Connect with us

Tvrtko Dolić

Zbog roll up modela, Andrej Plenković treba podnijeti ostavku

Objavljeno

- datum

 AFERA AGROKOR JE PROŠLOST – SLIJEDI NOVA SEZONA LEX AGROKOR   Kada neka kriminalistička serija dostigne visoku gledanost, slijedi nova sezona. Najgore se dogodilo nakon što je država preuzela Agrokor. Američki fond Knighthead kupovao je Agrokorove obveznice po diskontu, 20-30 posto nominalnog iznosa, a onda se pojavio kao kreditor kroz roll up model, i preko noći zaradio na razini 70-80 posto nominalnog iznosa obveznica, jer se stara tražbina priznaje po nominali.

Uz herojskih 6 godina obrambenog Domovinskog rata, iza nas je lopovskih 27 godina tajkuna i državne administracije. Ova 2017. postala je godina kriminalnog državnog intervencionizma na svim razinama. Na tajkunsku aferu Agrokor nastavlja se državna afera lex Agrokor. Potrebito je uvodno pobrojati neke probleme. (1) Prema roll up modelu, za svaku kunu novog kredita investitorima se odobrava i prelazak jedne kune starog kredita u senioritet, odnosno prednost namirenja protivan (neustavnom) lex Agrokoru. Tako se izvanredna uprava Agrokora obvezala vratiti milijardu eura duga! (2) Sudac Mislav Kolakušić naglašava da se kroz roll up postiže da jedna stara obveza ima prednost pred svima drugima, i to samo kod pojedinih davatelja kredita ili robe, sve tijekom obustave svih parničnih i ovršnih postupaka.(3) Kako je moguće da se neka pravna instanca predstavi kao autor zakona, i nakon toga ga ista implementira? Svaki zakon napisala je određena radna skupina, sve zakone osim lex Agrokora, koji je očigledno zakonski kanal za lešinarske fondove. Nakon Gazde imamo više gazda: Ante Ramljak, Martina Dalić, Borislav Škegro(?), dok marketi Konzuma i Superkonzuma i dalje zjape prazni. Prema neustavnom lex Agrokoru, izvanredni povjerenik imenuje članove privremenog vjerovničkog vijeća za svaku odgovarajuću skupinu vjerovnika na temelju zatečenog stanja u poslovnim knjigama. Koje su krivotvorene. I to sve bez provjere suda. Izvanredni povjerenik određuje koliko članova će imati vjerovničko vijeće i način razvrstavanja vjerovnika u skupine! (4) Kako to da Jasnica Garašić i Mislav Kolakušić nisu konzultirani prilikom donošenja lex Agrokora?

Ovih smo dana svjedoci kako HDZ želi pod svaku cijenu zatvoriti aferu Agrokor na friziranju izvješća. Nakon što je konstituirano Saborsko povjerenstvo za Agrokor, Andrej Plenković i ekipa hitno ga opstruiraju pokretanjem sudskog postupka zbog krivotvorenja računovodstvenih isprava. Riječ je o nečemu viđenom stotinjak puta: uhićenja, skupi odvjetnici, jalove sudske trakavice. Saborsko povjerenstvo ipak može ustrajati na svojoj zadaći rasčišćavanja cijele kriminalne pozadine – kako je Ivica Todorić stekao tako golemu imovinu i tko mu je sve to omogućio. Istražno povjerenstvo može se posvetiti i novoj aferi Agrokor 2, odnosno nedopustivoj zloporabi lex Agrokora, koji je morao ostati u okvirima pozitivnog duha tog zakona. Tko je sve pisao zakone vezane za pretvorbu i privatizaciju, koliko su ti ljudi bili povezani s Ivicom Todorićem, te posebice, tko je pisao neustavni lex Agrokor, pa onda utvrditi ulogu američkog fonda Knighthead Capital, koji je na roll up modelu zaradio desetke milijuna eura, kao i njegovu evidentnu povezanost s Antom Ramljakom. Tu je i nejasna uloga Nexus fondova i sličnih subjekata, koji se skoro u polovici naslanjaju na državni novac. Fondovi za gospodarsku suradnju bili su izum Borislava Škegre za vlade Jadranke Kosor – država je o našem trošku pumpala bankomate za privatna poduzeća, posredno i za političku elitu. Sve su to pitanja kojima se treba baviti istražno povjerenstvo, koje se može koncentrirati na ono što ne istražuje DORH. Zar je zaista netko pomislio da će Milijan Brkić analizirati poslovne knjige Agrokora i utvrđivati da li je goodwill realno iskazan? 

Ako posve zanemarimo uplitanje politike i stranog interesa, strogo na razini ekonomije, nakon što smo prepoznali Agrokor kao kriminalnu presliku RH, u kojoj je sirotinja na blagajnama elite, možemo zaključiti da lex Agrokor i njegova monstruozna aplikacija predstavljaju novu gigantsku državnu i paradržavnu pljačku. Nevjerojatno je i jezovito da nakon zastrašujuće afere Agrokor uslijedi još monstruoznija afera Agrokor 2, kao najgori kriminalni rasplet prve. Lex Agrokor i roll up model predstavljaju pravo čudo bolesno korumpiranog uma. Nakon što podvučemo crtu na beskrajan kriminal privatnog Agrokora, prestraši nas pomisao da je nekakvo državno povjerenstvo “kontroliralo” Agrokor od njegovog osnivanja.  

Najlošije “rješenje”

Imamo i unutar korumpirane države niz kvalitetnih pravnika s golemim iskustvom glede stečajeva, a među takvima najglasniji je Mislav Kolakušić, sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, osoba nepokolebljive savjesti. Glede znanja i pozitivnih namjera, dominira u tome pravnom i ekonomskom području, ali je u slučaju Agrokor posve ignoriran, što znači da je riječ o nastavku najgore privatizacijske pljačke. Prije samog donošenja lex Agrokora, Kolakušić je upozoravao da taj zakon nije sukladan Ustavu RH. Sada se to u potpunosti obistinilo, da bi lex Agrokor u svojoj aplikaciji proizveo zastrašujuće negativne posljedice na svim razinama našeg društva. Uz sve ostalo, Vlada RH (čitaj: svi mi) platit će velike sudske odštete zbog neustavnog lex Agrokora i kriminalnog roll up modela. Možda će pojedini ministri u tome pronaći veliku korist za sebe, ali mi ostali ostat ćemo kratkih rukava. 

Vlada stalno ponavlja da je u takvom trenutku Agrokora mogla učiniti samo ono što je učinila. Istina je suprotna: Vlada RH izabrala je najgore rješenje. Primjerice, (1) vlada je mogla izmijeniti / dopuniti postojeći zakon o stečaju. Još bolje, još hrabrije, (2) kreditiranje koncerna Agrokor dd preko HBOR-a, kreditiranje s državnim novcem, koje bi imalo super – seniority status, s jasnim planom restrukturiranja, u kojemu bi se vlasnik obvezao na restrukturiranje koncerna i njegovu dokapitalizaciju. Ako proces restrukturiranja ne bi uspio, Agrokor bi morao na RH prenijeti vlasništvo kompanije. Ovdje je potrebito naglasiti da Sberbank i VTB nisu investirali malo kapitala, nego 1,1 milijardu eura, možda i više od toga, kada je Agrokor imao zatvorene financijske kanale. Iznos je dvostruko veći od onoga za koji smo Mađarima prodali Inu, odnosno četvrtinu Ine i upravljanje financijama Ine. I (3), čak i da se Vlada RH nije umiješala s nakaradnim lex Agrokorom, vjerovnici bi pritisnuli Todorića da se makne iz upravljanja koncernom, postavljajući to kao uvjet da i dalje kreditiraju Agrokor. Mišljenja sam da je Todorić pogriješio što Antoniu Alvarezu (čitaj: Rusima) nije prepustio upravljanje kompanijom, jer je osobno i sa svojim timom puno jači kadar od Ante Ramljaka i ekipe iz CAIB-a s diskutabilnim namjerama. Alvarez nije bio umrežen s korumpiranim domaćim elitama. Stand still aranžman bio je puno bolje rješenja od lex Agrokora, napose za samog Ivicu Todorića.

Afera Agrokor 2 zapravo je neshvatljiv “zaokret” Vlade RH, koja ostaje u okvirima istog kriminala. Ako je država proizvela tajkuna Ivicu Todorića, ako ga desetljećima pomagala, ako je to bio oblik državnog kapitalizma i pogrešne tranzicije u formaciju koja je prošlost, zašto Vlada RH nije htjela još jednom financijskom injekcijom pomoći najveći hrvatski koncern? Koji je objektivno i realno najveći proizvođač, pogotovo u poljoprivredno – prehrambenoj industriji. Ako je koncern Agrokor toliko bitan za hrvatsko gospodarstvo, zašto ga Vlada RH nije kreditirala? Naravno, s jasnim jamstvima. Zašto vlada nije omogućila Ivici Todoriću jeftinije kredite, s kamatom 3-4 posto, prilikom širenja biznisa, a ne da se isti zadužuje po kamatnjacima 8-10 posto? Dok Lidl i slični svjetski lanci dobivaju besplatan novac u izobilju, uz sudjelovanje njihovog državnog intervencionizma na svim razinama.

Todorić se preinvestirao

Da bi shvatili promašaje lex Agrokora i njegove korupcijske aplikacije, moramo se vraćati na zloporabe i promašaje Agrokora i države u prethodnim desetljećima. Tajkuna Ivicu Todorića su čak i u susjednoj Sloveniji proglasili “državnim prijateljem broj 1”. Uz takvu izdašnu podršku, Todorić se ipak preinvestirao, kako se to kaže. Kada se spoje biznisi s dugoročnim povratima (poljoprivredno – prehrambeni sektor), financiranje investicija bez vlastitog kapitala, krediti s visokim kamatama i s kratkim rokovima otplate, pritisak strane konkurencije, bahatost vodećih ljudi koncerna i njihova nekompetencija, nužno dolazi do ekonomsko – financijskog sloma. Oslanjajući se na izdašnu simbiozu države i koncerna, Ivica Todorić prepustio je vođenje korporacije obitelji, prijateljima, i svim tim državnim uhljebima.  Jasno je da je Agrokor namještao financijske izvještaje (kao i mnoga druga poduzeća), ali cijela ta poslovno – financijska – politička elita znala je da je Agrokor u problemima i da će neriješive dubioze vrlo skoro izaći na vidjelo. Svi su znali da Agrokor ne plaća dobavljačima, odnosno da financira dugotrajnu imovinu iz obveza prema dobavljačima, odnosno iz radnog kapitala, što je poslovno samoubojstvo. Zbog takvog poslovnog modela, zapravo odstupanja, imao je potrebu frizirati financijska izvješća, da dobije zeleno svijetlo kod kreditora.

U Agrokoru dd, prema revizorskom izvješću, utvrđeno je niz nepravilnosti. Zaboravimo one o krivom iskazivanju goodwilla jer to nitko ne može realno procijeniti, izostanku otpisivanja zaliha, nižim amortizacijskim stopama, revalorizacijskim rezervama, i tome slično. To svaka veća kompanija radi prvenstveno zbog uvećavanja imovine i skrivanja gubitaka, kako bi dobila zeleno svjetlo kod kreditora. No ako se ispostavi da 4 milijarde kuna kredita nisu uopće prikazane u bilanci, da su se obveze po kreditima klasificirane kao kapitalna obveza, da su pozajmice tretirane kao gotovina, da su troškovi IPO u iznosu od 2,3 milijarde kuna privatni Todorićevi troškovi, i još da nisu iskazani, to su teške optužbe na račun Todorića, u kojima zasigurno ima i kaznenih elemenata. Iz konsolidiranog izvješća nije vidljivo prema kojim poslovnim analizama i metodama su procijenjene tvrtke poput Leda, Jamnice, Belja, Zvijezde, PIK-ova, jer se njihova tržišna vrijednost ne može iskazati putem vrijednosti same imovine (postrojenja, poslovni prostori, zemljišta i tome slično), već iz dobiti koju ta poduzeća mogu ostvariti u dužem vremenskom periodu, kao i na temelju tržišnog prosperiteta. Bojim se da je vrijednost pojedinih kompanije znatno niža od tržišne, i da će to na kraju platiti vjerovnici, koji će trebati više i otpisati.

Gazda Agrokora i države jednostavno je zaspao na strateškoj razini. Agrokor je vođen pogrešno, dugoročno neodrživo. Kao moćni Premijer iznad premijera, koji je mogao provesti što mu se htjelo, postupio je neoprezno i bezuvjetno dopustio strane trgovačke centre, odnosno da u njih useli konkurencija. E, moj Todore! Hrvatski provincijalci, žedni civilizacijskih obmana, zasićeni napornom prekograničnom kupovinom u Austriji i Mađarskoj, odlaze u “domaće” trgovačke centre kao u Božji hram, dok su parkirališta ispred Superkonzuma i ispred bogomolja naprosto opustjela. Stranjerosi su nam preselili svoje police u naše neposredno susjedstvo, u našim  gradovima i njihovoj okolici, da od njih kupimo više, a mi smo se nalijepili kao muhe na traku. Neki strani trgovački lanci sagradili su svoje markete uz velike prometnice, da sebi olakšaju dostavu robe, pa i da prisile Hrvate na kupnju automobila za kupovinu, sve kroz skupe kredite. Slovenci su prepoznali takve procese i Todoriću uvaljali jednako slomljeni Mercator, čime se vraćamo i na razinu zaspale državne zaštite. Podbacili su i Todorićevi makro / mikro miljenici i slični uhljebi.

Neodrživa država

Sudac Mislav Kolakušić već je nekoliko puta istaknuo kako je lex Agrokor u suprotnosti s odredbom Ustava koja jamči da je država dužna osigurati svim poduzetnicima jednaki pravni položaj na tržištu, te da je lex Agrokor pisan samo za jednu kompaniju. Da zakon ima toliko diskutabilnih odredbi da ih je nemoguće pobrojati. Narušava se zaštita prava vlasništva, jer se pojedinim vjerovnicima može otpisati potraživanje u višem postotku nego drugima. A tko o tome odlučuje? Izvanredni povjerenik, odnosno država! Izvanredni povjerenik imenuje članove privremenog vjerovničkog vijeća na temelju stanja zatečenog u poslovnim knjigama! Koje su krivotvorene! Kakve manjkave i nejasne odredbe! A sud se o tome samo obavještava! Ustav jasno jamči pravo vlasništva (čl. 48). Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom (čl. 49). A svjedoci smo kako je Vlada RH u potpunosti preuzela upravljanje nad društvom. Odlučivat će o otpisu, vlada i dalje zadužuje Agrokor, a sama nije uložila niti jednu lipu u taj koncern. U kojoj državi na svijetu, s razvijenim pravnim standardima, možete odvojiti upravljačka i vlasnička prava? Nedopustivo je da netko upravlja društvom, a da nema niti jednu dionicu tog društva. To ne dopušta niti Zakon o trgovačkim društvima. Ako je već netko trebao imenovati izvanrednog povjerenika, onda su to vjerovnici ili sud. Vjerovnicima je država onemogućila da sudskim putem naplaćuju svoja potraživanja, odnosno Vlada RH je dekretom proglasila moratorij na sve obveze Agrokora, bez pristanka samih vjerovnika. A s druge strane, izvanredni povjerenik isplaćuje dio vjerovnika za stare tražbine i time je sigurno ugrožena jednakopravnost vjerovnika. I zato mu je trebala potvrda privremenog vjerovničkog vijeća, koje on predlaže i na čiji sastav najveći broj vjerovnika nije mogao utjecati. I to privremenog, a ne stalnog vjerovničkog vijeća. Evidentno se krši jednakost pred zakonom i pravo vlasništva.

Profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Jasnica Garašić, najveći znanstveni autoritet za stečajno pravo u RH, također tvrdi da je lex Agrokor neustavan i da krši mnoge pravne norme. Već prilikom donošenja lex Agrokora, tvrdila je da bi bilo puno kvalitetnije izmijeniti i dopuniti postojeći stečajni zakon, na način da se ide u koordinaciju predstečajnih i stečajnih postupaka otvorenih na ovisnim i povezanim poduzećima. Zapravo zapanjuje nekompetencija političara, da ne znaju da stečaj ne znači nužno likvidaciju i zatvaranje tvrtke i gubitak radnih mjesta. Uz kvalitetan plan restrukturiranja za cijeli koncern, poslovanje se moglo nastaviti, a porezni obveznici ne bi uopće došli do situacija da plaćaju odštete.

Roll up lopovluk

Kako to da Jasnica Garašić i Mislav Kolakušić nisu konzultirani prilikom donošenja lex Agrokora? Kako to da nisu konzultirana eminentni stručnjaci za procesno, kazneno i međunarodno pravo? Kako to da nije imenovana radna skupina za izradu lex Agrokora, čime su zaobiđene zakonske procedure, jasne zakonske odredbe? Stvoren je dojam da je lex Agrokor napisan preko noći, a zapravo je pripreman mjesecima, uz jako loše namjere prema ovoj državi i njenoj ekonomiji, i prije svega prema pravu i vladavini prava. Prema Ivicu Todoriću i informacijama iz medija, lex Agrokor pisali su odvjetnička društva Šarović i partneri, Bogdanović, Dolički i partneri, pa Ante Ramljak, Martina Dalić i brokerska kuća Interkapital, grupa koja je za vrijeme lex Agrokora prodavala dionice Agrokora, te niti manje niti više fond Knighthead Capital, koji je kupujući Agrokorove obveznice po diskontnu, ostvario milijune kroz model roll up. Ako je sve to istina, vlada Andreja Plenkovića mora podnijeti ostavku jer je to naprosto strašno. Nedopustivo! U kojem je svojstvu tada bio Ante Ramljak? Jer tada nije bio vladin povjerenik. Od koga je dobio ovlasti da prekraja lex Agrokor, da ga odvede s druge strane njegovog skromnog pozitivnog duha? Da bi na kraju tvorci zakona implementirali zakon. Zašto Vlada RH uporno odbija dati popis autora lex Agrokora, iako je svima nama jasno da ga nije pisala niti Vlada, niti stručne službe u Ministarstvu gospodarstva.

Ono najproblematičnije u ovoj tužnoj priči oko lex Agrokora, odnosno u aferi Agrokor 2 je roll up model, koji uopće nije predviđen niti je propisan lex Agrokorom, i još je po samoj svojoj prirodi opaki kriminal. Podsjetimo se, roll up model omogućava vjerovniku da mu se za iznos novo odobrenog kredita nakon aktiviranja lex Agrokora, priznaje stara tražbina prije aktiviranja lex Agrokora, te i jedna i druga tražbina imaju status prvenstva naplate, odnosno sigurno će se naplatiti iz imovine društva. To znači, ako je netko sudjelovao s novih 50 milijuna eura kredita, priznaje mu se iznos 50 milijuna eura stare tražbine, odnosno vjerovnik će naplatiti svih 100 milijuna eura. To znači da neke financijske institucije koje su prije aktiviranja lex Agrokora imale potraživanja prema Agrokoru u iznosu od 50 milijuna eura, ako su dale novih 50 milijuna eura kredita, imaju garanciju da će vratiti 50 milijuna eura starih tražbina, što bi inače bilo nemoguće, morale bi dio otpisati. Mali vjerovnici su time zakinuti, jer nisu dovoljno jaki da sudjeluju u roll up modelu.

Tako se odjednom pojavio strvinarski američki fond Knighthead Capital Management LLC, kao član privremenog vjerovničkog vijeća, iako bolji poznavaoci Agrokorovog duga kažu da isti na kraju 2016. godine uopće nije bio nosioc Agrokorovog duga, nego je kupio Agrokorove obveznice po diskontu, kada je već krenula kriza s Agrokorom, početkom 2017. godine i to po 20-30 posto nominalne vrijednosti. I to bi bilo posve legitimno da se isti taj fond nije pojavio među najvećim financijerima novog kredita od 480 milijuna eura po roll up modelu. S time je KCM kroz model roll up preuzeo 70-80 posto nominalnog duga, na razini svog investiranja po diskontu. Ne zna se u kojem je iznosu taj američki fond kreditirao Agrokor kroz model roll up, ali je zasigurno riječ o više od 100 milijuna eura. I s time mu se priznao iznos 100 milijuna eura (ili više) starog duga, koji je kupio za 20-30 milijuna eura. Znači, kroz model roll up, na uloženih 100 milijuna eura, fond je zaradio 70-80 milijuna eura, i to preko noći. Predstavnici ruske Sberbank posve su u pravu kada tvrde da je to u najblažu ruku nezakonito, da ne govorimo o nepravednosti i nepoštenosti takvog modela.

 

NOVI OČENAŠ POREZNOG OBVEZNIKA

Kill them all!

Jeli Božo Petrov zaista bio toliko moćan da zaustavi lagodan suživot struktura Agrokora i države? Lex Agrokor i cijela Vlada, počevši od Andreja Plenkovića, Martine Dalić, Zdravka Marića, uključujući i Antu Ramljaka, u potpunosti su kompromitirani i trebaju pasti. Istraga DORH-a ne treba se zaustaviti na menadžmentu Agrokora. Uhićen je i (Agrokorov) Damir Kuštrak, koji je bio savjetnik Ante Ramljaka. Uhitili su neke osobe samo zato da bi dobili svjedoke pokajnike. A to znači da će izostati dubinske istrage ekonomske i financijske struke – DORH kadrovski nije popunjen da takve provede. Može se reći da je podzemlje usisalo sve takve. Nakon što smo svi saznali da se vladin izvanredni povjerenik Ante Ramljak sastajao s predstavnicima američkog fonda Knighthead, premijer Plenković nije ničim dao naslutiti da ga to zasmetalo. Naprotiv, Plenković se ponaša veselo, kao da upravo prima najbolje vijesti. Naravno da će nam podariti svoje obraćanje u Saboru – replike nisu dopuštene. Može biti sretan, ako je kao strani namjesnik uspješno proveo sve postavljene zadaće. Naš internacionalac na razini ekonomije kao znanosti, dr. Tihomir Janjiček, prepoznaje lex Agrokor kao giganstku predstečajnu nagodbu prema obrascu Slavka Linića, uz pripadnu konkretnu aplikaciju na razini najgoreg kriminala. Lex Agrokor otvorio je nove kriminalne mogućnosti, kakve se nisu mogle dogoditi niti u zaista kriminalnim predstečajnim nagodbama. Teško se oteti dojmu da je sve to igra za obmanjivanje Javnosti, da je Andrej euro Plenković zapravo K plus proizvod, da čvrsto stoji uz Gazdu, da će svi minusi Agrokora biti prevaljeni na leđa svih nas, i da nije bilo drugog načina da privatizacijska banda i lešinarski fondovi preuzmu naše zdrave proizvodne brandove svjetske razine. Privatizacijska pljačka mora se nastaviti – ona je jedini imperativ u ovoj zemlji. Možda smo pogriješili kada smo se digli protiv privatizacije HEP-a, jer se banda namirila na drugi način.  

 

TKO JE LOVAC, A TKO LOVINA?

Izbjeglička vlada u Londonu

Koliko pamtim, bivšem premijeru Ivi Sanaderu nije bilo dopušteno da se pola godine sprema za svoju obranu. Niti da pospremi svoje dvore, prije pretresa policije. Poput sitnog lopova u bijegu pred policijom, Sanader je prešao granicu u prtljažniku automobila, nadajući se da ga nitko u Austriji neće prepoznati. Sanader je ipak uhićen, i to nije moglo spriječiti mađarsko Ne našem uklapanju u međunarodno pravo, pa niti Sanaderovo muljanje s Mađarima i MOL-om. A čovjek je Zoltanu Hernadiju dodao račun za objed. Istina, malo poveći. Nije Sanader stradao zato što je zatražio proviziju (za sebe i ekipu), nego je ona bila toliko hrvatski visoka da su ga Mađari radije kompromitirali, i to može biti razlog zašto Hernadi šeta okolo kao posve slobodan čovjek. Hrvati su gramzivi. Za razliku od prividnog premijera Ive Sanadera, stvarni premijer Ivica Todorić bez ikakvih problema prelazi sve granice. On je slobodan čovjek, onaj koji dijeli proviziju. Može se reći da ponovno imamo regionsku Izbjegličku vladu u Londonu, pa kada njemački kolaboracionisti Plenković i ekipa prebjegnu u Italiju, eto prilike da obnovimo treću Jugoslaviju, blago nama. Eto, Plenković je neki dan kod pape Franje zatražio politički azil. Poput Petra, Isusu je odveo i svoju punicu. Možda ga prihvati Ukrajina? Nego, tko je britanski savjetnik pri “domaćem” Glavnom štabu, tom banditskom partizanskom leglu?

Tvrtko Dolić 

Komentari

Tvrtko Dolić

Naš nacionalni identitet odredio je Branimir

Objavljeno

- datum

 U POTRAZI ZA IZVORNOM BOŽJOM ČESTICOM    Svaka Hrvatska novije povijesti bila je pseudomorfoza, hrvatski državnopravni okvir za nešto sadržajno protuhrvatsko. Starčević, Radić i Pavelić bili su hrvatski domoljubi, Broz je bio zločinac, a Tuđman prazno ništa. Svi su oni pogrešno uzdignuti na razinu hrvatskog identiteta.

Jedna drevna nacija mora se držati svog izvornog nacionalnog određenja, ili će nestati. Našu nacionalnu i vjersku supstancu davno je ograničio Branimir, koji je 879. preselio u rimsko feudalno stablo. Bio je to naš prvi ulazak u neku europsku uniju, naš prvi takav promašaj.Moramo se vratiti izvornom hrvatskom jeziku iz vremena prije Doseljenja. Korienski pravopis čini naš jezik jednostavnim i strancima lakšim za učenje. Pogreška je odstranjivanje helenskih i latinskih riječi, koje su mjera kulture jezika. Novost je govor mržnje, koji napadaju osobe iz kojih mržnja i govor mržnje naprosto isijavaju. Otvorena mržnja prema Hrvatima i prema svemu hrvatskom financira se iz državnog proračuna, a u tom smislu prilično su izdašni i fondovi Unije.

Naš slavni Dolazak konačno se pretočio u tragičan Odlazak. U stoljeću sedmom na Jadran je stigao snažan hrvatski kolektivitet, a danas uzmičemo jedan po jedan, kao pojedinci bez nacionalnog identiteta, odbacujući oružje kao na Bleiburgu, prepušteni surovom neprijatelju na milost. Nestao je i naš čuveni hrvatski prkos – neki narcisoid lanuo je da imamo svoju nacionalnu državu. Dramatično iseljavanje Hrvata iz Hrvatske nije posljedica nezaposlenosti, nego više poremećaj identiteta u psihozi beznađa i predatorske privatizacijske pljačke. Strašno je da su Hrvati u Irskoj kompatibilna populacija, a to nisu u Hrvatskoj.

Nacije su bivši robovi i barbari

Nazivi najvećih europskih nacija pravi su kupus. Francuzi su dobili ime po germanskom plemenu. Skoro sve današnje europske nacije rođene su u društvenom konfliktu ropstva i/ili potlačenosti. U jednoj nevjerojatnoj civlizacijskoj pseudomorfozi, barbari europskog sjevera popunili su okvire antičkih kultura. Kirov proglas o oslobađanju porobljenih plemena je religijska izmišljotina. Veliki Kir nije nikoga oslobodio, nego je premještao zarobljena i potlačena plemena za potrebe lakše kontrole nad carstvom. Kir nije tako oslobađao plemena, nego je tako porobljavao cijele teritorije, i to je radio uspješno, jer je uspostavio najveći imperij u ljudskoj povijesti. Kir nije osvojio samo Babilon, nego i cijele kozmose tog vremena: Mediju i Lidiju. Dakle, Kir nije oslobodio Judejce i Hrvate, nego je neka podređena plemena iz Perzije preselio u bazen Babilona, a odatle u Judeju, Galileju, u kaspijski bazen, i na obale Crnog mora. Za potrebe prava na zemlju doseljenih plemena, kreirane su legende o povratku iz ropstva. Na Sorboni je prije pedeset godina prihvaćena teza da su Hrvate iz Perzije potisnuli sukobi Alana i Skita u 8. i 7. stoljeću prije Isusa, ali se to može odnositi na samo manji dio hrvatske populacije u Perziji. U svakom slučaju, Hrvati su kao narod oblikovani u perzijskom sužanjstvu ili pod perzijskom dominacijom. Upisani smo u Darijevom punjenju proračuna. Nama je porez posve normalna pojava? Ili smo se povukli u pustoš Sjevera da izbjegnemo carske namete? Osjećaj potlačenosti snažio je hrvatski nacionalni identitet i za obje Jugoslavije.

Formirani u krilu drevnih civilizacija, Židovi i Hrvati danas predstavljaju najstarije živuće narode. U našem susjedstvu imamo posla s mlađim robljem, koje je zbog toga dramatično agresivnije, opako, strvinarsko. Starčevićevo Sclavoserbi zapravo se rascijepilo. Bizant je nakon odlaska Branimira u krilo Rima otvorio prostor Bugarima, da bi na kraju kreirao naciju Serva – Serba, koja se prirodno širila u širokom antičkom lovištu na robove. Poučeni takvim porastom srpske populacije, naši zapadni susjedi odabrali su srodan naziv Sclava – Slovenaca. Družine bez identiteta i obitelji, koje nisu pripadale nikuda, kao i nacionalno i plemenski neopredijeljeni tog vremena, prilazili su Srbima i/ili Slovencima. Sclavenci su se oblikovali kao interesna skupina. Otimali su talijansko, čak i prema Trstu, danas nadiru u Savudrijskoj vali, a sutra će svojatati cijelu Istru i Kvarner. Nedostaje nekakav oblik slovenskog svetosavlja, ali su već vidljive odgovarajuće promjene u slovenskoj “katoličkoj” konfesiji. Ime Rastko u Sloveniji je često. Kao i mnogim drugim europskim narodima bez antičkog korijenja, Slovencima paše da se narodi naguravaju u okvirima Staljinove državotvornosti, a to Hrvati ne smiju dopustiti. To je posve nedopustivo i na razini Zapadne civilizacije.

Spas je povratak Branimiru

Na što će sličiti buduća “hrvatska” država i ova Lijepa naša nakon što u našu povijest uđu svi ti nikakvi predsjednici, svi ti jalovi premijeri, bezvezni ministri, Jandrokovići i Jovići, svi ti generali desetari, i svi ti iskvareni društveni arbitri nečega i ničega? Ovo nije država, nego fukara i vukofukarija na svim razinama. Glavni su Hrvati predatori, od

Tomislavovo Hrvatsko Kraljevstvo i velike pobjede protiv Ugara, na Dravi 925., i Bugara, u bosanskim planinama 927.

onih grabežjivaca iz stepe, prije prvog porobljavanja. Use, nase i podase. Stoka! Kao i posljednjih stoljeća, presudno je obnoviti održiv koncept nacije, na neupitnim dražavnopravnim temeljima. Jako je važno odbaciti svaki novi kult ličnosti, bez obzira jeli riječ o Josipu Brozu ili Franji Tuđmanu, pa i kada su u ponudi istinske novovjeke nacionalne veličine i/ili mučenici: Ante Starčević, Stjepan Radić i Ante Pavelić – ustaša protiv prve Jugoslavije. Svaki novi kult ličnosti pridodaje se na planu poništavanja temeljnog bića nacije. Svi ti likovi ne izlaze na razinu svjetske povijesti, pa su na svoj način u funkciji potiskivanja najstarije nacije u Europi.

Za razliku od takvih, bili oni mučenici ili ne, naš kralj Branimir bio je prvi protagonist svog vremena. Odlučivao je o tome koje će rimsko carstvo postati vodeće, pomjerao je granice imperija, odlučivao je o našoj sudbini na razini milenija. Nije branio svoj osobni status kralja u bizantskoj feudalnoj hijerarhiji, nego je učinio osobnu žrtvu i odrekao se bizantske krune da bi Hrvati zadržali svoj dio Jadrana i svoje jadranske otoke. Vrijeme će pokazati da je pogriješio, jer je Bizant odgovorio otvaranjem većeg prostora Bugarima, pa je uskoro Simeon ugrozio i sam Carigrad. Bizant je pokušao uspostaviti ravnotežu kroz kreiranje sclavenske rase, da bi na rubovima imperija na svoje došli i oni koji ništa nemaju – Nemanjići. To je za Hrvate i Bugare proizvelo dalekosežne negativne posljedice. U takvim budalaštinama nazirao se konačni kraj najmoćnije antičke civilizacije. Da Branimir nije prirastao uz feudalno stablo Rima, Crkva u Hrvata ostala bi neovisna o Rimu, pa bi Hrvati nakon dolaska Turaka uživali vjersku toleranciju. Hrvatsko plemstvo u Bosni, uključujući sve veće posjednike, ne bi konvertiralo na islam da sačuva posjede. Isto tako, hrvatska populacija i hrvatska kultura izbjegli bi negativne učinke celibata. Gledano u širini vremena, Branimir je pogriješio, ali je determinirao naše nacionalne i vjerske odrednice. To je fakat i to ne možemo poništiti. I, nije to sve skupa moj nekakav osobni odabir, ili nekakav kapric u odnosu na novovjeke političke nakaze, što mi mnogi predbacuju. Zapitajte se zašto Srbi ne dopuštaju na svojoj nacionalnoj razini bilo kakvo izjednačavanje sa Siledžijom Dušanom i Svjatim Savom. Draža i svi ti Karađorđevići i Obrenovići, kao i Sloba, tvorac Republike Srpske u BiH, svi su oni Druga liga istok. Pokušajte Engleze navesti da temelj njihove nacije postane Winston Churchill, bez obzira koliko je osobno pridonio padu Adolfa Hitlera i nacističke Njemačke.

PETA KOLONA OSPORAVA HRVATSKE KRALJEVE

Krešimir Petković prozvao Dejana Jovića

Nakon što je Dejan Jović kao glavni urednik časopisa Politička misao dao prostor njemačkom politologu i političaru Thomasu Bicklu i njegovom veličanju sporazuma Drnovšek – Račan, ostavku u uredništvu tog časopisa podnio je Krešimir Petković, docent na Fakultetu političkih znanosti. “Pozdravljam pluralizam, slobodu izražavanja različitih političkih stajališta, ali upozoravam i na problem krivotvorina koje dobivaju akademsku legitimaciju i kao takve se reproduciraju u političkim sukobima pa i u različitim pravnima arenama” – izjavio je Petković. Već sam ukazivao na evidentno protuhrvatsko djelovanje Dejana Jovića, koje provodi o našem trošku, kvalitetno uhljebljen na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Jović sustavno potkopava hrvatsku državnopravnu ostavštinu. U posljednje vrijeme negira i pravni značaj Zavnoha, ali ne u smislu redukcije Hrvatske do Une, nego na planu poništavanja bilo kakve pravne osnove za postojanje hrvatske države. Hrvatski kraljevi su izmišljotina, sugerira nam Dejan – u tome smislu dobio je potporu i Tvrtka Jakovine. Siledžija Dušan bio je car, a Tomislav niti kralj. S nestrpljenjem očekujem Jovićevu reinterpretaciju Hrvatsko-ugarske nagodbe. Zanimljivo, Dejan Jović i Tvrtko Jakovina podržavaju kult Franje Tuđmana i samu ideju da se hrvatska državnost oslanja na Tuđmana. Jer, ako je Tuđman tvorac Hrvatske, onda ona prethodno nije postojala, pa zapravo nema nikakvo državnopravno utemeljenje.

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Nemoćna Hrvatska poigrava se s moćnom Rusijom

Objavljeno

- datum

 OPAKA OBAVJEŠTAJNA IGRA AGROKOR     Rusima nije priznat roll up model za kredit od 100 milijuna eura danih u veljači 2017. koji su tada spasili Agrokor. Od izvanredne uprave Agrokora dobili su odbijenicu pod obrazloženjem da to nije u skladu s lex Agrokorom, da bi se isti model ponudio lešinarskim fondovima, koji su otkupljivali dug po diskontu.

Nova strategija izvanredne uprave je likvidacija Agrokora i osnivanje nove kompanije – holdinga u vlasništvu vjerovnika. Posljedica je pad vrijednosti dionica vlasnika. Upitna je konkurentnost novog holdinga, kojim bi upravljali vjerovnici – u tome imaju različite interese. Strategija je usvojena, ali nagodba o visini otpisa nije poznata. Restrukturiranje biznisa kasni – članice koncerna već su izgubile na vrijednosti svojih brandova. Diskriminacijski postupci Vlade RH i izvanredne uprave Agrokora, odnosno Andreja Plenkovića, Martine Dalić i Ante Ramljaka, usmjereni su prema najvećem pojedinačnom vjerovniku Agrokora, ruskom Sberbank, u većinskom vlasništvu uvijek opakog i sveprisutnog Kremlja.

To je nedopustivo poigravanje s moćnom ruskom državom, s nacionalnim interesima Hrvata i Hrvatske, pa i s međunarodnim pravom i načelima pravde. Podsjetimo, ruski Sberbank je kreditirao Agrokor s 8,5 milijardi kuna. Riječ je o čistom kapitalu, bez ikakvog financijskog inženjeringa, i to u vrijeme kada je Agrokoru bilo teško doći do kapitala. Pomalo čudi da su Rusi posudili novac, a da se nisu kvalitetno osigurali. Rusi su držali da je nemoguće da se dogodi ovakva situacija s Agrokorom i da je Agrokor “to big to fail”. Prvo otvoreno izazivanje Rusa je donošenje ovakvog lex Agrokora. Nakon što je lex Agrokor nametnut, na platformi današnje zapadne proturuske politike, na razini Hladnog rata, Rusi nisu pristali na poistovjećivanje s zapadnim lešinarskim hedge fondovima putem roll up kredita. Prema riječima prvog zamjenika Sberbanka, Maksima Poletajeva, Rusi su zahtijevali da se iznos zadnjeg kredita od 100 milijuna eura, plasiranog Agrokoru u veljači 2017. za stabiliziranje poslovanja, prizna po roll up modelu. Dobili su odbijenicu da to nije u skladu s lex Agrokorom. Poslije je izvanredna uprava ponudila takve uvjete svima, uključujući i lešinarske fondove, koji su kupovali dug po diskontu. Zar arogancija i komocija mogu ići toliko daleko da hrvatska država izigrava rusku državu na tako proziran način? Zar zaista netko misli da se Rusi neće osvetiti za klasičnu prijevaru? Ili netko RH namješta za šamar koji neće preživjeti? Varaju se svi oni koji drže da će na ovome prostoru niknuti Zapadna Srbija, Istočna Italija, ili Južna Slovenija, ili sve te tri pretenzije naših predatorskih susjeda, za slučaj da RH bankrotira, ili se reducira u još uže okvire, kroz nekakav najnoviji Avnoj. Nakon svega, Rusi su ponovno poniženi. Naime, uslijedio je šamar Rusima od strane izvanredne uprave Agrokora, koja je protivno svim pravnim normama osporila tražbine Sberbanka u vrijednosti od 8,5 milijardi kuna, sve pod izlikom da su za iste tražbine pokrenuti sudski postupci izvan RH. Znači, osporen je čisti novac koji je jedna financijska institucija posudila drugom privatnom poduzeću. Kako to postavlja izvanredna uprava Agrokora, ispada da ruski Sberbank nije Agrokoru posudio novac. To su nedopustive pravno – financijske akrobacije, koje će RH skupo platiti.

Šutnja je rolling up      

Zanimljivo je kako u mainstream medijima ne postoji kritički osvrt na procese koje vodi izvanredna uprava Agrokora. Prestalo je i prenošenje zanimljivih informacija koje objavljuju Ivica Todorić i njegov tim na Todorićevom blogu. Zavladala je ona ista šutnja, kakvu smo imali glede Agrokora u prethodnim godinama i prethodnim desetljećima. Šutnja političkih, medijskih, gospodarstvenih i akademskih elita. Šutnja onih elita koje su dovele Agrokor u ovo stanje. Posljedica je to i prikrivenog financijskog interesa glavnih medija, jer je Agrokor ostao dužan mnogim medijskim kućama, pa su zasigurno pred nagodbu mediji ucjenjeni da podrže rad izvanredne uprave i Vlade RH, a zauzvrat će namiriti svoja potraživanja prema Agrokoru. Tu je i onaj razotkriveni financijski lobi, upravo onaj koji stoji iza lex Agrokora i roll up kredita. Kako vrijeme prolazi, postaje razvidno da je lex Agrokor pisan za financijske centre moći, a ne za domaće dobavljače i naše gospodarstvo u cjelini, kako to Vlada RH želi prikazivati. Involvirani su i oni naši financijski i/ili gospodarstveni subjekti koji vide svoj interes u preuzimanju tvrtki iz koncerna Agrokor.

I prije objave roll up kredita upozoravao sam da je taj model duboko protivan i samom lex Agrokoru, da je sam po sebi kriminal. Tim su potezom hedge fondovi i financijske institucije, na čelu s Knighthead Capitalom, ostvarili enormne zarade, sve na koncernu Agrokor koji je praktično u stečaju, kupujući obveznice po diskontu. Da još bude gore, Knighthead Capital nije financirao Agrokorov dug prije 2017. godine, nije držao dolar duga. A sada se pojavljuje kao glavni imatelj obveznica i kao član privremenog vjerovničkog, a i budućeg stalnog vijeća. Za manje upućene napominjem da su hedge fondovi kupovali Agrokorov dug po diskontu, odnosno nešto što je bilo 100 kuna po nominali, vrijedilo je samo 30 kn, zbog pada cijena obveznica. Kasnije su ti isti putem roll up modela dali 100 kuna novog kredita, a priznaje im se dug po nominali, odnosno 100 kuna za onih ranije plasiranih 30 kuna. Znači, zarada je 70 kuna, bez kamata, čista špekulativna dobit. Besramna pljačka koncerna koji je praktično u stečaju. Da sve bude tragično smiješno, pravni zastupnik Knighthead Capitala na početnim sjednicama privremenog vjerovničkog vijeća je Tin Dolički, upravo onaj koji je sudjelovao u pisanju lex Agrokora. I još se pojavljuje kao Ramljakov pravni savjetnik. Kako netko može biti predstavnik vjerovnika i istovremeno biti pravni savjetnik dužnika? Pojavljivati se pred javnošću kada treba braniti roll up model? Zar to nije sukob interesa? Gdje je Dalija Orešković, koja je radi beznačajne stvari presudila Tomislavu Karamarku, da bi se ispostavilo kako je isti Karamarko u pitanju Ina – MOL bio u pravu. Kao, Ramljak nije dužnosnik! Kako to nije, ako je imenovan od strane Vlade RH? Zašto Dalija Oreškovića nije predložila izmjenu / dopunu Zakona o sprječavanju sukoba interesa? Objavom roll up kredita sve je rečeno. Sasvim je jasno kako su centri moći na čelu s Knightheadom preuzeli kompaniju. Vlada RH nakon toga nema nikakvu kontrolu. Odredbe ugovora da kredit dolazi na naplatu ako se smijeni izvanredni povjerenik šokirale su naciju, ali je i to brzo isprano kroz medije i gurnuto pod tepih. Roll up kredit iznosi 1,06 milijardu eura i ima status najstarije tražbine, što znači da financijeri ne samo da su zaradili na roll up modelu, nego taj kredit ima super seniority status, odnosno status prvenstva naplate. I da po okončanju nagodbe, može doći na naplatu.

EBITDA za 2018.

Svima je jasno da je izvanredna uprava priznala 41,2 milijarde kuna tražbina, a 16,5 milijardi osporila, od toga prema Sberbank 8,5 milijarde, dok je prema revidiranom financijskom izvješću za 2016. godinu imovina koncerna Agrokor iznosila 41,7 milijardi (izrazito smanjenu čudnim postupcima revizora). Ako se navedeni podaci uzmu u obzir, sasvim je jasno da postoji dovoljno imovine kako bi svi vjerovnici naplatili svoja potraživanja, i da bi vlasniku ostalo 0,5 milijardi kuna imovine. Stvarno je nepojmljivo da danas dolaze prijedlozi da većina dobavljača i financijera trebala otpisati i do 70 posto dugova Agrokora. Na temelju čega? Ili je izvanredna uprava krivotvorila brojke kojima sada tereti bivšu upravu? Ako uključimo iznos od 8,5 milijardi kuna Sberbanka, koji je neosnovano osporen, a u ovih 41 milijarde kuna priznatih tražbina su i potraživanja unutar grupacije, što nije stvaran dug, dolazi se do zaključka da je stvaran dug na razini 41 – 42 milijarde kuna. Dodajmo tome, da izvanredna uprava nije ugovorila 1 milijardu eura novog duga koji ima status prvenstva naplate, stvarne tražbine bile bi na razini od oko 38 milijardi kuna. Po projekcijama objavljenim u jednim dnevnim novinama dolazi se do iznosa od 19 milijardi kuna za namirenje vjerovnicima, a kao uporište se uzela EBITDA za 2018. godinu (operativna dobit, bez poreza amortizacije i kamata). Nevjerojatno! Tek je kraj 2017. godine i uopće je teško predvidjeti EBITDA za 2017. godinu (biti će sigurno lošija od 2016. godine), a kamoli za 2018. godinu. Takve projekcije ne znače ništa, jer je gotovo nemoguće u ovome trenutku procijeniti vrijednost Agrokora, nakon svih tih muljaža lex Agrokora i izvanredne uprave Agrokora, a pogotovo ne na osnovi nekakvih budućih projekcija, da bi se ipak na temelju toga predlagali otpisi. U svojim ranijim tekstovima naglasio sam da nije dobro pred samu nagodbu umanjivati vrijednost Agrokora, što se stalno provodi. Time se nekome omogućava da preuzme kompaniju u što boljem stanju, jer će vjerovnici trebati više otpisati. Osim toga, veoma je jasno navedeno kolika je konsolidirana imovina koncerna, a kolike su priznate obveze i koliko ostaje dobavljačima za namirenje imovine. To znači da se niti jedan vjerovnik ne bi trebao odreći niti kune duga, naravno, ako je vjerovati prezentiranim podacima, onima koje su predočili revizori i izvanredna uprava Agrokora. U početku nije bilo za vjerovati Ivici Todoriću, s obzirom na pogreške i možebitna kaznena djela, koje je radio prilikom vođenja koncerna, ali ispada da Agrokoru uopće nisu prijetili znatni financijski potresi, već je kolaps  pokrenut u sprezi domaćih i stranih financijskih centara moći. Svakako je Agrokoru neminovno trebao svježi kapital, ali on bi puno lakše došao prije izbijanja krize Agrokora, nego sada, kada će godinama trajati sudski postupci, a znamo da nitko ne želi uložiti u društvo koje je u sudskim postupcima. Sasvim je sigurno da su nakon lex Agrokora pred Agrokorom i cijelom zemljom još teži dani.

Tajna veza

Ovih dana je osnovana takozvana Udruga dobavljača Agrokora, koja bi se trebala sastojati od najvećih dobavljača Agrokora. Član privremenog vjerovničkog vijeća (a i budućeg) od strane skupine “velikih dobavljača” je Marica Vidaković, prokuristica Kraša, iako je Kraš imao samo 27 milijuna kuna potraživanja prema Agrokoru, a dijelom su Krašu njegova potraživanja namirena (iako je moratorij na sve obveze). Ramljak je savjetovao Kraš prije nego što je postao izvanrednim povjerenikom za Agrokor. Primjerice, Adris grupa ima 1,2 milijarde kuna potraživanja, pa nije postala članom privremenog vjerovničkog vijeća. Tako, od 5 članova privremenog vjerovničkog vijeća, 3 su pod kontrolom Ramljaka: spomenuta Marica Vidaković, kao predstavnik velikih dobavljača, Matija Brlošić, predstavnik malih dobavljača, i Knighthead Capital, predstavnik imatelja obveznica. Još su tu predstavnici neosiguranih vjerovnika, Sberbank, i predstavnik osiguranih vjerovnika, Zagrebačka banka. Nikako nije jasno na koji je način imenovan ovakav sastav privremenog vjerovničkog vijeća, koji je odobrio sporan roll up kredit. Po kojoj matematici, po kojem statusu tražbina? Jer, mali dobavljači imaju jedan glas, koliko i veliki dobavljači, iako im je iznos tražbina nemjerljiv. Tako su izjednačeni Knighthead Capital i Sberbank, iako potonji ima znatno veći iznos kredita i kreditirao je koncern kada je to bilo potrebno.

Ono što je problematično kod vjerovničkog vijeća je netransparentnost, nejasnost u odredbama, i izostanak sudstva u svemu tome. Izvanredni povjerenik utvrđuje broj članova i razvrstava vjerovnike u skupine. Sudstvo je uključeno koliko da sve potvrdi, bez ikakvog suvislog objašnjenja. Također, za potrebe sastavljanja vjerovničkog vijeća vjerovnici će se razvrstati u posebne skupine s obzirom na različiti pravni položaj svake skupine. To je izrazito nejasna odredba i daje sumnjivu arbitrarnost u sastavu vjerovničkog vijeća, koje mora dati suglasnost na konačni nacrt nagodbe (čl. 19. st. 2). U biti, to je uvod u razvrstavanje vjerovnika u one koji imaju jača jamstva i one koji imaju slabija, što opet pogoduje Knightheadu i ostalima koji imaju status najjače tražbine, a ne i najveći iznos. Također, ako neka skupina ne imenuje člana, učinit će to izvanredni povjerenik za nju. Sudstvo to samo potvrđuje (čl. 30. st. 8.).

Neprihvatljiv udar na banke

Udruga dobavljača Agrokora je najavila da je njihov prijedlog da otpis potraživanja dobavljačima roba i usluga bude 15 posto, dobavljačima koji su imali financijske aranžmane 30 posto, a bankama 70 posto. Nevjerojatno je da udruga dobavljača ne govori samo o tome koliko bi se dobavljačima trebalo otpisati, nego i o tome koliko otpisati bankama. Naime, udruga dobavljača ne predstavlja banke, odnosno u njihovom članstvu nema financijskih institucija. Koliko znam, banke predstavlja Hrvatska udruga banaka (HUB). Drugo, i još problematičnije, zašto bi se dobavljačima koji su financirali Agrokor mjenicama bez pokrića i/ili čistim pozajmicama otpisalo 30 posto, dok bi se bankama koje su redovnim kanalima financirale Agrokor otpisalo 70 posto? Napominjem da ovdje objektivno promatram odnose – često sam kritizirao poslovne banke, pogotovo u slučaju Franak, u određivanju kamatnih stopa, vezivanju kunske štednje uz valutnu klauzulu, i tome slično. Naravno da velika krivica leži u regulatoru HNB-u, koji je hajdučiju dopustio, a banke iskorištavaju regulatornu osnovu radi svojih interesa, sasvim legitimno. Ali, ovdje ne vidim nikakvu razliku između srednjih i velikih dobavljača i poslovnih banaka, jer banke su Agrokoru posuđivale novac kako bi isti rješavao obveze prema dobavljačima. Svi su sudjelovali u tome i ne vidim nikakvu potrebu da se postavlja razlika u tretmanu dobavljača u odnosu na tretman poslovnih banaka, kada je otpis u pitanju, pogotovo ako su svim malim dobavljačima riješeni dugovi. Štoviše, sasvim je jasno kako poslovne banke imaju puno jaču pravnu poziciju jer je njihov dug puno bolje osiguran i banke imaju vrijedne kolaterale.          

Budućnost Agrokora nije nikako dobra. Na konsolidiranju poslovanja (smanjenje zaposlenika, smanjenje lokacija, bolje marže) operativno se ne radi jer su trenutačno svi orijentirani na nagodbu, a i ona se gura pod tepih kroz pravu poplavu novih afera i novih promašaja Vlade RH. Moramo biti svjesni činjenice da je Agrokor na sebe preuzimao svu nekonkurentnost hrvatskog gospodarstva, jer nakon procesa nagodbe involvirani dobavljači teško će moći konkurirati stranim dobavljačima. I kada se nagodba završi, u kojem god obliku koncern ostao, i dalje će veliki problem ostati pritisak strane konkurencije u maloprodaji, skupi izvori financiranja i sva sila pravnih procesa, koji će se sigurno dogoditi nakon procesa nagodbe, a koji su i sada u tijeku, a tu su i neriješeni vlasnički odnosi. Bojim se da najteži dani dani za Agrokor i za hrvatsko gospodarstvo tek slijede.

Tvrtko Dolić/croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Herojski čin Slobodana Praljka – Plenković mora podnijeti ostavku

Objavljeno

- datum

 LOCIRATI, IDENTIFICIRATI, UHITITI, TRANSFERIRATI, OSUDITI BEZ DOKAZA    To nije samoubojstvo, nego uznesenje, koje ne vodi u pakao, nego otvara Vrata raja. Zločinački pothvat je srpska i srbijanska agresija, kao i ovakav haaški Tribunal. Sudac Agius, predsjedavajući Žalbenog vijeća, nije izrazio žaljenje zbog Praljkove smrti, nego je sudnicu proglasio “mjestom zločina” i u drugoj prostoriji hladno potvrdio prvostupanjske presude.

“Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem ovakvu presudu” – uzvratio je pravednik i mučenik Praljak na zločinačku presudu i popio otrov. Haaški Tribunal i skoro sva međunarodna sudišta potvrdili su se kao najgora farsa. Zanimljivo, Vesna Pusić ostaje uz svoju tezu o agresiji RH na BiH. Kako spominje Višnja Starešina, Pusić je u svojoj kampanji za tajnicu UN-a priložila svoju knjigu u kojoj agresiju RH potvrđuje. Dakle, imamo u RH osobe koje nisu pripadale Udbi a djeluju protiv interesa nacije. “Hrvati su jako čudan narod. Imaju više izdajica nego cijela Europa zajedno. Francuzi svojim izdajicama poskidaju glave giljotinom, Englezi ih povješaju po podrumima, Srbi ih jednostavno pokolju, a Hrvati ih njeguju ko najveće nacionalno bogatstvo” (AG Matoš)

Nakon što je Origen proveo svoju žrtvu tijela, Tertulijan je mudro uzvratio žrtvom duha. Fašistička sudnica u kojoj je osuđen Slobodan Praljak zaista je bila mjesto zločina, ali mjesto zločina haaških sudaca. Sud nije za vrijeme suđenja osigurao vozilo hitne pomoći! Slobodan Praljak položio je svoj život za Hrvatsku. Ruka mu je zadrhtala dok je ispijao otrov. Teška je to odluka, velika žrtva. Praljak je svojim sokratovskim činom poništio haaško krivotvorenje povijesti. Preokrenuo je naš nacionalni odnos prema rušenju Starog mosta u Mostaru, kojim se prenosila najprije srpska a onda i muslimanska agresija na zapadni Mostar, pretežito naseljen Hrvatima. I Žalbeno vijeće označilo je Stari most kao legitiman vojni cilj. Šestorici Hrvata iz BiH sudilo se za rušenje nekoliko kuća u vrijeme kada su se nad prostorima u kojima su Hrvati činili većinu izredale pravoslavna i muslimanska agresija. Armija BiH široko je išla na Hrvate i hrvatske zemlje, i tako kompenzirala sve što su bosanski muslimani izgubili svojim pasivnim odnosom prema srpskoj i srbijanskoj agresiji. Što smo mogli očekivati nakon što je korumpirani HDZ rasformirao Saborsko povjerenstvo za Agrokor? HDZ je od prvog dana svog osnivanja uronjen u privatizacijsku pljačku i nikome u toj interesnoj skupini ne pada na pamet da se primi dužnosti koju je preuzeo. Vlada je vjerojatno znala kako je Tribunal odlučio, ali nije izvijestila predsjednicu RH, koja je na vijest o Praljkovom samoubojstvu prekinula svoju posjetu Islandu. Dan prije tragičnog cirkusa u Haagu, HDZ je u Saboru pokrenuo raspravu o novom Zakonu o braniteljima. I još je u Šeksovom(?) prijedlogu tog zakona brisana prisutnost četničkih paradržavnih milicija iz BiH. Umjesto da lobira u korist Hrvata iz BiH, time u korist svih Hrvata, Vlada RH gledala je kako dodatno rasteretiti Srbiju, neposredno prije izricanja sramotnog očitovanja Žalbenog vijeća haaškog Tribunala. Vrijeme je da Andrej Plenković podnese neopozivu ostavku. Sam njegov ostanak na vlasti praktično je proglašavanje diktature.

Tko je izručio Slobodana Praljka?

Jeli Vladimir Šeks izmislio termin “udruženog zločinačkog pothvata”, koji je religijska glupost, posve izvan pravne struke. Najprije se konstatira postojanje nekog “udruženog zločinačkog pothvata”, a onda sud ne treba dokazati nečiju pripadnost tom udruživanje, nego optuženi moraju dokazati da nisu pripadnici tog pothvata. Haaški Tribunal potvrdio se kao politički sud, koji ignorira pravo i pravdu. U takvoj klimi trebamo pronaći religiozan izraz i za ono što je Praljak učinio svome fizičkom tijelu. Dakle, nakon uznesenja Slobodana Praljka, ateist Andrej Plenković hladno je izašao pred medije i držao se kao da se nije dogodilo ništa strašno. Kao, on mora biti pripravan i na ono najgore. Analizirao je događaje kao da je slovenski novinar, koji je slučajno navratio u Zagreb. Zar nacija nije ponižena preko svake mjere? Riječ je o sustavnom ubijanju hrvatske nacionalne ideje. Je li Andrej Plenković tjednima ranije saznao za odluku Žalbenog vijeća, pa je odlučio žrtvovati svog glavnog savjetnika Vladimira Šeksa? Koji je pogrešno presložio naše pravosuđe i na razne načine pridonio da haaška trakavica kompromitira Hrvate i Hrvatsku. Ili možda Plenković misli da je dovoljno osnažio da ne mora dijeliti vlast s jednim Šeksom? U svakom slučaju, Plenković uvodi svoju osobnu diktaturu, kako to naglašava Branimir Bunjac. Tome je pridonijela i konačna haaška presuda hrvatskoj Šestorki, Herceg-Bosni i RH, koja može pokrenuti nacionalnu pobunu protiv struktura koje nisu učinile ništa u svim tim nacionalnim arbitražama. Tragedija Slobodana Praljka u određenoj je mjeri pomogla Plenkoviću, jer može okrenuti nezadovoljstvo nacije prema Haagu, Sarajevu i Beogradu. Prema kazivanju kompetentne Višnje Starešine, Beograd je na početku milenija uspio iz svih optužnica izbaciti tvrdnje o agresiji Srbije, dok je administracija RH propustila spriječiti takvu sabotažu, za dvojca Račan – Mesić. Poput dvojice pijanih budala, nabacivali su se s Tuđmanovim transkriptima, prodavali Inu, zaduživali zemlju u gradnji autocesta, izbacivali domoljube iz državne administracije. Slično se nastavilo nakon povratka HDZ-a na vlast, kada se i Ivo Sanader posvetio detuđmanizaciji, a svijet je ulazio u ekonomsku katastrofu.

Tko je ono izručivao Hrvate haaškom Tribunalu? Kao, trebamo Tuđmana, a ono je brzo otišao zbog bolesti. Većini Hrvata Franjo Tuđman podvaljen je kao spretan i pronicljiv Ludlumov lik Jason Bourne, koji uspješno bježi od Udbe, prelazi granice uz pomoć krivotvorene putovnice ili u prtljažniku nekog vozila, i još se vraća ocarinjen. Koji brzo naslućuje gdje leži najbliži samokres, koji nije bio ružan nego je to bio njegov “scary view”. Koji je u Ozni prošao obuku u borilačkim vještinama, i rastura KGB-ovce i svoje oznovce poput Charlize Theron u “Atomic Blonde”. A ono, kada se pojavila mogućnost da Slobi pravi društvo u Haagu, haaškim psima nabacivao je svoje podređene. Naš Profesor bio je onaj tajnoviti pravi autor jedne od dvije krivotvorene Tuđmanove putovnice, koje nisu viđene na graničnim prijelazima, nego su poslužile kao krinka za “progonjenog Tuđmana”, koji je zapravo putovao pod blagoslovom Udbe i s posve regularnom putovnicom, sve u okvirima dalekosežnih velikosrpskih projekata. Tuđman je dvadesetak godina prije osamostaljenja SRH, kao nametnuti glavni jugoslavenski disident, komotno putovao diljem kugle zemaljske, pa je tako 70-ih išao na instrukcije Carlu Bildtu, koji će 90-ih pridonijeti velikosrpskom prekrajanju Jugoslavije. Već 60-ih godina prošlog stoljeća programirane su Republika Srpska u BiH i ovakva lažna Republika Hrvatska. 

Sve bugojanske grupe

Nije baš jasno zašto upravo “udbaški Jutarnji list” ovih dana kompromitira “Kolegu udbaša” Vladimira Šeksa, ali nam svima može biti na korist i na veliko zadovoljstvo da pucaju i te neraskidive udbaške veze. Kod nas su moguće samo takve lustracije. Objavljena udbaško – lopovska saga Šeks – Bagarić razotkrila je nevjerojatne krivotvoriteljske razmjere tranzicije SRH/RH. Bilo kako bilo, olakšanje je da Vladimir Šeks neće obrazlagati ovakav kraj i krah haaškog Tribunala. U svemu što je u ovoj zemlji vezano za naše korumpirano sudstvo, Šeks ima svoje prste, pa i u krivom odnosu RH prema Tribunalu i drugim međunarodnim arbitražama. Šeksovo normiranje RH je takva brljotina da pravniku mozak stane – sve je usklađeno za potreba kriminala. Hrvatskim zemljama ovih dana posebno odzvanja Šeksovo: “Locirati, identificirati, uhititi, transferirati!”

Kada sam jednom prilikom navratio kod svog šogora na Rebru, bio je u velikom poslu. Cijeli kat i cijelu bolnicu uzbunila je briga za jako važnog pacijenta. Medicinske sestre trčale su na sve strane, a najpoznatiji profesori medicine tog vremena okupili su se na hospitalizaciji uvaženog “doktora PS”. Naravno da sam prepoznao zemu i toplo se s pozdravio s “velikim svjetskim medicanarom”, kako je zemo “dokumentacijski” podržao svoj status pacijenta na Rebru. Bio je to glavom i bradom Profesor, najveći krivotvoritelj bivše Jugoslavije, a možda i šire. Podnošljiv cvjetni kukolj u časnoj lozi S, drag čovjek i dobar prijatelj, uvijek spreman na razlamanje kruha. Znao je financirati nogometaške bijele i plave noći. Profesor je na svoj način bio najveći kadrovik SRH/RH, pa i šire. Skoro da nije bilo dužnosnika koji kod njega nije “završio” barem neki tečaj, ako ništa drugo onda neki strani jezik, da se otvori diplomatska karijera. Znate, objektivno gledano, Profesor je pomagao talentiranim i zainteresiranim osobama da uče i da se izgrađuju na nekom poslu koji bi im se svidio, pa se Vladimir Šeks tako razvio u pravog pravnika. Između Kolege i Profesora razvilo se veliko prijateljstvo. Profesor je na svoj način uspostavljao nacionalnu ravnotežu, jer su sa istoka zemlje pristizali “stručnjaci” sa zabačenih učilišta, koji su grabili radna mjesta i stanove, u Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima. 

Zanimljivo, Profesor nije bio iz Bugojna, ali ga na neki način dužila i bugojanska policija, jer je imao svoju Bugojansku grupu, odnosno svoju skupinu “trgovačkih putnika” na području Bugojna, koja je plasirala Profesorove diplome i radne kvalifikacije. A zasebnoj “Srpskoj bugojanskoj grupi” pripadao je Aleksandar Vučić. Možda je i Aco Vučić bio Profesorov “stipendist”? U tekstu Željka Petrušića spominje se da Kolega Šeks nije mogao putovati u Njemačku. Stoga je te 1974. sam Profesor otputovao u Njemačku i osobno dostavio krivotvorinu o komunističkom progonu oca Zlatka Bagarića, za potrebe njegovog uspona u hijerarhiji hrvatske emigracije. Hrvatska Šestorka je stradala i zato što su Šeks i ekipa cijelo vrijeme imali druge prioritete i svoje privatne igre, sve na štetu nacije.  

HIBRIDNA NESPOSOBNOST

Zašto Ante Nazor nije znao beknuti?

Zato što Andrej Plenković ne zna voditi hibridni rat protiv hibridnog rata, u kojemu je najvjerojatnije jedan od glavnih protagonista na drugoj strani, onoj koja pokušava razgraditi hrvatsku nacionalnu ideju. Naravno da je Plenković tog jutra izricanja haaške konačne presude hrvatskoj Šestorki iz BiH znao kako će ona glasiti, ali nije s tom informacijom kupio Antu Nazora, da proročki zablista, nego je pustio da se Nazor ispričava kako je više znanstvenik nego prognozer. A isti Nazor uvijek korektno brani stavove Vlade RH. Kod nas je razvijena politička i životna praksa da podatke o događajima koji dolaze dobija samo ona strana koja mrzi sve hrvatsko.

 

PRAVI GLAS

Branimir Bunjac je savjest nacije

U jutro izricanja presude hrvatskoj Šestorki iz BiH i Praljkove žrtve tijela, Branimir Bunjac ukazao je na pokušaj uvođenja diktature od strane Andreja Plenkovića, kojega “smetaju uvrede u Hrvatskom saboru”. Koje li narcisoidnosti! “To je jako važna osoba” – našalio se Bunjac. Spomenuo je i Gordana Jandrokovića, koji postaje sudac, koji će izricati kazne na razini 10 tisuća kuna. Prema izjavi Bunjca, isforsirana je rasprava o novom Zakonu za branitelje, koji je prekrojio doušnik Udbe. Bunjac je za saborskom govornicom rukom podigao Ustav RH i izjavio: “Ovaj ustav donijela je Udba, ali još uvijek važi, i garantira nam slobodu govora i izražavanja. Ako želim hodati na trepavicama, to je moje osobno pravo.” Branko Bačić, predstavnik kluba zastupnika HDZ-a, svejedno je uporno branio ukidanje slobode govora u samom Hrvatskom saboru.

 

 

 

SRBIJA POSJEDUJE KOPIJE NAŠIH OSJETLJIVIH ARHIVA

Kolegu Vladimira Šeksa razotkrio je Beograd

Na izjavu srbijanske premijerke Ane Brnabić početkom kolovoza da ne razumije kako netko može slaviti Oluju, Vladimir Šeks je odgovorio kako su Vučić, Vulin i mali Sloba bili ratni huškači i kolovođe. “Oni bi se trebali ispričati srpskom narodu u Hrvatskoj jer su im oni nanijeli najveće zlo” – izjavio je Šeks. U rujnu je srbijanski predsjednik Aleksanadar Vučić izjavio da prijedlog našeg novog Zakona o braniteljima spominje Srbiju kao agresora i da to otvara Pandorinu kutiju, jer će Srbija odgovoriti s 500 zakona o tome šta je napravljeno Srbima u Jasenovcu ili Oluji. Naglasio je da se u Beogradu priprema Deklaracija o zaštiti Srba, koja će biti u skladu sa svim međunarodnim pravnim normama i neće ugrožavati ničiji teritorijalni integritet ili suverenitet. “Smatra li netko da nije potrebna kada u Hrvatskoj živi 186 tisuća Srba a svega 55 tisuća kaže da govori srpskim jezikom, kada je ćirilica ugrožena i u samoj Srbiji” – izjavio je Aco. Vladimir Šeks burno je reagirao na Vučićeve izjave: “Pa što će nama jedan četnik nešto propisivati?” Sa svojim zaokretom od pomiritelja u prznicu, Šeks je pokrenuo svoj pad. Istina o Šeksu nije procurila iz Hrvatskog državnog arhiva, gdje Šeksa i ekipu najvjerojatnije štiti Dinko Čutura, recenzent knjige Vladimira Šeksa. Udba i dalje kontrolira sav život u RH, i to neće prestati s padom Vladimira Šeksa, niti sa odlaskom tijela Slobodana Praljka.    

Tvrtko Dolić 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno