Connect with us

Mira Ivanišević

Vladajuće političke „elite“ derogiraju vlastite zakone

Objavljeno

- datum

Nakon smjene stranaka na vlasti proučavaju li novi ministri, tajnici, podtajnici i ostali zatečene zakone, memorandume, sporazume itd. sve što se odnosi na njihov djelokrug ? ili rade površno sve od slučaja do slučaja.

Odluka Ustavnog suda RH-e iz 1998. još do danas nije ozakonjena. Ne uvažavaju članak 46. Ustava RH-e. prema kojem svi imaju pravo državnim i drugim javnim tijelima davati prijedloge, predstavke i pritužbe što pokazuje i zadnji vladin pristup prema prikupljenim potpisima građana za referendume.

Ali ne samo to, već su dostatni sami sebi, sviđaju se sami sebi i dive se svojoj vladavini, ne govore istinu, ne osjećaju sa svojim građanima i njihovim nevoljama, uopće ih ne slušaju, ne rade za dobrobit države, građana pa tako i pojedinca, zapravo rade na destrukciji svega pozitivnog, ugrožavaju opstanak mlade države Hrvatske, nitko ne odgovara niti za teške povrede nacionalnih interesa, s međusobnim vrijeđanjima u HS-u postigli su što su željeli da sve manje građana gleda saborske predstave pa tako mogu provlačit razne međunarodne dogovore bez pažnje javnosti, itd.

PRIMJERI:

2. svibnja 2018. Hrvatska je potpisala „Marrakesh Political Declaration. Deklaraciju je potpisalo 27 EU država i nekoliko afričkih država u kojima i nema rata i s njome smo preuzeli odgovornost u zajedničkom upravljanju migracijskih pitanja u punom poštivanju ljudskih prava i dostojanstva izbjeglica i migranata bez obzira na njihov status migracije.  U točci 2. Deklaracije se navodi: „ Posebna će se pozornost posvetiti pitanjima roda i zaštiti migranata u ranjivim situacijama itd.“  Potrebno će biti osnovati još jedan ogroman činovnički aparat, koji će odrediti koliko migranata može u Vrliku ili Solin. Večernji list od 21. rujna 2018. objavio je :“ Nije uzalud Hrvatska dala 600 tisuća eura za Afriku, što je s obzirom na našu veličinu više od nekih razvijenih zemalja.“

Hrvatski građani poznati su u pružanju pomoći ljudima u nevolji. Nisu nikada bili kolonizatori.  Ovo davanje na državnoj razini pokazuje kako našim političarima uopće ne pada na pamet da se zauzmu za neke beneficije u obnovi u ratu uništene infrastrukture i drugih oštećenja. Mi smo jedina država koja se je morala boriti protiv krvavog agresorskog rata kako bi se  oslobodila komunizma  (bar formalno) i osamostalila. Svojom nebrigom se ne bore za interese države već  kupuju pozicije u EU aparatu ili pristaju na tezu da je u Hrvatskoj bio građanski rat, svi su za sve jednako krivi, a ne da se je vodio obrambeni rat.

………………………………………………………..
20.6.2016. potpisana je s R Srbijom Deklaracija o unaprjeđenju odnosa i rješavanju otvorenih pitanja između RH-e i RS-e. Nakon toga smo imali bezbroj prijateljskih međusobnih posjeta i sastanaka, pogotovo pompozni prijem predsjednika Vučića.

Pitanje: Što se je riješilo? Je li vraćeno sve pokradeno? Zna li se gdje su pokopani ili bačeni u jame svi pobijeni civili i branitelji? Je li riješeno pitanje granice ? (BiH i Crna Gora postigle su 2014. razgraničenje između svojih država u skladu sa stavom Badinterove komisije.)

Između VRH-e i  VRS-e 8.12.2011. na snagu je stupio Sporazum o suradnji na području obrane. Što to predstavlja za hrvatske građane? Zbog čega onda sva naša naoružanja, nabava aviona? Koja je svrha tog Sporazuma ? Moderniziramo li vojsku za potrebe NATO-a? Kada nam već od bratske Srbije ne prijeti ponovna ratna opasnost.

—————————————————————————————————————————

Na snagu je 13.5.2013. stupio Protokol između MUPRH-e i MUPRS-e i ostalih o provođenju mješovitih ophodnji uz zajedničku državnu granicu. Kome to služi ? Je li definirana državna granica ? Hoće li Protokol ostati na snazi i ako ikada uđemo u Šengen?

……………………………………………..
5.2.2005. stupio je na snagu Memorandum o suglasnosti u ostvarivanju suradnje u borbi protiv svih oblika teškog kriminala zaključen između DORH-a i Republičkog javnog tužilaštva i Tužilaštva za ratne zločine R Srbije. R Srbija ima posebno Tužilaštvo za ratne zločine. Hrvatskoj je dovoljan DORH, valjda ima duboke ladice za odlaganje neriješenih predmeta ili jednostavno nestaju iz arhive.

Hrvatska je dozvolila Srbiji progon naših građana. Slučaj gospodina Marića kojeg su svi zaboravili. Suđenje u Srbiji protiv paravojnih četničkih jedinica za zločine na Ovčari je provedeno uz suglasnost Hrvatske koja i na taj način zastupa tezu da na tlu  Hrvatske nije bila agresor JNA već je bio građanski rat.

To je veleizdaja za koji nitko nije odgovarao niti je bio ili je optužen. Sramota.

22.3.2016. stupio je na snagu Protokol Petog zasjedanja Mješovitog povjerenstva za znanstvenu i tehnološku suradnju između Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH-e i Ministarstva prosvjete, znanosti i tehnološkog razvoja  RS-e. Imamo li takav protokol možda i s  Mađarskom?

Regulira li se time školovanje na srpskom jeziku u RH-oj? Poboljšava li se time položaj Hrvata u RS-i? Ili je to već prvi korak u prilagodbi Srbije EU propisima za ulazak u društvo demokratskih EU država? Je li to dogovor za prijevode i tiskanje srpskih knjiga na hrvatski? Je li tome bio prethodnica Zakon o potvrđivanju Ugovora o centru za istraživanje i inovacije Zapadnog Balkana – WISE, protiv kojeg su se izjasnili hrvatski znanstvenici. Bez uspjeha. Politička „elita“ tjera svoje dalje.

Postoji li još negdje u svijetu međunarodno priznata država koja ne traži plaćanje ratne štete u iznosu oko 142 milijarde  US dolara, a na koju ima pravo prema presudi Međunarodnog suda ?  Svu dosadašnju djelomičnu obnovu političke „elite“ rade kreditima i na teret standarda svih građana RH-e, kod čega su se mnogi obogatili.

Što je sa Zakonom o potvrđivanju sporazuma o normalizaciji odnosa između RH-e i Savezne R Jugoslavije NN 10/96 obzirom da SRJ već dugo ne postoji.

Članak 2. U kojem je navedeno da će ugovorne stranke provesti uređenje svojih granica te razgraničenje samo međusobnim dogovorom. Što je kroz prošlih 22 godine napravljeno ? Ima li tajnih dogovora ?

Članak.6.  Ugovorne stranke obvezuju se da se bez odgode ubrza proces rješavanja pitanja nestalih osoba itd. Gdje se nalazimo po tom pitanju nakon 22 godina ?

Članak 7. Ugovorne stranke proglasiti će opći oprost za sva djela počinjena u svezi s oružanim sukobima, osim za najteže povrede humanitarnog prava koje imaju karakter ratnih zločina.

( RATNI ZLOČIN  predstavlja kršenje međunarodnog prava koji je počinjen tijekom ratovanja od strane sukobljenih strana. Takva kršenja se od završetka Drugog svjetskog rata temeljem svjetskih sporazuma smatraju i : – ciljano ubijanje civila, – razaranje vodoopskrbnih sustava (Zadar i drugi) i sustava električne opskrbe (HE Peruča i druga postrojenja, dalekovodi), izglađivanje civilnog stanovništva itd. )

Ugovorne stranke poticati će dosljednu i cjelovitu provedbu Erdutskog sporazuma o hrvatskom podunavlju. ( RH ispunila je sve svoje obveze. Prošli su prijelazni rokovi i vrijeme je da pošteni hrvatski političari integriraju Podunavlje u potpunosti u svoje zakonodavstvo, od školstva pa dalje i da se na sve stanovnike Podunavlja primjeni članak  14. Ustava RH-e.)

PREMA MOJOJ SKROMNOJ  PROSUDBI JE I OVAJ ZAKON DOKAZ DA SE JE RADILO O RATU IZMEĐU DRŽAVA,  A NE O GRAĐANSKOM RATU.

—————————————————————————————————————-

Zakon o općem oprostu  NN 80/96 se krivo interpretira. U javnosti se navodi samo članak 1. Potrebno je proučiti članak 3.“ tko nije obuhvaćen oprostom“. Prema tom članku može se procesuirati sve zločince za koje su oštećeni već dostavili DORH-u i drugim mjerodavnim službama prijave/optužnice kao i protiv svih onih koji su  potakli i naredili izvršenje tih zločina. Pa tako i sva bombardiranja gradova i brutalne napade nad civilima. Tim oprostom nisu oslobođeni niti oni koji su uništavali kulturne i povijesne objekte.

DAKLE NIJE POTREBNO MIJENJANJE ZAKONA O OPĆEM OPROSTU  VEĆ GA SAMO TREBA TEMELJITO ČITATI,  PROVODITI I TO ODMAH.

Sramotna je izjava nekog šefa policije koji je rekao da oni rade jer su istražili raketiranje Banskih dvora. Pa će možda doći za 20 godina na red i ostale tragedije.

—————————————————————————————————————–

Vukovarski skup 13.10.2018. održati će se zbog nerada državnih institucija po pitanju procesuiranja ratnih zločina.

Bilo je krajnje vrijeme da se nešto poduzme. Sve bi bilo u redu da ne postoji ponovno jedno „ali“. Nakon objave skupa došlo je do neciviliziranog njegovog osporavanja. Navodili su se svi nemogući razlozi zbog čega se skup održava, od rušenja  vlade itd. Samo se nije navodio pravi razlog „ da je žrtvi dosta“ i da sve dođe do jedne granice izdržljivosti.

Onda su nastupila objašnjenja od samog gradonačelnika i braniteljskih vukovarskih udruga da se nitko ne ruši, da skup ne će biti politički već da će se na njemu samo govoriti o žrtvama. Čega su se poplašili? Zbog čega strah? Nazočnošću na skupu građani pokazuju svoje općenito negodovanje prema načinu vladanja, neprirodnim koalicijama i ponavljanju floskule „ pustimo da institucije rade svoj posao“. Tko upravlja tim institucijama ? Vlada RH-e.

Ako se protestira zbog nerada državnih institucija policije, DORH-a i drugih, a svi oni su dio vlade, onda to je politički skup. Poruke sa skupa nisu upućene samo sadašnjoj vladi već  svim dosadašnjim vladama  zajedno s oporbom. Nitko od njih se nije zalagao za žrtve i pravdu. Jer sve treba  zaboraviti i u bratstvu i prijateljstvu mirno s poltronima dalje živjeti.

Imamo  skoro 1290 braniteljski udruga pa kao da se nisu svi, ako su se stvarno borili,  borili za iste ciljeve. Predstavnici udruga koje ne će u Vukovar izgleda da upravljaju udrugama kao vladajući, bez dogovora sa svojim članstvom. Sigurno su bogato financirani proračunskim sredstvima.

Probudimo se svi i  već sada razmišljajmo  o svim budućim izborima, bez obzira što se u potpunosti zanemaruju prikupljeni potpisi za referendum o promjeni izbornog zakona i  odaberimo iz svojih sredina za nezavisne liste i domoljubne stranke predstavnike neopterećene repovima iz prošlost i korupcijom. Poštene, radišne i stručne predstavnike. Poljoprivrednik koji se bori za opstanak na svojoj zemlji znati će u HS-u reći:  „ne“ GMO sjemenu u plodnoj Slavoniji.

Mira Ivanišević

Split, 8.10.2018.

 

Komentari

Mira Ivanišević

Mira Ivanišević: Je li neplaćanje ratne štete, ne kažnjavanje/progon ratnih zločinaca KAZNENO DIJELO ILI VELEIZDAJA?

Objavljeno

- datum

Ima nedodirljivih. Ne odgovaraju za svoj nerad, za propuste i rad na štetu interesa Republike Hrvatske.

Imamo izmišljene stručnjake – menedžere koji primaju visoke plaće i u državnim poduzećima koji imaju monopol na domaćem tržištu, kao HEP, Vodovod, i mnogi ostali komunalci i na vodećim mjestima rotiraju prema partijskim potrebama. Drugi vode razna d.d.o. poduzeća, dioničarska, čak u kombinaciji suvlasništva sa državom i kad dovedu tvrtke do propasti odu s visokim otpremninama i mnogim nekretninama, a radnici na ulicu. Prodaju  kupcima čije porijeklo novca se ne ispituje i kupovina posrnulih služi pranju novca.

Svemu kumuju političari, koji zapravo upravljaju prekobrojnim činovničkim kadrom i njihovim nečinjenjem a što bi prema zakonskim propisima morali činiti.  Optužnim prijedlozima za nečinjenje se ne postiže ništa jer za njihovo nečinjenje postoji regulativa u Kaznenom zakonu – kaznena prijava i postupak zbog nesavjesnog rada.

Članak 112. Ustava RH-e propisuje što  vlada može predlagati, provoditi, donositi, voditi i usmjeravati. Voditi  vanjsku i unutarnju politiku. Sada s manipuliranjem prikupljenim brojem glasova za referendum o promjeni izbornog zakona nije na odmet napomenuti slijedeće: „ U prvom Ustavu prema članku 141. Odluku o udruživanju RH-e  s drugim državama donosi se na referendumu većinom glasova ukupnog broja birača u državi“. Pod g. Kosor se je taj članak izmijenio i glasi: „ Odluka se donosi na referendumu većinom glasova birača koji su pristupili referendumu“.  Ustav se mijenja samo prema njihovim potrebama.

Je li ne traženje plaćanja ratne štete, ne podizanje tužbe za ratne štete u agresiji na RH-u, ne kažnjavanje i progon ratnih zločinaca KRIVIČNO DIJELO ILI VELEIZDAJA?

Do sada se nitko iz hrvatskih vlasti – političke „elite“ nije usudio kazati, a možda nikada nije niti pročitao cijelu presudu Međunarodnog suda pravde N1 HR – N1 info, kako je Stalni sud u Haagu u tužbi za genocid ustvrdio kako je Srbija agresor u cilju stvaranja homogene Velike Srbije i pritom učinila niz genocidnih radnji. Od 2015. Su se mnogi novinari trudili zavarati javnost da smo spor sa Srbijom izgubili, a političari se trude da sve što se je u obrambenom ratu događalo da se zaboravi a to sve zbog naše bolje budućnosti.

Ponovno želim objaviti intervju objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 8.2.2015.:

„  Radi istine i važnosti te presude za Republiku Hrvatsku želim objaviti ekskluzivni intervju s prof.  Damaškom  odmah nakon objave haške presude kako slijedi:

O presudi Međunarodnog suda pravde u Haagu 3. veljače 2015. Svoje je mišljenje u intervjuu za HTV  8.veljače 2015. dao prof.dr.sc. Mirjan Damaška, profesor emeritus na američkom Sveučilištu Yale i član hrvatskog pravnog tima: „ Presudi Međunarodnog suda pravde ne treba pripisivati veće negativno značenje od onog koje doista zaslužuje. Da bi se smanjilo nezadovoljstvo i razočarenje ishodom parnice, posebno u ratom napaćenim sredinama, treba imati na umu da se u  nadležnosti suda ubrajalo samo pitanje državne odgovornosti zbog povrede Konvencije o genocidu. Odluka Suda da genocida nije bilo ne znači stoga da događaji koji su dali povoda parnici ne predstavljaju druge izvanredno teške zločine protiv čovječnosti i ratnog prava. Bilo bi stoga pogrešno kad bi zločinima pogođene osobe pomislile da im se presudom Međunarodnog suda pravda odriče status žrtve teških kaznenih djela. Naprotiv obrazlažući zaključak većine sudaca da Hrvatska nije dokazala genocidnu namjeru Srbije, presuda jasno utvrđuje postojanje tih zločina.

Bila bi još veća pogreška pomisliti da okolnost što Srbija nije osuđena za genocid znači da se ne može smatrati agresorom. Država može biti odgovorna za genocid , a da nije počinila agresiju, baš kao što može počiniti agresiju a da ne bude odgovorna za genocid.

Unatoč gubitku parnice, s njom povezani troškovi i napori hrvatskog pravnog tima nisu ostali potpuno bez ploda. Iz presude se stječe jasna slika o kalvariji kroz koju je prošla tijekom Domovinskog rata. Saznanje o teškim stradanjima naših ljudi međunarodna je javnost, doduše, mogla dobiti i iz presude MKSJ-a, ali samo u nepovezanim fragmentima zbog izoliranih činjeničnih utvrđenja u postupcima protiv određenih osoba. Tome nasuprot, presuda Međunarodnog suda pravde pruža sad panoramsku sliku strahota koje su se tijekom rata dogodile u Hrvatskoj“.

Posebna je važnost i u samoj činjenici da se je Međunarodni sud pravde u Haagu, koji je zadužen za sporove među državama, proglasio nadležnim za spomenutu tužbu, jer to potvrđuje zaključak da rat u Hrvatskoj nije bio „građanski“.

Presuda Međunarodnog suda u Haagu važna je i kao pravna potvrda činjenice da tijekom  i nakon operacije Oluja nije bilo genocida te da Oluja nije bila udruženi zločinački pothvat, kako se ta definicija pokušava i danas nametnuti.

Tko pročita ovaj intervju, pa i ako nije pročitao cijelu presudu, može mu biti jasno da sva prepucavanja i zataškavanja skreću pozornost s pravog problema, a koji glasi: „Zašto ne tražite plaćanje ratne štete“?

Iz kojih razloga i kojih očekivanih nagrada sve dosadašnje vladajuće političke „elite“ kao i sadašnja Vlada o toj temi uporno šuti? Možda čeka da neobnovljene ratom opustošene predjele Hrvatske napusti i zadnji radno sposobni građanin, sam ili s obitelji, pa da se sve indirektno proda u bescjenje baš onima koji su krivi za rat i ratne posljedice na tlu Hrvatske ?

Mira Ivanišević

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Mira Ivanišević

OTVORENO PISMO PREDSJEDNICI: JE LI RATNA ŠTETA – TABU TEMA!?

Objavljeno

- datum

Političke „elite“ i razne civilne udruge poručuju, sugeriraju : „zaboravite prošlost – okrenimo se boljoj budućnosti“, a crkveni velikodostojnici nešto slično s dodatkom „trebamo oprostiti jer mržnja ne donosi nikome dobro“.

Nije mi poznato tko to koga mrzi jer stradalnici u ovom obrambenom ratu traže samo pravdu i poštivanje Ustava RH-e da smo pred zakonom svi isti bez obzira na vjersku ili drugu pripadnost. Svi mi kršćani poštujemo doživljenu muku Kristovu prije 2000 godina, a njegov nauk nas vodi kroz težak životni put. Treba li i Isusa Krista zaboraviti, je li i On  prošlost koju treba zaboraviti?

Ne možemo i ne smijemo zaboraviti tražiti plaćanje ratne štete od strane agresora. Svoj političkoj „eliti“ i mnogim ostalima preporučila bi čitanje knjige na hrvatskom i engleskom jeziku, autora dr.sc. Ante Nazora, tiskane 2011.,naslova :

VELIKOSRPSKA AGRESIJA NA HRVATSKU 1990-IH

GREATER-SERBIAN AGGRESSION ON CROATIA IN THE 90“S

Nakladnik:  Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata – Zagreb.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem  790504

A CIP catalogue record for this book is available from the National and University Library in Zagreb under 790504 ISBN 978-953-7439-39-2

Na stranici 380 navedene knjige navedeno je: „ Prema novijim istraživanjima ukupna ratna šteta u RH-oj od 1991. do 2004. Iznosi oko 142 milijarde US dolara; izravna ratna šteta 56,5, a neizravna oko 85,5 milijardi US dolara (1995. odnos valuta bio je 1 US dolar =  6,36 kn ). Štete izražene u američkim dolarima (prema hrvatskim cijenama); preuzeto iz. Slobodan Praljak, Procjena ratnih šteta u Hrvatskoj, Zagreb, prosinac 2006. Na toj stranici je objavljena tabela s podjelom ukupnog iznosa ratne štete na kategorije ratne štete: ukupni ljudski gubici, ukupni imovinski gubici, ukupni ratni izdaci i ukupni gubici od mina.

Ponovno, do sada već bezbroj puta, navesti ću kako je Stalni sud u Haagu u tužbi za genocid ustvrdio kako je Srbija agresor u cilju stvaranja homogene velike Srbije i da je pri tom učinila niz genocidnih radnji.

RH nije dobila neku solidarnu pomoć EU organizacije za obnovu energetskih postrojenja i uništene infrastrukture na PPDS. Cjelokupna obnova trajati će još mnogo godina, možda nikada završena, uz otplatu već uzetih i novo uzetih kredita na štetu kvalitete života cijelog naroda – svih građana i odlaskom bezbroj mladih školovanih obitelji u inozemstvo.

Je li nam ne traženje plaćanje ratne štete i uopće izbjegavanje spomena na najkrvaviji rat nakon 2. Svjetskog rata na tlu Europe i zaborav svih strahota i oprost i  pomirbu s agresorom  preporučuje EU parlament, razne civilne udruge za ljudska prava, masoni, Klub Bilderberg i Trilaterala, a sve zbog što bržeg ulaska agresora, koji je u međuvremenu postao human, liberalan i napredan, u zajednicu  EU država?

Vladajuća politička „elita“, ohrabrena dosadašnjim ne lošim turističkim uspjehom, podiže porezne namete, ne smanjuje PDV ugostiteljstvu itd. bez javnosti poznatih analiza o dobiti ili gubitku u gospodarstvu uzrokovanim tim izmjenama. Najlakše je sve svaliti na leđa građana i ohrabrivati s EU novcima kao da mi ne uplaćujemo u EU kasu. Sve ostaje na riječima, a malo se realizira, sve su prigodni govori pa i obnovi Imunološkog zavoda.

Mislim da će nakon ovih zavrzlama, opovrgavanja, ne poštivanja volje naroda i izgovora oko zadnjih prikupljanja potpisa za referendume malo tko imati više snage i volje volonterski prikupljati potpise za referendum o plaćanju ratne štete. Što i tko može utjecati na sadašnje političare da pokrenu postupak traženja plaćanja ratne štete ? Nitko!

I dalje će nas plašiti da tako mogu i oni tražiti od nas plaćanje ratne štete. Pa neka, pa će se prebiti, premda smo mi skoro sve u RH-oj što se tiče stambenih objekata i sanirali. U RH-oj samo ukupni ljudski gubici iznose 29.201.434.500  US dolara, a ukupni gubici od mina 1.741.990.138 US dolara, navedeno na stranici 380 gore navedene knjige.

Mira Ivanišević/Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Mira Ivanišević

MIRA IVANIŠEVIĆ: Što i kako nakon svjetskog nogometnog prvenstva 2018. ?

Objavljeno

- datum

 OTVORENO PISMO   Upućeno svima koji bi mogli sudjelovati u stvaranju promjena stanja u RH-oj na bolje.

Za vrijeme održavanja utakmica u bodrenju su se udružili hrvatski državljani dakle svi oni koji se smatraju hrvatskim domoljubima i koji Hrvatsku prihvaćaju svojom domovinom. Oduševili su svojim iskrenim navijanjem pogotovo  mladi rođeni poslije svih ratnih strahota. Bilo je suza radosnica a i tuge obzirom na opće stanje u našoj državi.

Takav zanos i naboj se je osjećao za vrijeme obrambenog rata kod stvaranja samostalne Hrvatske.

Prof.dr. Slaven Letica je u svom članku „Hrvatska konzervativna revolucija – realnost i mit“  objavljenom u Hrvatskom tjedniku 21. 06. 2019. između ostalog napisao: „Hrvatsko društvo i politika imaju potrebu za prosvijećenim konzervatizmom, posebice ekonomskim, ali zasad nema dionika i pokreta koji bi konzervativizam proširili sa svjetonazorskoga i vjerskoga područja na ekonomsko i kulturno područje“.

Zar stvarno u Hrvatskoj nijedna stranka nema snage da mobilizira svu energiju naroda iskazanom na bodrenju za reprezentaciju i konačno ostvari pravednu, domoljubnu, gospodarski razvijenu i demokratsku državu ?

Zar nema stranke koja bi u svoj program uključila, posebno u predizborno vrijeme,  kroz široke rasprave,  želje naroda?

Neka hrabri i iskreni novi političari predlože:

„ Uz intenzivno traženje podataka  o nestalima, povrata intelektualnog i kulturnog blaga i svega ostalog pokradenog tražiti ćemo i plaćanje ratne štete od R. Srbije, pa makar u ratama  kroz idućih 100 godina, a sve prema presudi Stalnog suda u Haagu  na podnesenu našu tužbu za genocid u kojoj je sud ustvrdio; „kako je Srbija agresor na RH-u s ciljem stvaranja homogene velike Srbije i pritom je učinila niz genocidnih radnji“.

Proglasiti ćemo već davno obećano proglašenje isključivog  gospodarskog pojasa na moru.

Nastojati ćemo i predlagati i realizirati prijedlog da se na području cijele RH-e nastava u državnim školama  održava na hrvatskom jeziku i po hrvatskom programu, a sve manjine će imati pravo  na dopunsku nastavu po svom izboru na manjinskom jeziku.

Predlagati ćemo da se potreban postotak zastupljenosti manjine za pravo na dvojezičnost sa 33,3 % zastupljenosti vrati na 50 %+1 kao što je bilo prije Račanove vlade i da se na taj način smanje netrpeljivosti, izdvajanja i omogući  s vremenom mirniji suživot.

Zalagati ćemo se uz sudjelovanje svih eminentnih stručnjaka, a ne EU poslušnika, za sređivanje međudržavnih granica sa susjedima i konačno riješiti ta pitanja sporazumom ili na za to mjerodavnim međunarodnim sudom.

Izraditi ćemo realan  gospodarski program za stvarne potrebe i prosperitet Hrvatske, a uz program izraditi i sve beneficije koje zagarantirano dobiva domaći ili strani investitor, a sve to uz širu suradnju svih zainteresiranih kao sindikata, HUP-a, HGK-e i sveučilišta.

Prihvaćamo sadašnje pomoći obiteljima radi poboljšanja demografske slike u zemlji jer su dobre ali pomažu onim obiteljima koje su kreditno sposobne i u radnom odnosu na neodređeno, dok se iseljavaju mladi školovani i cijele obitelji jer nemaju sigurno radno mjesto a niti su stambeno zbrinuti.  Uz program gospodarskog programa razmotriti ćemo i stambeno zbrinjavanje i predložiti gradnju stanova za najam uz ugovore o najmu stanova na neodređeno vrijeme. Svaki stambeni kredit je omča oko vrata a stan uz najam na neodređeno također se može smatrati domom.

Predložiti ćemo moderan Zakon o civilnim udrugama, potrebnom broju članova, plaćanju članarina, kontroli korištenja sredstava i prioritetima između udrugama. Sve udruge koje  pripomažu  državnim institucijama u davanju socijalnih usluga njege i ostalih kao i udruge koje rade u očuvanju kulturne baštine imati će prednost u dobivanju novčanih sredstava za svoje programe.

Nastojati ćemo sve projekte i zakonske prijedloge stručno pripremiti bez dugogodišnjih natezanja i naknadnih izmjena i dopuna zakona u nedogled. „

Sigurna sam da svaka stranka i političar koji bude imao u svom programu dobro izrađene gore dobronamjerne prijedloge ne mora strahovati za neizlazak građana na izbore ili da ne će dobiti dovoljan broj glasova. Sigurno ne će biti primoran ulaziti u koaliciju s minornim ucjenjivačkim strančicama.

Mira Ivanišević/Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno