Connect with us

Društvo

Zašto se predsjednica RH ispričava u ime NDH?

Published

on

Tko se u našoj Dalmaciji treba ispričati za Holokaust, ako je tada bila pod direktnom upravom talijanskih fašista? Ako Istra nije bila u sastavu NDH, tko je odgovoran za zločine u Istri?

Čemu polemika o tome jeli ubijanje Hrvata počelo u lipnju ili srpnju? Gdje su se zagubile prve ustaničke puške? Četnički zločini u Srbu i okolici ne mogu se nazvati ustankom. 

Isprika u ime svih Hrvata za Holokaust, u jeruzalemskom memorijalnom centru Yad Vashem, pokazala se kao politički opravdan potez predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Mnoge kampanje protiv Hrvata i Hrvatske vuku se na bazi izgrađenog negativnog međunarodnog odnosa prema svemu hrvatskom. Tako je slovenska vlada za novog suca u arbitraži glede naše Savudrijske vale izabrala Ronnyja Abrahama, koji je u Haagu presudio da Srbija nad Hrvatskom nije počinila genocid. Kako se međunarodnom progonu Hrvata zbog grijeha drugih ne vidi kraj, mišljenja sam da svoju pretjeranu poniznost trebamo obustaviti.

Moramo se nekako suprotstaviti i komunističkim žvalama na domaćoj sceni. U srijedu smo se zatekli između Titovog “ne treba se držati zakona kao pijan plota” i strogog pridržavanja loše postavljene forme od strane Josipa Leke, trenutno predsjednika Hrvatskog sabora, koji predsjednicu RH gura u okvire poslovnika. Ako je predsjednica RH fikus, zar nije korektno da bude prisutna na zasjedanju Sabora glede otkazivanja ovakve arbitraže za Savudrijsku valu, u okvirima nevjerojatnog nacionalnog konsenzusa. Leko je došao na ideju da predsjednicu Grabar Kitarović smjesti na galeriju – čovjek joj jednostavno šalje poruku da je Hrvatski sabor zapravo kazalište. Sve odluke donose se u kuhinjama vladajućih stranaka. Predsjednica se onako usput pismovno zahvalila “društvenom branitelju samoupravljanja” i nije nazočila zasjedanju Sabora. Ako je Leko takav, lustracije su nužnost. 

Nevjerojatno je kako distribucija financijskog duga prati povijesne dugove prema Židovima. Jake ekonomije poput Njemačke i Italije preokreću takve odnose kroz ekonomsko-financijske nagodbe, pa je umjesto njih glede odgovornosti za Holokaust uskočila slabašna Hrvatska. Raste naš dug, raste i popis žrtava u Jasenovcu, pada naš kreditni rejting. A doma se o našem trošku prežderavaju oni koji žele da ova zemlja bankrotira.

Totem ustaničke puške 

Zašto NDH prozivaju za Holokaust u svim dijelovima današnje RH? Istra, Kvarner i Zadar pripadali su Italiji još od Rapalskog ugovora iz 1920. Prema tome, za zločine protiv Židova u Governatorato di Dalmazia, uključujući provincije Zara, Spalato i Cattaro, odgovorna je isključivo Italija, odnosno talijanski fašisti. Predsjednica RH rođena je u Rijeci iliti Fiume, pa se u Jeruzalemu trebala ispričati i u ime Italije. Imamo fenomen da lažni antifašisti optužuju NDH zbog “prodaje teritorija” koji je stoljećima bio pod tuđom vlašću, ali je Ustaški pokret svejedno odgovoran za ratne zločine na “prodanom teritoriju”. Zašto se ignorira talijanska odgovornost za ratne zločine u Dalmaciji? A s Talijanima su blisko surađivali četnici i partizani! Možda su Srbi u Srbu posljednji put pretovarivali svoje zločine na Hrvate, ali ne zato što su pravaši moćni, nego zato što se Hrvatska podijelila na one koji imaju puno novaca i one koji ih nemaju ili su prezaduženi. Fotije Sladojević, srpski episkop za Dalmaciju, podrijetlom iz dalmatinske i talijanske Republike Srpske, reče da su Srbi u Hrvatskoj građani drugog reda. Ništa zato, Hrvati su u svojoj nacionalnoj državi građani trećeg reda, a u Srbiji i Republici Srpskoj posve su potisnuti. Ako Srbijanci naše Bunjevce knjiže kao zasebnu nacionalnost, možemo li mi Srbe u Hrvatskoj pisati pod Prečane? 

Civilizacijski simbol ovog područja nije pismo nego ustanička puška. A takvu ste za Jugoslavije spominjali samo sa suzama u očima. Kojeg li uzbuđenja da vam neki drug dozvoli da u svoje ruke uzmete prvu ustaničku pušku! Prolaze me trnci. Kao da sam na strijeljanju! Osjećao bih se poput sretnika Gorana Radmana, kao da osobno predajem štafetu mrtvom Maršalu. Tko je ostao mrtav hladan kada je 7. jula u Beloj Crkvi pukla prva ustanička puška jugoslavenskih naroda i narodnosti? Famozna NDH dobila je dvije lokalne ustaničke puške, na isti dan, jednu za sovjetsku Hrvatsku, i drugu za sovjetsku BiH, a zapravo je glavni plemenski totem bila i ostala četnička kama. Pokolji nad Hrvatima pokrenuti su skoro mjesec dana ranije, na Vidovdan. Ustaničkim su proglašeni pokolji nad Hrvatima u okolici Srba, pa onda pokolj nad Hrvatima u Drvaru i pokolj nad Hrvatima u Bosanskom Grahovu, svi provedeni 27. srpnja 1941. Sve se dogodilo u konfliktu tog vremena: s jedne strane slučajno i spontano, s druge strane uz preciznu organizaciju jedinstvene Partije, a s treće strane uz molitvu Srpske pravoslavne crkve.

Što bi jedan ustanak bio? Napad na kraljev dvorac, policijsku stanicu, vojarnu? Diverzija na nekoj pruzi, spaljivanje komunalnih računima, pljačka središnje banke, rušenje spomenika aktualnog režima? Podrivanje Turske, Austrougarske, Jugoslavije, NDH? Ništa od toga! Četnici su upali u hrvatska sela i poklali narod! To je njima ustanak. Posebno je smiješna lovačka ustanička puška od 22. lipnja iz sisačke šume Brezovica, kada niti Staljin nije znao da ga Hitler napao. Krivotvoritelji povijesti ponašaju se kao da je 1941. postojao Internet. Ako želite razumjeti što se dogodilo na ovome prostoru, morate krenuti od činjenice da je ubijanje Hrvata i Židova započeto prije uspostave NDH. Prijepori oko početka antifašističkog ustanka su tu da sakriju neugodnu istinu da se antifašistički ustanak nije dogodio. Sovjetska agentura morala je poslušati Staljina i preseliti u šumu, a četnici su uvijek spremni. 

Nešto se mislim, da slijedimo antifašističku školu prekrivanja katoličkih blagdana? Da slavimo krunidbu kralja Tomislava u Srbu baš 27. srpnja! Tko se sjetio tvrditi da se Ante Starčević rodio u Gospiću, kada je zgodnije da se rodio u Srbu 27. srpnja, pa se tamo pravaši posve prirodno okupljaju. 

Zone odgovornosti 

Naša viktimologija zapliće se u tuđe mitove i na sjeveru RH, koji je stoljećima bio pod okupacijom Mađarske, koja je također bila veliko carstvo i članica Trećeg Reicha. Zašto je i tamo za stradanje Židova odgovoran Ustaški pokret? Jeste li kada u Čakovcu nazočili nekoj komemoraciji za Židove koje je smaknuo tadašnji mađarski režim? Kada su zarobljeni branitelji Vukovara upućeni u Srbiju, svima je laknulo. To je raj an zemlji. Tamo nikada nije bilo radnih logora.  Ali je zato nacistička Srbija imala deseterostruko više sabirnih logora nego NDH. Svejedno, svijet je uvjeren da su Židovi stradali u Srbiji samo zato što je osnovana NDH. A prva Jugoslavija i velikosrpska klika dragovoljno su ušli u pakt s Hitlerom. 

Kaže se: u kojem si selu tu pjesmu pjevaj! Predsjednica Kolinda je svojim izjavama u Jeruzalemu usrećila Branka Lustiga, pa neka joj bude, njoj, njemu, i svima nama. Talijanski premijer Matteo Renzi nije se ispričao u ime naše Istre i Rijeke, ali je spomenuo Palestince. Ne vjerujem da je predsjednica Kolinda prešla na stranu udbaša, ali predsjednica bilo koje Hrvatske ne može u Jeruzalemu braniti titoistički antifašizam. Mora voditi računa i o nedopustivom mutiranju antifašizma – četnici su rehabilitirani kao antifašisti. Nije dovoljno zaključiti da NDH nije trebala ostati uz Hitlera do njegovog pada. Naprotiv, moramo razmisliti o tome kakvo bi se zlo dogodilo da slobodarski Ustaški pokret nije preuzeo NDH? Zar zaista netko pomišlja da bi Mussolini i Hitler na ovome prostoru izgradili nešto bolje da su zaobišli Ustaški pokret? Rigidni austrofili tražili su od Hitlera da Jugoslavija ostane u tadašnjim granicama. Hrvati bi tako izbjegli svaku odgovornost za Holokaust, a Židovi bi stradali više.   

Predsjednica je u Jeruzalemu naglasila da se RH zasniva na Domovinskom ratu, koji se dogodio nakon što je prvi Ustav RH donesen (Narodne novine 56 od 22. prosinca 1990. NN 56/90). Izrekla je taj nonsens da bi mogla dodati i lažni antifašizam ovog prostora, koji je proveo genocid nad Hrvatima. To nikakve isprike ne mogu opravdati, kao što pozitivna načela Ustaškog pokreta ne mogu poništiti nesnalaženje Ante Pavelića na čelu NDH. Hrvatska državotvorna povijest starija je najmanje za 12 stoljeća od jugoslavenske ideje. Prva Jugoslavija formirana je istovremeno s raspadom Austrougarske, najviše zato da se spriječi formiranje samostalne hrvatske države. NDH je ušla u problem opstojnosti upravo zato što je nedopustivo kasnila. Više od toga, u državno-pravnom opravdanju nove tvorevine (prve) Jugoslavije temelj je bila drevna hrvatska državno-pravna povijest, a provincijska kruna Beogradskog pašaluka dodana je kao ponižavanje Hrvata, odnosno kao britansko ismijavanje katoličkog Predziđa kršćanstva. 

Naknadni pretovar zločina 

Zgodno je analizirati krivotvorine lažnih antifašista u svezi Šaranove jame, u kojoj speleolozi i forenzičari nisu pronašli ljudske ostatke. Sve je teže proizvoditi stratišta. Ako oskvrnete neko srpsko ili židovsko groblje, i nečije kosti prenesete u Šaranovu jamu, kvalitetni forenzičari mogu to prepoznati. Profesionalni antifašisti ističu odgovornost NDH za područje Jadovna i Šaranove jame, iako je prije rata bilo pod jugoslavenskom, odnosno velikosrpskom kontrolom, a od početka rata praktično pod talijanskom kontrolom. Kao, NDH se veselo povukla u nove uže granice, zlonamjerno odvodeći prikupljene Židove u tu lošiju državu. A zapravo se u Jadovnu dogodilo nešto drugo, za vrijeme Velebitskog ustanka u rujnu 1932. kada je tamo ubijen Stjepan Devčić iz tada mladog Ustaškog pokreta, što je dovelo do pogoršanja odnosa ustaša prema Jadovnu, kad su došli na vlast u NDH. Današnja presija oko Jadovna je tu da spriječi dostojno obilježavanje časnog Velebitskog ustanka. Bez obzira što su se tadašnji ustanici prebacivali na Velebit iz Zadra, koji je bio talijanski. Ako su Talijani bili prvi fašisti i još skuhali Velebitski ustanak i NDH, zašto svijet proziva Hrvate? 

Fašističko-nacistička Osovina okupirala je mnoge narode, svi su ti podjarmljeni narodi bili jednako postrojeni i na usluzi Rima i Berlina, za prljave poslove i prljave zadaće, i svi su morali dati svoje “meso” za instalirane režime, za funkcioniranje vlasti. Rasne zakone dragovoljno su prihvatile samo skandinavske zemlje, zadržavajući takve i nakon pada Hitlera, a ostalim nacijama bili su nametnuti. Slično našim pristupnim pregovorima za EU, NDH je morala dokazati da je dostigla civilizacijski nivo za primjenu Hitlerovih rasnih zakona! Pa ipak, Hitlerovi rasni zakoni dobili su pozitivnu korekciju samo u NDH, gdje je Ustaški pokret nametnuo amandmane koji su štitili Židove zaslužne za hrvatsku državu, čime su izuzeti od fašističkog i nacističkog progona Židovi koji su bili članovi Ustaškog pokreta ili administracije NDH. Nije to bio veliki trenutak hrvatskog nadčovjeka, nego jednostavne činjenice da je Ustaški pokret u svojim redovima okupio mnoge Židove, kao protivnike rasne i vjerske diskriminacije Židova od strane jugoslavenskog i velikosrpskog režima.

Rabin Kotel Da-Don iz domaće židovske zajednice Bet-Israel, u kojoj su utjecajni Slavko i Ivo Goldstein, naglašava da onoga tko u Hrvatskoj iscrtava svastiku treba kazniti kao onoga tko u Njemačkoj negira Holokaust. Čudna neka logika. Prije će biti da onoga tko u Hrvatskoj iscrtava svastiku treba kazniti jednako kao i onoga tko svastiku iscrtava u Njemačkoj. Zapravo bi odgovornost Nijemaca zbog svastike trebala biti veća od odgovornosti drugih nacija. Hrvatima ne pada na pamet negirati Holokaust i to bi Židovima trebalo biti dovoljno. S druge strane, Nijemci su direktno odgovorni za Holokaust. Osobno me smeta velika tolerancija na neonacističke manifestacije u Njemačkoj i Austriji, svjetlosnim godinama veća od nostalgije za NDH, kojom se najčešće izražava otpor prema postojećoj društvenoj represiji, preuzetoj iz Jugoslavije i od komunističkog režima. Neobjašnjiva hrvatska tuga u odnosu na NDH nije samo naš žal što se Ustaški pokret nije snažnije odredio protiv rasnih zakona, nego je istovremeno izraz sjećanja na jezovit genocid nad Hrvatima. 

Za što se ispričala naša predsjednica? 

Naš poznati filmski producent Branko Lustig poklonio je memorijalnom centru Yad Vashem svog oscara za fenomenalni film “Schindlerova lista”, simbolički snimljen u gradu koji se zove Hrvat. Predsjednica Grabar Kitarović iskoristila je to da se osobno u Jeruzalemu očituje glede Holokausta. A Hrvatsku su tih dana zahvatile visoke temperature. Vrućica Ante Tomić bila je toliko opaka da mu se učinilo kako se predsjednica Kolinda u Jeruzalemu sakrila iza Titove biste. Hrvatski branitelj Jakov Bienenfeld vidio je to drugačije. “Hrvati se ne trebaju kajati za ono što su učinili ustaše. Hrvatski narod ne treba imati grižnju savjesti.” Sve je jako kompleksno, jer je židovstvo nevjerojatno široka priča. Kod nas je prisutan i autoritet Luciana Prelevića, rabina Židovske općine Zagreb, a RH je dodatno u pravnom, diplomatskom i gospodarstvenom suživotu sa državom Izrael, a tu su i utjecajne židovske svjetske asocijacije i inicijative. Crkva u Hrvata slijedi Vatikan i svoju povijest u Lijepoj Našoj, pa održava dobre odnose sa židovskim vjerskim autoritetima. Teret su takozvani profesionalni antifašisti, koji proizvode slučajeve, boreći se tako za društvene pozicije i utjecaj. U ovoj totalnoj prezaduženosti, iz svog džepa plaćamo more nevladinih udruga koje se kriju iza visokih civilizacijskih maksima, a proizvode nam samo štetu. 

Za promašaje Ustaškog pokreta ne mogu se ispričati niti ustaše, jer su pobijene. Što bi trebala biti okosnica njihove isprike? Ustaše su morale odbaciti Hitlerove rasne zakone! Po cijenu progona! Bez obzira što se dogodilo ili nije dogodilo u Jasenovcu, u NDH se prihvatilo označavanje Židova, što je nešto razumski neobjašnjivo. Ako je Vlado Singer, podrijetlom Židov, smijenjen na osobnu intervenciju Mussolinija, Pavelić nije smio dozvoliti da ga zatoče i strijeljaju. Onog Singera koji je razotkrio talijanski plan potpune reokupacije NDH, u pet faza. Sa uhićenjem Vlade Singera, šefa Pavelićevog kabineta, praktično je srušen Ustaški pokret. Nacistički rasni zakoni u NDH imali su labradorski karakter i labradorsku misiju. Redukcijom društvene i ekonomske pozicije visoko kvalificiranih i obrazovanih Židova u NDH, ta se ratna država praktično raspala. Brzu izgradnju državnih normativa NDH je mogla zahvaliti i židovskim intelektualcima u Ustaškom pokretu i u državnoj administraciji. U pravilu labradorski generirana klima zaziranja između Židova i Hrvata opterećuje jedne i druge i još loše djeluje na našu kulturu, znanost i ekonomiju, što je uvijek povezano. Bez obzira koliko nas totalna poniznost čuva od nepotrebnih problema, ne smijemo dozvoliti da nam Nijemci, Talijani, pa i Srbi, prekrcaju svoje povijesne grijehe.

Tvrtko Dolić  

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno