Connect with us

Društvo

(VIDEO) INDUSTRIJA STRAHA: Vjerojatno će vam nakon ptičje gripe, virusa Zapadnog Nila, ebole i ospica nečim drugim tjerati strah u kosti?!

Published

on

Teško se oteti dojmu da se u trenutačnoj histeriji oko ospica ne krije neki drugi interes, a koji svakako nije u korist čovjeka nego ima neki sasvim drugi cilj…

Mi smo postali čudo narod. Nekad bi onaj koji se htio malo poplašiti jednostavno otišao u kino i pogledao neki bezvezni horor film. Još, ako bi uspio uvjeriti neku curku da ide s njime, zabavi ne bi bilo kraja.

A sad? Sad nas plaše ospicama. I to koliko vidim, sad nas, kao i toliko puta do sada najviše plaše iz Jutarnjeg. Imam osjećaj da su se oni specijalizirali za plašenje naroda zaraznim bolestima. Zato, ako netko može poručiti ekipi iz Jutarnjeg da su najbolji u tome. Treba im dati neku nagradu za novinarsko plašenje godine. Toliko su se već uvježbali u plašenju naroda da se nekad mislim da možda u Jutarnjem nemaju cijeli jedan odjel specijaliziran za tako nešto.

Nego, ajd da se malo vratimo u prošlost. Znam, znam, treba se okrenuti budućnosti. Jasno mi je to, ali de da se ipak malo prisjetimo prošlosti. Makar mrvicu…

Sjeća li se tko one priče o ptičjoj gripi? Meni to smrdilo od početka. Ovi što vole plašiti ljude, raspisali se sve u šesnaest. Naslovi bili ptičja gripa ovo, ptičja gripa ono… Dakle, pojavila se bila neka ptičja gripa i odmah su išli klati sve moguće kokoši jer možda su koke dobile ptičju gripu. Ipak koke imaju perje. Panika zavladala u cijelom svijetu. Svjetska zdravstvena organizacija se izblamirala na veliko jer je proglasila nekakav peti stupanj uzbune. Sjećate se? Ili ste zaboravili kao što inače zaboravljate sve? Nema veze, podsjetit ću vas ja.

Uglavnom, kako su mediji tada izvještavali, ljudi su očekivali da će uskoro svi biti pokošeni tom “strašnom” bolešću. Na aerodromima su mjerili ljudima temperaturu i čim bi netko imao povišenu temperaturu, odmah bi ga skinuli u izolaciju. Naime, tada je zavladao trend u medicini da čim imaš temperaturu, to sigurno znači da imaš i ptičju gripu.

Inače, prije pojave tog trenda bi čovjek došao kod doktora i rekao mu da ga boli cijelo tijelo, da ima povišenu temperaturu i da malo šmrca. Tada bi mu doktor rekao neka ode doma, pije čajeve, cijedi limune i za sedam dana će proći zato što je gripa takva. Ali, kada je zavladala panika oko ptičje gripe, sve viroze su proglašavane ptičjom gripom.

A da je priča bila šuplja, bila je.

Nikome nije bilo jasno što je to nagnalo onog prvog doktora koji svakodnevno ima pacijente koji imaju gripu da baš tog prvog pacijenta testira na tu ptičju gripu. I dan danas je taj događaj ostao misterij pa evo možda kako je to izgledalo u Meksiku taj dan.

– Joj, doktore, šmrcam i kao da me netko tukao. Imam i temperaturu… – rekao je možda prvi “oboljeli” od ptičje gripe svome doktoru obiteljske medicine u Meksiku.

– Hm, meni to sumnjivo… kako možeš imati temperaturu? Nikada do sada nisam čuo da netko ima temperaturu. Daj da ti izvadim krv pa da je pošaljem na analizu da to slučajno nije neka nova bolest. – odgovorio je doktor koji se nikada nije susreo s gripom.

– A-ha. Znao sam. Imaš ptičju gripu. E, stari, ne znam što ćemo sad. Idem odmah zvati Svjetsku zdravstvenu organizaciju da proglasi pandemiju. – govori doktor uplašenom pacijentu kojemu je tog trenutka bilo žao što je došao kod takvog varalice.

– Tko tebi dade diplomu? Sigurno imaš karijeru u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Samo da ozdravim i mičem karton od tebe. – vjerojatno se mislio pacijent kojemu je kroz glavu prošlo da nije ptica dok je sisao svoju krišku limuna doma.

Na aerodromima je bila prava hajka na one koji dolaze iz Meksika.

– Eno ga. Ne daj mu da prođe… onaj, onaj je iz Meksika!!! Drž’ ga! Ne daj mu dalje!!! – čulo se po aerodromima.

– Što ćemo s ostalima iz aviona? – pitao je neki neupućeni u problematiku.

– Što s ostalima? Ostale pusti. Samo ove koji dolaze iz Meksika. – dobio bi stručni odgovor jer tada je „ptičja“ gripa dolazila samo iz Meksika i nije bilo opasnosti za druge zemlje.

– Ali, ako je ta ptičja gripa tako opasna, zar ne postoji mogućnost da je cijeli avion zaražen? Znate li vi ljudi kako je zarazna gripa? – ne bi se dao ovaj naš pripravnik koji još nije počeo primati pinku od farmaceutske industrije.

– Ostale pusti! Njih ne diraj! – dobio bi zapovijed od “uvaženih” kolega.

– A da makar ulovimo i onoga koji je sjedio pored ovoga iz Meksika? – uporan je bio ovaj.

– Rekao sam ti da ih pustiš. To je nova bolest i napada samo one iz Meksika. – derao bi se stariji kolega.

No, onda je stigla “spasonosna” vijest. Farmaceutska industrija je stvorila cjepivo još davno prije nego se pojavila ta ptičja gripa. To je bio vrhunac farmacije. Izmislili su cjepivo dok ta bolest još nije postojala. Zato je to čudo od cjepiva naš tadašnji ministar zdravstva odmah naručio. I to 400.000 doza. Da ne bi slučajno kome usfalilo. Čak se pred kamerama cijepio da bi pokazao kako on brine za naše zdravlje.

– A jesi i ministar zdravstva, svaka čast. – pomislio sam jer je već tada bila javnost upoznata da je smrtnost od te ptičje gripe jedno dvadeset puta manja nego od one naše narodne na koju smo se već navikli.

Ali, ta naša nema tu mistiku u sebi. I jest da nije tako egzotičnog imena, ali od te obične gripe u svijetu godišnje umre oko 500.000 ljudi. Ali, narod kao narod, ne zna cijeniti svoje i ono što ima pa se polakomio za tom nekom egzotičnom gripom. Sjećam se rasprava s nekim članovima obitelji koji su se isto polakomili za tom novom gripom. Svi se samo plašili te neke „ptičje“ koje se i nije trebalo bojati.

– Ipak je domaće, domaće. – nisam ja znao da ta neka ptičja gripa može biti opasnija od ove naše na koju smo se navikli.

– Žao mi je, ali opasan si za mene. Morat ću te uspavati. – kroz suze bi vlasnik kanarinca govorio svome ljubimcu.

– Koja si ti budala, pa ja nisam u životu bio izvan kaveza. Kako ću ja imati tu ptičju gripu? – mislio se kanarinac dok je slušao kako vlasnik izbezumljeno zove neke ljude preko telefona.

Kada bi došli ljudi u skafanderima i odnijeli kanarinca, cijela zgrada nije noćima spavala.

– Ne bi oni bezveze došli. Eto mu sad kanarinac. Sve nas je ugrozio… – pričalo se po kavama kako je izgledalo prevoženje kanarinca iz jedne karantene u drugu.

Malo po malo su ljudi ipak shvatili da im je bolje dobiti tu ptičju gripu nego onu običnu pa se nisu htjeli cijepiti. Neki su konačno čuli da i cjepivo protiv one obične gripe udara na srce pa su se bojali da im od tog novog cjepiva, koje je nastalo prije nego se pojavila ptičja gripa, ne narastu krila i da ne završe kao kanarinci.

Kada je završila frka s ptičjom gripom, Jutarnji list je bio toliko žalostan što više neće čime imati plašiti svoje čitatelje pa je svako malo obavještavao javnost o nekom virusu Zapadnog Nila.

– Virus Zapadnog Nila opet hara. – vrišti naslov u Jutarnjem.

Tu i tamo bi netko otišao provjeriti što je to virus Zapadnog Nila i kada bi shvatio da je to bolest koja je toliko opasna da je možete preboliti, a da niste niti znali da je imate, samo bi se nasmijao kakvim glupostima se bave u Jutarnjem.

– U Hrvatskoj zabilježen virus Zapadnog Nila. – ustrajan bi bio Jutarnji, ali ljudi naučeni na to što oni pišu se nisu obazirali.

– Eh, taj Jutarnji! Možda sam ga već prebolio, a oni nas plaše tim virusom Zapadnog Nila. – ljudi su počeli odmahivati rukom.

No, nakon nekih pet godina kada su već svi mislili da više nitko normalan neće vjerovati Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji smišlja se novi plan.

– Jel’ sad vrijeme? – dogovaraju se u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.

– Aha.

– Ali ne vjeruju nam ljudi više. Previše smo se izblamirali s ptičjom gripom.

– Ma, de, kada im spomeneš ebolu, ljudi prestanu razmišljati.

– Kako ćemo to napraviti?

– Ma, samo ćemo slati obavijesti da ljudi umiru i gotovo.

– Mogli bi prenositi “zaražene” od zemlje do zemlje?

– A jesi se dobro sjetio, svaka čast. Tako ćemo povećati paniku.

– Što ćemo s onima koji ukazuju da od obične gripe umre 500.000 ljudi?

– Ma, tko ih šljivi. Ljudi se ne boje obične gripe, ali od ebole im se gaće tresu.

U travnju 2014. godine se počelo puštati u medije da se ebola otela kontroli. Kao da je ptica pa leti zrakom. Eto, otelo se… i sad leti.

– Ma, to je u Africi. Tamo ima ebole već 40 godina i još se nije proširila. – opušten je narod uz subotnju kavicu na terasi omiljenog kafića.

I stvarno, nitko se nije obazirao na ebolu jer je u Africi i daleko je. Onda se ekipa iz Svjetske zdravstvene organizacije sjetila kako će pojačati paniku.

– Da sad vidimo tko će nas ignorirati?! – radosno su trljali ruke što su se sjetili odličnog plana.

– A jes’ čuo da su onog Amerikanca prenijeli u Ameriku? – odjednom se počelo pričati po kavama.

– Jesam, hm, kad bolje razmislim, sve me strah da se ne proširi. Iz Afrike teško može doći do nas, ali iz Amerike… baš si me zabrinuo.

Kad su iz Svjetske zdravstvene organizacije shvatili da su napravili pun pogodak krenulo se s transportom diljem svijeta. Ipak je to ebola i nek narod crkaje od straha.

– Eno su neki dan prenijeli jednog u Kanadu. – ide opet priča u kafiću.

– Ma, daj, zezaš?

– Ne zezam. Eno su i u Španjolsku prebacili jednog.

– Hm, sad me stvarno frka. Dobro da nisu i kod nas prebacili kojeg.

Neki bi se na kavicama pitali kako se uopće prenosi ta ebola od koje strahuje cijeli svijet pa bi pronašli da se širi putem krvi i tjelesnim izlučevinama.

– Ček, ček, ta hemoragijska groznica… men’ to poznato zvuči. – kaže jedna starija gospođa.

– Ajoj, pa toga ima već dugo kod nas! Sad si me sjetila. Skoro svaki dom zdravlja ima obavijest o hemoragijskoj groznici u svojim čekaonicama. – lupi se po čelu njen susjed koji je često kod doktora.

– Jel’ to ono što zovu mišja groznica? – pita starija gospođa.

– Jest, to je mišja groznica. – kaže joj susjed.

– Ahaaa… znači peri ruke prije jela kao što kaže Bog preko Mojsija. – razmišlja na glas starija gospođa.

– A i ne liježi sa svakim, jer je opasno kao i sida. – prebacuje na seks susjed.

– Ma, nisam niti prije lijegala, pa neću ni sada. – ne dopušta provokacije starija gospođa.

– Jesil’ ti vidjela susjeda kako se o sidi više ne govori? – nastavlja susjed.

– Ah, nije politički korektno govoriti o sidi kada sida napada najčešće homoseksualce, narkomane i promiskuitetne osobe. Mogli bi dobiti tužbu zbog diskriminacije. Zato o sidi ne pišu. A i ne čitaju Stari Zavjet. – vraća gospođa priču na Mojsijev zdravstveni odgoj za koji bezbožnici ne žele niti čuti.

Uskoro je glavna vijest bila da je u Zagrebu moguće napraviti karantenu za jednog bolesnika od ebole i svi su smireni. Ako budu dvojica zaraženih, ne znaju što će s njima. Ne zna se da li će dobiti krevet na kat ili će se izmjenjivati. Dok jedan bude u šatoru, ovaj će biti u toplom. Pa sljedeći dan se zamijene.

– Vratio se iz Afrike i sada je na promatranju. – javljaju mediji.

– A kakvo je to promatranje?

– Pa, on sam sebi mjeri temperaturu i ako mu ne bude dobro, mora se hitno javiti nadležnom liječniku. – smiruju hrvatsku javnost iz ministarstva zdravlja, a narod se sve više pitao rade li oni to namjerno ili se samo prave da ne znaju što rade.

Tada je postojala mogućnost da tko god bi dobio mišju groznicu, moglo mu se dogoditi da mu dijagnosticiraju ebolu. Slično kao što je bilo i s ptičjom gripom.

– Može li doktore meni obična gripa? – rekao bi tada pacijent.

– Ne može. Za ptičju gripu dobijemo nagradne bodove od Svjetske zdravstvene organizacije. Sestro, piši: ptičja gripa. – ne bi se dao doktor.

Uglavnom, u sedam mjeseci od ebole je umrlo nekih 3500 ljudi. Jednostavna matematika kaže da od ebole dnevno umre nekih sedamnaest ljudi. Za razliku od te strašne ebole od koje je cijeli svijet strepio, od obične gripe dnevno umre nekih 1400 ljudi. Znači u tri dana više ljudi umre od obične gripe nego od ebole u sedam mjeseci. Ali, gripa je naša domaća bolest. Nje se ne bojimo. Ebola je strašna. Ipak je glavna grana gospodarstva uvoz.

S obzirom da je od ebole umrlo njih najviše iz dvije afričke zemlje, koje su i najviše pogođene epidemijom, a znamo da oni nemaju baš nešto razvijene vodovodne cijevi pa se ne mogu tako često okupati kao što se mogu europljani, postavlja se pitanje zašto se toliko pumpala javnost?!

Zašto je Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji bilo u interesu da najavljuje koliko će od ebole umrti ljudi u sljedećih nekoliko mjeseci? Možda da bi se što više njih cijepilo?

Neki su tada govorili da cjepivo protiv ebole već postoji. Zanimljivo. Četrdeset godina nema cjepiva i sad odjednom u par mjeseci već je bilo spremno?!

Neki su tada upozoravali da je problem što je to cjepivo napravljeno na bazi živoga virusa bjesnila, tako da se ne zna hoće li oni koji se usljed histerije budu cijepili, postati bijesni.

Također su neki, kao što sam ja, upozoravali da je to mogao i biti cilj cijele te priče i s obzirom na informacije koje nam je davala Svjetska zdravstvena organizacija nije trebalo biti nimalo čudno da smo gledali hodajuće zombije koji su usljed cijepljenja dobili bjesnoću i takvi krenuli napadati zdrave ljude.

I tako, odjednom se prestalo pričati i pisati o eboli. Muk. Tišina. Nitko ništa. Jel’ zanima ikoga kako se to riješilo? Ma, koga će to brinuti kad ima toliko bolesti da svake godine mogu izluđivati narod. Pogotovo one koji se ne cijepe. Ih, ti su najgori. Njih treba toliko isprepadati da požele primiti po tri, četiri doze odjednom.

P.S.

Na internetu već godinama postoji snimka koju je snimio New York Times. Kao, otišli napraviti reportažu i neki lik umire od ebole. Kamera sve to snima. Čovjek koji je upravo umro ima kožu glatku kao da je beba, a ne da boluje od ebole. Ali, nema veze, lik kaže da je umro i svi trebaju vjerovati da je umro. Onda njegov otac govori nešto, ali nigdje suze što je izgubio sina. Ono, upravo mu umro sin, a on smireno u kameru govori kao da je to najnormalnije. Tada, vjerojatno radi dramaturgije dolaze svemirci. Znate oni što se obuku u skafandere i prskaju nečim kao kada se prska korov, ali ovi dezinficiraju prostor. I taman kada izlaze iz dvorišta u kojem je ovaj čovjek tek umro, pred kraj ovog priloga taj lik sada sjedi živ?! Čovjeka koji je čudesno oživio imate na 3:18. Možda je čovjeku dojadilo ležati na zemlji pa sjeo da se malo odmori?! Ne znam hoće li netko u montaži dobiti otkaz zbog toga što ga nije izrezao, ali hvala mu za tu snimku. Znači, lik umre, dođu svemirci i poprskaju antikorovom i ovaj oživi?! Ma, nema što… e, bola od smijeha.

E, da… obratite pozornost na zadnje kadrove i kako lik nosi novac u desnoj ruci. Tako to ide, uzmi novac i bježi…?!

Tekst: Elvis Duspara/Nacija.hr

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno