Connect with us

Istaknuto

VJEČNA BORBA U NAMA

Published

on

“Učio ih je kao onaj koji ima vlast.”

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.

A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.

Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«

I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

Riječ Gospodnja.

(Marko 1, 21-28)

On povuče crtu u prašini svojim nožnim palcem.

„Ovo je bojno polje.

Bilo je od kada je Kain ubio Abela.

I ne komplicirajte stvari. To nije sivo.

To je crno i bijelo. Dobro protiv zloga.

Možete upravo sada odabrati stranu.“

(Charles Martin, „Thunder and Rain“)

Legenda Cherokee Indijanaca govori o starom poglavici koji mladim članovima plemena govori o unutarnjoj borbi.

„To vam je kao da se dva vuka bore u vama. Jedan je dobar vuk koji želi činiti dobro, a drugi vuk uvijek želi činiti zlo. Ponekad dobri vuk nadjača i pobjeđuje, ali ponekad zli vuk pobjeđuje.“

„Koji će vuk na kraju pobijediti?“ upitaju poglavicu.

„Onaj kojeg budete hranili.“ odgovori mudri starac.

EMISIJU “UVIJEK NEDJELJOM” MOŽETE PREUZETI OVDJE!

Od onoga dana, kada je Kain ubio svog brata Abela, u ljudskom srcu dva se vuka bore za prevlast. U nama se bori svjetlo i tama. Život i smrt. Dobro i zlo.

Užasna je to borba. Dvije snažne sile bore se za svoje mjesto u našem srcu. Jedna se bori za svetost i dobrotu, a druga predstavlja carstvo zla i grijeha, carstvo zaogrnuto zemaljskom filozofijom sebičnosti i privremene sreće.

Jedan vuk predstavlja strah, ljutnju, zavist, pohlepu, aroganciju, bahatost, laž, nemoral, egoizam, dakle sve ono što  je moralno negativno i sve što je u suprotnosti s dobrim. Govorimo o svemu onome što nas Isus uči da izbjegavamo. Sve te emocije tjeraju nas u grijeh ukoliko dopustimo da zavladaju našim životom.

„Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, ali opažam u svojim udovima drugi zakon, koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.“ (Rimljanima 7, 21-23)

Dakle mi ponekad želimo ono što nam zlo nudi.

rat u nama 03

Druga strana ovog dualističkog spektra je dobra i predstavlja radost, mir, ljubav, nadu, nesebičnost, poniznost, ljubaznost, žrtvu, dobrohotnost, prijateljstvo, velikodušnost, istinu, suosjećanje, a ponajprije vjeru u Boga i Isusa Krista.

To su kvalitete kršćanina koji pokušava slijediti učenje Isusa Krista. One su moralno pozitivne. Ako ja biram dobro, onda ja moram biti svjestan opasnosti, nevolja, nedaća i patnji s kojima ću se neminovno suočiti. Sotona će iskoristiti moje patnje kako bi me pridobila govoreći mi da je ona u stanju sve učiniti za mene boljim. Jer sotona ne voli gubiti.

Znajući sve ovo, moja griješna narav, govori mi neka idem naprijed i uživam u onom što mi zlo nudi i neka nemam brige za budućnost. A to je u potpunoj oprečnosti s onim što Bog želi od mene.

„Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete.“ (Galaćanima 5, 17)

Međutim mi smo ljudi slaba, griješna bića. Apostol Pavao jako je dobro poznavao ovu tematiku.

„Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim – to činim.“ (Rimljanima 7, 15)

Drugim riječima Pavao proživljava sudar dviju sila, borbu između „dobrih momaka“ i „zločestih momaka“ unutar sebe i priznaje da „dobri momci“ često gube.

Borba između onoga što je dobro i onoga što je zlo, kako u našem unutarnjem svijetu tako i u svijetu oko nas, ukazuje na duboku i temeljnu borbu, na sukob između dobra i zla, koja je dio ljudskog života tijekom čitave ljudske povijesti.

Današnja priča iz evanđelja po Marku priča je o sukobu dvije moćne sile. To je priča o sukobu dobra i zla. Dobra je vijest da je Kraljevstvo Božje blizu i to znači da će u konačnici dobro trijumfirati nad zlim. To nam jamči sam Isus Krist.

Današnja priča Isusovog sukoba sa zlim duhom koji je u čovjeku čini se da je za nas danas neprimjenjiva. Demonska obuzetost danas se eventualno svrstava u nekakve psihijatrijske dijagnoze ili je tema horor filmova. Vrag se prikazuje kao smiješan, žgoljav jadničak, u crvenim tajicama i s trozupcem u rukama.

Ali oprez! Nije to baš sve tako naivno.

Netko je dobro rekao: „Sotona nikada nije opasnija nego kada hoda u baršunastim papučama.“

Danas mi sotonin glas čujemo kako vrišti kroz medije: „Ja živim svoj život po svojim pravilima. Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine?“

Danas nije „politički korektno“ govoriti o grijehu. Pravila više ne postoje. Jedino pravilo glasi: „Čini što te je volja, jer ne postoji apsolutna istina.“ I onda se čudimo što za posljedicu imamo život prepun boleština, depresije, besmisla, zbunjenosti, razočaranja i smrti. Porast depresije i tjeskobe proporcionalan je razini naše pobune protiv Boga i Crkve.

„Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska.“ (1 Ivan 3, 8)

Istina koja izranja iz današnjeg čitanja glasi da Krist ima moć nadvladati destruktivne sile u našem životu. I još jedna dobra vijest, kada zlo pobjegne onda uslijedi mir, jer je sada Krist tu.

Od Isusovih vremena izvanjske stvari dramatično su se promijenile, ali su unutarnje ostale identične. I mi poput Pavla ponekad ne razumijemo svoje postupke, poput Abrahama postajemo nestrpljivi i želimo pomoći Bogu pri izradi plana za naš život (jer mi to znamo najbolje). Sa Davidom borimo se s napastima koje nas  salijeću, a i sam Isus zna i razumije kako je to kada se pitaš jeli te Bog zaboravio i napustio.

Evanđelist Marko želi naglasiti da se sam Bog uključuje u borbu protiv zla koje postoji među nama. I ta se borba ne vodi samo na najvišim razinama politike, industrije i financija, nego se vodi tu među nama, među običnim ljudima kao što smo vi i ja.

Borba protiv zla, pravog protiv krivog, života protiv smrti, nesmiljena je, a odvija se među nama, običnim ljudima. Krist je došao da bi razbio okove grijeha koji nas vezuju za niske životne razine, za koje nas Bog nije stvorio. Krist je došao da bi nas oslobodio demona kao što su oholost i sebičnost.

I ako mi posvetimo svoj život „zlom vuku“, ako ga posvetimo bilo čemu što je manje od Božje riječi onda mi propuštamo život vječni.

Za vrijeme svojeg boravka u komunističkom gulagu Soženjicin piše: „Tek ležeći na truloj zatvorskoj slami, po prvi put sam u sebi osjetio titraje dobra. Postupno mi se je otkrivalo da crta koja razdvaja dobro od zla prolazi, ne između država, niti između klasa, niti između političkih stranaka, nego baš kroz svako ljudsko srce. Ova se crta mijenja. U nama ona oscilira godinama. Čak i u srcima obuzetim zlom jedan mali mostobran dobra se je zadržao. A čak i u najboljem od svih srdaca, ostaje mali kutak zla. Kada bi bar negdje postojali ZLI ljudi koje bi trebalo odvojiti od ostatka ljudi i uništiti ih. Međutim, crta koja razdvaja dobro i ZLO presijeca svako ljudsko srce. A tko bi htio uništiti dio svog srca?“

U svakom trenutku mi hodamo po rubu ponora. Na jednoj strani je zli vuk, a na drugoj dobri. Krist je ušao u taj ponor i svojim križem nas je iskupio. Oprošteno nam je. Ali jednom otkupljeni moramo naučiti kako koračati tom uskom stazom i ne pasti ponovno u ponor iz kojeg povratka nema.

„Jedina stvar koja je potrebna za pobjedu zla

je da dobri ljudi ne čine ništa.“

(Edmund Burke)

 Ivica Ursić

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno