projektu u potpunosti minorizirati, demonizirati, a kako bi dalje ostvarili sve one projekte koje su nekad davno postavili memorandumom SANU-a”, rekao je naš sugovornik i dodao kako to “nisu priče za malu djecu kako nas žele uvjeriti”.

“Projekt Velike Srbije postoji već 150 godina i dalje se nastavlja. Pogledajte samo izjave četnika Vojislava Šešelja koji otkako je izašao iz zatvora ne prestaje govoriti o tome kako se projekt velike Srbije nastavlja. Ovaj Vučićev govor i izjave političkog vrha Republike Srbije samo to dokazuju”, smatra Sačić.

Naš sugovornik smatra kako je ovakvo srbijansko političko vodstvo tumor na europskom tkivu. “Na žalost ovim izjavama progledava se kroz prste zbog kojekakvih geopolitičkih razloga. Oni vode politiku koja stravstveno brani vlastitu zločinačku prošlost, rehabilitira četništvo i bježi od političke odgovornosti”, smatra umirovljeni general i dodaje kako tamo gdje ne postoji politička odgovornost za počinjene zločine u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, onda ne može biti ni individualne odgovornosti.

“Dovoljno je samo pogledati kako njihova vlast slavi ratne zločince poput narodnih heroja,a kolike su zločine u Hrvatskoj i BiH počinili. Takva politika, takvo ponašanje u budućnosti će se nužno materijalizirati samo je pitanje kad i kako će to zlo napustiti granice Srbije”, smatra Sačić.

General Sačić smatra kako u tom slučaju i mi i naša djeca te buduće generacije ne smiju zanemarivati takve poruke koje dolaze i Srbije. Naš sugovornik smatra kako se radi o stvarnoj ugrozi i dodaje: “Danas imamo svoju vojsku, vojnike i sigurnosno bolje stojimo nego ’90-ih, ali s druge strane na Savi imamo Republiku Srpsku koja ponavlja retoriku i prati politiku Beograda.

Stvari se mogu jako brzo dogoditi ako netko bude to htio. A najgore je to što, iako smo članica EU i NATO-a, to se da prikazati kao divljački sukob Srba i Hrvata. Pod egidom da su u pitanju međunacionalni sukobi nitko neće reagirati. Na taj način prikazan je i sukob Turske i Grčke, pa nitko nije reagirao”.

“Vlast u Hrvatskoj bi se trebala ponašati kao da nam prijeti ozbiljna ugroza. Pokušati anulirati i onemogućiti svaku daljnju radikalizaciju Srba u Hrvatskoj, čemu služe razni četnički derneci u Hrvatskoj poput onog u Srbu. Uz to treba afirmirati ljude koji su doista pridonijeli oslobađanju Hrvatske, a danas su na margini društva potpuno zaboravljeni.

Naravno potrebno je pokrenuti i diplomatsku ofenzivu u Vijeću Europe, Europskoj uniji i Ujedinjenim narodima koje bi trebalo pokazati koje zločine je činila fašistička vlast Srbije ’90 ih godina, a čija retorika se i danas može čuti iz Beograda”, smatra Sačić. Dodaje kako bi i Vlada trebala razmisliti o tome je li dovoljno samo poslati priopćenje kao dosad ili je došlo vrijeme da napravimo korak dalje pa opozovemo veleposlanika ili zatvorimo veleposlanstvo.

Naš sugovornik smatra kako dosadašnja politika pružanja ruku i pokazivanja dobre volje dalje ne ide. “Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pružila mu je ruku, s naše strane napravljeni su koraci dobrih namjera, a srbijanska politika nam na to uzvraća huškanjem i ruganjem. Sjetimo se samo Vučićevog posjeta Hrvatskoj kad nam se narugao s ona tri dosjea nestalih”, kaže Sačić.

General Sačić smatra kako bi Vlada i predsjednica trebali napraviti nekakav diplomatski sustav obrane od te verbalne agresije, a koja bi se jednog dana mogla izroditi u konkretno nasilje kad nove generacije srpskih šovinista i nacifašista osjete da je došlo vrijeme kad mogu prijeći granicu i konkretizirati nasilje i preliti zlo ponovno preko granica.

“Vrijeme je da poduzmemo preventivne mjere kako se to zlo više ne bi dogodilo. S druge strane, vlast će na taj način poslati i poruku hrvatskom narodu da netko štiti naše mrtve koji su pali na bojnom polju i naše istine u Domovinskom ratu”, smatra general Sačić.

General Sačić dodaje i kako je sramotno da su stale istrage oko srpskih zločina tijekom Domovinskog rata, da se više nitko ne trudi oko otkrivanja istine i zločina. “Nedavno je bila obljetnica masakra u Dalju u kojem je poginulo 39 policajaca, pripadnika ZNG-a i civilne zaštite, a još uvijek nije otkriven počinitelj.

Cijeli članak pročitajte OVDJE!

Autor Marijan Opačak

Komentari

Komentari

Društvo

SMRTNI STRAH OD KARAMARKA Galić kao glasnogovornik Duboke države, Režim protiv narodnih neprijatelja

Objavljeno

- datum

 Karamarkov balon prekinuo je zasluženi odmor Mirka Galića    Početkom kolovoza hadezeovac Tomislav Karamarko dao je bezazleni intervju u tjedniku 7dnevno najavljen na naslovnoj stranici porukom – vraćam se. U intervjuu nema ničega novoga.

Uglavnom je riječ o poznatim dijagnozama naše svakodnevne glupe perspektive o kojima godinama pišu „ustaše“, „narodni neprijatelji“, „marginalne skupine“ i „populisti“. Nejasno je iz intervjua kamo se Karamarko navodno vraća, na vrh HDZ-a – što je čisto gubljenje vremena, ili se nudi za nacionalnog vođu – što je pak pretenciozno budući da za takvo što nije ponudio nacionalni program.

Na reakciju uvijek budnoga režima nije trebalo dugo čekati. Politički magazin Obzor Večernjega lista od subote 11. kolovoza 2018. objavio je tekst Mirka Galića na pune tri stranice pod nadnaslovom „Povratak otpisanih“ i naslovom „Karamarko se nudi za vođu ‘prave desnice’: treba li nam novo utapanje u prošlosti?“. Hrvatska je već utopljena u prošlosti jugoljevice i to je ključan razlog ovome tekstu.

Vjesnik socijalističkoga saveza i bard nelustrirane Hrvatske

Iako je Karamarkov intervju probni balon i svojevrsna provokacija režimu, odlučeno je da poredak mora djelovati preventivno, odmah i sad, te suzbiti „negativnu tendenciju“. Nije problem u intervjuu na kojega Galić intervenira, već u tomu što Karamarko ima uvid u to kako jugokomunizam u Hrvatskoj funkcionira iznutra. Pa, prema tome možebitno zna i kako ga se i kojim alatima može demontirati. Osim toga, opasan je i zbog ovoga navoda: „Osnovna strategija jugo komunističkih ostataka je bila i ostala razjediniti i posvađati branitelje, domoljube i kršćanske demokrate u Hrvatskoj kao potencijalnu relevantnu političku snagu koja prijeti mentalno komunističkim ostacima“. Citat je gola istina.

Režim je za reakciju odabrao medij i autora. Večernjak je preuzeo ulogu Vjesnika Socijalističkoga saveza radnoga naroda Hrvatske, poznatu u godinama agitpropovanja poslije „oslobođenja“. Mislim na oba „oslobođenja“ – ono od 8. svibnja 1945. i ono od 3. siječnja 2000., nakon kojega je odnarođeni režim Galića inkluzivirao i poslao u ofenzivu oslobođenja HRT od hrvatstva.

Mirko Galić (r. 1948.) nije od jučer. On je od prekjučer! Režimski novinar Socijalističke Republike Hrvatske formatiran je na revolucionarnim tradicijama „Fakulteta političkih nauka“ (diplomirao 1969.). Taj je faks partijska „fabrika“ za proizvodnju „društvenopolitičkih radnika“ jugokomunističkoga smjera. Ulaznica u pravovjerni intelektualni proletarijat.

Od godine 2000. Galić je sedam godina bio šef HRT-a. Baš te godine počela je čistka urednika i novinara koji su na HRT-u dobili medijski rat protiv agresora. Poslije čišćenja HRT-a kao zaslužno „staro željezo“ (M. Galić) postao je diplomatom „bolje prošlosti“ od „Tuđmanova režima“ (isto). Kad je isteklo uhljebljenje na HRT-u i u Parizu, Galić je 2013. pronašao novo. Bio je savjetnikom Ivice Todorića u Agrokoru. Najbolji mu je savjet bio da vlastitoga sina zaposli u Agrokoru.

Opće je poznato da režimlije nikad ne odu u zasluženu mirovinu. Galićeve su usluge visoko cijenjene u strogo kontroliranim režimima. On je stup nelustrirane Hrvatske. Bard. U lustriranoj ne vjerujem da bi se snašao. Tržište rada u Hrvatskoj je namijenjeno samo za niže klase. Nelustrirana je viša i povlaštena. U nju spada i „intelektualni proletarijat“.

Galić nije skrenuo s puta

Uređivao je sve i svakoga. Sad bi uređivao tko se smije, a tko ne baviti politikom. Zaslužio je mirovinu, no, još je aktivan sedamdesetogodišnjak i čini se da će dosegnuti dugovječne perspektive Budimira Lončara i Josipa Manolića. Duboka država ne angažira bardove intelektualnoga proletarijata zbog sitnica, osim kod krivih procjena. Ta, oni znaju prenositi stavove donesene gore i pretočiti ih dolje i to na takav način da prikriju totalitarni karakter crvene buržoazije gore i bijedu intelektualnog proletarijata smještenoga između onih gore i onih dolje. A oni gore procijenili su da im je Karamarko dodatna opasnost poslije svih šokova „mekih ustaških udara“ što ih zadesiše tijekom ovoga ljeta, zbog kojih moraju raditi i na godišnjem odmoru, a moguće i pripremiti izvanredne izbore, da se spasi što se spasiti može pred najezdom „marginalnih skupina“. Karamarko je ovdje poslužio i kao pokazni primjer što čeka one koji se namjeravaju suprotstaviti poretku na demokratskim izborima. Valjak „revoljucije“ (Tito) gazi sve osim svojih. Pa i njih kad „skrenu s puta“. Galić nije skrenuo.

Zanat gaženja i valjanja političkoga terena u Hrvatsku je instalirao još 1937. neumrli generalni sekretar Partije, Josip Broz. Agitpropovski zanat daje i učeniku i profesoru i partiji i režimu u cjelini osjećaj da su bog i batina prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Mirko Galić je u svojoj društvenopolitičkoj karijeri bio i bog i batina intelektualnoga proletarijata. Iz njegova uratka uperena protiv Karamarka proviruje više batina negoli bog. Je li ga režim angažirao za toliko i toliko nečega po kartici, ili je riječ o osobnoj umirovljeničkoj inicijativi ne znam, no svi znaju da on volonter nikad nije bio, niti ima takvih pretenzija. Osim, ako nije dragovoljno sudjelovao na omladinskim radnim akcijama.

U Jugi se nije zalagao za hrvatsku državnu samostalnost, već za ravnopravnost naroda i narodnosti, republika i pokrajina unutar jednopartijske „tvrđave samoupravnoga socijalizma“. U Tuđmanovom desetljeću balansirao je tako da se ne zamjeri starom totalitarnom poretku, niti novom – demokratskom. Sad je pak doktor demokracije. Njegovo je najplodnije doba došlo s 3. siječnjem 2000. kad je dao svoj nemjerljivi prinos novoj etapi državnoga etatizma, protiv kojega se navodno borio još u Danasu zajedno s medijskim prvoborcima jugoslavenske ideje. Uskoro će vjerujem dobiti i nagradu za životno djelo, ako već nije – što je puno izglednija mogućnost, koju nisam provjeravao jer me ne zanima ni lik, niti djelo.

Galić je živi dokaz da je Hrvatska utopljena u prošlost. Premda on misli da će se Hrvatska utopiti ako na političku scenu umjesto Plenkovića ispliva Karamarko. Galić je preventivno zabrinut za Plenkovićevu sudbinu. I treba biti. Njegov je politički pad postao razvidnim nacionalnim interesom. To su skužili i u hadezeu, a onda i „navijači hrvatske nogometne reprezentacije“.

Uzbuna najvišeg „stepena“: Hrvati se u Hrvatskoj hoće baviti politikom!

Kakav god bio, Karamarko ne spada u plemenito potomstvo komunističko feudalnih obitelji Plenkovića, Milanovića, Milića, Todorića, Galića, Josipovića i drugih znanih i neznanih. Nezamjenjivi su ne zato što je riječ o monarhističko-komunističko-revolucionarnome nasljednom pravu, već zato što je u Hrvatskoj izostala obična civilizirana lustracija otaca, koju je svojedobno sramežljivo najavio Karamarko uhićenjem Josipa Boljkovca. Spriječivši lustraciju nelustrirani su na velika vrata uveli nacionalnu frustraciju. Frustraciju umjesto lustracije u društvo mogu uvesti samo odnarođene strukture.

Nelustriranci, a ne Karamarko, doveli su državu u nigdinu. Nikako im nije jasno, vidljivo je iz Galićeva agitpropovanja, da unatoč svemu poduzetome postoje Hrvati koji još nisu ubijeni u pojam. Daju čak i intervjue zaobilazeći medijski intelektualni proletarijat.

U tekstu je autor demonstrirao sve značajke profesije. Svi koji se suprotstavljaju poretku, ili bi mu se mogli suprotstaviti u bilo kom obliku, svi su oni – trajno sumnjivi. To je polazište, premda Karamarko ne iznosi nikakav nacionalni ili stranački program kako bi se nametnuo za novoga stranačkoga ili nacionalnoga lidera. Galić, međutim, reagira kao da su obje opcije izgledne. Koja frka u redovima poretka! Sama najava mogućega povratka u politiku, koja je (barem u ovom trenutku) više provokacija negoli ponuda, dovoljna je za uzbunu najvišega „stepena“.

Uteg starog željeza utapa Hrvatsku

Iz teksta Mirka Galića ispada, međutim, kako je Karamarkov intervju neobično važan, gotovo programatski. Iako je riječ o krivoj procjeni, Galić nemilosrdno ismijava, omalovažava, relativizira i na svaki mogući način nastoji ogaditi eventualni Karamarkov politički angažman. Galiću je stalo prije svega da se ovaj ne angažira u HDZ-u, jer HDZ trenutno ima odličnoga predsjednika, kao što ga je imao i u Sanaderu i u Kosorovoj. Jedino je Karamarko bio loš. I Tuđman, dakako. Ne branim Karamarkove politike, niti sam s njima upoznat, ali branim njegovo pravo da se bavi politikom.

Vidljivo je čak i u vrhu HDZ-a kako je Karamarkova stranačka alternativa – Plenković, puno lošija i od najlošijega izdanja Karamarka. Galić međutim, upozorava Karamarka, plaši narod, izmišlja doskočice i parole, reciklira stare misaone sklopove. Jako mu je stalo od Karamarka napraviti dežurno strašilo.

Čega sve tu nema!? Pogledajmo samo uvod teksta (ostatak pročitajte sami). Misleći da opisuje Karamarka, Galić zapravo govori o sebi: „već viđeno uvijek vrijedi manje od neviđenoga“; „staro željezo“, „Tuđmanovo je vrijeme u tom smislu prošlo“ i tako dalje. Uvod završava starom komunističkom soclogikom želudca: „Kad politika siđe u nove katove i dođe do čovjekova želuca, sve postaje moguće“. Autor ne shvaća da se komunisti više ne bave podilaženjem želučanim enzimima širokih narodnih masa, već homić zanimacijom.

Mirko Galić spada u red jugoslavenski orijentirane medijske scene, aktivne i u demokratskim okolnostima samostalne Hrvatske u kojoj je uspostavila paralelni političko-hranidbeni lanac sreće. Osim njega tipični su predstavnici Tomislav Jakić, Igor Mandić, Jelena Lovrić, Gojko Marinković, Inoslav Bešker, Goran Radman, Drago Hedl, Boris Dežulović, Miljenko Jergović, pok. Jasna Babić, Slavenka Drakulić, Mirjana Rakić, Saša Leković, Zoran Šprajc, Aleksandar Stanković, Branimir Pofuk, Boris Pavelić, Karlito Pilsel, Branko Mijić, Žarko Puhovski… S cijelom tom plejadom „starog željeza“ Hrvatska je potopljena u prošlost. Galićevu „analizu“ Karamarkova intervjua ne treba stoga uzeti previše srcu i pameti, a može se fino probaviti ako se pročita kao besplatna reklama Karamarku u sezoni kiselih krastavaca.

Izvor: Nenad Piskač/hkv.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Proslava Velike Gospe u Sinju i u Splitu

Objavljeno

- datum

Tisuće hodočasnika posjetit će i ove godine Gospino svetište u Sinju na proslavu svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije 15. kolovoza. Hodočasnici će se u svetištu moći ispovjediti već od 3 sata. Prva misa “zornica” je u 4 sata, a potom su mise svakih sat vremena, sve do 9.30 sati, kada će iz Gospina svetišta krenuti svečani ophod, u kojem će sudjelovati cijeli Sinj, Cetinska krajina i šira okolica.

Alkarski momci u starim odorama nosit će zlatom i dragim kamenjem te brojnim zavjetnim darovima okićenu staru Gospinu sliku, s kojom se na četiri strane blagoslivlja grad i Cetinska krajina. Svečani ophod i euharistijsko slavlje predvodit će splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.

Proslava svetkovine u sinjskom svetištu završit će svečanom večernjom koncelebriranom misom na Trgu dr. F. Tuđmana u 18 sati koju će predvoditi provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman. Na Vigiliju Velike Gospe, 14. kolovoza, misu na Starom Gradu u 8 sati predvodi fra Toni Šimunović-Erpušina, mladomisnik; a u 18 sati misu na Trgu dr. Franje Tuđmana predvodi mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup Zagrebačke nadbiskupije. U četvrtak, 16. kolovoza u 7 sati je misa zahvalnica na Gospinu Gradu, a u nedjelju, 19. kolovoza u 18 sati misa je posvete djece Gospi Sinjskoj u samostanskom dvorištu.

U svetištu Gospe od Pojišana u Splitu svečano se slavi svetkovina Marijina uznesenja – Velika Gospa za grad i bližu okolicu u srijedu, 15. kolovoza. Mise u svetištu slave se kroz jutro i prijepodne svaki sat – u 6, 7, 8, 9, 10 i u 11 sati. Središnje euharistijsko slavlje je večernje, počinje procesijom s Gospinom slikom koja u 18 sati polazi iz splitske prvostolnice Sv. Dujma te ulicama grada ide do Pojišana, gdje je u 19 sati na otvorenome bogoslužnom prostoru uz svetište misa koju predvodi splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.

Izvor: Silvana Burilović Crnov/croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Židovi ljutiti jer je Austrija skup EU sazvala za Jom kipur

Objavljeno

- datum

“U najboljem slučaju pokazuje to manjak senzibiliteta za vjersku raznolikost, a u najgorem novu političku retoriku”

Biste li sastanak europskih čelnika zakazali za Badnjak? Ne biste. Zašto ga onda zakazujete na najznačajniji blagdan židovskog kalendara, Jom kipur, Dan pomirenja?

Tako su neki lideri židovske zajednice u Europi reagirali kad je objavljeno da će se službeni dio sljedećeg neformalnog summita EU održati 20. rujna u Salzburgu, a da će se njegov uvod – svečana večera za europske lidere – održati dan prije i time “ući” u židovski blagdan. Smatraju da datum, koji je odabrala Austrija, koja predsjeda EU, nije slučajan, već da je indikativan i da pokazuje, u najboljem slučaju, manjak senzibiliteta za kulturalnu i vjersku raznolikost, a u najgorem da označava novu političku retoriku u europskom prostoru koja Stari kontinent agresivno želi svesti samo na kršćanstvo te da nosi antisemitsku poruku. Usto, organizator, austrijska vlada, u kojoj sjede pripadnici desne stranke, narodnjaka, nikako se ne može otresti antisemitskog imidža, iako su se od antisemitizma jasno distancirali, a ne pomaže ni situacija da Izrael trenutačno uopće ne želi surađivati sa slobodnjacima u austrijskoj vladi.

President of European Commission Jean-Claude Juncker (L) and Austrian chancellor Sebastian Kurz arrive to give a press conference following their meeting at the EU headquarters in Brussels on June 6, 2018. (Photo by JOHN THYS / AFP) (Photo credit should read JOHN THYS/AFP/Getty Images)

Do sada su se čule kritike o opasnosti od navodne islamizacije Europe, posebice s migrantskim valom, no ove kritike, o kojima piše portal politico.eu, pokazuju da se i druge vjere osjećaju isključeno. Jom kipur počinje navečer 18. rujna i završava sa zalaskom sunca sljedećeg dana. Blagdan je završni dan novogodišnjih blagdana i vrhunac židovskog kalendara. Oni koji ga slave u tom periodu ne rade i ne putuju.

Nitko od 28 lidera EU država nije Židov, a summit je zakazan za dan nakon blagdana, kazali su iz austrijskog predsjedništva, no također su otkrili da se čelnici ipak očekuju u Salzburgu 19., na svečanoj večeri. Novinari i osoblje u Salzburg dolazi 18. rujna.

– Izuzetno je teško pronaći datum koji odgovara svim sudionicima – ističu.

No to objašnjenje ne zadovoljava neke. Primjerice, vrlo je glasan mađarski zastupnik u Parlamentu EU, inače Židov, Péter Niedermüller. Po njemu, datum je odabran s namjerom da političari iz desnog spektra pošalju određenu poruku. Ističe kako u Europi jača prokršćanska retorika, citirajući mađarskog premijera Viktora Orbána i njegovu mantru “kršćanska Europa”, potom talijanskog ministra unutarnjih poslova Mattea Salvinija te njegova obraćanja javnosti s krunicom u rukama te lidera britanskih laburista Jeremyja Corbyna koji se našao usred skandala kad je prije nekoliko dana otkriveno da je 2014. položio vijenac na memorijalnom groblju palestinskih mučenika među kojima je i spomenik teroristima koji su 1972. na Olimpijskim igrama u Münchenu pobili izraelske sportaše.

William Echikson, direktor ureda pokreta EU za progresivni judaizam, kaže kako je zakazivanje sramotan i opasan previd austrijske vlade.

– Sigurno se sastanak ne bi zakazao za 24. prosinca. Nije stvar u tome je li koji Židov ili musliman izravno pogođen i koliko ih je, nego u tome jesu li institucije i vlade dovoljno otvorene da im uopće padne na pamet da se takvo što može dogoditi i da jednostavno ne zakazuju sastanke na te datume – kaže Echikson. (VLM)

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno