Connect with us

Društvo

(VIDEO) INDUSTRIJA STRAHA: Vjerojatno će vam nakon ptičje gripe, virusa Zapadnog Nila, ebole i ospica nečim drugim tjerati strah u kosti?!

Objavljeno

- datum

Teško se oteti dojmu da se u trenutačnoj histeriji oko ospica ne krije neki drugi interes, a koji svakako nije u korist čovjeka nego ima neki sasvim drugi cilj…

Mi smo postali čudo narod. Nekad bi onaj koji se htio malo poplašiti jednostavno otišao u kino i pogledao neki bezvezni horor film. Još, ako bi uspio uvjeriti neku curku da ide s njime, zabavi ne bi bilo kraja.

A sad? Sad nas plaše ospicama. I to koliko vidim, sad nas, kao i toliko puta do sada najviše plaše iz Jutarnjeg. Imam osjećaj da su se oni specijalizirali za plašenje naroda zaraznim bolestima. Zato, ako netko može poručiti ekipi iz Jutarnjeg da su najbolji u tome. Treba im dati neku nagradu za novinarsko plašenje godine. Toliko su se već uvježbali u plašenju naroda da se nekad mislim da možda u Jutarnjem nemaju cijeli jedan odjel specijaliziran za tako nešto.

Nego, ajd da se malo vratimo u prošlost. Znam, znam, treba se okrenuti budućnosti. Jasno mi je to, ali de da se ipak malo prisjetimo prošlosti. Makar mrvicu…

Sjeća li se tko one priče o ptičjoj gripi? Meni to smrdilo od početka. Ovi što vole plašiti ljude, raspisali se sve u šesnaest. Naslovi bili ptičja gripa ovo, ptičja gripa ono… Dakle, pojavila se bila neka ptičja gripa i odmah su išli klati sve moguće kokoši jer možda su koke dobile ptičju gripu. Ipak koke imaju perje. Panika zavladala u cijelom svijetu. Svjetska zdravstvena organizacija se izblamirala na veliko jer je proglasila nekakav peti stupanj uzbune. Sjećate se? Ili ste zaboravili kao što inače zaboravljate sve? Nema veze, podsjetit ću vas ja.

Uglavnom, kako su mediji tada izvještavali, ljudi su očekivali da će uskoro svi biti pokošeni tom “strašnom” bolešću. Na aerodromima su mjerili ljudima temperaturu i čim bi netko imao povišenu temperaturu, odmah bi ga skinuli u izolaciju. Naime, tada je zavladao trend u medicini da čim imaš temperaturu, to sigurno znači da imaš i ptičju gripu.

Inače, prije pojave tog trenda bi čovjek došao kod doktora i rekao mu da ga boli cijelo tijelo, da ima povišenu temperaturu i da malo šmrca. Tada bi mu doktor rekao neka ode doma, pije čajeve, cijedi limune i za sedam dana će proći zato što je gripa takva. Ali, kada je zavladala panika oko ptičje gripe, sve viroze su proglašavane ptičjom gripom.

A da je priča bila šuplja, bila je.

Nikome nije bilo jasno što je to nagnalo onog prvog doktora koji svakodnevno ima pacijente koji imaju gripu da baš tog prvog pacijenta testira na tu ptičju gripu. I dan danas je taj događaj ostao misterij pa evo možda kako je to izgledalo u Meksiku taj dan.

– Joj, doktore, šmrcam i kao da me netko tukao. Imam i temperaturu… – rekao je možda prvi “oboljeli” od ptičje gripe svome doktoru obiteljske medicine u Meksiku.

– Hm, meni to sumnjivo… kako možeš imati temperaturu? Nikada do sada nisam čuo da netko ima temperaturu. Daj da ti izvadim krv pa da je pošaljem na analizu da to slučajno nije neka nova bolest. – odgovorio je doktor koji se nikada nije susreo s gripom.

– A-ha. Znao sam. Imaš ptičju gripu. E, stari, ne znam što ćemo sad. Idem odmah zvati Svjetsku zdravstvenu organizaciju da proglasi pandemiju. – govori doktor uplašenom pacijentu kojemu je tog trenutka bilo žao što je došao kod takvog varalice.

– Tko tebi dade diplomu? Sigurno imaš karijeru u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Samo da ozdravim i mičem karton od tebe. – vjerojatno se mislio pacijent kojemu je kroz glavu prošlo da nije ptica dok je sisao svoju krišku limuna doma.

Na aerodromima je bila prava hajka na one koji dolaze iz Meksika.

– Eno ga. Ne daj mu da prođe… onaj, onaj je iz Meksika!!! Drž’ ga! Ne daj mu dalje!!! – čulo se po aerodromima.

– Što ćemo s ostalima iz aviona? – pitao je neki neupućeni u problematiku.

– Što s ostalima? Ostale pusti. Samo ove koji dolaze iz Meksika. – dobio bi stručni odgovor jer tada je „ptičja“ gripa dolazila samo iz Meksika i nije bilo opasnosti za druge zemlje.

– Ali, ako je ta ptičja gripa tako opasna, zar ne postoji mogućnost da je cijeli avion zaražen? Znate li vi ljudi kako je zarazna gripa? – ne bi se dao ovaj naš pripravnik koji još nije počeo primati pinku od farmaceutske industrije.

– Ostale pusti! Njih ne diraj! – dobio bi zapovijed od “uvaženih” kolega.

– A da makar ulovimo i onoga koji je sjedio pored ovoga iz Meksika? – uporan je bio ovaj.

– Rekao sam ti da ih pustiš. To je nova bolest i napada samo one iz Meksika. – derao bi se stariji kolega.

No, onda je stigla “spasonosna” vijest. Farmaceutska industrija je stvorila cjepivo još davno prije nego se pojavila ta ptičja gripa. To je bio vrhunac farmacije. Izmislili su cjepivo dok ta bolest još nije postojala. Zato je to čudo od cjepiva naš tadašnji ministar zdravstva odmah naručio. I to 400.000 doza. Da ne bi slučajno kome usfalilo. Čak se pred kamerama cijepio da bi pokazao kako on brine za naše zdravlje.

– A jesi i ministar zdravstva, svaka čast. – pomislio sam jer je već tada bila javnost upoznata da je smrtnost od te ptičje gripe jedno dvadeset puta manja nego od one naše narodne na koju smo se već navikli.

Ali, ta naša nema tu mistiku u sebi. I jest da nije tako egzotičnog imena, ali od te obične gripe u svijetu godišnje umre oko 500.000 ljudi. Ali, narod kao narod, ne zna cijeniti svoje i ono što ima pa se polakomio za tom nekom egzotičnom gripom. Sjećam se rasprava s nekim članovima obitelji koji su se isto polakomili za tom novom gripom. Svi se samo plašili te neke „ptičje“ koje se i nije trebalo bojati.

– Ipak je domaće, domaće. – nisam ja znao da ta neka ptičja gripa može biti opasnija od ove naše na koju smo se navikli.

– Žao mi je, ali opasan si za mene. Morat ću te uspavati. – kroz suze bi vlasnik kanarinca govorio svome ljubimcu.

– Koja si ti budala, pa ja nisam u životu bio izvan kaveza. Kako ću ja imati tu ptičju gripu? – mislio se kanarinac dok je slušao kako vlasnik izbezumljeno zove neke ljude preko telefona.

Kada bi došli ljudi u skafanderima i odnijeli kanarinca, cijela zgrada nije noćima spavala.

– Ne bi oni bezveze došli. Eto mu sad kanarinac. Sve nas je ugrozio… – pričalo se po kavama kako je izgledalo prevoženje kanarinca iz jedne karantene u drugu.

Malo po malo su ljudi ipak shvatili da im je bolje dobiti tu ptičju gripu nego onu običnu pa se nisu htjeli cijepiti. Neki su konačno čuli da i cjepivo protiv one obične gripe udara na srce pa su se bojali da im od tog novog cjepiva, koje je nastalo prije nego se pojavila ptičja gripa, ne narastu krila i da ne završe kao kanarinci.

Kada je završila frka s ptičjom gripom, Jutarnji list je bio toliko žalostan što više neće čime imati plašiti svoje čitatelje pa je svako malo obavještavao javnost o nekom virusu Zapadnog Nila.

– Virus Zapadnog Nila opet hara. – vrišti naslov u Jutarnjem.

Tu i tamo bi netko otišao provjeriti što je to virus Zapadnog Nila i kada bi shvatio da je to bolest koja je toliko opasna da je možete preboliti, a da niste niti znali da je imate, samo bi se nasmijao kakvim glupostima se bave u Jutarnjem.

– U Hrvatskoj zabilježen virus Zapadnog Nila. – ustrajan bi bio Jutarnji, ali ljudi naučeni na to što oni pišu se nisu obazirali.

– Eh, taj Jutarnji! Možda sam ga već prebolio, a oni nas plaše tim virusom Zapadnog Nila. – ljudi su počeli odmahivati rukom.

No, nakon nekih pet godina kada su već svi mislili da više nitko normalan neće vjerovati Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji smišlja se novi plan.

– Jel’ sad vrijeme? – dogovaraju se u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.

– Aha.

– Ali ne vjeruju nam ljudi više. Previše smo se izblamirali s ptičjom gripom.

– Ma, de, kada im spomeneš ebolu, ljudi prestanu razmišljati.

– Kako ćemo to napraviti?

– Ma, samo ćemo slati obavijesti da ljudi umiru i gotovo.

– Mogli bi prenositi “zaražene” od zemlje do zemlje?

– A jesi se dobro sjetio, svaka čast. Tako ćemo povećati paniku.

– Što ćemo s onima koji ukazuju da od obične gripe umre 500.000 ljudi?

– Ma, tko ih šljivi. Ljudi se ne boje obične gripe, ali od ebole im se gaće tresu.

U travnju 2014. godine se počelo puštati u medije da se ebola otela kontroli. Kao da je ptica pa leti zrakom. Eto, otelo se… i sad leti.

– Ma, to je u Africi. Tamo ima ebole već 40 godina i još se nije proširila. – opušten je narod uz subotnju kavicu na terasi omiljenog kafića.

I stvarno, nitko se nije obazirao na ebolu jer je u Africi i daleko je. Onda se ekipa iz Svjetske zdravstvene organizacije sjetila kako će pojačati paniku.

– Da sad vidimo tko će nas ignorirati?! – radosno su trljali ruke što su se sjetili odličnog plana.

– A jes’ čuo da su onog Amerikanca prenijeli u Ameriku? – odjednom se počelo pričati po kavama.

– Jesam, hm, kad bolje razmislim, sve me strah da se ne proširi. Iz Afrike teško može doći do nas, ali iz Amerike… baš si me zabrinuo.

Kad su iz Svjetske zdravstvene organizacije shvatili da su napravili pun pogodak krenulo se s transportom diljem svijeta. Ipak je to ebola i nek narod crkaje od straha.

– Eno su neki dan prenijeli jednog u Kanadu. – ide opet priča u kafiću.

– Ma, daj, zezaš?

– Ne zezam. Eno su i u Španjolsku prebacili jednog.

– Hm, sad me stvarno frka. Dobro da nisu i kod nas prebacili kojeg.

Neki bi se na kavicama pitali kako se uopće prenosi ta ebola od koje strahuje cijeli svijet pa bi pronašli da se širi putem krvi i tjelesnim izlučevinama.

– Ček, ček, ta hemoragijska groznica… men’ to poznato zvuči. – kaže jedna starija gospođa.

– Ajoj, pa toga ima već dugo kod nas! Sad si me sjetila. Skoro svaki dom zdravlja ima obavijest o hemoragijskoj groznici u svojim čekaonicama. – lupi se po čelu njen susjed koji je često kod doktora.

– Jel’ to ono što zovu mišja groznica? – pita starija gospođa.

– Jest, to je mišja groznica. – kaže joj susjed.

– Ahaaa… znači peri ruke prije jela kao što kaže Bog preko Mojsija. – razmišlja na glas starija gospođa.

– A i ne liježi sa svakim, jer je opasno kao i sida. – prebacuje na seks susjed.

– Ma, nisam niti prije lijegala, pa neću ni sada. – ne dopušta provokacije starija gospođa.

– Jesil’ ti vidjela susjeda kako se o sidi više ne govori? – nastavlja susjed.

– Ah, nije politički korektno govoriti o sidi kada sida napada najčešće homoseksualce, narkomane i promiskuitetne osobe. Mogli bi dobiti tužbu zbog diskriminacije. Zato o sidi ne pišu. A i ne čitaju Stari Zavjet. – vraća gospođa priču na Mojsijev zdravstveni odgoj za koji bezbožnici ne žele niti čuti.

Uskoro je glavna vijest bila da je u Zagrebu moguće napraviti karantenu za jednog bolesnika od ebole i svi su smireni. Ako budu dvojica zaraženih, ne znaju što će s njima. Ne zna se da li će dobiti krevet na kat ili će se izmjenjivati. Dok jedan bude u šatoru, ovaj će biti u toplom. Pa sljedeći dan se zamijene.

– Vratio se iz Afrike i sada je na promatranju. – javljaju mediji.

– A kakvo je to promatranje?

– Pa, on sam sebi mjeri temperaturu i ako mu ne bude dobro, mora se hitno javiti nadležnom liječniku. – smiruju hrvatsku javnost iz ministarstva zdravlja, a narod se sve više pitao rade li oni to namjerno ili se samo prave da ne znaju što rade.

Tada je postojala mogućnost da tko god bi dobio mišju groznicu, moglo mu se dogoditi da mu dijagnosticiraju ebolu. Slično kao što je bilo i s ptičjom gripom.

– Može li doktore meni obična gripa? – rekao bi tada pacijent.

– Ne može. Za ptičju gripu dobijemo nagradne bodove od Svjetske zdravstvene organizacije. Sestro, piši: ptičja gripa. – ne bi se dao doktor.

Uglavnom, u sedam mjeseci od ebole je umrlo nekih 3500 ljudi. Jednostavna matematika kaže da od ebole dnevno umre nekih sedamnaest ljudi. Za razliku od te strašne ebole od koje je cijeli svijet strepio, od obične gripe dnevno umre nekih 1400 ljudi. Znači u tri dana više ljudi umre od obične gripe nego od ebole u sedam mjeseci. Ali, gripa je naša domaća bolest. Nje se ne bojimo. Ebola je strašna. Ipak je glavna grana gospodarstva uvoz.

S obzirom da je od ebole umrlo njih najviše iz dvije afričke zemlje, koje su i najviše pogođene epidemijom, a znamo da oni nemaju baš nešto razvijene vodovodne cijevi pa se ne mogu tako često okupati kao što se mogu europljani, postavlja se pitanje zašto se toliko pumpala javnost?!

Zašto je Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji bilo u interesu da najavljuje koliko će od ebole umrti ljudi u sljedećih nekoliko mjeseci? Možda da bi se što više njih cijepilo?

Neki su tada govorili da cjepivo protiv ebole već postoji. Zanimljivo. Četrdeset godina nema cjepiva i sad odjednom u par mjeseci već je bilo spremno?!

Neki su tada upozoravali da je problem što je to cjepivo napravljeno na bazi živoga virusa bjesnila, tako da se ne zna hoće li oni koji se usljed histerije budu cijepili, postati bijesni.

Također su neki, kao što sam ja, upozoravali da je to mogao i biti cilj cijele te priče i s obzirom na informacije koje nam je davala Svjetska zdravstvena organizacija nije trebalo biti nimalo čudno da smo gledali hodajuće zombije koji su usljed cijepljenja dobili bjesnoću i takvi krenuli napadati zdrave ljude.

I tako, odjednom se prestalo pričati i pisati o eboli. Muk. Tišina. Nitko ništa. Jel’ zanima ikoga kako se to riješilo? Ma, koga će to brinuti kad ima toliko bolesti da svake godine mogu izluđivati narod. Pogotovo one koji se ne cijepe. Ih, ti su najgori. Njih treba toliko isprepadati da požele primiti po tri, četiri doze odjednom.

P.S.

Na internetu već godinama postoji snimka koju je snimio New York Times. Kao, otišli napraviti reportažu i neki lik umire od ebole. Kamera sve to snima. Čovjek koji je upravo umro ima kožu glatku kao da je beba, a ne da boluje od ebole. Ali, nema veze, lik kaže da je umro i svi trebaju vjerovati da je umro. Onda njegov otac govori nešto, ali nigdje suze što je izgubio sina. Ono, upravo mu umro sin, a on smireno u kameru govori kao da je to najnormalnije. Tada, vjerojatno radi dramaturgije dolaze svemirci. Znate oni što se obuku u skafandere i prskaju nečim kao kada se prska korov, ali ovi dezinficiraju prostor. I taman kada izlaze iz dvorišta u kojem je ovaj čovjek tek umro, pred kraj ovog priloga taj lik sada sjedi živ?! Čovjeka koji je čudesno oživio imate na 3:18. Možda je čovjeku dojadilo ležati na zemlji pa sjeo da se malo odmori?! Ne znam hoće li netko u montaži dobiti otkaz zbog toga što ga nije izrezao, ali hvala mu za tu snimku. Znači, lik umre, dođu svemirci i poprskaju antikorovom i ovaj oživi?! Ma, nema što… e, bola od smijeha.

E, da… obratite pozornost na zadnje kadrove i kako lik nosi novac u desnoj ruci. Tako to ide, uzmi novac i bježi…?!

Tekst: Elvis Duspara/Nacija.hr

Komentari

Komentari

Društvo

Preminula Aretha Franklin. Poslušajte neke od njezinih najljepših pjesama

Objavljeno

- datum

Aretha je bila jedna od najnagrađivanijih pjevačica u glazbenoj povijesti, a osvojila je čak 18 Grammyja, uključujući jedan za životno postignuće…

Jučer je u 77. godini života, nakon duge i teške borbe s rakom gušterače, preminula američka pjevačica kraljica soula Aretha Franklin. Aretha je jedna od najnagrađivanijih pjevačica u glazbenoj povijesti; osvojila je čak 18 Grammyja, koji je najveća godišnja glazbena nagrada koju svake godine dodjeljuje američka Akademija za diskografsku umjetnost i znanost.

Ostvarila je reputaciju najuglednije gospel, soul i R&B umjetnice i dobila svoju zvijezdu na holivudskoj stazi slavnih. Njezin je glas čak proglašen ‘prirodnim dobrom’ (natural resource) države Michigan.

Aretha je kći poznatog baptističkog propovjednika Clarence LaVaughn Franklin. Od njezine rane dobi glazbi su je poučavale zvijezde gospela kao što su Mahalia Jackson i Clara Ward.

Za glazbenicom tuguje njezina obitelj i obožavatelji diljem svijeta. Pokoj vječni daruj joj, Gospodine.   U nastavku možete poslušati neke od njezinih najljepših pjesama:

Vedrana Prka; Book.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

(VIDEO) Prava istina o društvenim mrežama: Ovaj video će vam otvoriti oči!

Objavljeno

- datum

Ovaj video pokazuje istinski prikaz društvenih mreža kao i način na koji oni utječu na naše živote i na živote mlađih generacija.

Danas je vrlo lako potpasti pod utjecaj svijeta tehnologije i društvenih medija. Ponekad smo toliko koncentrirani na ekrane ispred sebe da prestanemo primjećivati svijet oko nas.

Na primjer, jeste li ikada bili u restoranu i pogledali malo uokolo da biste opazili skupinu prijatelja u kojoj svatko drži mobitel u ruci? To je danas vrlo uobičajen prizor.

Netko bi pomislio da će nas društvene mreže učiniti društvenijima, no čini se da oni na nas imaju drugačiji efekt. Previše smo skoncentrirani na svoje ekrane tako da ignoriramo odnose koji se odvijaju ispred nas. Ovaj video pokazuje istinski prikaz društvenih mreža kao i način na koji oni utječu na naše živote i na živote mlađih generacija.

Ljudi će danas bez ikakvih problema davati svoje informacije i objavljivati ih na internetu gdje će pisati različite osobne stvari. Ipak, kada dođe do interakcije ”licem u lice”, komunikacija staje. Čini se kako je ovo u suprotnosti sa svime onime što društvene mreže promiču.

Ipak, s porastom broja pametnih telefona i činjenicom da djeca danas u sve ranijoj dobi imaju pristup mobitelima, postoji opravdan strah da će se ovaj trend samo nastavljati.

Ovo je snažna izjava koja će vas navesti na to da na trenutak odložite svoj pametni telefon i da uživate u jednostavnim stvarima koje nam je Bog dao. Tako nam je drago što se ova poruka počela širiti. Idući puta kada budete bili ”na mreži” sjetimo se svi ovoga govora i nemojmo zaboraviti na svijet oko nas.

Izvor: Novi život

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

SRBIJA PRIJETI RATOM: Mračni Vulin poručio ‘Velika Albanija’ znači rat

Objavljeno

- datum

Nema slobodne i suverene zemlje bez snažne Vojske, a naša pozicija i u pregovorima o Kosovu i Metohiji biće jača u onoj meri u kojoj bude jačala i naša Vojska, izjavio je danas ministar obrane Srbije Aleksandar Vulin i naveo da se on već jasno i glasno izjasnio za razgraničenje.

“Smatram da treba zaustaviti širenje ‘velike Albanije’, najopasnije političke ideje na prostoru Balkana. ‘Velika Albanija’ znači rat, i to ne samo rat sa Srbijom i Srbima, već paljenje Crne Gore, Makedonije, možda i Grčke, a sigurno Srbije. Hoćete li da je zaustavimo ili nećete, ili da sačekamo na neki drugi vremenski raspored zvijezda i sila”, upitao je Vulin.

On je na Televiziji Hepi rekao da po pitanju razgraničenja još ništa nije dogovoreno, jer su najveće svjetske sile protiv toga, o čemu, kaže, svjedoči i izjava njemačke kancelarke Angele Merkel donosi Priznajem.hr.

“Oni hoće nezavisno i cjelovito Kosovo. Vučić se drznuo ući u borbu i i kazati im da to Kosovo nije ni nezavisno, a da ne smije biti ni cjelovito, da ne može biti tako. On ima tu hrabrost, a svi su protiv njega. Najveći broj svjetskih sila jesu protiv njega, i protiv ovakvih ideja”, naglasio je Vulin.

Kaže i da najveće svjetske sile hoće da opravdaju 1999. godinu, jer razgraničenje na KiM bi značilo da NATO agresija nije bila po pravu i pravdi i da na taj način priznaju da je ta agresija bila akt nasilja, pravnog i svakog drugog.

Prema njegovim riječima, to bi značilo da priznaju i zločine na KiM i da za njih neko mora odgovarati i biti kažnjen.

“Mi smo u jednom političkom i povijesnom trenutku kada možemo pomoći nekome tko mijenja povijest, mislim na Vučića, a možemo mu i odmoći. Svako od nas će stajati pred poviješću. Ja vjerujem da je ovo obnova srpske državnosti i zaustavljanje širenja ”velike Albanije” i zato ću činiti sve da pomognem”, zaključio je ministar Vulin. Priznajem.hr | Tanjug | HMS |Croative

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno