Connect with us

Vijesti

(VIDEO) Što je razlog Pupovčeve i HDZ-ove šutnje o pitanju dr. Šretera koje je postavio Stevo Culej?

Objavljeno

- datum

“To vam je brat (mrtvi dr. Šreter, op.). Njemu ste najsličniji i po tome kako govorite i po tome što govorite. Meni niste, ni vi ni on. I pogotovo se ne javljajte na ovu temu”, poručio je Milorad Pupovac u Saboru Culeju, glede pitanja o sudbini mučenog i ubijenog dr. Ivana Šretera, prvog predsjednika HDZ-a u Pakracu.

Stavimo sad na stranu vulgarnost koja izvire iz gornje rečenice, jer Pupovac govori ne samo o mrtvoj osobi – veći i o otetom, mučenom i ubijenom hrvatskom mirotvorcu, kojeg je volio i cijenio cijeli pakrački kraj. Ovakva izjava može doći od onih koji se odlikuju proračunatim, sugestvinim i patetičnim govorom, jer se ispod maske najčešće krije patologija bešćutnosti i makijavelizma najgore vrste.

Gornja Pupovčeva rečenica o dr. Šreteru sramotno je prošla bez reakcije medija i javnosti.

Stavimo na stranu da Milorad Pupovac istovremeno ne samo da pljuje po mrtvom čovjeku i hrvatskom domoljubu, već i docira jednom osvjedočenom ratnom heroju Stevi Culeju, čijeg su brata Srbi u Borovom Selu zarobili, mučili, masakrirali, pa zatim bešćutno ubili.

Kao i dr. Šretera.

Pa mu za kraj Pupovac, onako provokativno s visoka, poručuje da se o ratnim događanjima i dr. Šreteru “ne javlja na tu temu”.

Šutnja je zlato – vrijedi pravilo kod HDZ-a u slučaju smrti dr. Ivana Šretera. Zlato koje nema cijene, jer se radi o očuvanju vlasti na najgori mogući način.

Pa Jandroković umiruje Culeja, umjesto da to učini s Pupovcem koji uznemiruje riječima o dr. Šreteru cijeli hrvatski narod pakračkog kraja napaćenog u Domovinskom ratu, koji i danas pamti svog mučenika.

Ključno je pitanje: zašto HDZ i Pupovac već godinama ne odgovaraju na optužbe koje je o ulozi Milorada Pupovca u slučaju Šreter iznio bivši HDZ-ovac i ministar Slavko Degoricija u knjizi „Nije bilo uzalud“?

Sredinom siječnja 2018. Miro Bulj iz Mosta istaknuo je da bi čelnik SDSS-a Milorad Pupovac trebao znati nešto više o okolnostima nestanka dr. Šretera. Tada prozvani Milorad Pupovac za tportal kazao je kako se o tome ne želi očitovati.

HDZ nije učinio ništa da se otkrije sudbina dr. Šretera – je li razlog Pupovac?

HDZ, čiji je dr. Šreter bio viđeniji član, i za čijim se posmrtnim ostacima još i danas traga, ništa nije učinio da rasvijetli taj slučaj, barem se ništa javno ne zna.

A HDZ je to mogao da je htio, odavno, i to tako da pritisne svojeg dugogodišnjeg političkog partnera Milorada Pupovca koji o tome ima sigurno saznanja i odavno je imao mogućnosti doznati što je sa Šreterom, ali svi šute, i Pupovac i HDZ!

Šuti i pravna država!

Šreterov slučaj nije samo slučaj za HDZ!

Zašto Pupovac?

Slavko Degoricija teško optužio Pupovca, HDZ šuti!

Jer dosad nitko, pa ni Pupovac, nije demantirao Slavka Degoriciju, jednog od osnivača HDZ-a, koji je u svojoj knjizi sjećanja “Nije bilo uzalud”, izdanoj početkom 2008. godine, teško optužio Pupovca upravo za Šreterov slučaj, piše vecernji.hr

Degoricija je početkom 90-ih bio član i voditelj izaslanstva RH za pregovore s lokalnim vlastima Srba u RH i prisutnim međunarodnim organizacijama. U knjizi je ustvrdio da se Pupovac 1991. zalagao za dvojicu Srba liječnika koji su na okupirani teritorij švercali ukradenu medicinsku opremu iz hrvatskih bolnica. Naši su ih pustili i nije im pala ni dlaka s glave.

A naša je strana pak tražila da se Pupovac založi za pakračkog liječnika Ivana Šretera kojega su lokalni Srbi u isto vrijeme oteli jer je svojim mirotvorstvom ometao tamošnju srpsku pobunu.

Pupovac je obećao i dalje zašutio.

Pupovac je znao da je dr. Šreter mrtav i lagao – zašto?

Poslije se pokazalo, što je Pupovac znao, da su Srbi Šretera vrlo brzo mučki likvidirali i danas mu se ne zna za grob.

A Pupovac do danas o tome šuti te drži lekcije o mirotvorstvu i moralizira.

Slavko Degoricija je zapisao:

“Sada više nisam siguran jesu li prošla jedan ili dva dana, dolazi Pupovac, navodno iz Pakraca. Njegove su prve riječi bile: ‘Ti si obavio posao a ja za sada nisam.’, pitam ‘Zašto?’ ‘Ne daju ga jer im treba kao liječnik, znaš kako je, oni nemaju doktora. Čim dobiju doktora, puštaju Šretera.’

Nije od toga prošlo nekoliko dana, doznajem od predstavnika UNPROFOR-a, da je Šreter mrtav, likvidiran, već više od mjesec dana.

Doznajem i to da ga Srbi nisu koristili niti jednog trenutka kao liječnika, već su ga od prvog dana uhićenja premlaćivali, i to tako žestoko da su mu, među ostalim, polomili ruke. Pupovac nikada nije našao za potrebno ispričati mi se za ovakvu notornu prijevaru i sve laži koje je izrekao, navodno, po povratku iz Pakraca. Eto tako se i ta lažna nada nije ispunila”.

Mnogima do danas nije jasno, zašto HDZ kod Pupovca ne inzistira da se konačno sazna istina o Šreterovoj smrti, kao i da se konačno pronađu njegovi posmrtni ostaci? Je li HDZ obilježio datum njegove otmice? Je li netko ponovno priupitao Pupovca zašto šuti?

Ili se HDZ zbog političke trgovine s Pupovcem jednostavno odavno odrekao Šretera?

Očito je ovo drugo!

Zbog toga i može Pupovac reći Stevi Culeju onakve prostačke i primitivne riječi o dr. Ivanu Šreteru – domoljubu i mirotovorcu koji je zadužio svoj narod.

Nismo vjerovali te davne 1991. da će doći do ove situacije: Milorad Pupovac ismijava žrtvu hrvatskog domoljuba i to u lice hrvatskog ratnog heroja, čija je obitelj podnijela veliku žrtvu u Domovinskom ratu.

A sve uz blagoslov HDZ-a i predsjednika Sabora Jandrokovića.

Pogledajte skandalozni govor Milorada Pupovca o dr. Ivanu Šreteru, žrtvi Domovinskog rata:

Petar Horvatić preuzeto s Narod.hr

 

Komentari

Komentari

Vijesti

‘Treći put u povijesti Njemačka postaje najveća opasnost Europi i europskom miru’

Objavljeno

- datum

“Najozbiljnije vam kažem – ako nam ne pođe za rukom dati odgovore na izazove ilegalne migracije, tad će europski temelji biti dovedeni u pitanje“ – rekla je Angela Merkel obraćajući se zastupnicima Europske pučke stranke (EPP) na početku njihova trodnevnog zatvorenog sastanka u Münchenu.

Ona koja je pozivala, i poziva, islamiste, i koja hoće da sa njima pokori ostatak Europe, da iz temelja izmijeni kršćansku sliku starog kontinenta, počima uviđati, ali još ne i priznavati, povijesne grijehe svoje islamizirane, euroizdajničke, politike opasnih namjera kako piše Vinko Đotlo u Kamenjaru.com.

Trebalo je da se dogodi, i događa, stotine ubijenih i tisuće silovani Njemica, Francuskinja, Engleskinja, Talijanki i drugih državljanki koje su pod Merkelinim pritiskom primili ubojice u svoju kuću, da bi gospođi Stasi proradila savjest, i uvidila svu pogubnost politike otvorenih vrata islamistima ratno terorističke prošlosti, istrijebljenja kršćana i kršćanstva na prostorima s kojih dolaze u okupaciju Europe.

Trebalo je da se sruši ili ukloni tisuće križeva sa trgova i raskrsnica, javnih mjesta kako bi se zadovoljila ljudska prava islamista na štetu kršćana domaćina. Trebalo je da se dogodi, u nizu mnogih drugih emigrantsko islamskih zločina, silovanje a zatim i brutalno ubitstvo njemačke djevojčice, da bi kancelarka iz Honeckorova totalitarističkog režima, sama zadrhtala pred tim zlikovcima koje je dovela u zemlju.

Ostat će, zasigurno na svu sreću ne zauvijelk, tajna s kojim motivom, namjerama i ciljevima je „Nana“ Merkel izvršila emigrantsko islamsku agresiju na vlastitu zemlju i svoj narod. Na Europu. Iz tih činjenica nameću se mnoga pitanja, a ono najvažnije je, šta znači za Europu i europski mir jaka ujedinjena Njemačka.

No, čak ako se jednoga dana i otkrije ono što se javno ne smije reći, i pričati u Njemačkoj, a čuje se od Njemaca kada su van zemlje, jer to je europska zemlja sa najmanjim stupnjem demokracije slobode govora, da je Merkel dijete čovjeka koji je čvrsto surađivao sa Honeckorovom tajnom sluzbom Stasi.

I ako se jednoga dana i dokaže da je to istina, nikakva je lustracija ne će moći osloboditi od povijesne odgovornosti planirane islamske agresije na Europu i europske narode.

Pokazuje se, međutim, a to će budućnost i potvrditi, da povijesno rušenje Berlinskog zida, kao simbola totalitarnog komunističkog režima, nije bilo i rušenje te ideologije u glavama mnogih komunista, i ideologa tog najvećeg i najkrvavijeg zla u ljudskoj povijesti.

Iskoristivši iskustvo služenja režimu, mnogi od njih s promijenjenom odorom zasjeli su na visoke položaje u demokratskim društvima, na kojima se nikako ne snalaze, i ne prihvaćaju njegova pravila igre i života, zbog čega se može kazati da su oni i dalje ćuvari režima, a nikako graditelji demokracije.

Primjer njemačke kancelarke to potvrđuje, budući da ni poslije, gotovo, 30 godina pada komunističkog režima u zemlji u kojoj je odrasla, i iz koje je došla, nije čula glas tadašnjeg istočnonjemačkog naroda, „Wir sind das Volk”. I nije problem što ona tada nije čula glas svoga naroda, jer za čuvare režima narod nije ni postojao, problem je što ona i danas ne čuje glas svenjemačkog naroda na čijem je čelu.

Već u vrijeme njenog političkog uspona kada je na putu do vrha, a poglavito kada se popela u najviše visine njemačke politike, gazila gotovo sve ispred sebe, ponižavajući kasnije ispod svake ljudske razine sve one koji su joj pomagali na tom putu. Zbog toga je nisu željeli ni na svome sprovodu. Kroz sprovode njemačkih povijesnih velikana koji nisu željeli da bude na njima vidjela se sva njena politička i ljudska odanost režimu kojem je služila i iz kojeg je došla.

Ponižavanje i marginaliziranje njemačkih političara koji su srušili Berlinski zid, Merkelinin je pokušaj kažnjavanja istih za rušenje komunizma.

Ne može se stoga vjerovati njenom vapaju kako će „europski temelji biti dovedeni u pitanje, ako se ne odgovori na pitanje islamskih migranata”. To je samo pokušaj skidanja, ili umanjivanja, povijesne odgovornosti za političku igru sa islamiskim teroristima koji se kriju pod emigrantskom odorom.

Zar je moguće da se pokaje političarka koja je politikom nedodirljivosti unutar EU, a što je stavlja u političku ravan sa Honeckorom, Ceausescim, i suvremenim turskim Sultanom. Nitko od nazočnih europskih državnika nije imao hrabrosti reći joj, „gospođo Merkel emigrantska opasnost europskoj sigurnosti i budućnosti, vaše je djelo. Vi ste ih zvali i dozvali, i onda kada ste uvidjeli da vaš narod ustaje u obranu svoje sigurnosti, i da vi ipak niste europska sultanica kako se zamišljate, nama to govorite. To je vaš problem gospođo Merkel, i ne izvozite ga, i ne dijelite sa drugim europskim narodima. Rješavajte ga sami, sami ste ga i zamrsili“.

Strah koji je obuzima pred narodom i povijesnom odgovornosti, i njena sadašnja upozorenja Europi, kojoj je emigrantskim užetom zavezala vrat i čeka da se manje i slabije članice udave pod bujicom emigrantskih terorista, silovatelja, ubojica i vjerskih fanatika, je zapravo prisila tim malim euronarodima da i uz cijenu još većeg siromaštva, i veliki nemira, prime onoliko migranata koliko im naredi suvremena europska Sultanica Merkel.

Po treći put u povijesti Njemačka postaje najveća opasnost Europi i europskom miru.

Vinko Đotlo

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: 19. kolovoza 1991. pobunjenici i JNA napali Pakrac.

Objavljeno

- datum

Autor

Bitka za Pakrac

  1. veljače 1991. Srbi u Pakracu donijeli odluku o pristupanju općine Pakrac SAO Krajini. Tim činom se policijska postaja u Pakracu izdvaja iz MUP-a RH. Pakrac je bio okružen selima s većinskim udjelom Srba u stanovništvu pa je trebao postati središte SAO Krajine za Zapadnu Slavoniju. Srpski teroristi su prvi ožujka 1991. godine napali policijsku postaju u Pakracu.

    Rubriku uređuje – dr. Marko Jukić

    Zapovjednik policijske postaje Pakrac, Srbin Jovo Vezmar, naređuje mobilizaciju rezervnih policajaca srpske narodnosti i razoružanje hrvatskih policajaca, njih 16. Hrvatski policajci su otpušteni iz službe i pobunjenici (četnici) su preuzeli vlast, skinuli hrvatsku zastavu i postavili srpsku a na zgradu općine su još postavili i četničku zastavu. Tom prilikom su naoružani srpski civili iz Pakraca i okolnih mjesta.

Drugog ožujka 1991. godine je uslijedio odgovor hrvatske policije. Specijalne postrojbe MUP-a RH su oslobodile policijsku postaju, skinule srpsku i postavile hrvatsku zastavu te zarobili 32 pobunjena policajca i uspostavili mir i red. Pobunjenici su se povukli u okolicu Pakraca odakle su pucali i granatirali Pakrac. JNA je iz Bjelovara poslala 10 tenkova u Pakrac. Bila je to demonstracija sile te potpora pobunjenicima i četnicima. Zadatak JNA je bio da štiti pobunjenike, da onemogući hrvatsku policiju pri uspostavi ustavno-pravnog poretka na teritoriju RH.

JNA je u Pakracu prvi put primijenila taktiku „tampon-zone“, koju će nekoliko mjeseci poslije često upotrebljavati u Hrvatskoj – nakon reakcije hrvatske policije na oružane akcije srpskih pobunjenika, JNA bi postavila svoje snage između dvije strane, službeno „razdvajajući sukobljene strane“, a zapravo onemogućavajući hrvatskoj policiji dalje djelovanje i uspostavu ustavnopravnoga poretka RH.

Prva žrtva rata u Pakracu bio je mladi policajac Vlado Laučan koji je mučki, iz zasjede dobio metak u leđa, dok je s kolegom kontrolirao promet u selu Omanovac, sjeverno od Pakraca 9. lipnja 1991. Nešto više od mjesec dana kasnije, 16. srpnja 1991., pada nova žrtva, poginuo je policajac Branko Čorak iz Križevaca, a ranjeni su Draško Škondro i Željko Szabo. Počinitelji u oba slučaja nisu pronađeni!

Od kolovoza 1990. do 19. kolovoza 1991. godine, kada je bio opći napad na Pakrac, na području Pakraca ubijena su 2 policajca, bilo je ranjeno 5 policajaca, više osoba oteto i nestalo, masovno je upotrebljavano vatreno oružje, podmetnuto je sedam požara, bačeno 26 eksploziva, dogodilo se nekoliko otmica prevoznih sredstava, više izloga je razbijeno te je spaljeno nekoliko zastava RH.

Već za vrijeme prvog općeg napada 19. kolovoza 1991., pobunjeni Srbi i pripadnici JNA ulaze u bolnicu i otimaju ravnatelja dr. Vladimira Solara kojeg su držali u logoru i zatočeništvu 6 mjeseci. Kasnije je bolnica teško oštećena a bolesnici su evakuirani 28. rujna.

Snage specijalne policije iz Zagreba, Bjelovara i Kutine su razbile četnike i uspostavile novu crtu obrane koja se održala do kraja sukoba.

Razaranja u Pakracu

O intenzitetu ratovanja na području Pakraca govori podatak da je tijekom Domovinskog rata na pakračkom području razrušeno 76% stambenog fonda. Tako se Pakrac nalazi na četvrtom mjestu po razrušenosti stambenog fonda, odmah iza Vukovara (91%), Hrvatske Kostajnice (85%) i Slunja (84%).

 

  1. kolovoza 1991.
  • Avioni JNA bombardirali Osijek, te pritom ubili dvije žene i ranili nekoliko civila. – Pogođena osječka katedrala, a oštećena i velika industrijska postrojenja.
  • Suđenje četvorici civila iz Splita koji su sudjelovali u demonstracijama protiv JNA Splitu. Obavještajna vojna služba KOS poslije demonstracija otela te civile.

Pripremio Dr Marko Jukić    Foto: Youtube

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

Svečano otvoren 43. Trka na prstenac u Barbanu

Objavljeno

- datum

Sinoć je podizanjem zastave obilježen početak ovogodišnje manifestacije, 43. Trke na prstenac u Barbanu.

Tradicionalnom prolasku kroz Barban te postrojavanju sudionika mimohoda pored pozicije za podizanje zastave nazočio je velik broj stanovnika i posjetitelja. Nakon podizanja zastave predsjednik društva Trka na prstenac Dalibor Paus pročitao je imena ovogodišnjih konjanika koji su zadovoljili uvjete i mogu pristupiti natjecanjima. Njih ukupno 16 borit će se u subotu u Trci za viticu i u nedjelju u Trci na prstenac.

Tijekom večeri u Barbanu su se održali brojni sportski i kulturni događaji. Tako je s početkom u 17 sati održan malonogometni turnir na Mrzlici, a od 21 sat je započeo i turnir u briškuli.

U isto vrijeme, oko 21 sat u školi je otvorena izložba djela iz dvije mape Hede Gärtner, Vrata Istre, stvarnost & snovi i Usnuli kameni čuvari – istarski kašteli i kule. Djela nastala unutar navedenih mapa istarske umjetnice, temom su bliska upravo sredini i manifestaciji koja se ovaj vikend održava u Barbanu. Izložba se može pogledati u večernjim satima za vrijeme trajanja manifestacije Trka na prstenac.

Zabavni dio večeri zagrijali su Light House bend i DJ Nikola z Kukurini u Roy baru koji nastupaju od oko 21 sat do dugo u noć.
U subotu, 18. kolovoza održat će se Trka za viticu u 17 sati na Gradišću. Bit će to prigoda da se pogleda u kakvoj su spremi konji i konjanici te dat će naslutiti što nas možda očekuje i na vrhuncu tradicionalne konjičke manifestacije – na Trci na prstenac.

Pratite nas na:
https://www.facebook.com/trkanaaprstenac/

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno