Connect with us

Istaknuto

ZA MOJU DUŠU

Published

on

Duh istine upućivat će vas u svu istinu. 

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom.

Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine -upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.”

 

Riječ Gospodnja.

(Iv 15, 26-27; 16, 12-15)

Priupitajte poznanike zašto nešto čine u svojem životu. Svi će vam se, od reda, pohvaliti: „To činim za svoju dušu. Ma kakav novac, ma kakva moć, ma kakva slava… duša i samo duša, u mislima je mojim. Per Anima Mia, za moju dušu! Ja to činim da mi mirna duša bude.“

Tko god vam, samouvjereno, tako nešto kaže (najvjerojatnije) laže.

Duša je ostala nadahnuće pjesnika, opsesija zaljubljenih, bit onih „siromašnih duhom“, jer svi oni lutaju, traže mir za svoju dušu, traže ono što su izgubili. Oni su barem svjesni svojeg gubitka, dok ostali samouvjereno lažu druge i sebe same.

Mir u duši.

Toliko opjevan, a opet toliko zanemaren.

CIJELU EMISIJU PREUZMITE OVDJE!

Kada je čovjek nemiran? Pa, najčešće kada je nesiguran, kada živi u neizvjesnosti, kada ne vlada situacijom.

„Nigdje čovjek ne može naći mirnije i bezbrižnije utočište nego u svojoj duši.“ (Marcus Aurelius „Meditacije“)

Ali što ako se je u našu dušu uvukao nemir? Što ako je naša glavna preokupacija sve ono što nam ovaj svijet određuje za prioritete? Odjeća, automobil, kuća, novac, karijera? Što ako smo dušu zatrpali potrošnim dobrima?

U tom slučaju mi mislimo kako je najvažnije to potrošno zaštititi. Osigurati. I zato mi stvaramo sve novije sigurnosne sustave, gradimo sve neprobojnije trezore, osmišljavamo sve složenije softwarske programe, unajmljujemo najpouzdanije zaštitare.

Sve zbog mira. Mira u duši. Jer uvjereni smo da samo sigurnost ovoga svijeta donosi toliko potreban mir. Naslušali smo se do sita tih fraza koje skoro uvijek završe nekim novim sofisticiranim oružjem za masovno uništenje, nekim novim farmaceutskim „mega“ serumom, nekim novim računalnim vatrozidom.

peranimamia001

Jedno nam nikako ne ide u glavu, a to je neporeciva istina, da svijet koji živi na rubu kompletnog kolapsa, svijet koji provodi svoje dane i noći u stalnom nemiru, nije u stanju nikome zajamčiti nikakav mir, a poglavito ne onaj u duši.

Čovjek, zaboravivši na Boga i na Božji mir, uzaludno se nada miru, a sve što dočeka samo je još veći nemir. Još jedna nevjerojatna zabluda, još jedna iluzija čini čovjeka ležati na Prokrustovoj postelji gdje ga moćnici ovoga svijeta, pod izlikom da će legavši na nju odmoriti se i pronaći mir, svako malo dovode na njima poželjnu mjeru.

Riječ je o zabludi, da su istine ovoga svijeta mjerilo dobra i zla, i o iluziji da je život bez patnje, bez boli, bez muke – miran život.

Isus u današnjem čitanju pred sobom ima skupinu ljudi u čijim dušama mira nema. Bila je to večer prepuna zbunjenost i straha za apostole. Njihov se je svijet naprosto raspadao. Jedna uobičajena večera pretvorila se je u noćnu moru.

O čemu to Isus govori?

Govori o izdaji, govori o tome kako će ga Petar zatajiti, govori o svojoj smrti, govori o svojem odlasku. Sve gore od gorega.

I dok ih Isus pokušava umiriti, govoreći im o Duhu Istine, o Branitelju, o tome da sve što on ima da će baš to Duh Istine uzimati i njima navješćivati, da će biti upućeni u jednu i jedinu pravu Božju istinu… Isus pred sobom vidi nemirne ljude, ustrašene učenike, vidi suze u njihovim očima. Strah se je u tim trenutcima, u gornjoj sobi, mogao nožem rezati.

Mi znamo da život u sebi uključuje i patnju i mi znamo da ako budemo slijedili Krista da će naša patnja biti neminovnost.

“U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!” (Iv. 16, 33)

Od najranijih dana, ljudska patnja je bila tako teška da je Sv. Tereza od Avile, navodno, rekla Bogu: „Nije ni čudo da su tvoji prijatelji tako rijetki, s obzirom kako se odnosiš prema njima.“

Ali mi također znamo da patnja svara u čovjeku i vrline. Kada se čovjek suoči s bolnim problemima onda ga to, ako ne podlegne u malodušju, ojača i učini zrelom osobom.

Sveta Sinkletika Aleksandrijska, djevica, pustnjakinja, smatra se “pustinjskom majkom” i njezine izreke se nalaze zajedno sa izrekama  pustinjskih Otaca.

“Oh”, rekla je svetica, “kako bismo trebali biti sretni ako bismo podnosili mnoge patnje da bi zadobili Nebo i milost Božju, poput ljudi ovoga svijeta koji to čine zgrćući bogatstva i imanja i  kojima nikada nije dosta! Družit će se s lopovima i razbojnicima. Na moru će se izlagati bijesu vjetrova i olujama i stradat će u brodolomima i u svim drugim opasnostima. Oni pokušavaju sve, sve nastoje učiniti i sve stavljaju na kocku. Ali mi, koji smo u službi tako velikoga Gospodara, za naš Nebeski dom se bojimo svake zapreke poput križeva, napasti i osuda, gubitka obitelji i prijatelja, kao i gubitka svojih domova i imanja koje posjedujemo.“

Jednom zgodom je rekla: „U početku puno je bitki i puno je patnje kod onih koji napreduju prema Bogu, ali nakon toga uslijedi neizreciva radost. Nalik je to onima koji žele upaliti vatru. U početku ih dim guši i oni plaču, ali na taj način oni dobivaju ono što traže. Zato i mi također moramo zapaliti božansku vatru u sebi, kroz suze i veliki trud.“

Božanska vatra je zapaljena na dan Pedesetnice. Na Duhove.

U vatri duha koji je provalio u srca ljudi tog dana bio je također i odgovor na jedno od temeljnih ljudskih pitanja, a to je pitanje – patnje.

Učenici su patili. Isus je patio. Umro je strašnom smrću. Njegova smrt za njih je bio kraj svijeta. Uskrsnuće je za njih bio novi šok. Njegov odlazak, po drugi put, slomit će im srce i oni se s pravom pitaju kako dalje tako živjeti. Sami. Bez Isusa.

Odgovor na njihova pitanja, na pitanja straha, nesigurnosti i patnje došao je u vjetru, u vatri i u Duhu. Toga dana učenici su čuli odgovor koji im je trebao donijeti mir u njihove duše. Taj mir je od skupine nemirnih i ustrašenih učenika stvorio grupu nadahnutih i neustrašivih Kristovih svjedoka.

Oni nisu mir potražili u povratku u svoja rodna mjesta, u bijegu od svojeg života s Isusom. Oni nisu mir potražili pod skutima farizeja i pismoznanaca. Oni nisu mir potražili u okrilju Cezarovih legija.

Oni su mir potražili u Duhu Istine, u Branitelju, u Bogu.

Mi kada patimo, kada tražimo mir svojoj duši, kada smo dovedeni do ruba svoje ljudske izdržljivosti, mi onda postavljamo pitanja. I baš kada najviše pati čovjek je najsposobniji saslušati odgovor. U velikoj patnji otpadnu sve laži ovoga svijeta i ostane samo čista Božja istina i čovjek koji sluša i čuje.

U velikoj patnji svi, od Joba, preko učenika, pa do nas danas, postavljamo pitanja koja se mogu sažeti u jedno veliko pitanje. U pitanje nad svim pitanjima.

Kada mi klečimo u podnožju križa, kada dižemo svoj pogled prema nebu, kada vapimo Bogu iz svoje boli i svoje patnje, mi u biti pitamo Boga: „Voliš li me?“

Pedesetnica, Duhovi bio je Božji konačan odgovor na to pitanje.

Čujemo li vjetar Duha Istine kako puše?

Čujemo li kako kroz njega Bog odgovara: „Ja te volim!“?

Osjećamo li kako nam Duh Sveti donosi mir u našu nemirnu dušu?

 Ivica Ursić

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno