Connect with us

Zlatko Pinter

VUČKO, NEMOJ SE ŽESTITI, TO JE IPAK SAMO NOGOMET!

Objavljeno

- datum

(Izvor za fotografiju: braniteljski-portal)

Šok i nevjerica! Iz Srbije (točnije Beograda grada) stiže nevjerojatna vijest! Zamislite, bivši Šešeljev potrčko i njegov veliki obožavatelj (koji mu je u vrijeme dok je bio sekretar SRS i funkcionar njegovog Srpskog četničkog pokreta čistio cipele, namještao krevet, donosio burek i novine – i tko zna što  mu je sve još radio u noćnim satima…), a sadašnji predsjednik susjedne nam Srbije Aleksandar Vučić (među Srbima poznat kao Aca Pičkousti – kažu zbog sasvim posebnog i vrlo znakovitog seksi oblika usana, isprika čitateljima, ali ta riječ se ne može prevesti na druge jezike pa se mora navesti u originalu), na tekmi Rusija – Hrvatska navijao za Rusiju!?

Ma tko bi to rekao, grom i pakao (kako veli Zagor), a otuda smo očekivali najveću podršku!

I nije to sve.

Bivši Šešeljev potrčko ražestio se što je na njihovoj nacionalnoj televiziji „službeni spiker, tj, reporter otvoreno navijao za Hrvatsku“ i to je sad skandal prvog reda.

„Ma ko je taj bre da usred Srbije za ustašiju druka, majke mu ga… Ima da ga nema, bre, daj ga ovamo da ga derem kao Musa jarca!“ – vikao je (kako prenose izvori bliski njegovom Uredu) predsjednik s bujnim seksi-usnama, dok su suradnici skakali oko njega pokušavajući ga smiriti.

Pa još kad je Vučko (Pičkousti – isprika čitateljima) čuo kako je predsjednica Hrvatske službeno pozvana u Rusiju na tekmu, pa vidio one skandalozne snimke iz VIP lože gdje sjedi i srdačno se osmjehuje Medvedevu (a ovaj njoj) i na kraju još Rusija – tropa, Hrvatska – polufinale, pa Putin čestitao Hrvatskoj, vele Beograđani, prevezli ga istu večer (Vučka, ne Putina!) na VMA u predinfarktnom stanju! I tamo ga tamte-vamte animirali, masirali, nakljukali tabletama za srce i protiv krvnog tlaka tako da može dalje u akciju. I eto ti njega – krv četnička mira neda – natrag u ured poslije 2-3 sata.

Vanredno zasjedanje Vlade, protestna nota Hrvatskoj (jer, „ustaše“ su tu nešto zamijesile garant!), otvorena crvena linija s Putinom (Vučko čeka da se ovaj oglasi već više od 24 sata), naredio Vučko djelomičnu mobilizaciju vojske i četničkih dobrovoljaca i pripremu za novu vježbu vojske Srbije s ruskom armijom na granici Hrvatske – a gdje dalje, Srbija mala i gdje god mrdneš neka granica: južno Makedonija, Kosovo i Crna Gora, istočno Bugarska i Rumunjska, sjeverno Vojvodina, zapad da ne spominjemo; ne mož kamen bacit’ u Srbiji a da ne odleti iz Šumadije i blizu granice ne padne.

I još uz sve te muke koje bivši Šešeljev potrčko doživljava (povodom ulaska „ustašije“ u polufinale Svjetskog prvenstva), ovi njegovi iz Gline (Srbi kod kojih je 1995.  prije „Bljeska“ i „Oluje“ dolazio kako bi im digao borbeni moral) poručili mu da (kako su napisali) „ima da ga nabiju nogom u stražnjicu ako se približi Glini na puškomet“. Informacija potječe iz krugova bliskih „vladi sao krajine“ u egzilu – koja stoluje u Beogradu gradu – i to iz neposrednog okruženja njihovog najpouzdanijeg čovjeka Save Štrpca, pa vi ako hoćete vjerujte, ako nećete što ću vam ja.

I što reći na kraju?

Možda: Vučko, to je samo „fudbal“ (na čistom srpskom da kažem da razumije), samo „fudbal“, ej, bre, rat završio 1995., ej…. Vučko!

Zlatko Pinter

Komentari

Komentari

Zlatko Pinter

VELIKI DOGAĐAJ ZA HRVATSKU, HRVATSKI NAROD I CRKVU U HRVATA

Objavljeno

- datum

(Foto izvor: Wikipedia)

U bazilici svetoga Petra u Vatikanu, dana 17. studenoga 2018. godine) trebala je biti otkrivena klesana mramorna ploču na hrvatskom jeziku i glagoljskom pismu u spomen na pokrštenje Hrvata. Učinit će to u ime Republike Hrvatske predsjednik Sabora Gordan Jandroković.

Na vrhu same ploče – iznad natpisa – nalazi se hrvatski grb iz kojega se kao iz korijena izdiže križ s krstionice našega kneza Višeslava, a postavljena je na lijevom zidu, u hodniku koji vodi iz bazilike u sakristiju.

Ovim činom komemorira se za nas Hrvate izuzetno važan događaj: uvođenje narodnog staroslavenskog jezika u liturgiju, što je dopušteno 868. godine od pape Hadrijana. Od tada su uvedene i liturgijske knjige na glagoljici i jedino su se Hrvati u kontinuitetu zapadne rimske liturgije služili tim jezikom sve do II. Vatikanskog sabora (1962-65.) i uvođenja domaćih jezika u opću liturgiju.

U Papinskoj bazilici svete Marije Velike, zagrebački kardinal Josip Bozanić će u čast velikog događaja služiti i Misu na hrvatskom jeziku.

Pokrovitelji projekta su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Hrvatski sabor, a sama inicijativa za postavljanje ploče došla je od vjerničkog puka. Ona se postavlja u ime hrvatskoga naroda i vlasništvo je hrvatskoga naroda.

Autor teksta koji je uklesan je Josip Bratulić, a ploča je izrađena u radionici bazilike svetog Petra i za to je posebno zaslužan rektor bazilike, kardinal Angelo Comastri.

Natpis na samoj ploči glasi:

“U spomen na evangelizaciju Hrvata, prvog od slavenskih naroda. Papa Ivan IV. poslao im je opata Martina 641.Papa Ivan VIII. blagoslovio je u ovoj bazilici kneza Branimira i njegov narod na blagdan Gospodinova uzašašća g. 879. – Sv. papa Grgur VII. okrunio je Zvonimira za kralja po rukama opata Gebizona g. 1076. – Sv. papa Ivan Pavao II., sve ovo spominjući, u ovoj je bazilici slavio sv. misu na hrvatskom jeziku g. 1979. – Spomen-ploča postavljena je ovdje 2017., u vrijeme pontifikata pape Franje.”

(Vidi: )

Ploča je postavljena još prošle (2017. godine), ali nije otkrivena iz tehničkih i proceduralnih razloga, čemu je kumovala i naša uobičajena birokratska šlampavost. Naime, Svetoj Stolici je trebalo službeno uputiti dopis u kojemu se formalno zahtijeva otkrivanje ploče. Da sramota bude još veća, na konačnom održavanju ovog ceremonijala inzistirao je sam Vatikan.

Zlatko Pinter/Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Zlatko Pinter

‘KRISTALNA NOĆ’ – DOGAĐAJ KOJI JE OZNAČIO POČETAK HOLOKAUSTA

Objavljeno

- datum

(Izvor za foto: narod.hr)

Prije točno 80 godina u nacističkoj Njemačkoj započeo je masovni progon Židova koji se najprije manifestirao uličnim nasiljem (razbijanjem izloga njihovih radnji), a potom je nastavljen uhićenjima, deportacijama, ubijanjima i kasnijim pomorom u brojnim koncentracijskim logorima.

Već u listopadu te 1938. godine, iz Njemačke je protjerano 15.000 poljskih Židova koji su iskrcani na poljskoj granici, a od kojih je oko 5.000 ostalo na “ničijoj zemlji”, budući da ih tadašnja vlada Poljske nije htjela primiti. Apsurd nacističkog totalitarnog ludila jasno je vidljiv u svoj svojoj nakaznosti i izopačenosti, uzme li se u obzir kako su mnogi od protjeranih bili zaslužni građani Njemačke, jedan dio čak i s državnim odličjima stečenim u Prvom svjetskom ratu.

U znak protesta protiv ovakvoga postupanja nacista, malodobni Židov Herschel  Grünspan ubio je 7. studenoga hicima iz pištolja konzula njemačkog veleposlanstva u Parizu, što je od nacističke stranke bilo proglašeno međunarodnom židovskom urotom i iskorišteno od njihove propagande kao dodatno opravdanje za nastavak još masovnijih progona.

Nacističko vodstvo odredilo je sumu od milijardu tadašnjih njemačkih maraka kao odštetu koju Židovi moraju platiti zbog izvršenog atentata u Parizu.

U noći 9/10. studenoga inscenirani su “spontani” protužidovski protesti građana u kojima su razbijani izlozi i prozori na židovskim trgovinama i obrtničkim radnjama, što je kasnije nazvano Kristalnom noći.

Kristalna noć bila je uvod u još jaču represiju obilježenu ubijanjem, pljačkom, oskvrnućem grobalja i paljenjem sinagoga. Za kratko vrijeme ubijen je 91 Židov, spaljeno 177 sinagoga i opljačkano više od 7.000 trgovina. Sve je to pokrivala nacistička propaganda koja je stvarala masovnu histeriju plašeći građane “židovskom opasnošću” i predstavljajući ta zločinačka nedjela kao “obranu njemačkog naroda”.

Koliko god bili surovi, ovi događaji predstavljali su tek uvod u masovne likvidacije Židova kojima je bilo namijenjeno istrebljenje. U sljedećih 7 godina njih su nacisti deportirali u logore u kojima su bili izvrgnuti različitim oblicima tortura – od mučenja do izgladnjivanja, te masovnim smaknućima u plinskim komorama, krematorijima i organiziranim strijeljanjima. Nikada do tada u svojoj povijesti civilizacija se nije srela s tako organiziranim, institucionaliziranim zločinom u čiju su funkciju stavljene čitave “tvornice smrti” – od Auschwitz-a preko Treblinke do Dachau-a i drugih.

Naročito su surove i neljudske bile metode eksperimenata na živim ljudima što su ih nacisti provodili u nakani ostvarivanja svojih bolesnih teorija “nad-rase”, pri čemu su Židovi, Slaveni i istočno-europski narodi uopće smatrani nižim rasama kojima je u ime stvaranja “životnog prostora” za njemačku “arijsku” rasu namijenjeno potpuno uništenje.

U isto vrijeme dok traje uspon Hitlera i nacizma na Zapadu, na Istoku se razvija jednako pogubno zlo: boljševički komunizam u liku Staljina i njegove klike.

Taj sustav smišljeno i planski ubija na desetke milijuna vlastitih građana (u tadašnjem SSSR-u), pri čemu su posebno okrutnim metodama izgladnjivanja do smrti i masovnim deportacijama u sibirske gulage izvrgnuti Ukrajinci, Kozaci i brojne druge etničke zajednice. Jedna od bitnih crta Staljina bio je i antisemitizam, kao dio ruske tradicije iz razdoblja carskih režima, što se ne rijetko zanemaruje.

Dva jednako monstruozna sustava (nacizam i komunizam) čiji su lideri bili u savezu (čak i formalnom, budući da su 1939. godine potpisali sporazume o suradnji, nenapadanju, prijateljstvu i demarkaciji u Europi) planirajući podjelu svijeta, uzrokovala su do tada neviđene patnje i stradanja čovječanstva.

Svima nama i onima koji dolaze poslije nas, to bi morala biti opomena i podsjećanje kako je svako nasilje i svaki totalitarizam jednako opasan i poguban po čovjeka i svijet u kojem živimo, bio on lijevi, desni, skrivao iza liberalnog, demokratskog, globalističkog ili kojega god drugog sustava, svjetonazora  ili ideologije.

Ljudsko pravo na život, slobodu, razvoj i djelovanje, na slobodu mišljenja i izražavanja, neotuđivo je i ni jedno se od tih prava ne može niti smije kršiti u ime bilo kojih “viših ciljeva”.

Danas se ne rijetko u nekim krugovima smatra kako je lijevi ekstremizam “manje zlo”, pa čak i nešto “pozitivno” u odnosu na “desni” – što je apsurdno i neodrživo već radi samih povijesnih činjenica. To što se komunizam skrivao iza humanističke “marksističke” ideologije čini ga još monstruoznijim. Ubijati čovjeka u ime “svijetle budućnosti” i masovne pomore ljudi pravdati težnjom za stvaranjem “boljeg i pravednijeg svijeta” vrhunac je hipokrizije i prijetvornosti koja se ničim ne može opravdati.

Uostalom, kakva je razlika ubijalo se u ime klase ili u ime rase? Zločin je zločin, žrtva je žrtva, nasilje je nasilje, zločinac je zločinac.

Lijepo je to rekla i napisala (ne jednom) židovska intelektualka čija je obitelj bila žrtvom nacističkih logora a ona sama izvrgnuta torturama Gestapo-a, Hannah Arendt:

“Nitko nema moralno pravo smatrati se antifašistom ako istodobno nije i antikomunist”.

Ona je najveći dio svoga života posvetila proučavanju fenomena totalitarizma i korijena zla i zacijelo je znala o čemu govori.

Mjerimo li zločine nacizma, fašizma i komunizma prema broju žrtava – a to ni u kojem slučaju nije nešto nevažno i sporedno kako neki tvrde – prva dva totalitarizma uzrokovala su 40 do 45 milijuna žrtava, a komunizam najmanje 150 milijuna (samo u SSSR-u i Kini oko 130 milijuna).

Jedna izreka kaže kako ni jedna ideologija ni bilo koji politički cilj nisu vrijedni kapi ljudske krvi.

Jesmo li danas, kad se sjećamo Kristalne noći i holokausta, nakon svih povijesnih iskustava što ih je svijet stekao tijekom krvavog XX stoljeća, spremni suočiti se sa svakim zlom i zločinom i iskreno, bez zadnjih namjera i lišeni svake ideološke ograde izreći:

Ne ponovilo se. Nikada i nikomu više.

Zlatko Pinter

 

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Zlatko Pinter

“GAZDA” JE TAMO GDJE JE ODAVNO TREBA BITI – A OSTALI, KAD ĆE ONI U REMETINEC?

Objavljeno

- datum

(Izvor foto: ivicatodoric.com)

Lopov je lopov, mafija je mafija, kukolj je kukolj a žito je žito.

Tako je to i tako je oduvijek bilo, samo što je problem u tomu kako odvojiti žito od kukolja a da pri tomu strada što manje mladica žita.

No, u jedno sam sasvim siguran: da se o ovoj zemlji vodilo računa, da su dosadašnje garniture na vlasti imale minimum časti, poštenja i odgovornosti za Hrvatsku, njezin narod i građane, “Gazda” nikad ne bi ni došao u priliku postati ono što jeste.

Da smo pravna država, “Gazda” ne bi dobio ni priliku uteći u London (nakon što je velikodušno “poklonio” Hrvatskoj svoje carstvo – pred kamerama i onako pompozno), nego bi ga zaskočili specijalci u njegovoj vili, pa ruke na leđa, glava dolje i dalje kako to već ide. Jednaki tretman imali bi i svi njegovi suradnici – svatko tko je pod sumnjom da mu je svojim činjenjem ili nečinjenjem omogućio lopovluk i malverzacije. A to jako dobro znaju i DORH i USKOK i MUP. Znaju tko je tko u ovoj zemlji. Nismo Kina od milijardu i pol stanovnika da se ne mogu evidentirati mutikaše, lopovi i profiteri.

Dakle, da su tijela izvršne vlasti radila svoj posao, ne bismo imali trakavicu koja traje mjesecima – oko izručenja. I ovog medijskog cirkusa koji prelazi sve razumne granice. “Gazda” bi već odavno “propjevao” i rekao sve (“što zna i ne zna” – kako je nekad u vrijeme komunizma govorila “Služba” zadužena za čuvanje režima), a i društvo oko njega. Kako i zašto je pušten da pobjegne, to je za sada enigma, ali idemo od sadašnje situacije, jer ono što je prošlo izmijeniti se ne može.

Ova gorka pilula koju moramo progutati ima svoje lice i naličje. Na jednoj strani medalje zrcali se lik “uspješnog gospodarstvenika” koji je u Hrvatskoj napravio “bum” i u samo nekoliko godina uspio iz vrlo skromne startne pozicije stvoriti gospodarsko carstvo u pravom smislu riječi. Živjelo se na visokoj nozi, gradilo se vile i bazene, kupovalo zrakoplove i helikoptere, zauzimalo čitave otoke na kojima su se baškarili “Gazda”, njegova obitelj i povlaštena svita, “Gazda” je financira izborne kampanje, organizirane su faraonske fešte (vjenčanja, rođendani itd.), kupovali su se dvorci… I te opskurne prispodobe s njime u glavnoj ulozi punile su naslovne stranice tjednika, “Gazdu” se slavilo kao “spasitelja” i “dobrotvora”, predsjednici države i Vlade (o drugim nižim dužnosnicima da i ne govorimo) padali su ničice pred njim…

A gdje su sad!?

Gdje je ta bagra, taj lopovski nakot, ta mafijaška kamarila koja je omogućila da Hrvatska postane talac Ivice Todorića i njemu sličnih megalomana!? Zašto i oni nisu u Remetincu!? Nisu li već odavno trebali (ako ništa drugo) završiti na stupu srama, na javnom popisu, prozvani i obilježeni kao potencijalni osumnjičenici u “aferi Agrokor”!?

Zar hrvatska javnost nema pravo znati zbog koga nam danas djeca odlaze tražiti koru kruha po bijelom svijetu!? Zar nema pravo znati tko su ti stvarni ratni profiteri koji su na krvi naše mladosti stjecali bogatstvo dok su naši najbolji sinovi ginuli!?

Crimen koji na duši nose “Gazda” i svi oni koji su ga stvorili NIJE OBIČNI KRIMINAL! Grijeh je to prema Bogu i ovom narodu! To je grijeh grijehova! To je najgori i najbezobzirniji vid pljačke, lešinarenja u jednoj zemlji koja je krvarila u ratu i borila se za preživljavanje!

Zato ovaj narod ne može čekati da ih stigne Božja kazna.

Bagru u zatvor! Sve redom! Tko god je krao i omogućio lopovluk! Oduzeti imovinu i osuditi na tešku robiju, ali tako da ostatak života provedu radeći najteže poslove – onako kako se to u uređenim zemljama postupa prema najtežim kriminalcima.

I tu nema lijevo-desno, nema stranke, nema ideologije! Lopov je lopov, zločinac je zločinac!

Narod čeka pravdu. Građani ove države očekuju istinu o svemu i zaslužene kazne za SVE krvopije koji mu krv sišu od 1990. do danas.

Bez izuzetka i povlastica. “Gazda” nije bio sam i nije kriv za sve. On je samo koristio slabosti sustava i veze s moćnicima. Svatko neka položi račun za svoja nedjela.

ISTINU NA SUNCE!

 

Zlatko Pinter

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno