Connect with us

Društvo

Zdravko Marić ubija Hrvatsku nevjerojatnom lakoćom 

Published

on

 DRŽAVA PREUZIMA LOŠE PLASMANE BANAKA   Vjerovali ili ne, genijalni Zdravko Marić cijelu Hrvatsku pretvara u lošu banku. Da su frankeri bili strpljivi, Zdravan bi dogodine jednostavno otpisao njihove kredite.    

Porezna “reforma” ne pogoduje samo tajkunima, nego zahvaća “pravedno” sve one s visokim primanjima, sve one koji već grabe iz porezne mase, sve one koje morate nekako privoliti da “reformu” implementiraju. Ministar Zdravko Marić je bez da trepne to nazvao socijalno pravednijim sustavom. Zašto je tako komotan? Pa, porezna “reforma” istovremeno je politički spin, kojim se namjerno podižu društvene tenzije, pa “reforma” ulazi i u porezni USKOK. To znači da politika diktira čije će porezne kartice ići pod povećalo. Simbol takve matrice je konkretan nesretnik, koji prekopava smeće onih koji će profitirati u novom poreznom bezobrazluku. Zastupnik Živog zida Branimir Bunjac sublimirao je stav oporbe glede prijedloga Zakona na dobit, koji bankama dopušta otpis loših kredita – riječ je o obmani u korist banaka. Možete li zamisliti koja se pljačka krije iza oprosta “nenaplativih” kredita za tvrtke. Iznos loših kredita dostigao je 40 milijardi kuna! Svi znamo da je novac izvučen u džepove vlasnika nelikvidne tvrtke. Koji se vozi u najnovijem BMW-u, registriranom na rođaka. “Nezamjenjivi ministar Zdravko Marić” ispada običan šibičar, koji ispred Banskih dvora hitro vrti te proračunske kutijice. Koju god kutijicu odaberete, ispod nje nema ništa. Marić se veselo ivicatodzabavlja jer su sve tri kutijice prazne. Za kugletinu od oko 4 milijarde eura nema mjesta, a tolike kreditne obveze RH stižu nam na naplatu samo u 2017. Marić u svezi izlaska iz procedure Unije za prekomjerni deficit uporno govori o nekoliko milijardi kuna.      

Zdravko Marić ima još jednu brigu. Kako se dodatno skupo zadužiti na razini 4 milijarde eura kada svi znamo da je kapital jeftin? Dosjetio se! Banke će državu skupo kreditirati ako država bankama otvori toliko poreznih olakšica na konto otpisa loših kredita. Tako će država, odnosno svi mi, stradati dvostruko, za 7-8 milijardi eura, ali nema straha, to raja ne kuži. Teško je običnoj sirotinji objasniti da rad u RH može pojeftiniti samo tako da potonemo dublje. U okvirima istog zamračenja istopit će se i smanjenje poreznih davanja iz bruto plaće, za one s visokim primanjima. Zdravko Marić podsjeća me na mog susjeda koji je prodao kravu i tako opremio Božić. Čini se ludo, ali nije tako. Djeca su ostala bez mlijeka, pa su se klinci brzo pokupili, i eno su već u Dublinu, zaposleni i sretni. Ako ništa riješili su se svog “ludog” oca. Saborskog zastupnika profesora Ivana Lovrinovića razdragao je i porez na kupnju prve nekretnine, koji će se vraćati jednog dana kada Zdravko Marić neće biti ministar. Neka je država nešto likvidnija u Marićevom mandatu, pa će zemlja biti dublje u crvenom kada se crveni vrate na vlast.

Slatko je otpisati dugove   

Kako namiriti glad financijskog sektora u jednoj okupiranoj zemlji ugušene ekonomije? Profesor Lovrinović ukazao je na još jednu nevjerojatnu pojavu – umjesto da bankama uvedemo porez na aktivu, i tako godišnje kasiramo oko dvije milijarde kuna, Vlada brine kako bankama pomoći da njihova dobit ne pada. A to se kod nas postiže novim zaduživanjem države, koja onda preuzima loše plasmane poslovnih banaka i tako praktično iste zasipa s milijardama kuna koje su trebale popuniti proračun, sve pod izgovorom stvaranja povoljne investicijske klime. Investicije ne dolaze, ali je klima baš ugodna. Ministar Zdravko Marić namirit će bankarske loše plasmane polovično, na razini 21 milijarde kuna, ne računajući troškove slavnog masona Marijana Hanžekovića i drugih ovršitelja. Država će 2017. umanjiti poreznu obvezu one banke koja otpiše kredite koje je do kraja 2015. svrstala u kategoriju loših, odnosno nenaplativih. To su oni krediti kojima ugovorene rate nisu otplaćivane 90 dana i dulje. Sretan je i gazda Ivica Todorić, premijer u sjeni, koji je na konto namirenja konverzije švicaraca već kapitalizirao poček za svoje kreditne obveze, a slijedećih godina može računati na otpis kreditnih dugova Agrokora. I još će Vladi tako učiniti uslugu, jer Vlada neće morati tražiti drugi izgovor da banke zaspe dvostruko, svadbeno. Sretan je i sam Zdravko Marić, koji je delegiran u Ministarstvo financija baš iz Agrokora. Nikakvo čudo da prestravljeni narod bježi na sve strane, pa je glavni grad Vukovaraca postao onaj isti Dublin iz kojeg me pozdravljaju moji mladi susjedi. Uskoro će Irci tvrditi da su oni branili Vukovar.

Ministar Zdravko Marić naglašava da nije riječ o kompenzaciji bankama za nekakva očekivanja u budućnosti na ime kredita koji su imali valutnu klauzulu u švicarskom franku. To morate znati iščitati. Naime, banke su već kasirale porezne i slične olakšice na razini 6 milijardi kuna na ime konverzije švicaraca, a i to je konzumirano dvostruko – ne znam kojom čarolijom. Naravno da su se banke brzo prilagodile, odnosno navukle na prežderavanje, pa sada Zdravko Marić za slijedeće godine mora smisliti nove gozbe. Damir Odak, još uvijek viceguverner HNB-a, ovaj se put skromno oglasio izvan svog zrakoplova i oštro napomenuo da banke mogu otpisati samo onaj dio duga koji je pokriven rezervacijama, što opet znači da se “ušteda” pakira za inozemne matice banaka. Odak dodaje kako je kredit dostigao stopostotnu pokrivenost ako se ne otplaćuje dvije godine. Dobro, kako banke nahraniti 2018. godine? E, glede toga veselo stepuje cijela Vlada RH. Naime, konverzija švicaraca je provedena, ali nitko ne smeta državu da za dvije godine prizna bankama odgovarajuće dodatne porezne olakšice. Forma je zadovoljena, banke su sretne, a ta odurna država tek sitno zaduženija u odnosu na današnje stanje. U slijedećem životu želim biti Zdravko Marić. Dao bih sve da se mogu barem tri minute prikopčati na njegov mozak. Nečeg tu ima.

Jako me ohrabrila činjenica da Gojko Drljača u Jutarnjem listu afirmira Zdravka Marića i poreznu “reformu”. Drljača posredno od masona Marijana Hanžekovića mjesečno potegne desetke ili stotine tisuća kuna za “svoje” redovno slovo protiv hrvatskog interesa, pa će tako Drljači nova porezna “reforma” vjerojatno donijeti mjesečno barem tisuću eura na konto svih nas, odnosno na temelju porezne reforme koja će za one s visokim primanjima značajno smanjiti porezno opterećenje. Cijela ta porezna obmana, popularno nazvana Jebitda, ima ugrađen strani zahtjev: pojednostavljenje porezne politike neovisno o ekonomskim i demografskim posljedicama, odnosno na štetu naše ekonomije. Hrvati će postati jeftina radna snaga ili će otići, a onda će jeftina radna snaga jednostavno doseliti. Mnogi su se Srbi uoči Oluje spakirali zbog ekonomskih razloga. Bogati će još više trošiti na strane brandove i još skuplje automobile. U protivnom bi sirotinja kupovala više osnovnih životnih namirnica, što u određenoj mjeri jača domaću proizvodnju, a to je u konačnici nedopustivo, odnosno uplitanje države u “slobodno” tržište. Već dva mjeseca uvozni lobi naprosto bjesni zbog povećane proizvodnje mandarina u dolini Neretve. A bilo je planirano da trideset kuna plaćamo truli i otrovni kilogram “mandarina” koje dozrijevaju u skladištima.   

Ekonomija je za šljakere 

Zbog svega toga gospodarstvo je preuzela Martina Dalić, koja je svoj “zanat” ispekla u finacijskom sektoru, zapravo tu negdje, na razini uprave, daleko od konkretnog financijskog života, još dalje od konkretne ekonomije. Navodno se za svoju novu dionicu na ministarskoj razini pripremala u MMF-u. Zamislite tu namještaljku – baš minsitrica gospodarstva mora se distancirati od svega u svezi Ine! I još je u tijeku mađarski pokušaj zatvaranja Rafinerije u Sisku. Eto, svoj svoga pomogne, pa suprug Martine Dalić u Ini grabi plaću koja se mjeri stotinama tisuća kuna, tako da može očekivati još kojih desetak tisuća kuna neto na temelju porezne reforme Zdravka Marića. Zapravo tu nema sukoba interesa, nitko se ne svađa. Ako se rafinerija Ine zatvori, suprug Martine Dalić može računati na veću plaću. U Ini! Znam da to zvuči čudno, ali je tako. Hrvatima je nabačena luđačka košulja. Svaka vlada odradila je svoju dionicu u upropaštavanju Ine i odgovarajućem povećanju plaća najvišeg managementa. Tek što je Ivo Sanader smaknut zbog kriminalnog preuzimanja Ine od strane mađarskog MOL-a, njegova nasljednica Jadranka Kosor pravno je zapetljala izdvajanje plinskog biznisa, da bi kod nje financije preuzela Martina Dalić i strogo branila interes banaka.

Da bi Ivica Torodorić i Agrokor ušli u deal, bilo je potrebito da Agrokor kreditno potone, pa tako dolazimo do odgovora zašto je Agrokor kupio slovenski Merkator. Slično su Atlantic i Emil Tedeschi navedeni na kupnju slovenske Kolinske. Navodno je obje velike kupnje pogurala i snažna slovenska obavještajna mreža u Hrvatskoj. Slovenci su se povezali s Rusima, uskoro će jodlati i misica Melanija, a iza “mađarskog” MOL-a stoji ruski kapital. Na istočnoj granici svako malo imamo zajedničke vojne vježbe Rusa i Srbijanaca, a eto se prilagođava i Sate Department. Arbitraža glede Savudrijske vale mogla bi ponovno postati obvezujuća. Zanimljivo, slovenska agentura proizvela je i “Sanadera homoseksualca”, koji ipak nije imao potrebu družiti se s Borutom Pahorom, niti onoliko koliko je to sebi dopustila Jadranka Kosor, da bi se fronti protiv “Smradanera” pridodao i Hrvoje Petrač, tako da se sve vratilo prema Petračevom prijatelju Stipi Mesiću i njegovoj mafijaškoj borbi za teritorij zvan Ina, i sve te provizije u svezi Ine, da bi isti Mesić kao predsjednik RH brzo potvrdio “Suzanu iz paštete” za Smradanerovu nasljednicu. I još se Petrač neko vrijeme sklonio u Izrael. Tako je utržak Agrokora i Atlantica otišao u Sloveniju, a raja na buvljaku zvanom Hrvatska kupuje otrovnu škart robu, lažne robne marke, sve na crno, a što se ne proda jednostavno mutira u loš kredit. Našim uvoznicima fućka se za ebitda kada je sve to odbitne.

Novinari plaćenici

Osobe sa izuzetno visokim primanjima uglavnom su raznorazni društveni paraziti, koji oblače presvlaku zaštitnika slobodnog tržišta i ljudskih prava. Reagiraju kao bijesni psi na svako poravnavanje dohotka u korist onih koji stvarno rade. “To nije dobro!” – vrište bivši rigidni komunisti. “To poskupljuje rad! To je desničarenje!” Kod nas je postalo uobičajeno da se diplomski radovi prepisuju i diplome kupuju, pa kao to je investirani kapital, koji treba vratiti dobit. “Za što sam ja gulio pet godina na fakultetu?” – kuka nam stručnjak za ONO i DSZ. A ono, lik nije izlazio iz okolnih kafića. Valjda zato da izbjegneš cestu i lopatu, da radiš na suhom, da nas ideološki u zdrav mozak, i još cijelo vrijeme isprazno googlaš na računalu firme ili institucije. Čast potvrđenim znanstvenicima, većina stanovnika Hrvatske s plaćom iznad 15 tisuća kuna praktično ne radi ništa. Oni su uglavnom društveni paraziti.

Ostavite ideologiju postrance, Hrvatska treba ponovno otvoriti Goli otok, ovaj put za samozvane stručnjake i društvene arbitre! Da gule dodatnih pet godina, da osjete sudbinu tog “nazadnog i desnog” radništva. Plaća radnika je četvrtina onoga za koliko će porasti plaća Drljače, pa nikakvo čudo da je isti konačno prepoznao Gordana Marasa kao komunjaru, ovaj put zbog Marasovog provokativnog prijedloga da se plaća iznad 15 tisuća kuna oporezuje 48 posto. Zanimljivo, Gojko je ipak prepoznao “pretežito siromašnu Hrvatsku u kojoj primanje od 15 tisuća kuna zvuči astronomski”. Glede toga, osobno me iznenadio površan komentar inače pronicljivog Milana Račića, koji napominje da je 15 tisuća kuna samo 87 posto danske prosječne plaće i da se osobe s takvim primanjima ne mogu ubrojiti u bogate. “Na kraju dana ostaje nam zbroj osobnih izbora i to je ono što nazivamo životom” – tvrdi nam Račić. Ali, dragi prijatelju, u jednoj totalno korumpiranoj zemlji imate pravo i ostati pošten, ne pokrasti drugoga. A kada u ovakvoj zemlji takav izbor dodate u svoj životni zbroj, nužno ste u crvenom. “Kakve biste odluke donijeli u ime svoje djece?” – pita nas Račić. “Biste li odabrali mizeriju godinama nakon diplome?” – misli na plaću od 15 tisuća kuna! Račić previđa da su budućnost Hrvatske djeca onih stanovnika Hrvatske koji zarađuju desetinu prosječne danske plaće, a ne taj “naraštaj tromih i smotanih”, koji ne mogu skočiti niti metar, jedva trče i imaju držanje bjeloglavog supa, a tatice su takvima već rezervirali ugodne fotelje u državnoj administraciji, javnim poduzećima i ostalim institucijama – takve je ovih dana prepoznalo i naše ideološki orijentirano dnevno novinstvo. Suprotno trendu, trebamo zadržati kvalitetu, a izvoziti trome i smotane, zapravo političare.

Tvrtko Dolić

 

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno