Connect with us

Tvrtko Dolić

Vukovar je razorio Red John

Objavljeno

- datum

 DEMOGRAFSKI PAD NAJPRIJE SE DOGAĐA U GLAVAMA   Eto nam stiže još jedan tugaljivi 18. studenog. Imamo kolone sjećanja i sjećanje na kolone prognanika. Hrvati cendraju na sve strane, umjesto da svima uzvrate istom mjerom. Da se množe i napuče zemlju, kako to dobri Bog očekuje od svojih kreacija i kroacija.

Kako se to prezentira u televizijskoj seriji “Mentalist”, sve zločine na ovome svijetu počinio je čovjek, zapravo samo jedna neuhvatljiva osoba. Famozni Red John je novi Isus. Preuzeo je na sebe i grijeh razaranja Vukovara. Građanski rat više nije opcija – Slavenka Drakulić drži da je to bio rat muškaraca i žena. Zanimljivo, ona sama ne osjeća se kao žrtva. Nova rodna ideologija dopušta da žena postane agresor, da je rodno i rodijački agresor, muškarac. Pogreška je što Hrvati 1990. nisu izvršili agresiju na Srbiju, ako se bilo što protiv Srba i Srbije može nazvati agresijom. Što se ono veli, nemam protiv Srba baš ništa, ništa efikasno. Zanimljivo, Srbi nas svejedno mrze, iako agresiju na Srbiju nismo proveli, niti planirali, niti smo bilo kada razorili Beograd. Razaranje Beograda je povijesna neminovnost, koja će jednog dana doći, koja se vraća u ciklusima, s različitim intenzitetom. Ako zakažu Hrvati, u pričuvi su Bugari i Albanci. Bit će to veliki dan za sve one koji ga dožive i prežive. Samo mrtav Beograd može biti spomenik samome sebi, u njegovom prirodnom obliku. Razoreni Beograd bit će predivno mjesto za antiratne poruke.

Gledano iz regionalne perspektive, sve je to malo prenapuhano. Hrvatska je u studenom u dubokoj žalosti, kao da je razaranje bilo kojeg grada nešto loše. Istina, čovjeku zna biti teško kada mu razore njegovo naselje ili njegov dom, njegovu Domovinu, ne daj Bože i Otadžbinu. Tek što ste se nekako skućili, ili uselili u društveni stan, poput Miljenka Jergovića u Sarajevu, morate kod vrata imati spremne i spakirane svoje dvije torbe, u njima i šteku Marlboroa, i u nekom trenutku krenuti na put u neki veći grad, bliže renomiranim fakultetima i novim društvenim jaslama. Beskrajan umor, dnevna malaksalost, i to totalno beznađe, koje traje i danas. Kao što je to rekao jedan veliki filozof, što te ne ubije, to te ojača. Lako za starce na kraju života, ali te tužne oči uplakanih djevojčica, to zna dodirnuti i one bez traga empatije, pa i ponekog slabije naelektriziranog četnika. A opet, ako smo vjernici, sve je to kontrolirano odozgo, pa će dobri Bog zaštititi svoje. Pa onda te naše nesretne silovane žene. Znate, nije sve tako crno, kao što interpretiraju naše pobornice pobačaja. Bilo je tu i demografskih pomaka. Naime, da je agresija na Hrvatsku potrajala dvadesetak godina, Hrvatice bi rađale više. Rodi vam se mali srpski Šiljo karađorđevićevske face, kao da se rodio u Požarevcu, ali imate sina. Nećete jednog dana ostati sami, napušteni od svih. Kako malih lopova nema, preostalo je da se ponovno zamjerimo Srbima, ili da dovodimo male tamnopute Hrvate iz Afrike. Problem je u nama, u uškopljenim hrvatskim muškarcima. Da parafraziram Slavenku Drakulić, unutar hrvatske nacije odvija se višestoljetni građanski rat između muškaraca i žena. Hrvati su gubitnici, pa Hrvatice nerado takvima rađaju djecu. Hrvatske branitelje ne treba žaliti, jer su znali u što se upuštaju protiv četvrte vojne sile. Osim toga, svi hrvatski nacionalisti znali su da su Hrvati nezahvalna nacija. Ante Starčević, naš Otac Domovine, umro je od gladi. I baš nekako u vrijeme kada su se u susjednoj gostionici hrvatski mučenici i budući osnivači HSS-a prežderavali s janjetinom u njegovo ime i njemu u čast. Bilo bi dobro da je te 1996. netko izgladnjelom Ocu odnio komadić mesa, pa da osnuje još jednu pravašku stranku. Pogledajte taj stoljetni plač Hrvata zbog smaknuća hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu. Kakve su to gluposti? Posve razumni Puniša Račić posmicao je janjičare. Zar ne bi danas trebalo zatući sve hrvatske zastupnike u Hrvatskom saboru? Svaki je hrvatski zastupnik korumpiran, svatko u svome vremenu. Ali, ovo što se danas događa, ta pljačka bezočne bande poznate kao lex Agrokor, to je prevršilo svaku mjeru. Pokazalo se da je jedina pogreška našeg Križnog puta što nisu pobijeni svi Hrvati – ime je nastalo u našoj pljački iz stoljeća sedmog, iz preotimanja tuđe zemlje na srpskoj matrici. Svoje famozno Doseljenje možemo komotno preimenovati u Lopovluk. Za Srbe je Srbija tamo gdje se popiša bilo koji Srbin, a za nas je Hrvatska zapravo naš lopovski teritorij za pljačku i svaki drugi kriminal.

Ta uškopljenost Hrvata prelazi svaku mjeru. Djeca koja su preživjela holokaust nad Hrvatima iz 1945. godine, ne znaju uzvratiti svojim neprijateljima. Kada preživjelim pripadnicima židovskog Holokausta netko ubije sunarodnjaka, oni odmah biblijski uzvraćaju desetorostrukom osvetom na strani neprijatelja. Nakon otmice nekog Židova, stiže cijela avijacija države Izrael, a ako zatreba, pokreće se NATO. Pa se ti kume ponovno usudi progoniti Židove, ili nešto protiv njih izjaviti. Smeta vas njihova prisutnost na Galilejskom jezeru? Ništa zato, ovih su dana u sjeni Kalifata zaposjeli cijelo Isusovo jezero, pa se ti kume žali i Jehovi i Alahu. Hrvatskoj su otete hrvatske zemlje Bosna i Hercegovina, Hrvatska se stanjivala sve do iza Une, pa su se uz Unu i Savu formirale srpske paradržave, pa je Hrvatska praktično nestala, a nama je prodana laž o osmostaljivanju i mirnoj reintegraciji. Oluja nije bila oslobađanje Hrvatske, nego učvršćivanje Republike Srpske u BiH. Današnji premijer virtualne RH je Andrej Plenković, pljunuti Karađorđević, koji ne proširuje Hrvatsku nego samog sebe. Plenković se toliko udebljao da više ne možete prepoznati njegovu šiljatu srpsku glavicu, ali zato znate da je Srbenda čim progovori. Prethodni šef udbaške stranke znakovito se prezivao Karamarko. Svi smo ipak Srbi, svi i svuda. Hrvat Vojislav Šešelj postao je najveći velikosrbin, dok Srbenda na čelu RH ostaje Srbin. Možda je sve to na svoj način opravdano. Jer, nema drugog načina da korumpiramo Srbe, nego da postanemo Srbi.         

Tko je razorio Vukovar?

Svaki je grad utvrda zla, još od vremena sumerskih polisa. Najprije neki lopov ogradi svoje imanje, ono što je pokrao od drugih, i proglasio svojim. Njegov plan otimačine pretvara se u zemljišne knjige, što se danas prakticira u susjednoj Sloveniji. Pa onda krade još više i gradi nove šire i više zidine. Formira i svoju gradsku i osobnu stražu. Na kraju formira svoju vojsku i onda slijedi preotimanje od drugih kriminalaca. Formirana je nacija! Tako su po dvojici lopova koji su se zvali Hrvat i Srbin nastali cijeli lopovski narodi. Pogledajte ovaj Zagreb i njegove zločinačke strukture, koje ovih dana obnavljaju spomenike Josipu Brozu, najvećem zločincu u povijesti ljudskog roda. Zagreb je grad Sotone, i treba ga razoriti prije Beograda. Komunalna i slična tiranija Bandića i njegove bande dovela je Zagrepčane na rub gladi. Bandić je pokušao formirati svoju lokalnu policiju, pa kada to nije prošlo, okružio se braniteljima. Tko želi vladati, mora se osloniti na svoju policiju ili svoju vojsku. Mnogi su u Zagrebu deložirani i iseljeni, a hrvatskih pridošlica nema. Zagrepčani su pridošlice sa sela, ali su urbanizirani, i tako postali jalovi nametnici. Za demografsku obnovu nacije presudno je hrvatsko selo. Neki sam dan sreo Branka Borkovića i prigovorio mu obranu Vukovara. Nešto je počeo pričati o nekakvoj Hrvatskoj. Gdje je vidio takvo nešto? Ruku na srce, branjen je grad u kojemu se danas silovatelji i ubojice komotno prešetavaju, i još provociraju svoje žrtve. Vukovar su trebali razoriti Hrvati. Dobro, najprije razoriti Zagreb, pa tek onda Vukovar. Trebamo razoriti i ovaj današnji Vukovar, kreiran za jalove antiratne poruke, za suživot i sumiranje. Mirna reintegracija razorenog grada moguća je samo kao ubijanje cijele zemlje, što se dogodilo, što se dovršava ovih dana. Hrvatska se raspada na svim razinama. Beskrajne kolone izbjeglica ponovno napuštaju Slavoniju i ovaj put odlaze na put bez povratka, u Irsku i slične zemlje. Da parafraziram anti-Hrvata Borisa Dežulovića, takozvana samostalna Hrvatska je zapravo spomenik ubijenoj hrvatskoj naciji.

Novost je da Srbi nisu razorili Vukovar. Nisam iznenađen takvom konstatacijom. Zašto bi Srbi razorili svoj Vukovar? Kao da napadnu srpski Dubrovnik. Ispada da je razaranje Vukovara naručio jedan novinar srpske nacionalnosti ili tu negdje, kao konkretnu podlogu za svoj (nagrađeni) tekst “Spomenik mrtvom gradu u prirodnoj veličini”, napisan još osmdesetih godina. Kako nas uvjerava Dežulović, razoreni Vukovar nije zrcalo srpske i srbijanske agresije, uključujući srpski lopovluk, nego je spomenik samom sebi. Dogodio se nevjerojatan suicid jednog grada, koji je JNA nesebično pokušala spriječiti, pa se na kraju ipak plemenito odlučila za ubojstvo Vukovara, i tako suicidnim Vukovarcima pomogla da izbjegnu pakao. Malo je teško za shvatiti, ali budite posve sigurni da se svaka “pomoć” iz našeg susjedstva i šire, zasniva na kršćanskoj tezi da je raj zatvoren za samoubojice. Gledano iz kršćanske perspektive, bolje je da vas netko ubije, nego da sami na sebe dignete ruku. To je pravilo i svakog osiguravajućeg društva. “Vukovar je tek konzervirana ruševina grada iz devedeset prve, preparirani leš, odlagalište svijeća i vijenaca bez ijedne druge svrhe osim protokolarnog pijeteta i utjerivanja domoljublja u kosti” – poji nam nam Dežulović 2013. godine. Mjesto posebnog pijeteta! Za paradu mazohista. Neposredno nakon pada Vukovara, novinar Dežulović posjetio je Vukovar, kao nekakav počasni srpski general, uz fizičku zaštitu od strane “osloboditelja”. Kroz ubijeni Vukovar marširale su njegove ubojice i urlale: “Mila majko, šalji mi salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate”, ali je to Dežuloviću nekako promaklo. Nije vrag da je i on pjevao? Onako, u okvirima prihvatljive mimikrije. Dežulović je propustio napomenuti da bi bio nekakav civilizacijski red da Vukovar obnovi onaj tko je Vukovar razorio. I da se nakon toga potpuno povuče iz Vukovara, on i njegovi. Možda jednog dana dočekamo da Boris Dežulović posjeti svoj razoreni Beograd, i pošalje nam sličnu antiratnu poruku? Vidite, kada su hrvatski, bugarski i albanski partizani 1944. ušli u Beograd, nisu ga razorili, niti su tamo pokrenuli nekakav srpski Krsni put, uz punjenje Hudih jama s nevinim srpskim civilima, ako takvi postoje. Naime, velikosrpska ideja snažno je prisutna u svim segmentima srpske nacije. Dogodilo se da Hrvati, Bugari i Albanci oslobode Srbiju, ali Srbi svejedno najviše mrze Hrvate, Bugare i Albance.

“U ono vrijeme, prije dvadesetak godina, među profesionalnim narikačama nad mrtvim tijelom ubijenoga Vukovara …” – pisao je Dežulović. Danas je zaista u Vukovaru teško dobronamjernim domoljubima proći od svih tih profesionalnih narikača, koje javno oplakuju Vukovar, a zapravo su sretni što je Vukovar razoren. Kao što sam to naglasio, često se pitam čemu služi tolika histerija zbog jednog razorenog grada? Ako je naša budućnost vezana za hrvatsko selo, što je toliko loše u razaranju nekog hrvatskog grada? Postoji li hrvatski grad? Čim hrvatsko selo preraste u grad, dolaze raznorazni stranjerosi, raznorazna pisma i škrabotine, i to više nije hrvatsko naselje. I još vrijeme uništava sve hrvatsko. Primjerice, danas dominira slikovno pismo mobitela, na razini hijeroglifa. Svijet za koji smo izginuli nepovratno je otišao. Srbi se tuku za ćirilicu, a na mobitelima navigavaju na latinici, svidjelo im se to ili ne. Nema niti latiničnih i ćiriličnih “čćđšž”. Ništa nije onako kako se interpretira. Spašavaju li Zagreb neki Lot i ostali dobri ljudi u tome gradu, ili su Mile Martić i Ratko Mladić bili suzdržani glede temeljitog razaranja Zagreba da poštede rezidencije svojih sunarodnjaka? “Hrvatski” čelnici bili su uključeni u odabir onih koji će biti smaknuti na Ovčari. Činjenica je da “hrvatski Zagreb” nikada nije ozbiljnije bombardiran. To zapravo dokazuje da u njemu Hrvati ne čine većinu. Zagreb zapravo nije hrvatski grad. Pokazuju to i izborni rezultati. Ako su Bandić i njegova banda ti Hrvati o kojima govorimo, odbijam biti Hrvat. Jeli Rijeka hrvatski grad? Možemo reći da je razaranje Vukovara dokaz da je to bio grad u kojemu su Hrvati činili većinu. Na našu žalost, demografsku obnovu u Hrvatskoj možemo provesti samo kroz kambodžanski model, da sve Hrvate istjeramo iz gradova, natrag u hrvatska sela. To bi nam donijelo i mnoge vesele trenutke. Zamislite Vesnu Pusić i Anku Mrak Taritaš kako niže Broda okopavaju krumpirišta, i još se međusobno spore oko međe između okupiranih posjeda. Jedre svadljive cure u slavonskoj nošnji! Samo jedan takav prizor preporodio bi hrvatsku naciju i vjerojatno rezultirao demografskom obnovom.  

Inverzno Vukovaru

Neki sam dan usnuo ugodan san. Pred haaškim Tribunalom optužen sam za ratni zločin. Preplavilo me veliko zadovoljstvo, jer to najvjerojatnije znači da sam smaknuo nekog četnika. Ne, smaknuo sam više njih. Opa, stvari se povoljno razvijaju. Naime, optužen sam za razaranje Beograda. Cvao sam od radosti. “Beograd je razoren! Bravo! To je to! Potpisujem!” – vičem u sudnici, a uvaženi pedofili začuđeno zure u mene. “Vi priznajete svoj zločin?” – pita me predsjedavajući zločinac. “Naravno! Dajte mi dokaz da je Beograd razoren i priznat ću što god hoćete!” Može li se priznavanje krivnje konkretno proširiti na oživotvorenje zločina? Priznajem razaranje Beograda, ali da se stvarno provede. Priznajem genocid u Jasenovcu, ali da Srba zaista nema. Ovako ih ima duplo  više nego Hrvata i još su Hrvati optuženi za istrijebljivanje Srba. Ta mi matematika nikako ne štima, a u osnovi sam matematičar i želim da se brojke dovedu u red. Za početak bi bilo dovoljno da polovica Srba priznaju da su zapravo Hrvati i da javno konvertiraju u Hrvate. U čemu je problem? U ovome lopovskom svijetu više nije nikakva sramota javno priznati da si lopov.    

Povika je da su nam Srbi i posrbljena JNA u Vukovaru i u drugim hrvatskim gradovima počinili veliko zlo. To trebamo relativizirati, a najbolji put za to je sve vidjeti u inverznim odnosima, koji daju posve drugu sliku. Primjerice, da smo prije srbijanske agresije na Vukovar, već početkom 1991. godine vojno zaposjeli Beograd, razorili ga onako po srpski, pobili tamo sve srpske ranjenike, mučili zarobljene srpske vojnike, i na kraju prognali sve zasađene i naseljene ne-Hrvate. Što bi u svemu tome bilo loše, neprihvatljivo? Kada se kvalitetno odmaram, sanjam razaranje Beograda. Ruše se i starorimske zidine, to rimsko i bizantsko zlo, koje uvijek pronalazi svoj novi izraz. Naravno da bi nas Srbi zamrzili, u slučaju razaranja Beograda. Zanimljivo, Beograd nije razoren, a Srbi nas svejedno mrze. Nakon našeg oslobađanja Beograda i eventualne nove okupacije istog Beograda od strane uže Srbije, odnosno mirne reintegracije Vojvodine u takozvanu Srbiju s autonomnim pokrajinama, nakon toga bi cijela Velika Srbija za Hrvate bila zabranjena zona. To je nešto čudno. Danas se po Vukovaru velikosrpski dokono šetuckaju Srbi koji su razorili taj grad, a Srbija je kriva adresa i za Hrvate koji vole Beograd. Možete li u neposrednoj budućnosti zamisliti Andreja Plenkovića u misiji mirne reintegracije Beograda u državnopravni sastav Srbije? Želim ovdje naglasiti da naša budućnost može imati i neke svoje predivne trenutke, samo trebamo za takve imati strpljenja. Ili odlučnost! I već sutra pokrenuti pohod na Srbiju, to ishodište zla na ovome prostoru. Red je da Hrvatska i Bugarska ponovno postanu susjedne zemlje, kako je to bilo u vrijeme hrvatskih kraljeva.

Zamislite zarobljenog Srbina u nekoj staji, stajićevu ili ovčarniku, zapravo logoru za zarobljene “srpske borce” u Hrvatskoj. Atmosfera je domaća. Lepeze su kravlji repovi. Uzglavlje je kanal za kravlji output. Prava seoska idila, uz jednostavne i jeftine komunalije – mokraća srpskih boraca jednostavno otiče u kanal, a kanal vodi sve do njive. Pisoar je oblikovan kao srpski krst. Provodi se ono jedino prihvatljivo srpsko zapišavanje teritorija. Zarobljeni srpski borac mora priznati istinu da je Beograd dunavska utvrda antičkog Rima, i da je Svjatij Sava bio peder. Borac mora pjevati Vilu Velebita, vikati “Ja sam Hrvat”, povraćati na srpske zastave i četničke kokarde. Delija se nešto nećka? Lako za to, staja je moderna, elektificirana, struje ima, tu je i bušilica, nađe se i rabljen borer za beton, pa džukeli zabušite potkoljenicu, nabijete tiplu i zavrnete šaraf, ili kako se već zove, pa neka cenjeni gost iz šumadijskih Alpa malo jodla. Tamo neki Predrag viče: “Nemojte mene, ja sam Hrvat!” Možete li zamisliti u budućoj Srbiji nekakvu Manolićevu komisiju za branitelje Beograda? Da Hrvati maltretiraju zarobljene borce Beograda, a da one koji nisu zarobljeni maltretira Srbija.   Nema šanse da se dogodi takva sramota – takvo nešto rezervirano je samo za Hrvate. 

Što neki čovjek može učiniti drugom čovjeku? Sve što prvi zamisli, i sve što kod drugoga proizvodi patnju i užas. Možemo reći da su Hrvati kroz sve te agresije na Hrvatsku i sve zlo koje su doživjeli, postali kvalificirani da drugima nanesu jednako teško zlo. Što se čeka? Zar je toliko teško u studenom prestati cendrati? Uspraviti se dostojanstveno i konačno uzvratiti Odvući topove do Dunava, i ožeži po Beogradu! Što je u tome loše? Tamo je Aleksandar Vučić na čelu Bugojanske grupe. Srbima se stalno priviđa građanski rat, pa je red da do takvog rata dođe – u Srbiji.

ŠTO SU TO SRBI?

Tko je sve nazvan po zemlji u kojoj obitava?

Jeli Judeja nazvana po Judejcima, ili su Judejci nazvani po Judeji. Zar Slovenija ne bi trebala biti ruska susjeda? Kod nas se udomaćilo da riječ Srbi obuhvaća i pojam Srbijanaca, što ne mora biti, jer su na teritoriju bilo koje zemlje koja je prozvana Srbijom obitavali i drugi narodi, posebno prije doseljenja Srba južno od rimske utvrde Beograd, ili prije kreiranja te nacije na protuhrvatskoj matrici, od strane Bizanta, nakon što je naš Branimir naivno prešao u rimsku feudalnu hijerarhiju. Sve ovisno o tome koju povijesnu tezu prihvaćate. Radi jednostavnije komunikacije s čitateljem, u ovome tekstu uz pojam Srba na razini neke srpske ili srbijanske agresije na Hrvatsku ili na Hrvate, uključujući Hrvate islamske vjeroispovijesti, podrazumijevam i Srbe u Srbiji, a posebno one koji su se priključili agresiji na hrvatske zemlje ili su provodili zločine nad Hrvatima, uključujući progon Hrvata.

 

HRVATI SU UŠKOPLJENA NACIJA

Trebali smo uzvratiti razaranjem Beograda

Za svakog autora imamo problem povijesne prilike. Nakon razaranja Vukovara, ne-Hrvat koji živi manje u Hrvatskoj i više u Srbiji, a više djeluje u Hrvatskoj nego u Srbiji, nagrađen je za tekst pod naslovom “Spomenik mrtvom gradu u prirodnoj veličini”. Naravno da sam bio spreman napisati sličan antiratni tekst na temu razorenog Beograda, ali je razaranje velikosrpske centrale izostalo. To vam zvuči suludo, ali je razaranje Beograda zaista izostalo. Krivci su uškopljeni hrvatski čelnici. Agresija Srbije na hrvatske zemlje RH i BiH, na Vukovar, Sarajevo, Banja Luku, Zagreb, i mnoge druge hrvatske gradove, trebala je završiti kako je to uobičajeno u povijesti – potpunim oslobađanjem i potpunim slomom fašističkog porobljivača, uključujući totalno razaranje Beograda, te starorimske utvrde na Dunavu, koja je pretvorena u centralu velikosrpskog zla. Sve dok ne padne Beograd, velikosrbi će sijati zlo na ovome prostoru. Nama je za Oluje podvaljena pogrešna dvojba – osloboditi Banja Luku ili Banja Luku prepustiti agresoru? Oluja je trebala završiti u Srbiji, u stilu savezničke invazije na Hitlerov Reich, uz suđenje srpskim nacistima iz Regiona za njihove zločine nad Hrvatima, uključujući zločine nad Hrvatima islamske vjeroispovijesti. 

 

SLABA KVALITETA HRVATSKE NACIJE

Je li Hrvatima istekao rok trajanja?

Problem je današnja slaba kvaliteta hrvatske samosvijesti, koja je prenesena i na Hrvate islamske vjeroispovijesti. Nakon infekcija susjednih nacija i velikih imperija, Hrvati su jezovito korumpirani, toliko da imamo dojam jednog posve uškopljenog etniteta. Dok su oni bolji među nama 90-tih otišli na ratišta i za slobodnu Hrvatsku ponudili sve što imaju – svoj život, lopovi su pokrali zemlju. “Hrvatska” vlast danas proizvodi arbitraže u kojima gubimo, u kojima namirujemo i svjetske lopove i svjetski ceh pravnika. Mi smo jedina nacija koja podmićuje međunarodno sudstvo da donosi presude protiv nas. Mahnito raskopavanje Agrokora, uništavanje naših proizvodnih brandova, otvoreno divljanje prodanih duša i instaliranih namjesnika, jezovita “četnička” pljačka kroz nekakav lex Agrokor, tome se ne vidi kraj. Nema tog izgovora koji može opravdati potiskivanje civilizacijskih odrednica za dom i obitelj. Stoga se pitamo jeli na ovome prostoru dovoljno suzbiti velikosrpski fašizam? Što provesti u budućnosti? Razoriti samo Beograd, ili bi trebalo razoriti i ovakav Zagreb, pa i ovakvo Sarajevo, i ovakvu Banja Luku, odnosno sve avnojske i velikosrpske zločinačke tvorevine? Zašto nakon Drugog svjetskog rata saveznici nisu stali na tome da proslave oslobađanje okupiranih zemalja? Zašto nacistima nije ponuđen mir? Uz nekakve mirne reintegracije, o kojima bulazni današnji nacistički namjesnik u RH. Hrvati su 1945. pobijeni od orjunaša i velikosrba samo zato što su dopustili okupaciju hrvatskih zemalja od strane fašista. Danas Hrvati pristaju na novu reokupaciju Hrvatske nevojnim sredstvima, nakon što su u posljednjem ratu pobijedili. Nadajmo se da je posljednji.

Tvrtko Dolić 

Komentari

Tvrtko Dolić

Ante Ramljak ostaje neformalni povjerenik za Agrokor

Objavljeno

- datum

 ZAŠTO OSTAVKU NE DAJE MARTINA DALIĆ?    Sve bilo je predstava. Lopovluk se nesmetano nastavlja. Premijer Andrej Plenković jasno je naglasio da će Izvanrednu upravu Agrokora i dalje voditi Ante Ramljak, i nakon njegove neopozive ostavke na dužnost Izvanrednog povjerenika Vlade RH za Agrokor. Nesmjenjivost Ramljaka je programirana – nije imenovan njegov zamjenik.

Kako u nekoliko rečenica prezentirati aferu Agrokor? Pa, Agrokor nije niti započeo restrukturiranje. Posve je očigledno da to vrh RH ne zna provesti. U Vladi RH nema jednog jedinog čovjeka koji zna nešto o ekonomiji ili zdravoj monetarnoj i finacijskoj politici. Imamo grijeh nečinjenja u vrhu RH, uz prepuštanje cijelog prostora domaćim i stranim kriminalcima,  najgorem finacijskom inženjeringu i privatizacijskoj pljačku. Ante Ramljak, Martina Dalić i Andrej Plenković pridržavali su i pridržavaju kaos. Prihodi Agrokora padaju, Agrokor se spušta na slabiju tržišnu poziciju, nije imenovano stalno vjerovničko vijeće, dok su predloženi nacrt nagodbe i razvrstavanje vjerovnika u skupine puni nepravilnosti, i još su posve neusklađeni čak i sa smjerom privatizacijske pljačke kakva se nazire. Ministrica gospodarstva Martina Dalić priznala je pred saborskim Odborom za gospodarstvo da je ona autor lex Agrokora. A onda izjavila kako ne zna što bi mijenjala u tom zakonu. Krcatom nejasnim, protuustavnim i diskriminarajućim odredbama. Na istom ispitivanju bila je šaptačica Anti Ramljaku, do neukusa. Cijelo vrijeme u Javnosti se govori da su vjerovnici nezadovoljni s ostavkom Ante Ramljaka. Naravno da je tako, jer članove privremenog vjerovničkog vijeća imenuje sam Ramljak, dok ih sud samo potvrđuje (čl. 31. st. 2. ZPIUTD). Roll up kreditom nepotrebno se zadužio koncern Agrokor i pogodovao roll up kreditorima (Knighthead CM). Premijer Andrej Plenković mora objasniti zašto je dopustio roll up kredit, koji je omogućio lešinarskim fondovima ostvarivanje ekstra zarade na koncernu u stečaju, kredit koji je zadužio koncern za milijardu eura, a za ulaganje u obrtna sredstva bilo je dovoljno 250 milijuna eura. Činjenica je da se kroz račune za savjetničke usluge iz Agrokora u privatne džepove izvlače milijuni, a nama je ostalo pogađati koliko se novca prelijeva osobno Plenkoviću i kolektivno HDZ-u. Znakovito je da Plenković novi rok za nagodbu Agrokora s njegovim vjerovnicima postavlja i kao granicu za svođenje HDZ-ovih dugova na nulu. Prva zadaća novog izvanrednog povjerenika treba biti pokretanje ništetnosti roll up ugovora i  posljedično roll up kredita. Bez poništavanja roll up ugovora, nagodba će za domaće dobavljače i male dioničare biti pogubna, time i za cjelokupno hrvatsko gospodarstvo.

 

Dakle, to je za ne vjerovati. Ante Ramljak ne odlazi zbog afere Savjetnici, odnosno strvinarske pljačke mrtvaca, nego je prividno jedini problem datum kada se Ramljak odjavio od bivšeg poslodavca Texo Management. Što se veli, umiljato janje dvije majke doji. Sveti Ante istovremeno je prisutan u mnogim poduzećima. Još nevjerojatnije, Ramljak ne odlazi iz Izvanredne uprave Agrokora, koju će neformalno voditi sve dok drukčije ne odluči onaj tko ga stvarno postavio za šefa Agrokora, a ta osoba ili ta moć nije raspjevani Andrej Plenković, koji ne odgovara na jednostavno pitanje Mislava Bage: “Gospodine predsjedniče, da Ramljak nije podnio ostavku, biste li ga Vi smijenili?” Nije to Plenkovićeva govornička sposobnost izbjegavanja neugodnog pitanja, nego nepoštivanje sugovornika i hrvatske Javnosti. Ramljak je taktički pogriješio kada je najavio odgađanje nagodbe s vjerovnicima za srpanj, čime je izgubio mogućnost da se brani kako će njegov odlazak s pozicije povjernika vlade prolongirati nagodbu Agrokora i vjerovnika. Ramljak je razotkrio da brojne tužbe i parnice usporavaju formiranje stalnog vjerovničkog vijeće, a možemo računati i na nutarnje sukobe u zacrtanim skupinama vjerovnika glede odabira predstavnika u stalnom Vjerovničkom vijeću. Ruskom Sberbanku, najvećem vjerovniku, tražbine je osporio Ramljak, dok je Adris grupa osporila tražbine vjerovnika koji sudjeluju u roll up kreditu za dijelove tražbina koji su podmireni tim kreditom. Javnost je zaprepaštena izjavom guvernera HNB-a Borisa Vujčića: “Kada se ništa ne bi naplatilo ne samo od duga Agrokora nego od cijele grupe povezanih poduzeća, hrvatski bankarski sustav bi i dalje imao ono što mi zovemo kapitalnu adekvatnost od 23,6 posto”. Ima se! Moš si mislit! Nakon ostavke Ante Ramljaka naglo su skočile dionice ruskog Sberbank, za 4,5 posto. Kao što će pasti, nakon što postane jasno da Ramljak odlazi iz Agrokora samo formalno, za potrebe novog obmanjivanja već sluđene Javnosti.

Tko će ubirati lemuzinu za Svetog Antu?

Andrej Plenković u svakom slučaju ne odlučuje tko će naslijediti Antu Ramljaka na čelu Agrokora, jer prema ugovoru sklopljenom s Ramljakom, kreditori trebaju potvrditi novog povjerenika za Agrokor. U protivnom, cijeli kredit od 1,06 milijardi eura dolazi na naplatu odjednom. Ramljakova nasljednika moraju potvrditi i financijske institucije uključene u rol up kredit. Plenković glumata suverena, on “može što hoće”, a zapravo poslušno provodi tuđu volju. Božo Petrov traži ostavku Martine Dalić, a jednako se izjasnio i Ivan Sinčić. Zagrebačka burza obustavila je trgovanje dionicama poduzeća iz koncerna Agrokor. Nego, zašto se vjerovnici Agrokora zadovoljno cerekaju? Pa, vjerojatno se dogodio efekt uvećavanja štete, poznat nakon pljačke banke, kada bankar na pljačkaše prevaljuje sve svoje dubioze. Kaže se da je nesretan onaj bankar koji nikada nije opljačkan. Nakon što je koncern Agrokor u posljednjih godinu dana više puta dodatno opljačkan, ipak slijedi stečaj. Krasno je biti povjerenik Vlade RH za bilo što. Nakon što postane vidljiv najgori kriminal, izađete pred kamere, pokajnički kažete da ste pogriješili, i nikome ništa.

 

Nova banda je u samo pola godine pokrala više od onoga što su svi Todorići zamračili ili potrošili u tri desetljeća “samostalne” Hrvatske. Agrokor je već desetljećima prevelik da bi ga se samo tako rušilo. Nisu Andrej Plenković i Martina Dalić pravednici među Hrvatima, nego su rušenje Agrokora proveli kao trenutno jedini mogući oblik nastavka privatizacijske pljačke. Kao što je HDZ ranih 90-ih namjerno pljačkao i uništavao naša poduzeća, čak i zbog toga da ih pojeftini u privatizaciji, tako su Plenković i Dalić u svega godinu dana upropastili naše najzdravije brandove, kojima najvjerojatnije već znaju sretne kupce. Možete li zamisliti da se Andrej Plenković kao šef Vlade RH i prvi operativac ove zemlje gradi kao da o savjetničkim muljažama nije imao pojma. Kao, kradi ti Ramljak za sve nas, uramljuj to pranje novca, pa ako te razotkriju, odlaziš samo ti, slobodan i bogat. Zapravo, odlaziš samo formalno. Mlaka reakcija nekih vjerovnika na aferu Savjetnici, ukazuje na vjerojatnost da se pljačka Agrokora prelijeva u šire ramove, i da se kroz lex Agrokor i sve njegove afere najvjerojatnije namiruju sve strane, da se novac dijeli vertikalno i horizontalno.

Najveći grijeh Ante Ramljaka

Nije to direktno pogodovanje bivšoj firmi, na granici kriminala, nego je to u potpunosti kompromitiran i potpuno pogrešno vođen postupak Ante Ramljaka i Izvanredne uprave, pogotovo u dijelu roll up kredita, koji je također kriminal. Agrokor nije spašen, nego uništen, on je u postupku likvidacije, samo to nitko javno neće reći i to možemo gledati kao dodatni grijeh Ramljaka, Dalić i Plenkovića. Isti nas stalno obmanjuju kako je Agrokor oživio, kako dobro posluje, kako se stabiliziralo stanje, i da su za sve to zaslužni Izvanredna uprava Agrokora i Vlada RH, odnosno donošenje lex Agrokora. Zakonski proglasiti moratorij na sve dospjele obveze, onemogućiti bilo kojeg vjerovnika da pokrene naplatu duga, i u tim uvjetima voditit koncern, to oni zovu uspješno poslovanje. Preuzeti koncern koji ima godišnji prihod 6,5 miljardi eura, i proglasiti moratorij na sve obveze! Naravno da se u takvom slučaju svi pitamo čemu služe više od 140 savjetnika, koje Agrokor plaća pola milijarde kuna. Zar postojeći management Agrokora ipak nije kompetentniji za voditi koncern od Alix Partnersa, Texo Managementa (Ante Ramljak i Tomislav Matić) i Vlade RH. Najveća je glupost reći da je zbog lex Agrokora spašena turistička sezona. Pa zar bi domaći stanovnici i turisti prestali kupovati prehrambene proizvode da je Agrokor zatvorio svoje prodavaonice? Osim što je lex Agrokor izrazito loše napisan zakon, pun nejasnih, protuustavnih i diskriminarajućih odredbi, on je za cilj imao preuzimanje koncerna Agrokor od strane  lešinarskih fondova i određenih domaćih interesnih skupina.

Glavni krimeni

Ante Ramljak, Martina Dalić i njihov pokrovitelj Andrej Plenković proizveli su u postupanju Izvanredne uprave niz katastrofalnih pogrešaka i taj je proces u potpunosti kompromitiran. I to je razlog zašto bi svi oni trebali odstupiti sa svojih dužnosti. Nabrojat ću sve njihove veće krimene. (1) Plaćanje starih potraživanja nakon otvaranja postupanja Izvanredne uprave. Podsjetimo se, donošenjem lex Agrokora proglašen je moratorij na sve dospjele Agrokorove obveze, odnosno 10. travnja 2017. godine je početak Agrokorove apokalipse, Agrokorov sudnji dan. Niti jedan vjerovnik nije mogao pokrenuti ovrhu nakon otvaranja postupka Izvanredne uprave. Usprkos tome, Božji plan je izigran – Ramljak i Izvanredna uprava počeli su plaćati stare dugove i to na potpuno netransparentan način, i mimo svih pozitivnih zakonskih propisa RH. Još uvijek ne znamo kome su sve plaćana stara potraživanja i u kojem iznosu, potraživanja nastala prije 10. travnja 2017. godine. S time se vjerovnike u potpunosti stavlja u neravnopravan položaj. Nekima nije plaćen dug, a nekima je plaćen, u vrijeme kada je proglašen moratorij na sve obveze. Da tragičan cirkus bude potpun, Ramljak nije vjerovnicima osporio tražbine za dijelove tražbina koji su već plaćeni. Da ponovim: takvi su prijavili puni iznos tražbine, neko potraživanje im je već plaćeno, a Ramljak je ipak priznao puni iznos tražbine. Što možemo iz toga iščitati?

 

(2) Na temelju roll up kredita i roll up ugovora godinama će se voditi mnogi sudski sporovi. Ne samo da je određene vjerovnike stavio u neravnopravan položaj, nego je lešinarskim fondovima omogućio ekstra zaradu i potpuno preuzimanje kompanije. Vrlo jednostavno, lešinarski fondovi kupovali su dug po diskontu (nisu bili imatelji obveznica – duga prije  2017.), a onda im se putem roll up modela priznao puni iznos starog duga, odnosno naplatili su puni iznos potraživanja. Osim lešinarskih fondova, u tome su sudjelovale određene poslovne banke i veći domaći dobavljači. Roll up kredit je u potpunosti promijenio strukturu vjerovnika i iznos tražbina prije otvaranja postupka Izvanredne uprave i kasnije, jer je u igru uveo lešinarske fondove. Ne samo da su određeni vjerovnici u potpunosti namirili stari iznos potraživanja, nego su još pri tome zaradili i preuzeli koncern. Osim toga, koncern je zadužen za dodatnu milijuradu eura, iako su mu potrebe bile na razini 200-300 milijuna eura, za ulaganja u obrtna sredstva. Roll up kredit ima status super senioriteta, odnosno on se mora vratiti. Da stvar bude tragičnija, roll up ugovor ima takve odredbe koje taj ugovor stavljaju iznad zakona i ustava RH. Naime, roll up kreditori mogu zatražiti da roll up kredit dođe na naplatu ako dođe do smjene vladinog povjerenika Ramljaka i prekida ugovora s konzultantima Alix Partnersa. Nadalje, Knighthead mora imati posebnu skupinu u nagodbi i člana Vjerovničkog vijeća, i što je najgore, treba dati suglasnost na konačni tekst nagodbe.

 

(3) Razvrstavanje vjerovnika u skupine i proces nagodbe. Tu se također nije ništa napravilo. Vjerovnici su nakaradno razvrstani u skupine, a roll up kreditori imaju dvije skupine. Kolika je vrijednost koncerna i tko će to odrediti? Pa da onda vjerovnici znaju koje vrijednosti ulaze u nagodbu, odnosno koliko trebaju otpisati. Stalno se govori da je vjerovničko vijeće zadovoljno procesom nagodbe, da su isti zadovoljni radom izvanrednog povjerenika Ramljaka. Ali, koje vjerovničko vijeće. Privremeno ili stalno? Jer tu ima velikih razlika. U javnosti se govori o vjerovničkom vijeću i vjerovnicima u smislu kako su zadovoljni s radom Izvanredne uprave. Ali, riječ je o Privremenom vjerovničkom vijeću, koje je imenovao sam Izvanredni povjerenik i gdje su tri člana (od 5) pod njegovom apsolutnom kontrolom. Dok stalno Vjerovničko vijeće, koje ima manjkavosti, ali ima veći legitimitet i mora dati suglasnot na tekst nagodbe, nije niti osnovano, niti će se to dogoditi u dogledno vrijeme. Još uvijek nije jasna ta opijenost Vlade RH da će izbjeći namirivanje Sberbank i drugih ruskih banaka. Ruse uporno ignoriraju, kao da nisu Agrokoru dali 9 milijardi kuna čistog novca. Kako je Izvanredni povjerenik mogao glede otpisa vezati vjerovnike za određene kompanije unutar koncerna Agrokor, a postupak Izvanredne uprave aplicira se na cijeli koncern. Tako bi dobavljači Konzuma morali pristati na veće otpise, a dobavljači PIK Vrbovca ili Zvijezde bi otpisali manje potraživanja. 

 

(4) Agrokor gubi prihode, tržišnu poziciju, restrukturiranje se odgađa, nema investicija, gubi se tržišna utakmica, prihodi padaju. Agrokor se troškovno ne može nositi s konkurencijom. I to je proces koji nije započet s Izvanrednom upravom, koji je uz visoke kamate, financiranje dugotrajne imovine kratkoročnim obvezama, manjak kapitala, glavni krivac zašto je Agrokor kolapsirao. Niti jedan biznis ne može biti profitabilan s kamatama koje je Todorić plaćao, toga su danas svi svjesni. No, to ne izuzima Ivicu Toodrića od krivice za poslovni neuspjeh. Vrlo jednostavno, nije trebao ulaziti u toliku ekspanziju uz tako skupe kredite. Kaufland, Lidl i ostala konkurencija investiraju uz kamatu 1 posto  i minimalno 50 posto vlastitog kapitala. Agrokor je preuzimao na sebe svu nekonkurentnost hrvatskog gospodarstva. Zato većina dobavljača želi ući u Konzum, ali je to promašeno nastojanje, jer će se dugovi opet nagomilati. Cijelo hrvatsko gospodarstvo treba postati konkurentnije, a to je moguće postići jedino ako pojeftini financiranje, odnosno ako se smanje kamatne stope, a kuna devalvira za oko 5 do 10 posto godišnje, tiho, postupno. Naravno da se to neće dogoditi jer su HNB i cijeli naš “stabilni financijski sustav” jedna velika laž, pa će RH svako malo imati novi Agrokor. Lex Agrokor sve više se potvrđuje kao udruženi zločinački pothvat.  

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Roll up nagodba ruši Agrokor i hrvatsko gospodarstvo

Objavljeno

- datum

  SAVJETNICI SAVJETNIKA MJESEČNO NAPLATE MILIJUN KUNA    Osim nekoliko neovisnih ekonomskih analitičara (Fižulić, Bošković i Grubišić), nitko objektivno a kamoli kritički nije propitkivao rad Izvanredne uprave Agrokora i sve posljedice, koje mogu biti pogubne po hrvatsko gospodarstvo, koje ionako jedva da postoji. Novi odnos medija i sveukupne Javnosti prema lex Agrokoru kao besramnoj privatizacijskoj pljački promijenila je vijest da ekipa pljačka mrtvaca i to pere preko konzultantskih tvrtki koje broje jednog do dva zaposlenika.

Ukratko

Izvanredna uprava poduzima sve kako bi o nagodbi odlučivalo privremeno vjerovničko vijeće, koje nema nikakav legitimitet. Izvanredni povjerenik podijelio je vjerovnike u 5 skupina, od čega 2 skupine (2 člana) pripadaju roll up kreditorima. Razvrstavanje vjerovnika u skupine temelji se na uzvodnim jamstvima (3 člana) koja su bila temelj predloženog starog nacrta nagodbe i koja su sada osporena od strane trgovačkog suda. Druga skupina vjerovnika (Knighthead) postoji iako su im potraživanja osporena, i po lex Agrokoru takvi ne mogu niti imenovati predstavnika, jer im je iznos utvrđenih tražbina nula. Kako je sud dopustio imenovanje skupine vjerovnika kojima su tražbine osporene? I, ti vjerovnici ne mogu imenovati svog predstavnika! Adris grupa i Alca osporavaju tražbine po modelu roll up kroz naglašavanje posve jasne činjenice: Kako netko tko nema tražbine (stara potraživanja pretvorena u nova, i dio duga je već isplaćen) može imati pravo glasa u vjerovničkom vijeću i odlučivati o nagodbi? Izvanredna uprava sa svojim postupcima zanemaruje manjinske dioničare, kao da nisu vlasnici 40 posto Agrokora i kao da ih nema više od 15.000 (uglavnom domaći poduzetnici). Sve suprotno od rješenja za talijanski Parmalat, koje je bilo okvir za donošenja lex Agrokora. Obrazloženje Vlade RH prilikom donošenja lex Agrokora bilo je da bi nekontrolirani kolaps Agrokora prouzročio lančanu reakciju kakva može ugroziti cijeli gospodarski sustav RH. Potezi Izvanredne uprave Agrokora i Vlade RH poslije donošenja lex Agrokora daleko su od zaštite dobavljača i hrvatskog gospodarstva. U praksi se provelo suprotno – pogodovanje lešinarskim fondovima (roll up) i savjetnicima (njih 141), koje je Agrokor angažirao i koje na kraju plaćaju vjerovnici. Tvrtka Texo Management, u kojoj je bio zaposlenik i Ante Ramljak, prije imenovanja na poziciju Vladinog povjerenika za Agrokor, sklopila je s firmom AlixPartners, kao savjetnikom za restrukturiranje Agrokora, ugovor na temelju kojega za svoje “savjetovanje savjetnika” tjedno naplaćuje oko 250 tisuća kuna, odnosno oko milijun kuna mjesečno. Što onda radi izvanredna uprava, management i pravna služba Agrokora? Potpredsjednica vlade Martina Dalić lukavo ubacuje građevinski termin podizvođača radova, da običnom pranju novca i privatizacijskoj pljački pridoda štih proizvodnje. Andrej Plenković, Martina Dalić i Ante Ramljak i cijela ta opaka ekipa otvoreno pljuju naciji u lice, i tu ništa ne možemo promijeniti, jer i ako odu, odgovarajući protuhrvatski centri moći ponovno će instalirati svoje namjesnike.

Prazna skupina je svjetska i kozmička crna rupa 

Zašto je tome tako? Sve razotkriva roll up vjerovničko vijeće Ante Ramljaka, koje bi trebalo brojati 5 članova (od toga 2 roll up kreditori). Glavne ovlasti vjerovničkog vijeća su te što u ime vjerovnika sudjeluje u sastavljanju i pripremi nacrta nagodbe, te daje suglasnost izvanrednom povjereniku na konačni tekst nagodbe. Iako mu je lex Agrokor dopustio da sam određuje broj skupina (bez potvrde vjerovnika), Ramljak je predložio samo 5 skupina, iako je mogao predložiti 9 skupina, koje bi zasigurno pravednije zastupale različite interese vjerovnika. Time se ponovo vraćamo na razloge donošenje lex Agrokora. Ako je to zaštita gospodarstva (dobavljača), kako onda isti zauzimaju jednu i to zadnju E skupinu, odnosno dobavljači (mali i veliki) predstavljaju samo petinu članova vjerovničkog vijeća. Prvu skupinu (A) zauzimaju vjerovnici s razlučnim pravima, tj. osigurani nekretninama, dionicama (financijske institucije i par domaćih gospodarstvenika koji imaju najjača osiguranja). Drugu skupinu (B) predstavljaju imatelji obveznica (Knighthead) iako su im tražbine osporene (prazna grupa). Treću skupinu (C) predstavljaju vjerovnici čije su tražbine osigurane jamstvima, ali samo za one koji su sudjelovali u roll up kreditu (opet roll up kreditori). Četvrtu skupinu (D) čine oni vjerovnici koji nisu sudjelovali u roll up kreditu (financijske institucije sa slabijim kolateralima). Petu i posljednju (E) skupinu predstavljaju dobavljači i država koji nemaju nikakva osiguranja naplate, a imaju preko 50% utvrđenih tražbina.

Kako je moguće da sud prihvati skupinu (B), odnosno Knighthead, kada je vrijednost njegovih tražbina nula – sve su mu tražbine osporili Adris i Alca. Lex Agrokor je tu sasvim jasan: “O članovima vjerovničkog vijeća izjašnjavaju se samo vjerovnici utvrđenih tražbina (čl. 30. st.1. ZPIUTD). To su one tražbine koje je priznao izvanredni povjerenik a nije osporio nitko od drugih vjerovnika (čl. 33. st.1. ZPIUTD).” Stoga potpuno nevjerojatno zvuči izjava Ante Rmljaka: “Vjerovnici koji će imati pravo birati članove vjerovničkog vijeća su vjerovnici čije su tražbine utvrđene, kao i vjerovnici kojima će osporavanje njihovih tražbina biti otklonjeno.” Naime, sasvim je jasno da to nigdje ne stoji u lex Agrokoru, što je sutkinja Nevenka Siladi Ristić potvrdila. Odredbe lex Agrokora su posve jasne: U roku od pet dana od objave rješenja iz članka 33. stavka 3. spomenutog zakona, izvanredni povjerenik će objavom u Narodnim novinama pozvati vjerovnike, čije su tražbine utvrđene, da u roku od 30 dana obavijeste izvanrednog povjerenika i sud o članovima vjerovničkog vijeća. Znači, da to još jedanput naglasimo, predstavnike vjerovnika mogu imenovati samo oni kojima su tražbine utvrđene. No, o tekstu nagodbe će odlučivati skupina koja nema utvrđene tražbine i koja ne može izabrati svoga predstavnika. Gdje je tu načelo zakonitosti, a kamoli pravde?

 

Kako su se kreirale vjerovničke skupine, ako A-D imaju manje od 50 posto utvrđenih tražbina, a imaju 4 glasa u vjerovničkom vijeću? Kako je kreirana skupina C, za roll-up kreditore po osnovi tražbina izvan modela roll up? Sud je utvrdio 31 milijardu kuna tražbina (bez roll up kreditora i Sberbank). Kako je nutarnji dug involviranih subjekata oko 10 milijardi kuna, dolazimo do toga da je oko 21 milijarda kuna neosporenih tražbina. To znači da vjerovnici u skupinama A-D imaju manje od 50 posto ukupnih tražbina (roll-up kreditorima je tražbina osporena), dok posljednja E skupina (dobavljači) ima preko 50% ukupno utvrđenih tražbina, a samo jednog člana vjerovničkog vijeća. Lex Agrokor dopušta izvanrednom povjerenika imenovanje člana vjerovničkog vijeća, ako ta skupina ne imenuje predstavnika u propisanome roku (čl. 30. st. 8. ZPIUTD). S obzirom da je skupine B prazna, po lex Agrokoru istu može imenovati izvanredni povjerenik. Iako su toj grupi sve tražbine osporene.

Adris grupa traži pošteniju igru

Nadalje, kod razvrstavanje vjerovnika u skupine, presudni faktor postaju roll-up kreditori, koji u pravilu ne bi trebali niti sudjelovati kod razvrstavanje vjerovnika u skupine, jer je to postupak koji je pokrenut nakon otvaranja “rješenja” Izvanredne uprave Agrokora, odnosno rezultat je poteza Izvanredne uprave, a ne poteza “stare” uprave, čime se pogoršava ekonomski položaj postojećih vjerovnika, onih koji su imali potraživanja do postavljanja i otvaranja procedure Izvanredne uprave Agrokora. Adris grupa i Alca su osporili tražbine po osnovi roll up kredita. Zašto? Kao što sam već naglasio, iznos starih potraživanja na dan 10. travnja je roll up kreditorima već podmiren putem roll up ugovora, pa se postavlja legitimno pitanje kako oni na temelju već podmirenih potraživanja mogu sudjelovati u vjerovničkom vijeću i imati pravo glasa prilikom izglasavanja nagodbe? Dakle, dio vjerovnika je već isplaćen, ali će ipak sudjelovati u vjerovničkom vijeću sa stanjem potraživanja na dan 10. travnja, koje ne odgovora stvarnom stanju, jer im je izvanredni povjerenik roll-up kreditom omogućio da ta stara tražbina postane nova sa statusom super-senioriteta. Osim toga, Agrokor je već otkupio oko 260 milijuna eura obveznica po nominalnoj vrijednosti od roll up kreditora i oni su svoje tražbine djelomično naplatili po osnovi starog duga. Isto tako, Adris grupa, osporava potraživanje NY Bank of Mellon – 4,6 milijardi kuna, banke skrbnika za obvezničare, što je vidljivo iz rješenja Trgovačkog suda: “Osporavatelj osporava aktivnu legitimaciju vjerovnika te ističe da skrbnik ne može biti vjerovnik.” Adris grupa osporava tu tražbinu jer su ostali dobavljači morali prijavljivati svoja potraživanja pod punim imenom tvrtke, uz upisivanje adrese tvrtke, dok su se ovdje stvarni vlasnici sakrili iza banke skrbnika. Ovdje će imatelji obveznica koji su kupovali obveznice po niskim diskontima, zahvaljujući modelu roll up isplatiti dug u cijelosti, po nominali, pri tome ostvariti ekstra špekulativnu zaradu i uvećati sve to za kamatu od 4 posto. Također, Adris grupa, osporava ostale tražbine putem modela roll up. Zagrebačkoj banci 2,39 milijardi kuna, a Erste banci 239 milijuna kuna. Kao razlog osporavanja navodi se činjenica da su spomenutim bankama tražbine djelomično podmirene (za Javnost u nepoznatom iznosu). Tragično je da su nekim vjerovnicima tražbine već plaćene, a još tragičnije da su to financijske institucije, i da iste imaju po osnovi već plaćenih tražbina pravo glasa u vjerovničkom vijeću i sudjelovanje u izglasavanju nagodbe.

Pomor manjinskih dioničara poprima razmjere genocida

Imamo katastrofalan tretman Izvanredne uprave Agrokora prema 15 tisuća manjinskih dioničara, koji prema podacima Udruge manjinskih dioničara imaju oko 40 posto vlasništva u kompanijama iz sustava Agrokor listanim na Zagrebačkoj burzi (napominjem da osobno nemam dionice niti Agrokora niti bilo koje druge kompanije, niti sam po bilo kojoj osnovi vezan za Agrokor, prije i poslije otvaranja aplikacija izvanredne uprave). Među njima su i obvezni mirovinski fondovi, koji bi kao i svi manjinski dioničari, po zadnjem nacrtu nagodbe, morali otpisati uloge. Tome su dovedene u pitanje buduće mirovine svih vas. Za Izvanrednu upravu Agrokora, manjinski dioničari kao da niti ne postoje, čak je i izvanredni povjerenik Ante Ramljak izjavljivao da će isti u procesu nagodbe u potpunosti izgubiti svoje udjele. Kod slučaja Parmalat, koji je bio osnova za lex Agrokor, oni su itekako bili pod zaštitom izvanrednog povjerenika. Zašto? Jer se time štiti domaće gospodarstvo, jer među takvima ima puno domaćih gospodarstvenika koji će u svojim bilancama morati otpisati uloge. Vrlo je vjerojatno da će neki manjinski dioničari smanjiti svoje investicije, a neki možda otići u predstečaj / stečaj. Zar smisao lex Agrokora nije zaštita domaćeg gospodarstva? Zar manjinski dioničari nisu u pravilu domaći poduzetnici, pa i privatni fizički investitori, koji će morati otpisati uloge i budući raspoloživi dohodak? Da li je donošenje lex Agrokora bilo na trasi zaštite domaćeg gospodarstva ili prije razvlaštenje svih dioničara koncerna Agrokor?

Prema lex Agrokoru, postupanje Izvanredne uprave Agrokora ne ograničava se samo na dužnika, nego se provodi i nad svim povezanim trgovačkim društvima, neovisno o tome da li nad tim društvima postoji stečajni ili predstečajni razlog. Temeljem odredaba lex Agrokora, povezana i ovisna društva su društva sa sjedištem u RH osnovana sukladno zakonodavstvu RH, u kojima Dužnik drži najmanje 25 posto udjela (čl. 5. st. 2. ZPIUTD). To znači, da iako Agrokor d.d. nema većinsko vlasništvo nad određenim društvom, takvo društvo ipak dolazi pod udar Izvanredne uprave Agrokora, odnosno iz njegove se imovine namiruju vjerovnici koji nisu stvarni vjerovnici tog ovisnog društva. Primjerice, Agrokor u tvrtki Ledo d.d. ima manje od 50 posto vlasništva, a Ledo d.d. je prepušten postupku izvanredne uprave! Kroz lex Agrokor su se u potpunosti razvlastili preostali dioničari (imatelji udjela). Oni nemaju nikakva prava na donošenje odluka (iako po ZTD-u to imaju). Sva prava su otvaranjem postupka Izvanredne uprave Agrokora prenesene na izvanrednog povjerenika. Ali, nisu manjinski dioničari potpisali aktiviranje lex Agrokora, nego Ivica Todorić. Osim toga, roll up kreditom zabranjuje se svim ovisnim društvima Agrokora osporavanje jamstava i odbijene su posebne revizije. Što je neviđeni pravni udar. Jer, ne smije se zabraniti prijavljivanje nezakonitih radnji nekakvim ugovorom. Martina Dalić se često poziva na talijanski Parmalat, no tamo je izvanredni povjerenik dokazao da su banke svjesno pribavljale jamstva, a uprave društva ih davale, iako je jasno kako nisu imali valjanu protučinidbu za izdana jamstva. Odnosno, u talijanskom slučaju je izvanredni povjerenik poduzeo sve kako bi se jamstva osporila, dok je kod nas sve obrnuto – izvanredni povjerenik sve pokušava kako bi jamstva učinio postojećima i legalnim, jer su uzvodna jamstva i temelj predloženog nacrta nagodbe.

Krizu Agrokora kreirala je moćnija banda

Odredbe ZTD-a (čl. 501., st. 1.) sasvim su jasne: “Potakne li vladajuće društvo ovisno društvo, s kojim nema ugovor o vođenju poslova društva, da poduzme pravne poslove ili radnje, odnosno da propusti takve radnje na svoju štetu, a da štetu stvarno ne nadoknadi do kraja poslovne godine niti dadne ovisnome društvu pravni zahtjev da mu se šteta nadoknadi, vladajuće društvo mora ovisnome društvu nadoknaditi svu štetu koja iz toga proizađe. Zahtjev za naknadu štete mogu pojedinačno postaviti i dioničari i članovi društva bez obzira na štetu koja im je prouzročena štetom počinjenom društvu.” Tako je Ledo d.d. dalo jamstvo za Agrokorova zaduženja u ukupnom iznosu od 18,9 milijardi kuna, Jamnica d.d. 27 milijarde kuna, i tome slično, odnosno iste su tvrtke davale nekoliko desetaka puta više od vrijednosti njihove imovine, a kamoli kapitala ili prihoda. Sva ta jamstva su dana bez pristanka skupštine društva i sama društva nisu imali gotovo nikakvu ekonomsku korist od danih jamstava (osim plasmana kroz Konzum), što zaslužuje da se takva jamstva barem minimalno ospore od strane  izvanrednog povjerenika. Svi znamo kako je postupio Ante Ramljak. No ono što nije učinio izvanredni povjerenik, napravio je sud i osporio dana jamstva (Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu – utvrđene i osporene tražbine St-1138/2017-1855 od 15.01.2018), i za sada takva jamstva nisu niti postojeća. Zašto je to bitno? Jer su temelj nacrta nagodbe upravo uzvodna jamstva koja su izvanrednom povjereniku poslužila da sve kompanije prikaže kao insolventne i time bi se prenijela sva imovina i poslovanje u novi holding, dok bi se kapital otpisao. To je temelj starog nacrta nagodbe. Sve to nije spriječilo Antu Ramljaka da podijeli vjerovnike u tri grupe na temelju tih zasada nepostojećih jamstava (skupina B, C i D), što ne odgovora onome što je sud utvrdio. Time je Ramljak direktno pogodovao vjerovnicima koji imaju jamstva (sveukupno 3 glasa u vjerovničkome vijeću), a od toga 2 pripadaju roll up kreditorima. Tako, primjerice, u Ledo d.d. Agrokor drži manje od 50 posto vlasništva, i ako se jamstva dana Agrokoru d.d. proglase nezakonitim (dana bez pristanka skupštine, nema valjane protučinidbe), nema nikakvih razloga da je Ledo d.d. u postupku izvanredne uprave. Postupkom Izvanredne uprave Agrokora, sva imovina je prenesena na istu upravu, i postojeći dioničari su u pravilu razvlašteni.

Pomalo nevjerojatno zvuči podatak da će o tekstu nagodbe odlučivati vjerovnici s oko 31 milijardi kuna utvrđenih tražbina (s među kompanijskim potraživanjima), dok je početni iznos prijavljenih tražbina bio 58 milijardi kuna. Revizori su procijenili imovinu Agrokora na oko 42 milijarde kuna. Ispada da je kapital 11 milijardi kuna. A to znači da niti vjerovnici niti bilo koji dioničari ne bi trebali otpisivati ništa. Lex Agrokor daje mogućnost da privremeno vjerovničko vijeće izglasa konačni tekst nagodbe ako se vjerovničko vijeće ne osnuje (čl. 31. st. 5. i 6. ZPIUTD). Da li će se ići toliko daleko u ovako kompromitiranom postupku, tek je za vidjeti u tjednima koji slijede.

Tvrtko Dolić 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Hrvatska treba postaviti izložbu o logorima smrti u Srbiji

Objavljeno

- datum

 CIJELA SRBIJA BILA JE I OSTALA VELIKI LOGOR ZA NE-SRBE  Nedopustivo je da Njemačka, Italija i Srbija svoju odgovornost za Holokaust prevaljuju na Hrvate i Poljake. Dok Beograd u institucije UN-a usađuje svoju laž o 700 tisuća žrtava ustaškog režima u Jasenovcu, Zagreb smanjuje broj ubijenih Židova u Srbiji na 15 tisuća. Zašto Vlada RH ne organizira svjetske izložbe o srbijanskom pokolju Židova?

Pa i izložbe o beogradskoj segregaciji Židova za vrijeme prve Jugoslavije, kada su provedena konkretna ubojstva i konkretni progoni Židova. Srbi i Srbijanci pokrenuli su ili dali povod za skoro sve ratove u Europi, od stoljeća u kojemu su kreirani, nakon prelaska Branimira unutar rimskog feudalnog stabla. Uvijek bi stradali susjedni narodi, a Srbi su se uspješno prikazivali kao nevine žrtve.

U ovome tekstu napose naglašavam srpske i srbijanske krivotvorine na razini kartografije, kojima prebacuju svoje zločine na Hrvate. Naime, NDH je gubila dijelove Dalmacije i sve zacrtano preko Drine i preko Dunava, ali je geografska i politička karta NDH ostala na maksimalnim pretenzijama, ali za protuhrvatske ciljeve. Tako su Srbi i Srbijanci uspjeli logore smrti u Srbiji pripisati NDH i ustaškom režimu, kako se popularno zvala tek treća razina vlasti u hrvatskim zemljama. Ako se Srbija zaobilazi na viktimološkoj razini zato što je bila okupirana od ustaša (laž), onda pogotovo trebamo zaobići NDH, koja je bila peterostruko okupirana: njemački nacisti, talijanski fašisti, srpski i srbijanski četnici, orjunaši i sovjetska agentura.

Pravorijek Igora Vukića

Beograd ponovo gura mit o Jasenovcu da se ne bi govorilo o Srebrenici, Vukovaru, Prijedoru ili Škabrnji – izjavio je u Bujici na Z1 Igor Vukić, tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Razotkrio je Ivicu Dačića, Malog Slobu, a napose njegove laži izrečene u New Yorku. Još živući stariji Vukići iste loze svjedoče da Jasenovac nije bio logor smrti, i da su u njemu kao djeca Kozare i Podkozarja, srpske nacionalnosti, dobili svu potrebitu medicinsku i drugu njegu. Igor Vukić traži od hrvatske diplomacije i hrvatskih političara da se “manje bave pisanjem prosvjednih nota, a više promoviranjem istine, neovisnih istraživanja i znanstveno utemeljenih činjenica”. Jasenovac je bio jugoslavenski determiniran, na polovici pruge od Zagreba do Beograda, gdje ga zacrtao Edmund Glaise-Horstenau, u vrijeme kada je taj austrijski osobenjak pokušavao obnoviti Jugoslaviju. Na istom mjestu funkcionirao je i partizanski i komunistički logor smrti, formiran uglavnom za Hrvate. “U New Yorku je Dačić trebao objaviti dopis SS-ovca dr. Haralda Turnera, šefa odgovarajuće civilne administracije Srbije, koji je u dopisu svome šefu Himmleru u kolovozu 1942. napisao da je Beograd prvi grad u Europi koji je postao Judenfrei, te da je Srbija među rijetkim zemljama koje su riješile židovsko pitanje” – ponovno je naglasio u Večernjaku od nedjelje Davor Ivanković. Napominjem da je tada Jasenovac tek pušten u pogon, zajedno sa svojim proizvodnim manufakturama, nakon gradnje nasipa uz Savu, u proljeće 1942. “Da su Vučić i Dačić u New Yorku organizirali izložbu o pogromu Židova u Srbiji, a ne u NDH, to bi imalo smisla” – kaže Ivanković.  U Večernjaku se na istu temu oglasio i Marinko Jurasić. Podsjeća nas na monstruoznu izjavu Miljenka Jergovića: “U nacističkim logorima ljudi su ubijani birokratski i industrijski, a ustaše su ubijali svojim rukama – strasno”. Eto, samo su strastveni Hrvati ostavljali svoj dom i odlazili u ilegalu, protiv jugoslavenskog terora. “Taj emotivni i neorganizovani pristup jedan je od razloga što nisu uspjeli ostvariti svoj cilj istrebljena Srba u svojoj državi” – pojio je Dačić. A ono, Srbi uopće nisu bili obuhvaćeni Hitlerovim rasnim zakonima. “Vučić, Dačić, Nikolić i Šešelj tako su strasno podržavali velikosrpsku politiku Slobodana Miloševića, a danas se pretvaraju u umilne svjetske viktimologe” – upozorava Jurasić. I Ivanković i Jurasić kažu poneku pametnu, u prilično skučenom novinarskom prostoru, ali nekako imam dojam da Vukić pogađa u sridu.

Glavne obmane          

(1) Prva podlost u srpskoj i srbijanskoj igri brojkama nikada nije prezentirana hrvatskoj Javnosti. Naime, broj Srba stradalih u JNA izražava se u milijunima već i zbog toga što je broj Židova na prostoru NDH na desetcima tisuća, pa je onda nekakav milijunski zločin ustaškog režima više srbomor nego holokaust. Nema veze niti to što Srbi nisu bili obuhvaćeni rasnim zakonima. Obrazac je isti: Srbi su žrtve Simeona, žrtve Turaka, svih tih balkanskih ratova, Velikog rata, Drugog svjetskog, na kraju i obrambenog Domovinskog rata, u kojemu Srbi i Srbijanci ne mogu izbjeći kvalifikaciju agresora – pobijena su i/ili spaljena hrvatska i muslimanska sela, prognano hrvatsko i muslimansko stanovništvo, razoreni su cijeli gradovi. Sve te ratove Srbi su pokrenuli ili su za njih dali povod, a danas se prezentiraju kao mirotvorci i nevine žrtve. Nisu se Srbi 1389. borili na Kosovu polju protiv Turaka, nego pod zastavom Turaka i protiv hrvatskog katoličkog kraljevstva. Lazar Hrebljanović morao se pojaviti na Kosovu polju u okvirima feudalnog prava i feudalnih obveza, kao vazal bosanskog i hrvatskog kralja Tvrtka Kotromanića, koji se u Mileševu krunio i za kralja Hrebljanovićima.

(2) Granice država značajno su se mijenjale tijekom Drugog svjetskog rata. NDH je uz Jadran naprosto pulzirala, sukladno širenju i padu Italije, sukladno ambicijama Hitlerovog osobnog izaslanika Edmunda Glaise-Horstenaua da obnovi Jugoslaviju, pa je tako pulzirala i Srbija. Što se ono veli, sve je bilo prolazno, pa je Poljska nakon Drugog svjetskog rata pomjerena za oko stotinu kilometara na zapad – Auschwitz zbog toga mnogi vode kao poljski logor smrti. NDH se u skoro svim geografskim i političkim kartama pojavljuje s istim granicama, uz naglašavanje distrikta Vuke, koji se upisivao prošireno, sve do Beograda, u skladu s ambicijama Ustaškog pokreta da oslobodi Zemun. Zašto je to tako? Pa, NDH je smišljeno razvučena na Srbiju na tragu viktimološkog obmanjivanja za potrebe prikrivanja pokolja Židova od strane Srbijanaca. Na temelju lažne kartografije, srbijanski logori smrti pripisani su NDH, pa se otišlo korak dalje: oko 10 tisuća Židova pobijenih u samom Beogradu za travanjskog rata i nakon njega, pripisani su u žrtve ustaškog režima. I dodani na četnički popis žrtava Jasenovca.

(3) Hitlerovi rasni zakoni nisu obuhvaćali Srbe. Naprotiv, Austrijanac Glaise-Horstenau cijenio je Srbe i prezirao Hrvate, bilo to Hrvatima pravo ili ne. Nisu stradali Srbi, nego Hrvati, kako u Srbiji, tako i na teritoriju NDH, koji je bio peterostruko okupiran: njemački nacisti, talijanski fašisti, srpski i srbijanski četnici, orjunaši i sovjetska agentura.

(4) U svezi intervencije Igora Vukića spomenute u (1), potrebito je naglasiti da nam veliku štetu čine podmetanja stranih namjesnika. Reakcija vrha RH je da nakon svega predsjednica Kolinda Grabar Kitarović poziva Aleksandra Vučića u posjetu RH, pa premijer Andrej Plenković ostaje domoljubno pošteđen, jer taj poziv mora pozdraviti. Nije to nikakav sukob dva brda. Moralo je to ići tim redom, jer je Vučić predsjednik u Srbiji, a svi znamo da je svejedno što o tome osobno misle predsjednica Kolinda ili premijer Plenković, koji moraju izvršavati naloge svjetskih centara moći, istih onih koji daju zaštitu krivotvorinama poput srbijanske posljednje u prostorijama UN-a u New Yorku. Marinko Jurasić napominje da je Srbin i Srbijanac Vuk Jeremić u sjedištu UN-a organizirao proslavu pravoslavne Nove godine uz taktove Marša na Drinu, koji su puštani i kao poticaj srpskim i srbijanskim silovateljima, za vrijeme agresije na RH i BiH.           

Fenomen Holokausta

“Mi nismo kao oni” – tako glasi odgovor uškopljene Vlade RH na krivotvoriteljsku srbijansku izložbu o Holokaustu, priređenu 27 siječnja ove 2018. u prostorijama UN-a u New Yorku, koja u međunarodne institucije i svjetsku povijest ponovno usađuje laž o 700 tisuća žrtava ustaškog režima samo u Jasenovcu. Zbog takvog odnosa prema stranim krivotvorinama, imamo slovensku ugrozu u Savudrijskoj vali. Hrvati su tako postali krivotvoritelji suprotnog predznaka – broj ubijenih Židova od strane Srba i srbijanskog fašističkog režima Hrvati “korektno” svode na 15 tisuća. Eto, nađe se i Hrvata koji misle da je Srbija mala ako je pobila malo Židova. I Beograd i Zagreb, kao i većina pripadnih “povjesničara”, ignoriraju neoborivu činjenicu da je na prostoru prve Jugoslavije najviše Židova pobijeno u Srbiji. Nije to posljedica srbijanske i svetosavske sklonosti agresiji i zatiranju drugoga i drukčijeg, koliko rezultat tragičnog progona Židova iz Njemačke. Bugarsko i tursko zatvaranje njemačkog iseljavanja Židova u Palestinu dovelo je do velike koncentracije prognanih Židova u Srbiji, koja je imala čak 10 sabirni logora, od kojih su tri bili logori smrti. Mladi i radno sposobni Židovi vraćeni su u radne logore Njemačke, pa i u proizvodne manufakture Jasenovca, dok su stariji, nemoćni i bolesni Židovi ostavljeni da umru u logorima Srbije. Pa ipak, odgovornost za Holokaust ne može se prevaliti niti na Srbe i Srbijance. Naime, većinu Židova u Srbiji nisu pobili Srbi i/ili Srbijanci, nego glad i smrtonosne epidemije tog vremena, koje su zahvaćale i partizanske i četničke formacije. 

Za Holokaust su prije svih odgovorni Nijemci, odnosno njemački nacisti, ali niti oni nisu izumili progon Židova, da se tako izrazim. Od židovskog sužanjstva u Babilonu do rimskog razaranja Jeruzalema i protjerivanja Judejaca iz Judeje, pa sve do njemačkog nacističkog pohoda na imovinu Židova, mržnja prema Židovima bila je sredstvo ekonomske prevlasti i političke i vjerske dominacije. Zlato španjolskih konkvistadora protjeralo je Sefarde iz Španjolske. Iako to Židovi zanemaruju, Holokaust je najprije pokrenut u Sovjetskom Savezu, gdje su Židovi stradali kao klasni neprijatelj. Nakon toga u prvoj Jugoslaviji, u kojoj su Srbi uspostavljali dominaciju u financijama. U prvoj je Jugoslaviji velikosrpska oligarhija zakonski uokvirila segregaciju prema Židovima, pa i konkretne progone Židova, otvarajući put nekakvom srpskom kapitalu u okupiranim zemljama. U Zagreb su sinkrono stigli izbjegli Židovi i srpski kapital. To je ono nikad dovoljno razjašnjeno vrijeme kada se brojni Židovi priključuju Ustaškom pokretu, koje otvara prijepor izvornog karaktera te borbe protiv srpske dominacije, odnosno velikosrpske tiranije. Velikosrpsko ubijanje Židova pokrenuto je mjesecima prije njemačkog vojnog napada na Jugoslaviju, prije raspada pakta Berlina i Beograda. Pa ipak, najveći broj Židova u Srbiji stradao je od gladi i bolesti, što vrijedi i za susjednu NDH, što vrijedi i za Mađarsku i Poljsku.

U Srbiji progon “jevreja i ćifuta” ima svoju dugu povijest. NDH nije imala nikakve svoje razloge za progon Židova, jer su i Židovi bili izloženi snažnoj diskriminaciji u prvoj Jugoslaviji, napose kada je srpski kapital odlučio nastupiti u Zagrebu bez židovske konkurencije. Mnogi Židovi pridružili su se Ustaškom pokretu. Mnogi Židovi ušli su u strukture NDH. Nitko u NDH nije odvodio Srbe u logore, osim kada su bili pripadnici zarobljenih četničkih i/ili partizanskih formacija. U Jasenovac su prebacivani i kriminalci srspke nacionalnosti, kao i oni hrvatske nacionalnosti. Promašeno je srpsko i srbijansko pozivanje na Franju Tuđmana, u smislu da trebamo prihvatiti Tuđmanovu procjenu o 60 do 70 tisuća ubijenih u Jasenovcu, kao nekakav minimum za početno razumijevanje između Hrvata i Srba, odnosno Hrvata u odnosu na Srbe. Mišljenja sam da su i Tuđmanu podvaljene krivotvorene geografske i političke karte NDH, kao druge velikosrpske krivotvorine. Židovi ubijeni u Beogradu nikako se ne mogu pripisati Jasenovcu. Čak i ako to dopustimo, ne mogu se ubrojiti u žrtve Hrvata.    

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno