Connect with us

Društvo

VELIKI POVRATAK AMERIKE NA BALKAN: Jedino čvrsto uporište za sada, je – ALBANIJA

Published

on

Nakon brojnih analiza američkih i britanskih think-thankova koje su se u protekloj godini svesredno bavile Balkanom, na potezu su „domaći“ kauboji ili politički akteri koji zacrtane planove, „preporuke“ za rasplet regionalne krize napokon moraju provesti.

Geopolitičke odnose na Zapadnom Balkanu, pored (malignog) ruskog utjecaja, usložnjava i pojava Kine koja na ovim prostorima nikad nije bila prisutna, te novi, turbulentni američki odnosi s Turskom, državom koja kontrolira neke od najvažnijih geopolitičkih pozicija u svijetu – Bospor i Dardanele donose analizu dr. sc. Jadranka Polović i Mario Stefanov u geopolitika.news.

>> PROMJENA GRANICA: Zbog ovog je Amerika smjestila Balkan na zabrinjavajuće mjesto mogućih prijetnji!

Albanski premijer Edi Rama, nedavno je u kosovskom Parlamentu, predstavio ideju o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici Albanije i Kosova, zajedničkim diplomatskim predstavništvima, kao i o izboru zajedničkog predsjednika. Ideja zajedničke budućnosti Kosova i Albanije, iznijeta prigodom obilježavanja desetogodišnjice neovisnosti Kosova, simbolizira nacionalno jedinstvo i neodvojiv politički interes dviju zemalja da objedine teritorij. Politički lideri obje zemlje žele to učiniti prije mogućeg ulaska Kosova i Albanije u EU (?), budući da isto neće biti moguće nakon pridruživanja. Odnosi između Kosova i Albanije već sada su vrlo intenzivni u različitim područjima političke, gospodarske i kulturne suradnje, granica između dvije zemlje praktički ne postoji, a Rama je najavio i stvaranje jedinstvenog obrazovnog sustava, kao i jedinstveno zajedničko tržište bez ograničenja i carina.

Plan integracije Albanaca u Veliku Albaniju

Plan integracije Albanaca u Veliku Albaniju ili „prirodnu“ Albaniju pripremljen je već krajem 90-tih godina, unutar Albanske akademije znanosti. Plan ima nekoliko faza – prva je svakako sjedinjenje Albanije s Kosovom, zatim sa zapadnom Makedonijom (Ilirida), slijedi integracija Albanaca na jugu Srbije (Dardanija), istovremeno s Albancima na prostoru Crne Gore (Malesija). Sjeverni dio Grčke (Ćemerija) zadnji je na redu. Projekt Velike Albanije iza kojeg stoje sve dosadašnje posthladnoratovske administracije Sjedinjenih Država, Velike Britanije, ali i Turske, te Njemačke, praktično i pravno već je realiziran, budući da granice između Kosova i Albanije, kao i granica između Kosova i zapadne Makedonije, zapravo ne postoje. Pored znatnog dijela zapadne Makedonije, Velika Albanija poseže i za južnim i istočnim djelovima Crne Gore (Ulcinj i djelovi općina Plav i Rožaje), nakon čega ostaje otvoreno pitanje doline Preševa u južnoj Srbiji (Preševo, Bujanovac, Medveđa) te grčki južni Epir koji trebaju biti pripojeni novoj „velikoj“ državi.

>> AMERIKA U BIH: VRIJEME JE ZA DAYTON 2? Američki kongresmen pismom državnom tajniku SAD-a: Izborni zakon u BiH je neustavan!

Ovaj plan ugrađen je u „Tiransku platformu“, polazište albanskih političkih stranaka u Makedoniji u procesu formiranja vlade Zorana Zaeva. U platformi se zahtijeva uvođenje albanskog kao službenog jezika, što je i izglasano u makedonskom Sobranju, promjena Ustava (proglašenje autonomije „Iliride“), zastave i obilježja Makedonije. Predsjednik Ivanov odbio je potpisati Zakon o upotrebi jezika. Smatra ga neustavnim, zbog čega ga je vratio u parlament na treće čitanje. Makedonija, nadalje, treba postići kompromis s Grčkom oko imena, međutim, „u priču“ mogu biti uključene brojne geopolitičke kalkulacije, budući da je za Grčku, Makedonija ipak brana pred velikoalbanskim, pa i velikobugarskim zahtjevima. Kako bilo, etnička podjela Makedonije je u tijeku, Albanija, osobito njen predsjednik Edi Rama nastoji da se do ovogodišnje proslave 140-te godišnjice „Prizrenske lige“ (koja će se obilježiti na svim balkanskim prostorima na kojima žive Albanci), Kosovo i zapadna Makedonija kulturološki i ekonomski (neformalno i politički) integriraju. Naime, nakon što Makedonija po ubrzanom postupku uđe u NATO, svi Albanci s izuzetkom dvije općine na prostoru južne Srbije živjet će na jednom političkom i sigurnosnom prostoru.

Albanski lobby u SAD-u, vojan baza Bondsteel i povijesni cilj

Stvaranje „prirodne“ ili velike Albanije podupiru Sjedinjene Američke Države koje na Kosovu imaju jednu od navećih vojnih baza u ovom dijelu Europe (Bondsteel). U SAD-u djeluje vrlo snažan albanski lobi koji ima razgranate veze i s demokratima i s republikancima, a uz čiju je potporu albanska politika stigla na vrata povijesnog cilja objedinjavanja nacionalnih teritorija. Velika Albanija svakako je vrlo važna za Sjedinjenje Države – nakon ulaska Crne Gore u NATO konačno bi se zatvorio balkanski procjep u strateškom rasporedu SAD-a i NATO-a na jugoistoku Europe, te onemogućila projekciju ruskih interesa na prostoru Zapadnog Balkana.

Rusko-srbijanski odgovor

U tom kontekstu, sve se češće i vrlo otvoreno govori o projektu Velike Albanije za koji je Zapad očito dao „zeleno svjetlo“, međutim, u opticaju su i drugi velikodržavni projekti poput Velike Srbije. Naime, srpski ministar obrane, Aleksandar Vulin, izazvan Raminim razmišljanjima, uzvratio je: „Srbija treba naći odgovor na pitanje – kako zaustaviti stvaranje Velike Albanije. Vulin smatra kako je došlo vrijeme za rješavanje nacionalnog pitanja Srba na prostoru bivše Jugoslavije koje Srbija u posljednja dva desetljeća nije uspjela riješiti. „Albanski faktor na Balkanu je jedinstven, s jasnim idejama i pravcima. Srbija ne može sebi dozvoliti stvaranje „Velike Albanije“, te da njene granice određuju drugi, navodi, te dodaje, da u tom kontekstu, Srbija traži rješenje, ne s Prištinom, već s Tiranom.

Jelena Milić: Aktivirano balkansko bure baruta

Njegove je riječi komentirala Jelena Milić, direktorica Centra za euro-atlantske integracije. U intervjuu za VOA Srbija, Milić navodi da raspolaže vjerodostojnim informacijama prema kojima su Beograd i Priština postigli tajni dogovor o podjeli Kosova, odnosno da se odnosi između Srbije i Kosova riješe mimo Bruxelleskog sporazuma, razmjenom teritorija. Retorika ministra Vulina, navodi, poklapa se s projektom Velike Srbije. To je postala zvanična politika vlade Srbije, rekla je Minić, te dodala da razloge pojačanih tenzija u regiji vidi i u činjenici „da je Srbija predala svoje većinsko vlasništvo u industrijama nafte i plina u strane ruke. Naime, Gazprom i naftna industrija Srbije, strana su kompanija koja ima svoj korporativni sustav koji je napravio paralelnu sigurnosnu strukturu usred Srbije.

Mihail Aleksandrov: „Rusija može izbiti na Balkan, pregazivši Bugarsku i Rumunjsku“

Srpski mediji navode da je ruski predsjednik Vladimir Putin, nakon Ramine izjave koja predviđa ujedinjenje Kosova i Albanije, diplomatskim kanalima odaslao ozbiljno upozorenje NATO-u i Ediju Rami u kojem se navodi da se „ne igraju vatrom“. U slučaju početka realizacije Velike Albanije, Rusija bi Srbiji pripojila sjever Kosova i Republiku Srpsku, te takvu Veliku Srbiju pripojila Euroazijskoj uniji. Dodaju da je to glavni sadržaj poruke koju je u Beograd donio Sergej Lavrov. Prema riječima Mihaila Aleksandrova, eksperta Centra za vojno-politička istraživanja Moskovskog instituta za međunarodne odnose „Rusija može izbiti na Balkan, pregazivši Bugarsku i Rumunjsku“, što je pomalo neobična teza. Lavrov je svečano otvorio Centar za ruske studije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, pri čemu je potpisan Memorandum o znanstvenoj suradnji između FPN i Instituta za međunarodne odnose u Moskvi. MGIMO nije samo znanstvena i obrazovna institucija, radi se o velikoj istraživačkoj korporaciji kojoj je Srbija, kao i regija od izuzetnog značaja.

Novo preslagivanje snaga na jugoistoku Europe rezultiralo je i pojačanom aktivnošću američkih i britanskih obavještajnih službi na prostoru zapadnog Balkana. Prije nekoliko dana u Srbiji je uhićeno osam stranih državljana koji su neovlašteno snimali ili ulazili u nekoliko vojnih objekata. Osobitu je pozornost izazvalo snimanje dronom zgrade bivšeg Generalštaba, sada Vojno-obavještajne i vojno sigurnosne agencije, zbog čega su uhićeni dva Amerikanca i dvije Ukrajinke. Predsjednik Vučić iznio je podatak da je u Beogradu uhićen i američki specijalac koji je pripadao obavještajnoj skupini koja je tragala za Bin Ladenom u Afganistanu. Radi se o Danielu Corbettu, bivšem američkom marincu, pripadniku elitne jedinice Navy SEAL, koji je naoružan uhićen u „sigurnom“ stanu u Beogradu. Corbett je suradnik Jaya Footlika, bivšeg specijalnog izvjestitelja za bliskoistočna pitanja u vrijeme mandata predsjednika Clintona

Susret direktora MI6 Alexa Janger s Vučićem 

Treba napomenti da se i direktor britanske obavještajne službe M16, Aleks Janger, najuglednije obavještajne službe na svijetu, početkom veljače odlučio sastati s predsjednikom Vučićem, vrlo vjerojatno kako bi ga privolio da se odrekne vojne neutralnosti, prihvati ulazak u NATO, te da se napokon odrekne veza s Rusijom. Velika Britanija nesumnjivo slijedi novu strategiju Sjedinjenih Država prema regiji u kojoj   Europska unija nije uspjela ništa napraviti u zatvaranju ruskog i kineskog prodora prema jugoistoku Europe. EU je pokazala da tijekom imigrantske krize zbog unutarnjih neslaganja i otimanja za vlastite ekonomske probitke pojedinih, najmoćnijih članica nije u stanju osigurati ni vlastite granice, a kamoli jugoistok Europe, strateški bitan pristup koridoru koji povezuje Europu sa Bliskim istokom i Azijom.

Ipak, preslagivanje granica na jugoistoku Europe (ne samo na Zapadnom Balkanu) nikako ne može biti miran proces, ako do toga dođe, zasigurno će izazvati nove krvave ratne sukobe na prostoru regije. Uostalom, rat je za vojno-industrijski kompleks koji ima velik utjecaj na vlade i Zapada i Istoka, zapravo, vrlo unosan biznis, globalni akteri samo tragaju za novim tržištima ili novim ratištima, a u trenutnim okolnostima regija je idealna prilika.

Mami li Rusija svoje protivnike u opaku balkansku klopku … bliskoistočna ratna drama biti tek amatersko šaketanje!

Jugoistočna Europa na vanjskom obodu  i važnim ulaznim vratima središnje kopnene mase Euroazije, srca svijeta ili Mackinderova Heartlanda, oduvijek je imala i u budućnosti će imati iznimno geostrateško značenje. Danas se ta spojnica Europe, Bliskog istoka i srednje Azije, premrežena važnim transportnim rutama i prometnim koridorima, našla u žarištu borbe regionalnih i globalnih sila za uspostavu i kontrolu novih pravaca transporta nafte i plina iz energetski bogatih prostora srednje Azije i kaspijskog bazena prema Europskoj uniji.

Ruska politika vrši pažljivo odmjereni pritisak na taj strateški važan europski prilaz koridoru prema Bliskom istoku, još uvijek propitujući reakcije druge strane. Je li  Zapad ostavio politički i vojno nepokriven balkanski prostor, mami li Rusija svoje protivnike u opaku balkansku klopku za koju će, ukoliko se ustinu ratno aktivira,  bliskoistočna ratna drama biti tek amatersko šaketanje. Ukoliko i zaključi da na prostoru Balkana ne može realizirati svoje interese ili da bi cijena bila previsoka, ruskoj politici preostaje opcija daljneg zaoštravanja i otvaranja političke i ratne krize koju ukoliko ne može, uopće i ne mora kontrolirati. Na žalost, balkansko krizno žarište je samodostatno i samoobnovljivo, nije ga potrebno dodatno stimulirati. Jednom pokrenuto potpuno bi zatvorilo europski prilaz strateškom koridoru planirane integracije EU i Bliskog istoka. Tako bi Rusija, bez potrebe neposrednog vojnog angažmana na europskim, balkanskim vratima koridora i usporednim nastavkom direktne vojne intervencije na bliskoistočnim vratima u Siriji, ugrozila oba prilaza budućoj geopolitičkoj cjelini Europe i Bliskog istoka. Naime, uspješna bi realizacija ovog koncepta, konačno blokirala ruski pristup Europi i Sredozemlju. S druge strane, SAD i ključni europski saveznici svjesni su da je došao trenutak konačnog geopolitičkog oblikovanja regije u skladu sa zapadnim geoekonomskim i geopolitičkim interesima, te potiskivanja ruskih regionalnih opcija.

>> Amerika spremna i na rat za Europu!?

Diplomatskim i vojnim povratkom SAD-a na jugoistok, uslijedit će novi ciklus geopolitičkog preslagivanja kroz odlučna i žestoka sučeljavanja i vjerojatne oružane obračune, dakako, preko regionalnih posrednika (proxy partnera) zapadnih i ruskih strateških interesa. Sasvim je izgledna i geopolitički logična situacija istodobnog sukoba na bliskoistočnim, sirijskim i na europskim, balkanskim vratima koridora prema bliskoistočnim prostorima. Nesmetanu projekciju interesa najmoćnijih europskih država i njihovih američkih saveznika prema bliskoistočnim prostorima i cijeloj regiji MENA (Sjeverna Afrika i Bliski Istok), svakim danom sve više ugrožavaju ne samo, s ruskim opcijama povezana srpska politika kreirana u Beogradu i distribuirana preko Banja Luke, nego i ukupna geopolitička nedefiniranost balkanskih prostora.

Jedino  uistinu čvrsto i stabilno uporište američke i europske politike na Balkanu ovoga trenutka je Albanija kao članica NATO-a, a koja će u nastavku balkanske političke  dinamike odigrati jednu od ključnih uloga.

Kako Europska očito nije bila sposobna osigurati američke i europske geostrateške interese, Washington je pokrenuo agendu velikog povratka na Balkan. Ona će imati velike posljedice i za regiju i za Europsku uniju. Mnogo grublji način realizacije ciljeva kojim se služi Washington za razliku od Bruxellesa koji se oslanja na meku moć, lako bi mogao na jugoistoku Europe izazvati niz kauzalno povezanih sukoba, možda čak i oružanih. Iz svega postoji vjerojatnost stvaranja kontroliranog kaosa koji će na kraju američka politika riješiti u skladu sa svojim temeljnim interesima. (dr. sc. Jadranka Polović i Mario Stefanov/Geopolitika)

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno