Connect with us

Društvo

Vrijeme je da sklonimo sve biste

Published

on

Ako to ne učinimo, uskoro će na našim trgovima osvanuti kipovi Stipe Mesića i Ive Josipovića. Kao ured bivših predsjednika avnojske RH može poslužiti Titova rodna kuća, gdje bi se Mesić i Josipović osjećali doma. Muzej titoista! Titova bista već je prebačena.

Neka predsjednica Kolinda pokuša izbaciti Tita iz našeg veleposlanstva u Parizu. Titova bista mogla je ostati kao ekskluzivan pisoar. Na našu nesreću, Ivo Josipović iskazao je svoje regenerativne sposobnosti. Ponovno se izlegao! Reče kako nije pogriješio kada je u izraelskom Knesetu upozorio na ustašku zmiju u hrvatskom srcu. Držali smo da je bezopasan sljepić ili bjelouška, i dozvolili da se uspne na čelo države i tako kompromitira ovu zemlju. Podijelio je najviša odličja osobama koje mrze Hrvatsku, što je Hrvatsku simbolički obezvrijedio, učinio je besmislenom.

 

Antifašizam je ne biti fašist – sve dalje od toga je drugi oblik fašizma.

Nama poznati antifašizam na ovome prostoru zapravo je opak oblik fašizma, koji je proveo jezovit genocid nad Hrvatima. Izvjesni Hrženjak iz takozvane Antifašističke lige, koja značajno grabi u naš proračun, prozvao je Crkvu u Hrvata, iako je civilizacijski prihvatljivo i dopušteno “ne biti kršćanin”. Antikršćanin je Antikrist, a antifašist je Staljin. Predsjednik takozvane Antifašističke lige je Zoran Pusić! Zamjenjuje ga Vesna Teršelić! Antiligaši su se odrekli pokroviteljstva predsjednice Kolinde. Vele da bi bez Tita bila Talijanka. Što je u tome loše? Ako su nona i nono predsjednice Kolinde Grabar Kitarović zaista bili antifašisti, a ne samo dobri ljudi koji nisu bili fašisti, onda imamo krupan problem.

Predsjednica Kolinda ima ustavnu obvezu različite prisutnosti u našim vanjskim poslovima, pa jedva čekam da skokne do Pariza, ukori antipovjesničara Ivu Goldsteina, i izbaci Tita iz našeg veleposlanstva. Pripadnici inicijative Krug za trg spremno čekaju signal predsjednice Kolinde da sa najljepšeg zagrebačkog trga skinu natpis Josipa Broza. Jeste li primijetili da mnogi Zagrepčani, uključujući cucke, mokre ispod ploče s Titovim imenom? Čemu takvo mučenje životinja? Zar nije jednostavnije skinuti taj jednojezični natpis?

Slavko Goldstein napominje kako je britanski i američki cionist Tony Judt veličao Josipa Broza. Judt je u ranoj fazi bio marksist. Kao i bivši cionist Slavko Goldstein, neko je vrijeme boravio u Izraelu. “Antifašizam ne možemo braniti s Titom, koji nakon rata više nije bio antifašist zato što je uveo Staljinove metode” – izjavio je Goldstein, izazivajući negodovanje u dvorani. Tito je bio staljinist sve do 1948. I deklarirani fašist sve do lipnja 1941. Pakt Ribbentrop – Molotov datira iz kolovoza 1939. Kako je to posvjedočio Vladimir Bakarić, Titova Partija pozdravila je pakt Berlina i Beograda. Pred kamerama je objasnio suzdržanost Tita i Partije glede demonstracija u Beogradu 27. ožujka 1941. Zašto Tita nije smetala NDH prije Hitlerovog napada na Staljina? U nezgodan trenutak Koča Popović razotkrio je laž o “Titovom genijalnom rušenju mosta na Neretvi”. Godine 1978. američki novinar Charly Reese nazvao je Tita lažljivcem. Zvonimir Despot razotkrio je mnoge Titove laži. Ponekad je teško prepoznati neko novo titoističko podmetanje, pa je na stranicama prošlog broja 7dnevno propušten nekorektan tekst o Despotu.     

 

Dugo ubijanje obitelji Cvjetković

Titoisti nam ovih dana prodaju novu “nacionalizaciju” kroz sustav ovrha. Znakovit je slučaj deložacije obitelji Cvjetković, sjeverno od zagrebačke Maksimirske šume. Ovršni kupac obiteljske kuće Cvjetkovićevih je Boris Žibrat, kojega njegov odvjetnik Ivan Kobaš hvali kao savjesnu osobu, koja je prijavila razbojstva u Pakračkoj Poljani. Znači li to da se kroz sustav ovrha cijelo vrijeme namiruju nekakve “civilizacijske” zasluge, što podsjeća na komunistička vremena, kada je Vinko Sindičić nagrađivan nekretninama za provedene likvidacije hrvatskih domoljuba. U posljednjih 5 godina oduzeta su 5542 stana, a mnogi su nakon toga prodani u bescjenje, neki kroz tajne dražbe, a među kupcima se našlo i onih koji sustavno sramote Hrvatsku. Zar nije prirodno da u ovako teškom slučaju Ministarstvo financija i DORH pročešljaju podrijetlo “štednje Borisa Žibrata”, da čovjek ostane čist. Uz pozitivan aktivizam Živog zida i Blokiranih, društveni otpor ovakvom sustavu ovrha možemo iskazati i bojkotom dražbi. Za svaku prodanu ovršenu nekretninu trebamo provesti temeljitu reviziju.

U svakom slučaju, jedna neoprezna izjava u sklopu pritiska na Cvjetkoviće vraća u igru tezu da su Mihajlo Zec i njegova nesretna kćer Aleksandra likvidirani u okvirima mafijaške bitke za teritorij – u ovom slučaju bila je riječ o bijelom i crnom tržištu zagrebačkog Dolca. Kada to bandi paše, onda se raskopava i simbolika stradanja nevinog djeteta. Sve je na svoj način poruga Hrvatima i Srbima u Hrvatskoj, ali i Travničaninu Oliveru Frljiću, koji na temi stradanja Aleksandre Zec blati hrvatsku naciju, gradeći labradorski svoju društvenu poziciju i svoje zaposjedanje riječkog HNK, mimo proklamiranih uvjeta. Slučajno ovih dana treba podnijeti ostavku Andrea Zlatar Violić iz HNS-a, ministrica kulture i gromobran Olivera Frljića. Podizala je akontaciju za službena putovanja na koja nije išla. Kako je to jadno! Vrijeme je da netko pročešlja poslovanje riječkog HNK.   

 

Predsjednica Kolinda obmanjuje Europu

Kolinda Grabar Kitarović u Njemačkoj je izostanak lustracija u Hrvatskoj pravdala velikosrpskom agresijom. Koliko pamtim, rigidni titoisti Tuđman, Manolić i Perković preuzeli su SRH prije agresije od strane Srbije i Titove armije, u kojoj je Tuđman dogurao do generala. Sve više razotkrivamo laži o nacionalno osviještenim Hrvatima u partizanskim redovima i jugoslavenskim strukturama. Dražu Mihailovića nije likvidirao Josip Manolić, kako se podmetalo hrvatskoj Javnosti, nego Srbin Josif Malović! Isto tako, Franjo Tuđman nije likvidirao Punišu Račića. Hrvati su prilično neoprezni glede onog što dodaju u svoj ionako poremećen identitet. O kojem pomirenju govori predsjednica Kolinda? Vjerovnika i dužnika, ovršitelja i ovršenih, tajkuna i nezaposlenih, silovatelja i silovanih žena, ubojica i ubijenih, prežderanih i gladnih?

Mirjana Sanader baš nema sreće. U najgori trenutak  utjehu traži u arheologiji – kipovi se ruše na sve strane. Najvrjednija baština Nimruda i Ninive razbijena je i rasuta, napadnut je i muzej Kartage, a kod nas biste partizanskih primitivaca ostaju netaknute. Zaštićene relikvije! Gledam neki dan, trojica čudaka na Pantovčaku prte nekakav keramički element za toalete. Čučavac, školjka? Ne, to pažljivo odnose bistu najvećeg zločinca u povijesti ljudskog roda. Umjesto da jednostavno naruče odvoz krupnog smeća. Znate, rušenje bista Adolfa Hitlera bilo je nasilje nad kulturom, jer su bile nečija umjetnička djela. Pomislite kakve sve argumente potežu titoisti. Tko vrijeđa Tileta, vrijeđa i njegovo potomstvo. Nema veze što je Tile stotine tisuća Hrvata lišio njihovog potomstva. Profesionalni titoist Tvrtko Jakovina prestrašio se da kalež zločina ne padne i raspadne se. Predsjednici Kolindi preporuča Titovu biografiju. Troslojnu? Nastrani titoist Hrvoje Klasić pridržavao je Tileta za nozdrve, i nakon toga polizao prste. Kopa svoj nos! Nakon toga izjavio je da zna što u arhivima Partije nedostaje. Antiislamisti drže da civilizacija počinje s Muhamedom, a antipovjesničari Jakovina i Klasić tvrde da je sve prije Tita samo priprema za njegov dolazak.

 

La Dolce Vita

Autonomni Nino Raspudić u svojoj je kolumni Kratki espresso nesvjesno ušao u rezonancu s nekim mojim ranijim tekstovima. Masovne likvidacije, etnička čišćenja, otimačina imovine, kolektivizacija, Goli otok, verbalni delikt i ubojstva neistomišljenika u inozemstvu, samo su neke od stvarnih tekovina titoizma. Nije Tito ništa priključio Hrvatskoj, nego Jugoslaviji, a Dalmacija i Istra pripojene su NDH nakon pada Italije 1943. Prije se može reći da je Tito od Hrvatske odvojio neke teritorije koji su prije rata, u prvoj Jugoslaviji, činili hrvatski korpus. Raspudić pita gdje su Titovi Dolce & Gabbana, homoseksualci koji brane svoje talijansko pravo na “mamma mia” – protive se usvajanju djece od strane gay populacije.

Neki analitičari sumnjaju u mogućnost provođenja lustracija, četvrt stoljeća prekasno. Lako za poznate antifašiste i bezbednjake, kako prepoznati njihovu doušničku mrežu? Kako detektirati protuhrvatski zatrovanu “djecu komunizma”? Jedina pouzdana metoda istovremeno je dijagnoza današnje okupacije Hrvatske – lustrirati sve one koji su u RH obavljali bilo kakve značajne dužnosti. Lustracijski postupci moraju zahvatiti i lopove iz privatizacijske pljačke, koju moramo raspetljati i u svezi rasprodaje privatiziranih poduzeća i izbacivanja radništva na ulicu. Nametnuta “kršćanska” briga za jednog nevinog dužnosnika ili tajkuna treba prestati, jer zbog jednog jedinog Lota banda održava Hrvatsku kao Sodomu i Gomoru.

Titoist Ivo Josipović potpuno je zaboravljen, u svega mjesec dana. Podvio je rep i čegrće na blogu Drage Pilsela, kojega je prvog nogirao na Pantovčaku. Zapravo je predivno gledati Stipu Mesića i Ivu Josipovića kako nestrpljivo čekaju svaku novu antifašističku ligu, da se pojave za govornicom. Kako je Josipović najurio i Dejana Jovića, spremam se tom smutljivcu uputiti iskrenu zamolbu da podrži slijedeći antiprosvjed Ive Josipovića. Koliko sam shvatio, izbori su prošli, Josipović je bez veze otišao do branitelja u Savskoj, pa danas pokazuje kako stvarno diše. Prigovara što “šatoraši” žele smijeniti titoističku vlast.

 

Kome treba Tuđmanova bista?

Na sintagmama “Tuđman je stvorio Hrvatsku” i “Račan je omogućio prve višestranačke izbore” nakrali su se cijeli vučji čopori i najveći neprijatelji Hrvatske. Kako je to predsjednica Kolinda “objasnila” Nijemcima, da nije 1991. krenula agresija Srbije i posrbljene JNA na RH i BiH, godine 1990. proveli bismo lustracije. Nekako mi ta kronologija ne štima. Posebno je smiješno čuti da se Tuđman okružio udbašima, a da sam to nije bio. Moramo voditi računa o tome da Zoran Milanović veliča Josipa Broza zajedno s Franjom Tuđmanom, zanemarujući Ivicu Račana. Naravno da Milanović osjeća Račana kao suparnika u natječaju za nasljednika Tita, ali nije sva istina u tome.

Navodno je Hitler odgodio kapitulaciju za dvije godine, kada je saznao da su Tuđman i Manolić otišli u partizane. Htjeli ne htjeli, uvijek se vraćamo na Bleiburg. Gdje su bili Tuđman i Manolić za vrijeme genocida? Ako u zločinu nisu sudjelovali, zašto nikada nisu objasnili gdje su tih dana bili? Znate, ustaše su položile oružje, ali su se odbili predati, pa su uzvratili vatru. Logično! Civili su bili presvučene ustaše! Eno živa Manolića, pa ga pitajte! Posebno je zanimljiva naivnost Hrvata glede “disidenta Tuđmana”, koji je “povukao za nos sve jugoslavenske strukture”. I komotno se družio s Gojkom Šuškom, koji je na svinji napisao Tito, dok je Tito bio živ i dok je zapovijedao nova smaknuća. Zanimljivo, sve to nije smetalo sve te snažne jugoslavenske unutarnje i vanjske mreže. Moćni Aleksandar Ranković i karizmatična Savka Dapčević Kučar disciplinirano su ostali u kućnom pritvoru, a Tuđman je prkosio Titu i Partiji. Malo morgen! Lustracija je dug proces, koji možemo simbolički pokrenuti uklanjanjem svih bista titoista.

Tvrtko Dolić/7Dnevno

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno