Connect with us

PROJEKT VELEBIT

Robert Valdec: Iza migranata stoje moćne institucije s golemom financijskom logistikom

Objavljeno

- datum

Pogledajte razgovor s Robertom Valdecom, prvim hrvatskim novinarom koji donosi potpuno drugačiju priču o migrantskoj krizi i o migrantima u Bosni i Hercegovini. Valdec je obišao kampove s migrantima u Bihaću i Velikoj Kladuši gdje je otkrio nevjerojatne informacije, hrvatskoj javnosti potpuno nepoznate.

  • Odakle migrantima ogromne količine novca koje su im na raspolaganju?
  • Na koji način migranti dobivaju novac i koje uvjete za to moraju ispuniti?
  • Kako isti mobiteli i sim kartice putuju s migrantima od Turske do Njemačke, potom se vraćaju i ponovo putuju za Njemačku, ali u ruci drugih korisnika?
  • Ima li vojnog ustroja među migrantima?
  • Zašto je hrvatska policija ogorčena pisanjem domaćih medija o načinu kako tretiraju migrante?
  • Zašto u Velikoj Kladuši više u trgovinama nije moguće kupiti noževe, skalpele ili bilo što što može poslužiti kao hladno oružje?
  • Zašto se bune ljudi u Njemačkoj, Švedskoj i drugim zemljama u koje dolaze migranti?
  • Koji je scenarij migrantske krize i što Hrvatska, ali i Europa mogu očekivati u skoroj budućnosti?

Odgovore na ova i druga pitanja pogledajte u PODCASTU VELEBIT, gdje Robert Valdec detaljno opisuje niz bizarnih dogodovština, ali i zaključaka koje izvlači iz svoje bogate karijere reportera na bliskoistočnim destinacijama.

Projekt Velebit | Croative.net

Komentari

Komentari

PROJEKT VELEBIT

PODCAST VELEBIT – admiral Davor Domazet Lošo: Migrantska kriza je dio globalnog rata protiv kršćanske Europe

Objavljeno

- datum

U PODCASTU VELEBIT admiral Davor Domazet Lošo detaljno argumentira tko, kako i zašto vodi rat protiv temeljnih vrijednosti zapadne civilizacije i njenih kršćanskih vrijednosnih sustava.

♦ Zašto Sjedinjene Države stvaraju Veliku Albaniju?

♦ Je li razmjena teritorija između Srbije i Kosova srpski ili američki plan?

♦ Zašto se u Hrvatskoj ništa ne zna o združenoj vojnoj vježbi ruskih, kineskih i mongolskih trupa?

♦ Poslušajte detaljan opis najnovijeg sofisticiranog raketnog naoružanja koje predstavlja ruski odgovor na američku dominaciju flotama nosača zrakoplova.

♦ Je li dobro za Hrvatsku da se svrstava na jednu stranu u očitom zaoštravanja sukoba dviju velikih sila?

♦ Tko zapravo vlada SAD-om?

♦ Što je to duboka država?

♦ Je li Trump predsjednik koji se oteo kontroli onih koji su ga instalirali?

♦ Tko su ‘oni’, moćni financijski i politički lobiji koji drmaju svijetom?

♦ Koja je svrha migrantske krize, kako se njom upravlja i kako ju organizirana?

♦ Je li hrvatsko državno vodstvo svjesno ukupnih geopolitičkih okolnosti i je li doraslo tim izazovima?

♦ Jesu li Andrej Plenković i Kolinda Grabar Kitarović izabrani voljom hrvatskog naroda ili vanjskih centara moći, i kojih?

♦ Što predstavlja najavljeni prosvjed u Vukovaru, je li to početak sukoba u HDZ-u?

♦ Je li u pozadini cijelog ovoga globalnog sukoba duhovna borba dobra i zla?

Odgovore na ova pitanja poslušajte u PODCASTU VELBIT, u kojem je kod Marka Juriča gostovao geopolitički strateg i analitičar admiral Davor Domazet Lošo.

Marko Jurić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

PROJEKT VELEBIT

Vučić, čovjek koji se strmoglavljuje poput Srbije

Objavljeno

- datum

Pokušajmo objasniti ludilo koje ne normalnom svijetu nerazumljivo. Trenutni predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić frapantno podsjeća na pukovnika Redla, inteligentnog čovjeka koji se strmoglavio s vrhunca moći, manje-više uglavnom ne razumijevajući svijet oko sebe, uglavnom ga podcjenjujući, i to zbog vlastitih kompleksa.

Piše: Mate Bašić

Tjedan dana kasnije, čini se kako je potpuno nevažno u kojim i kakvim se okolnostima dogodio teatarski posjet srbijanskoga predsjednika Aleksandra Vučića Sjevernom Kosovu. Naime, većina srbijanskih medija (naravno, pod nadzorom njegovim ili pod nadzorom njegove Napredne strane) pokušava objasniti da je on semantičko-politički izgovorio nešto što objektivno nije, hrvatski mediji se referiraju na budalaštinu koju je izgovorio o “hrvatskoj zastavi u Kninu”, Rusima je drago da ih je spomenuo kao frendove, a zapadnoeuropski mediji kontempliraju o njegovim eskapadama gotovo kao da je “mali Tito, mali Sloba, ali sjeban, mi ga kontroliramo”, govore neke ljudi čak i u Srbiji:

Teško je, dakle, srbijanskom predsjedniku Vučiću, a još je teže Srbiji pod njegovim vodstvom, još otkako je oktroirao – politički nekorektno govoreći – lezbijku Anu Brnabić za predsjednicu svoje Vlade koja, čini se, nema blage veze što joj se događa u državi, a za prvoga potpredsjednika te iste Vlade također oktroirao  “Maloga Slobu” Ivicu Dačića, ministra vanjskih poslova, predsjednika Miloševićeva SPS-a, negdašnjega šefa policije i bivšega predsjednika te iste srbijanske vlade.

Čudnovat je to novovjeki kriptočetnički balkanizirani krug: Vučić je podrijetlom Bosanac s kompleksom djedovske ustaške konverzije, odličan student prava koji se uključio u Šešeljovu stranku, mladić koji je pucao po Sarajevu i hodao po Hrvatskoj, generalni sekretar Radikala s prvim zaposlenjem zahvaljući stranačkoj pripadnosti, ministar srbijanskoga informiranja, ministar srbijanske obrane, predsjednik Vlade, a nakraju i predsjednik države, tip koji je Šešelju oteo i preimenovao stranku zajedno s bivšim predsjednikom Srbije Tomom Grobarom Nikolićem, četničkim vojvodom, koji za najbolje suradnike ima Ivicu Dačića, predsjednika Miloševićeva SPS-a, negdašnjega ministra srbijanske policije i bivšega predsjednika Vlade, a i balavog Aleksandra Vulina uzeo je za povjerljiva suradnika, nepridospodivu osobu koja je pročedila iz vojne partije SK-Pokret za Jugoslaviju, kasnije se uključivši u Jugoslovensku levicu Mirjane supruge Slobodana Milošević, ukratko, Bože sačuvaj kakvo ludilo.

>> CIA: EVO ZAŠTO KOSOVO VRIJEDI DVAPUT VIŠE OD SRBIJE

Normalnom je svijetu to nerazumljivi ludilo, no pokušajmo ga objasniti. Trenutni predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić frapantno podsjeća na pukovnika Redla, inteligentnog čovjeka koji se strmoglavio s vrhunca moći, manje-više uglavnom ne razumijevajući svijet oko sebe, uglavnom ga podcjenjujući, i to zbog vlastitih kompleksa.

István Szabó je 1985. snimio genijalan film “Pukovnik Redl ” (eng: Colonel Redl, u njemačkom originalu: Oberst Redl, mađarski: Reld ezredes), s velikom ulogom  Klausa Maria Brandauera, a po predlošku Britanca Johna Osbornea “A Patriot for Me”.

Alfred Redl (14.03.1864. – 25.05.1913.) rodio se kao Ukrajinac, slično kao Vučić s bosanskim podrijetlom, oduševio se vojskom zbog svojega frenda  Kristof Kubinyija, slično kao Vučić sa Šešeljem, itd., a onda se uspeo do neslućenih visina u tada najmultikulturalnijoj europskoj zemlji Austro-Ugarskoj, sve dok nije tako pametan – zgasnuo.

https://en.wikipedia.org/wiki/Alfred_Redl

Hoće li se srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ugasiti poput pukovnika Redla ili ipak naopako onako kako mu ovih dana njegov negdašnji  učitelj dr. Vojislav Šešelj poručuje: “Neka se pazi, svi su srpski vladari završili u atentatu!”, polovicom je teško, a polovicom jednostavno procijeniti.

Ipak naopako onako Kosovo

Prema podacima sa CIA World Factbook, Država Kosovo bezvodna je kontinentalna balkanska zemlja koja se prostire na 10.887 četvornih kilometara, u kojoj živi 1.895.250 Kosovara, od kojih je Albanaca 92.9 posto, Bošnjaka 1.6 posto, Srba 1.5 posto, Turaka 1.1 posto, Aškalija 0.9 posto, Egipćana 0.7 posto, Gorana 0.6 posto, Roma 0.5 posto i ostalih/neopredjeljenih 0.2 posto (NOTA BENE: čini se kako su Aškalije i Egipćani neka nova samoidentificirna etnička skupina, uglavnom sačinjena od Roma/Cigana koji govore albanskim jezikom, slično pojavi da se, pod političkim pritiskom, dio etničke skupine Bunjevačkih Hrvata na sjeveru Vojvodine identificira kao zasebna, samosvojna etnička skupina Bunjevaca, dok su Gorani ili Goranci distinktivna etnička skupina bugarskog podrijetla, ali islamske vjere, u susjednoj Makedoniji zvani Torbeši).

CIA napominje kako je moguće da ovi navodi donekle govore o manjem udjelu Srba i Cigana, budući da u popis pučanstva od 2011. nije uključen većinski srpski sjever Kosova te da je isti taj popis djelomično doživio bojkot među Srbima i Romima na jugu Kosova, no u svakom slučaju, službeni su jezici albanski i srpski, pri čemu albanskim jezikom govori  94.5 posto pučanstva, bošnjačkim 1.7 posto, srpskim 1.6 posto, turskim 1.1 posto, a ostalim jezicima uključujući i romski, 1 posto pučanstva. Među njima, pripadnika islamske vjere je 95.6 posto, rimokatoličke 2.2 posto, pravoslavne 1.5 posto, a onih koji su ateisti, pripadnci drugih vjera ili se nisu izjasnili jest 2 posto, pri čemu je osobito fascinantan podatak da čak 42.57 posto stanovništva pripada dobnoj strukturi od: 0 do 14 godina – 25.01 posto (muških 246.281/ženskih 227.718), od 15 do 24 godina – 17.22 posto (muških 170.515/ženskih 155,840), do 25 do 54 godina – 42.57 posto (muških 425.815/ženskih 381.037), što Kosovare svrstava vjerojatno u najmlađu i najpotentniju populaciju na svijetu (85 posto pučanstva mlađe je od 55 godina!).

Također, prema podacima sa CIA World Factbook (od kojih se podaci na Wikipediji dijelom razlikuju, ali ja uvijek, po refleksu, više  vjerujem CIA-i nego Wikipediji, ne znam zašto, ali je tako!) kosovski BDP u 2017. je procijenjen na 19.63 milijarde američkih dolara, s godišnjim rastom od  4.1 posto, što znači da je BDP po glavi stanovnika računajući kupovnu moć, tj. PPP 2015. iznosio 9900 dolara, 2016. bio je 10.300 dolara, a 2017. 10.500 američkih dolara. Za usporedbu, Država Srbija je 2017. imala GDP od 41.47 milijardi dolara, s rastom od 1.8 posto i 15.000 dolara kupovne moći po glavi stanovnika.

Ukupne vanjske granice Države Kosovo iznose svega 714 kilometara (što je, zamislite, doslovno udaljenost najkraćim putem od Melbournea do Sydneya!), od čega 112 km granice otpada na Albaniju (Knin-Gospić), na Macedoniju 160 km (Vukovar-Virovitica), Crnu Goru svega 76 km (Plitvice-Karlovac), a na Srbiju 366 km (Vukovar-Karlovac).

Jugoslaveni tvrde: Podjela Kosova je hrvatska ideja

Upitajmo se ponovo:  hoće li se srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ugasiti poput pukovnika Redla ili ipak naopako onako kako mu ovih dana njegov negdašnji učitelj dr. Vojislav Šešelj poručuje: “Neka se pazi, svi su srpski vladari završili u atentatu!”, polovicom je teško, a polovicom jednostavno procijeniti. Jer, barem u pogledu Kosova, postoje i ne baš beznačajni teoretičari u Europskoj Uniji (tj. u dijelu EU, tzv. malenoj Hrvatskoj), pametnjakovići poput bivšega hrvatskoga predsjednika Josipovića ili poput živoga sveznadara dr. Žarka Puhovskoga, koji nastoje provući misao da – Bože dragi! – Vučić danas zapravo u djelo pokušava provesti ničiju drugu ideju, već geopolitičku i geostratešku ideju dr. Franje Tuđmana. (Protiv podjele Kosova moraju se izjasniti i NVO u RH)

Svojedobni hrvatski veleposlanik  Damir Grubiša – a o njemu je ovdje riječ, suprotiv je Ramushu Haradinaju koji bezuvjetno veli: “Podjela Kosova za mene znači rat!” – rođen je 1946. godine u Rijeci, od oca Hrvata i majke Talijanke. Studirao je pravo i političke znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je magistrirao i doktorirao političke znanosti. Nakon toga je specijalizirao međunarodne odnose na City University of New York, mirovne studije na Universite de Paix u Namouru (Belgija) i ljudska prava u Austrijskom centru za mir u Stadtschleiningu (Austrija). Predavao je komparativnu politiku i talijansko društvo i institucije na Sveučilištu u Rijeci, te europske studije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Bio je član Seminara o tranziciji jugoistočne Europe na Columbia University u New Yorku, te guest lecturer i visiting professor na Sveučilištima Talahassee i Notre Dame (SAD), Bradford (Velika Britanija), Paris 2 (Francuska), Sarajevo (Bosna i Hercegovina) i Bologna (Italija). Obnašao je razne dužnosti u hrvatskoj državnoj upravi: podtajnika za kulturu, direktora Centra za teorijska istraživanja i obrazovanje, voditelja Centra za europsku dokumentaciju, kao i na sveučilištima: prodekana na Fakultetu političkih znanosti, pročelnika Odsjeka za komparativnu politiku i predstojnika Centra za europske studije u Zagrebu, a bio je također i član Vijeća za mir i ljudska prava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Posjeduje bogato iskustvo u diplomaciji, koje je stekao kao direktor Centra za kulturu i informiranje bivše Jugoslavije u New Yorku i ataše za tisak jugoslavenskog izaslanstva pri UN-u, šef kabineta jugoslavenskog ministra vanjskih poslova, a zatim šef kabineta hrvatskog ministra vanjskih poslova, dužnost koju je obnašao istodobno s onom pročelnika Odjela za analitiku i planiranje hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova.

Dakle, taj Grubiša nedavno je – s pozicija mesićevsko-josipovićevske REGIJE – napisao:

“Ideja o podjeli Kosova nije nova: prvi ju je izrekao predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman. U vrijeme NATO-vih bombardiranja Srbije, 1999. godine, Tuđman je sazvao diplomatski zbor u Zagrebu da bi okupljenim ambasadorima izjavio kako Hrvatska predlaže podjelu Kosova na rusku i američku zonu. Tada se u diplomatskom zboru prepričavala anegdota kako je tadašnji ministar vanjskih poslova Hrvatske Mate Granić, koji se protivio toj ideji, ali se nikad nije usudio suprotstaviti Tuđmanu (Machiavelli bi rekao, kako stoji u ”Vladaru”: ”zbog svoje naravi”), naprasno najavio neko svoje međunarodno putovanje da bi izbjegao taj sastanak, svjestan štete po međunarodni imidž Hrvatske. Sastanak je protekao u Tuđmanovom monologu, a kada je on zatražio reakciju prisutnih ambasadora očekujući da će ta njegova ideja biti prihvaćena bez pogovora, američki je ambasador Bill Montgomery, u dogovoru s kolegama, uzeo riječ u ime svih, zahvalio predsjedniku kako to već nalaže diplomatska kurtoazija i obećao mu da će ambasadori hitno izvijestiti svoje vlade o tom prijedlogu. I ništa više. I tu dolazi drugi dio anegdote i poanta: na izlazu iz Predsjedničkih dvora pojavio se iznenada ministar Granić koji se isto tako naprasno vratio sa svoje hitne diplomatske misije u inozemstvu, da bi Montgomeryju bespomoćno prošaputao: ”Nije to bila moja ideja, vjerujte mi!”

Koliko se može razumjeti, pod uvjetom da su Grubišini navodi približno vjerodostojni  (ili makar iole provjerljivi?), zajedno s njegovim višekratnim fluidnim politološkim navodima:

“Neriješena pitanja stabilizacije zapadnog Balkana ne trpe nikakva odlaganja, jer se ponavlja scenarij od prije 27 godina, kada je zbrkana Europska zajednica oklijevala i pomiješanim signalima pridonijela akutizaciji krize i izbijanju ratova na tlu nekadašnje Jugoslavije. Ideja o podjeli Kosova nije nova: prvi ju je izrekao predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman. U vrijeme NATO-vih bombardiranja Srbije, 1999. godine, Tuđman je sazvao diplomatski zbor u Zagrebu da bi okupljenim ambasadorima izjavio kako Hrvatska predlaže podjelu Kosova na rusku i američku zonu  Nažalost, EU je prezauzeta svojim problemima – a najveća je nepoznanica baš sama budućnost EU, neizvjesna pred izbore za Europski parlament 2019. godine, kada Europi prijeti potop zbog mogućeg prodora populista, suverenista, ksenofoba, istočnoeuropskih klerikalističkih autokracija i neofašista. Zapadni Balkan je jedna od točaka prijepora u toj – i takvoj – kako bi rekao Tuđman, Europi. Crna rupa u mekom trbuhu Europe, kako ju je doživljavao i Winston Churchill, prijeti novom implozijom…”

Ono što znamo sigurno, jest da je idol Damira Grubiše, doktor za dijabetis (šećernu bolest) Mate brat Gorana Granić, savjetnik predsjednice RH mr. Kolinde Grabar Kitarović, a doktor Mate slabo vidi da na Kosovu nema ni šećerne trske, a nema ni Talijana i njihovih matera, u novije doba nema ni katoličkih Hrvata Janjevaca u Letnici, čini se, globalizam je posrijedi, a unutar globalizma, najlakše je matematizirati  “što je Tuđman mislio kad je mislio”. A usput, što će hrvatskoj predsjednici među savjetnicima liječnik za dijabetes, e to još treba istražiti!

Trepča radi, Beogradi se gradi – malo morgen

Republika Kosovo ima u Europi među najvećim podzemnim zalihama olova, cinka, srebra, zlata, nikla, kobalta, bakra, željeza, boksita i ugljenja. Svjetska Banka je 2017. procijenila da je riječ o potencijalnoj vrijednosti od 13.5 milijardi u mineralima, no u ovom slučaju referirajmo se na stari slogan: “Trepča radi, Beograd se gradi!”, budući da je to najvjerojatnije trenutni srbijanski problem s Kosovom.

Sjeverno Kosovo (poznato i kao Ibarski Kolašin) jest kolokvijalni naziv za prostor na sjeveru Republike Kosovo, pretežno naseljen Srbima, a koji je nakon albanskog proglašenja nezavisnosti navodno ostao pod kontrolom Vlade Srbije. Sastoji se od četiri općine: Sjeverna Kosovska Mitrovica, Zvečan, Leposavić i Zubin Potok, objašnjava Wikipedija, dok je jezero Gazivode umjetno jezero, nastalo pregrađivanjem rijeke Ibar u njegovu gornjem toku u općini Zubin Potok, na sjeveru Kosova. Njegova je duljina je 24 kilometara, a visina brane je 107 metara, izgrađene od kamenja, zemlje i gline, pa je kao takva jedna je od najvećih u Evropi, dok se omanja hidrocentrala nalazi u istoimenom mjestu.

Međutim, u čemu je problem s umjetnim jezerom Gazivode koje je namjerio simbolički posjetiti trenutni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, a dalje od toga da ta “malena hidrocentrala” navodno strujom napaja i izvankosovski dio Servie?

Prema procjenama iz 2001. godine, preostali kapacitet kompleksa Rudnika Trepča je oko 29.000.000 tona rude, od čega je  3.40 do 3.45 posto odnosno 999,000 tona olova, zatim 2.23 do 2.36 posto, odnosno 670.000 tona cinka, te 2.200 tona srebra, dok voda iz narečnih Gazivoda (!) uglavnom služi upravo za potrebe rudnika, kako je to lijepo osmišljeno još u doba komunističke Socijalističke Republike Srbije kada je Trepča proizvodila oko 80 posto minerala u cijeloj tadašnjoj glupo osmišljenoj državi SFRJ.

Brzo će i balkanske državice u EU

Kosovo je 17. veljače 2008. proglasilo neovisnost od Srbije, a do danas, više od stotinu država priznalo je neovisnost Kosova (uključujući Republiku Kinu (Tajvan), od toga i četiri države nastale na razvalinama bivše Jugoslavije: Slovenija, Hrvatska, Crna Gora i Makedonija (znači, BiH još nije, budući da ima problema sama sa sobom, pa prema tome i s Kosovom!).  https://hr.wikipedia.org/wiki/Međunarodno_priznanje_Kosova

S druge strane, prethistorijska, nebeska državica Srbija, kojoj je u Bruxellesu napovijeđeno da u EU ne će makar do 2025., trsi se sada putem dvousmeno inteligentnog Vučića i Dačića da ni država Kosovo u tom ne uspije, no svim se silama trudeći da makar Srbiji ostane Trepča, dakle industrijsko, ekonomsko srce, pluća, jetra i bubreg Kosova – ma nemoj! Kao da smo svi glupi, uključujući i pokojnoga predsjednika Tuđmana, kako misle trenutni savjetnici trenutne hrvatske predsjednice. Je, dvije samostalne daleke balkanske državice – Srbija i Kosovo – u EU idu zajedno, ili nikako!

Mate Bašić/Projekt Velebit fotoilustracija

Komentari

Pročitajte cijeli članak

PROJEKT VELEBIT

(VIDEO) PODCAST VELEBIT ekskluzivno: Svjedoci demantiraju službene podatke o logoru Jasenovac (Drugi dio)

Objavljeno

- datum

Danas, već sasvim evidentno, povijesna istina o logoru Jasenovac, svakim danom dobiva nove priloge koji razotkrivaju njegovu mitološku laž. U tom nezaustavljivom procesu nalazi se i ovaj PODCAST VELEBIT, nastavak, odnosno drugi dio snimke iskaza dvojice svjedoka logora Jasenovac Stjepana Špiranovića i Zvonka Pajora.

Špiranović i Pajor su u logoru Jasenovac proveli tri godine. Za to su vrijeme izučavali zanat i kao šegrti radili s logorašima u pogonima i radionicama tog logora. Kao šegrti zanat su izučavali od majstora logoraša, spavali u spavaonicama s logorašima te se sa svima njima družili, provodili slobodno vrijeme i radili. Njihova je priča potpuno drugačija od svega što ste imali prilike čuti iz službene historiografije, kako one jugoslavenske, komunističke, jednako tako i ove današnje, hrvatske.

Pogledajte snimke drugog dijela ekskluzivnog razgovora sa Stjepanom Špiranovićem i Zvonkom Pajorom, o čemu u studiju komentare donosi istraživač povijesti i publicist Igor Vukić, autor nedavno objavljene knjige “Radni logor Jasenovac”.

Poslušajte njihova svjedočanstva o nogometnim utakmicama i kazališnim predstavama u logoru Jasenovac, o prehrani, higijenskim uvjetima, spavaonicama, krevetima, plahtama, paketima s hranom, o radnom vremenu, o proizvodnim pogonima, o disciplini, bjegstvima, suđenjima, kaznama, savezničkim i partizanskim bombardiranjima, tifusu, liječnicima, bolnicama, zubarima, palačinkama, Dinku Šakiću, Maksu Luburiću, stražarima, ustašama, komunistima, zatvorenicima, Hrvatima, Židovima, Srbima i o “20 tisuća kozaračke djece” koje, kako kažu naši sugovornici, nikada u logoru nisu vidjeli, niti za njih čuli.

Ukratko, poslušajte u ovom PODCASTU VELEBIT sve ono što nikada niste čuli o logoru Jasenovac.

Prvi dio ove emisije možete pogledati OVDJE.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno