Connect with us

Zlatko Pinter

VUČKO, NEMOJ SE ŽESTITI, TO JE IPAK SAMO NOGOMET!

Objavljeno

- datum

(Izvor za fotografiju: braniteljski-portal)

Šok i nevjerica! Iz Srbije (točnije Beograda grada) stiže nevjerojatna vijest! Zamislite, bivši Šešeljev potrčko i njegov veliki obožavatelj (koji mu je u vrijeme dok je bio sekretar SRS i funkcionar njegovog Srpskog četničkog pokreta čistio cipele, namještao krevet, donosio burek i novine – i tko zna što  mu je sve još radio u noćnim satima…), a sadašnji predsjednik susjedne nam Srbije Aleksandar Vučić (među Srbima poznat kao Aca Pičkousti – kažu zbog sasvim posebnog i vrlo znakovitog seksi oblika usana, isprika čitateljima, ali ta riječ se ne može prevesti na druge jezike pa se mora navesti u originalu), na tekmi Rusija – Hrvatska navijao za Rusiju!?

Ma tko bi to rekao, grom i pakao (kako veli Zagor), a otuda smo očekivali najveću podršku!

I nije to sve.

Bivši Šešeljev potrčko ražestio se što je na njihovoj nacionalnoj televiziji „službeni spiker, tj, reporter otvoreno navijao za Hrvatsku“ i to je sad skandal prvog reda.

„Ma ko je taj bre da usred Srbije za ustašiju druka, majke mu ga… Ima da ga nema, bre, daj ga ovamo da ga derem kao Musa jarca!“ – vikao je (kako prenose izvori bliski njegovom Uredu) predsjednik s bujnim seksi-usnama, dok su suradnici skakali oko njega pokušavajući ga smiriti.

Pa još kad je Vučko (Pičkousti – isprika čitateljima) čuo kako je predsjednica Hrvatske službeno pozvana u Rusiju na tekmu, pa vidio one skandalozne snimke iz VIP lože gdje sjedi i srdačno se osmjehuje Medvedevu (a ovaj njoj) i na kraju još Rusija – tropa, Hrvatska – polufinale, pa Putin čestitao Hrvatskoj, vele Beograđani, prevezli ga istu večer (Vučka, ne Putina!) na VMA u predinfarktnom stanju! I tamo ga tamte-vamte animirali, masirali, nakljukali tabletama za srce i protiv krvnog tlaka tako da može dalje u akciju. I eto ti njega – krv četnička mira neda – natrag u ured poslije 2-3 sata.

Vanredno zasjedanje Vlade, protestna nota Hrvatskoj (jer, „ustaše“ su tu nešto zamijesile garant!), otvorena crvena linija s Putinom (Vučko čeka da se ovaj oglasi već više od 24 sata), naredio Vučko djelomičnu mobilizaciju vojske i četničkih dobrovoljaca i pripremu za novu vježbu vojske Srbije s ruskom armijom na granici Hrvatske – a gdje dalje, Srbija mala i gdje god mrdneš neka granica: južno Makedonija, Kosovo i Crna Gora, istočno Bugarska i Rumunjska, sjeverno Vojvodina, zapad da ne spominjemo; ne mož kamen bacit’ u Srbiji a da ne odleti iz Šumadije i blizu granice ne padne.

I još uz sve te muke koje bivši Šešeljev potrčko doživljava (povodom ulaska „ustašije“ u polufinale Svjetskog prvenstva), ovi njegovi iz Gline (Srbi kod kojih je 1995.  prije „Bljeska“ i „Oluje“ dolazio kako bi im digao borbeni moral) poručili mu da (kako su napisali) „ima da ga nabiju nogom u stražnjicu ako se približi Glini na puškomet“. Informacija potječe iz krugova bliskih „vladi sao krajine“ u egzilu – koja stoluje u Beogradu gradu – i to iz neposrednog okruženja njihovog najpouzdanijeg čovjeka Save Štrpca, pa vi ako hoćete vjerujte, ako nećete što ću vam ja.

I što reći na kraju?

Možda: Vučko, to je samo „fudbal“ (na čistom srpskom da kažem da razumije), samo „fudbal“, ej, bre, rat završio 1995., ej…. Vučko!

Zlatko Pinter

Komentari

Komentari

Zlatko Pinter

IMA NEŠTO VRJEDNIJE OD ZLATA, A TO STE VI, VATRENI!

Objavljeno

- datum

(Izvor za fotografiju: mega-media)

Hvala Vam što ste nas učinili beskrajno sretnima i ponosnima. Hvala što ste nas na najbolji način podsjetili što sve možemo kad smo zajedno, kad smo jedna duša, jedno tijelo, jedno srce… i to je nešto najdracocjenije što ste nam mogli dati! Vrednije je to od svakog zlata, trofeja i titula, od svih slavoluka i pohvala!

Hrvatska danas zahvaljuje Bogu na tom daru i uz suze radosnice slavi Vaš uspon u sam vrh svjetskog nogometa.

Uz Božiju pomoć, učinili ste čudo i to ne samo na travnjaku: ujedinili ste Hrvatsku i sve naše ljude diljem svijeta i pobrali simpatije širom zemljine kugle.

Gledali smo ovih dana kako i oni koji do jučer nisu ni znali gdje se na zemljopisnoj karti nalazi Hrvatska pjevaju naše pjesme, nose naše zastave i dresove s crveno-bijelim kvadratićima i kliču Hrvatskoj. Zar i to nije dokaz Vaše veličine koja prelazi granice običnog sportskog nadmetanja? Rijetko je kad u svojoj povijesti naša zemlja izazvala toliko pozornosti i dobila toliko pohvala od vodećih državnika svijeta, uglednih javnih osoba, najznačajnijih i najvećih medijskih kuća i bila tako uvažavana i poštivana – i sve to zahvaljujući Vama i jednako dostojastvenoj publici koja Vas je pratila prostranstvima velike i ponosne Rusije, iz bitke u bitku, sve do same završnice u Moskvi.

Žrtva navijača koji su ne žaleći truda, vremena i novca po svaku cijenu željeli biti što bliže Vama također izaziva divljenje. Oni su bili ta spona između Vas i naroda kojemu ste priuštili nezaboravne trenutke.

Ovaj naraštaj će to pamtiti s ponosom.

I na žalost svih onih koji su (možda) i priželjkivali da im se pruži razlog kako bi se obrušili na hrvatske „nacionaliste“ i „desničare“, sve je prošlo u Božijem miru i redu.

Dokazali smo tko smo i što smo. I to je konačno vidio svijet.

Kad se milijuni ljudi širom svijeta tjednima okupljaju i slave sportske uspjehe svoje nacionalne vrste, a pri tomu nema ni jednog jedinog incidenta, onda je to najbolji dokaz kulture, zrelosti i civiliziranosti naroda koji voli svoje, ali isto tako poštiva tuđe.

Odnos ruskih domaćina prema nama bio je više nego korektan, čak sjajan i nije se promijenio čak ni nakon što smo ih eliminirali iz daljnjeg natjecanja. Rusi su se pokazali kao gostoljubiv i pristojan narod i zaslužuju sve pohvale.

I na kraju, kako ne spomenuti poseban značaj i dimenziju onoga što ste napravili, a tiče se buđenja tog osjećaja ponosa i optimizma u cijelom hrvatskom narodu – od Domovine do Herceg Bosne i dijaspore?

Znamo i svjesni smo svega što se kod nas u Hrvatskoj događa. Osim teškoća s kojima se srećemo, svjedoci smo, nažalost i radikalnih tendencija širenja pesimizma, pa i neke vrste destrukcije kojoj je cilj svima nama zagorčati život, oblatiti zemlju u kojoj živimo i dokazati kako smo nesposobni stvoriti sebi bolju budućnost. Sredstva se ne biraju – od grubog i primitivnog vrijeđanja svakog nacionalnog osjećaja, do ataka na naš identitet, svjetonazor, sustav vrijednosti i Katoličku crkvu. Udara se na same temelje naše opstojnosti, a sve to pod egidom „progresa“ i „napretka“, u ime „ljudskih prava“ i nekog tobožnjeg „suvremenog pogleda na svijet“.

A tko to čini?

Oni čije su metode sve samo ne demokratske.

Nismo li gotovo do jučer svjedočili opskurnim, monstruoznim i podlim napadajima na našeg ZLATNOG MOMKA Luku Modrića, kapetana reprezentacije i danas NAJBOLJEG NOGOMETAŠA NA SVIJETU (dobitnika Zlatne lopte na upravo završenom nogometnom SP)? Na društvenim mrežama kružile su fotografije kartonskih modela s njegovim likom, sa skalpelom pod bradom ili omotanim užetom oko vrata. Izravni poziv na linč, ubojstvo – poziv na zločin, zar ne? Patološki bolesnici koji to čine, uživaju, nažalost, neskrivene simpatije mnogih ljevičarskih, neoliberalnih i anarhističkih skupina, stranaka i udruga, pa i uvaženih persona iz ovog miljea koji o tomu šute kao ribe, kao da se ne događa – ali zato uredno tragaju za svakom kapom „nalik ustaškoj“ ne bi li „dokazali“ kako su Hrvati „fašisti“ i „nacisti“.

I taj momak, taj ZLATNI dečko Luka Modrić, koji je sve u životu stekao vlastitim znojem probijajući se krvavo, mukotrpno i uz golema odricanja do ovoga što danas jeste, odgovorio je svima u svom stilu: POSTAO JE NAJBOLJI u onome što radi i za promociju naše Hrvatske učinio neusporedivo više nego svi „drveni filozofi“ koji za debele novce prodaju maglu ovom narodu. I Dejan Lovren je bio na meti sa sličnim motivima, a danas je nogometna veličina kojoj se klanja svijet.

Prema izborniku Zlatku Daliću vladala je (najblaže rečeno) skepsa ili neka vrsta podozrivosti. I njegov je odgovor bio više nego rječit: uvrstio se među najbolje izbornike na svijetu i dečke za koje je rijetko tko vjerovao da mogu dalje od prolaska skupine, doveo nadomak tronu – učinio ih viceprvacima svijeta.

I još nešto: Zlatko Dalić pokazao je kako posjeduje izuzetne kvalitete kao stručnjak, ali i kao čovjek. I mnogima koji su već zaboravili što znače poštenje, čast, moral i poniznost, očitao je lekciju IZ LJUDSKOSTI.

Bog sve vidi i sve zna. I on učini da prije ili kasnije sve dođe na svoje.

Zato se nitko od njih – od našeg zlatnog izbornika do svakoga od 22 zlatna momka – ne odriče Boga.

To su hrvatski vitezovi lišeni svakog samoljublja, oholosti, egoizma i bahatosti. Oni su naš istinski ponos i od njih nacija itekako ima što naučiti.

Nadajmo se da će ljubav koja nas je ujedinila potrajati i da ćemo je njegovati. Zbog naše djece i njihove budućnosti.

A oni kojima to smeta, nek slobodno pate!

Zlatko Pinter

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Zlatko Pinter

OČEKUJE SE JOŠ JAČI SEIZMIČKI UDAR S EPICENTROM U MOSKVI

Objavljeno

- datum

Ono što se ovih dana događa nemoguće je opisati riječima.

Hrvatska je na krovu svijeta, Hrvati u zanosu – i ne samo Hrvati; diljem svijeta se vijore naše zastave, a crveno-bijeli kvadratići postali su hit. Pjesma naša pjeva se na hrvatskom od krajnjeg istoka Azije do zapadne hemisfere.

Nema ni jednoga kutka svijeta koji ne zna za nas, a masovna potpora što ju javno iskazuju narodi drugih nacija, vjera i rasa od Japana i Kine preko Vijetnama, Samoe, zapadnoeuropskih zemalja do SAD-a, Argentine, Australije, daju nama i našoj nogometnoj vrsti fascinira, ispunjava ponosom i tjera suze na oči…

„Bacit ćemo se na glavu, pa što Bog da“, skromno kaže na posljednjoj konferenciji za tisak uoči finalnog ogleda s Francuzima naš zlatni izbornik, naš Leonida koji je svoje Spartance na radost i ushićenje svih nas doveo do posljednje, odsudne bitke i dodaje:

„Bez obzira što se dogodi sutra, promijenili smo Hrvatsku i sutra će biti potres tamo.“

Naši junaci u Moskvi, kao i uvijek – samozatajni, ali jednako tako hrabri, ponosni, odlučni i spremni zakoračiti na tron. Ne treba sumnjati da će srce ostaviti na travnjaku, jer to su nam toliko puta do sada posvjedočili.

Nogometni virtuoz Ivan Rakitić reče jučer na svojoj konferenciji za tisak kako bi u zamjenu za svjetsku titulu zauvijek okačio kopačke na klin, a Luka, kapetan momčadi, naš dragulj, maestro kojemu se svijet s pravom divi, naš gordi i šutljivi momak koji govori samo kad mora i uvijek s dozom nelagode, na pitanje o mogućnosti da kao najbolji igrač Svjetskog prvenstva dobije Zlatnu loptu, kaže kako ga zanima jedino uspjeh reprezentacije.

I tako razmišljaju svi: Od Subašića do Mandžukića, od Dalića do igrača na klupi, trenera, fizioterapeuta i ekonoma. To je ono što ih čini jakima, duh i srce kakvo nećete naći ni u jednoj momčadi na svijetu.

I je li onda čudno što smo svi s njima i što je svijet skočio na noge zaogrnut u crveno-bijele kockice?

Ta pozitivna energija koja nas je ujedinila, to ostvarenje divnog i nestvarnog sna, bajka što su je čarobnim igrama i svojim izgaranjem za nacionalne boje ispisali naši Vatreni u Rusiji, dani su za sjećanje. Ovaj naraštaj ima čast i zadovoljstvo osjetiti to i stoga smo beskrajno sretni i ponosni.

Ponosni smo i na naše navijače. Oni su slika Hrvatske – oni su ta ponosna, uljuđena civilizirana Hrvatska koja je pravi odraz našeg duha i mentaliteta.

Zato nas vole i prihvaćaju kao svoje gdje god okom kreneš, od naših domaćina Rusa, do najudaljenijih otočkih i prekooceanskih zemalja.

Zna svijet, znaju i osjećaju ljudi da je sve to izboreno časno, srcem i htijenjem, osjećaju bilo naših junaka i našeg naroda.

I HVALA IM što su nam uljepšali ove dane slave, ponosa i sreće koja se riječima ne da iskazati!

Ne dopustimo da nam išta pokvari te trenutke, ostavimo se negativnih emocija i poklanjanja pozornosti sitnim dušama kojima je svaki hrvatski uspjeh trn u oku.

Ugledajmo se na naše Spartance i njihovog Leonidu, budimo i ostanimo to što jesmo: ponosna i dostojanstvena nacija koja ne kleči ni pred kime, ma koliko on jak i moćan bio!

Idemo na glavu, pa što dragi Boga da!

Ovako nešto ne doživljava se svaki dan. Budimo dostojni tih trenutaka što su nam ih darovali naši zlatni dečki koji su dokazali da ljubav prema narodu i Domovini uz Božiju pomoć čuda čini.

I zato, neka se Zemlja zatrese i sutra – od Moskve do svih onih krajeva u kojima kucaju srca za Vatrene i Hrvatsku!

Zlatko Pinter

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Zlatko Pinter

TO MOŽEMO SAMO MI!

Objavljeno

- datum

(Izvor za fotografiju: Hrvatska reprezentacija)

Bože svemogući, hvala Ti!

Danijel Subašić, Lovre Kalinić, Dominik Livaković, Vedran Ćorluka, Domagoj Vida, Ivan Strinić, Dejan Lovren, Šime Vrsaljko, Josip Pivarić, Tin Jedvaj, Duje Ćaleta-Car, Luka Modrić, Ivan Rakitić, Mateo Kovačić, Milan Badelj, Marcelo Brozović, Filip Bradarić, Mario Mandžukić, Ivan Perišić, Andrej Kramarić, Marko Pjaca, Ante Rebić, Zlatko Dalić, Ivica Olić, Dražen Ladić, Marijan Mrmić, Ognjen Vukojević, Boris Nemec, Zoran Bahtijarević, Saša Janković, Nenad Krošnjar, Nderim Redžaj, Mario Petrović, Iva Olivari, Miroslav Marković, Tomislav Pacak, Željko Mesić, Dennis Lukančić, Mladen Pličić, Goran Vincek – TO JE NAŠ TIM IZ SNOVA, ONI SU UPISANI ZLATNIM SLOVIMA U POVJESNICU HRVATSKOGA SPORTA, ONI SU NACIJI DONIJELI TOLIKO SREĆE, RADOSTI I VESELJA I UČINILI NAS NEIZMJERNO PONOSNIMA…

HVALA IM SVIMA! HVALA SRCIMA VATRENIM NA OVOM DARU!

HVALA ZA SVAKU PROLIVENU KAP ZNOJA, ZA SVE NEPROSPAVANE NOĆI, ZA MUKU, TRUD I SAMOPRIJEGOR I DOSTOJANSTVO S KOJIM NAS PREDSTAVLJTE! VI  STE NAŠ PONOS!

Dokazali ste nama, sebi i cijelom svijetu: nema onoga što Hrvati ne mogu kad su složni!

Danas to više nije ni floskula ni parola, nego činjenica koju konačno moraju priznati čak i najveći skeptici.

SRCE HRVATSKO, SRCE VATRENO nadjačalo je i pobijedilo, nastavili smo svoj hod do zvijezda i došli na zasluženo mjesto – samo smo korak do trona, do zlata o kojemu su do prije nekoliko dana sanjali samo najhrabriji, nepopravljivi sanjari i zaljubljenici u čarobnu nogometnu igru i nacionalne boje!

Suze radosnice, slavlje i pjesma…Sinoć je Hrvatska opet bila na ulicama i trgovima, kao i Hrvati iz Herceg Bosne i dijaspore.

Vele neki da „luđeg naroda nema od Hrvata“.

I neka!

Daj Bože da nas to „ludilo“ nikad ne napusti!

Sinoć su ljubav, srce, hrabrost, smjelost, poniznost, želja, htijenje i umijeće, porazili oholost, nadmenost, bahatost, aroganciju, bezobrazluk i samouvjerenost.

Dokazali smo da se veličina jednog naroda i jedne zemlje ne mjeri brojem stanovnika. Ako srca nema, ako tog naboja ljubavi i „ludila“ nema, uzalud sve drugo.

Bili smo i ostali jedno tijelo, jedno srce, jedna duša – od Moskve preko Mostara, Jajca, Širokog Brijega, Dubrovnika, Splita, Zagreba, Osijeka, do Stuttgarta, Sidneya, Buenos Airesa…

Dao Bog da u nedjelju opet „poludimo“, još više i jače nego sinoć!

Zlatko Pinter

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno