Connect with us

Dr. Marko Jukić

UZDAJ SE U GOSPODINA I ČINI DOBRO: Don Ante MATELJAN

Objavljeno

- datum

 Razgovor s don Antom Mateljanom, duhovnim asistentom Podružnice HKLD-a Split 

Povod za ovaj razgovor je obilježavanje 25-te godišnjice rada Podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (HKLD) Podružnice Split, čiji je don Ante Mateljan duhovni asistent 21 godinu. Prof. dr. sc. Ante Mateljan je redovni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, autor 15 knjiga, više od 90 znanstvenih i stručnih članaka.

Prof. dr. sc. Ante Mateljan, u Podružnici od milja zvan don Ante,  bio je više godina zamjenik a kasnije i glavni urednik časopisa „Crkva u svijetu“, bio je prodekan i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta, pastoralni je suradnik u župi Sv. Spasa u Splitu (Mejaši), obavljao je i danas obavlja brojne dužnosti u Crkvi.

U ožujku 1997. godine je imenovan za duhovnog asistenta HKLD-a Podružnice Split i od tada neumorno radi u Podružnici: drži predavanja, organizira hodočašća, duhovne obnove, izlete i obiteljske dane članova i njihovih obitelji.  Kao član HKLD-a slobodan sam napisati da je uloga don Ante bila nezamjenjiva jer je on održavao kontinuitet aktivnosti, kada bi se liječnici umorili don Ante bi održao predavanje, organizirao predavanje gosta i tako punih 21 godinu.

Prof. dr. sc. Ante Mateljan

Don Ante, kakvo je vaše iskustvo kao duhovnika Podružnice Split Hrvatskog katoličkog liječničkog društva? Jeste li umorni, s obzirom na svekolike aktivnosti?

Na početku iskreno hvala na pozivu za ovaj razgovor s povodom, jer naša Podružnica HKLD-a upravo slavi 25. obljetnicu osnutka. Iskreno govoreći, prošlo je puno vremena od kad sam započeo ovu službu pa neka sjećanja izblijede. Ipak, mogu reći da sam Bogu zahvalan što mi je, preko pok. nadbiskupa mons. Ante Jurića, “uvalio” ovu službu, jer mi je tako pružio priliku da bolje osjetim ljudsku i kršćansku dobrotu i zauzetost mnogih liječnika, medicinskih sestara i zdravstvenog osoblja u brizi za bolesne i potrebne, te da shvatim koliko je potrebna duhovna skrb ne samo za bolesnike, nego i za sve koji njima služe. Što se pak umora tiče, iskrene duše mogu reći kako je, nakon četvrt stoljeća, vidljiva potreba za obnovom. Naime, generacija koja je od početka osnivanja HKLD-a nosila djelovanje Podružnice pomalo zalazi u godine. Još malo pa će nas dobar dio otići u mirovinu. Nužno je stoga pomlađivanje Društva, što neće biti jednostavno, jer okolnosti života i djelovanja u liječničkom poslu zahtijevaju takvu profesionalnu zauzetost koja ostavlja malo prostora za veći angažman u slobodnom vremenu. Dakako, smatram da se primiče vrijeme da Podružnica potraži i nove sile na duhovnom planu.

Svake godine organizirate duhovnu obnovu, u Splitu i diljem županije, za članove HKLD-a i članove njihovih obitelji. Kako doživljavate ta druženja?

Kao duhovnik smatram da mi je prvotna zadaća pomoći članovima Društva u duhovnoj izgradnji. Duhovne obnove držim neizostavnim dijelom djelovanja jednog ovakvog katoličkog laičkog društva, a svećenik je osoba koja se treba pobrinuti za organiziranje i sadržaj duhovnih obnova. Naše duhovne obnove, koje se redovito odvijaju sredinom adventa i sredinom korizme, te proslave blagdana svetog Luke, zaštitnika liječnika, od mnogih članova Društva lijepo su primljene, što se vidi i po sudjelovanju kada se redovito okupi barem pedesetak članova. Nastojimo da duhovne obnove budu najprije duhovne, sa duhovnim nagovorom, prigodom za slavlje sakramenta pomirenja i pokore (ispovijedi), te euharistijskim slavljem. Uz to, od samoga početka želja nam je bila da na duhovne obnove pođemo u koje svetište ili župu po našoj Nadbiskupiji. Tako nam se pružila prilika da pohodimo mjesta gdje inače ne bismo sami otišli. Moram ovdje iskreno zahvaliti brojnim svećenicima i njihovim suradnicima koji su nas uvijek lijepo primali, pa i pogostili. Na tim susretima zaista smo se bliže upoznali, povezali i osjetili kao jedna obitelj, te stekli dragocjeno iskustvo međusobnog povjerenja, kao i spremnosti za pomoć u svakoj potrebi.

Don Ante drži misu u crkvice sa slikom Gospe od Milosti  (stari grad u Sinju)

Zahvaljujući vama članovi Podružnice su posjetili mjesta na kojima prije nikada nisu bili, posjetili su spomenike nulte kategorije koji su važni za identitet naroda: crkvu sv.  Marije  u Biskupiji, Bribirsku glavicu, crkvu Sv. Spasa, te mjesta na kojima su bili ali nisu dovoljno znali o njima. Domoljublje je jako prisutno među članovima Podružnice, zar ne?

Svima je poznato da liječnici dosta putuju po svijetu, sudjelujući na simpozijima i kongresima koji se tiču njihove struke. A na dohvat ruke nam je toliko lijepih i za našu nacionalnu i kršćansku povijest dragocjenih mjesta sa vrijednim spomenicima, da bi bilo šteta ne iskoristiti priliku i zajedno ih posjetiti. Ako je duhovni dio povezan uz to da smo “katoličko” Društvo, onda je domoljublje povezano uz ono “hrvatsko”. Jedno i drugo smo nastojali uvijek držati na pameti i ne smetnuti s uma. Čini mi se da je to posebno važno u vremenima i okolnostima kad se pravo i iskreno domoljublje ponižava i često s najviših instanci zapravo izruguje. Domoljublje je krepost i vrjednota koju treba čuvati, argumentirano braniti i s punim uvjerenjem, a rekao bih i zanosom, prenositi mlađim naraštajima. Jer tko na ispravan način ne poštuje i ljubi svoje, neće znati poštivati i tuđe. A domoljublje se potvrđuje upravo kroz iskustvo koje se stiče također i pohodom značajnim mjestima i spomenicima, gdje se mogu čuti i autentična svjedočanstva živih ljudi, a ne politički frizirane priče.

Obiteljska druženja su bili posebni doživljaji u prirodi, kao što je bilo u Vrlici i na izvoru rijeke Cetine, u Ričicama, u Krasnom, na Braču, na Kupresu, Rami-Šćitu, na Kamešnici i Vrdovu, na Zelovu, u Livnu, Kistanjama, Zadvarju, Unešiću, Metkoviću, Škabrnji i mnogim drugima. Što planirate u budućnosti? 

Redovito smo to činili svake godine na početku školskih praznika u lipnju, na jedan od državnih blagdana, kad su liječnici malo slobodniji od svojih obveza. To smo nazvali “Obiteljski dan” i povezali sa druženjem članova naših obitelji. Ako se išta pokazalo vrijednim truda i dragocjenim za produbljenje našega zajedništva, onda je to upravo “Obiteljski dan”, redovito obilježen duhovim i domoljubnim sadržajem, te opuštenom atmosferom kroz druženje u prirodi. Priroda ima u sebi moć da nas opusti i otvori nam oči za ono što često zaboravljamo vidjeti. Priroda svojom ljepotom svjedoči o Božjoj veličini i dobroti, upućuje nas na poniznost i skromnost, te nas oplemenjuje i otvara nam srce za iskrenu radost. Nažalost, posao i brojne obveze udaljuju nas od prirode, a tko se posve udalji od prirode kao da više nema ni pravi osjećaj za duhovno, božansko. Nije Isus bez razloga išao moliti u prirodu. Nabrojili ste brojna mjesta gdje smo na našim obiteljskim izletima bili, a vidi se da je sve to zapravo jako blizu. Sigurno ima i drugih krasnih prostora koje vrijedi posjetiti. Mi se svake godine na Upravnom odboru dogovaramo gdje ćemo na duhovne obnove i za Obiteljski dan. Ako Bog da, ove godine bismo se spustili na more, želimo posjetiti svetište Gospe Loretske u Primoštenu te obići primoštenski i rogoznički kraj. Ovdje svakako valja spomenuti kako su nam pri organiziranju ovih događanja uvijek bili pri ruci liječnici rodom iz kraja koji posjećujemo, a u suradnji sa svećenicima uvijek organiziramo i bogat zajednički stol, po čemu smo – tako nam kažu – postali prepoznatljivi među svim Podružnicama.

Don Ante drži svetu misu pored rijeke Cetine (Kostanje)

Članovi HKLD-a na izletu (Obiteljski dan)

Organizirali ste hodočašće u Rim, Svetu zemlju, Lurd, Fatimu i svetišta u Hrvatskoj. Oni koji su bili na hodočašćima znaju da ste i vodič, uz turističkog vodiča, koji ništa ne propušta slučaju. Recite nam nešto o tim hodočašćima.

Na poticaj članova Društva svakih nekoliko godina organizirali smo po jedno hodočašće, koje se uvijek pokazalo lijepim i dragocjenim. Istina, nije jednostavno naći prikladno vrijeme koje bi svima odgovaralo, ali ipak smo uspjeli, na zadovoljstvo svih sudionika. Moram spomenuti kako nam je u tome od velike pomoći bila gospođa Nataša Bulić iz agencije ICHTYS koja je specijalizirana za hodočašća. Nikada ne bih usudio sam poduzeti nešto takvo jer sam svjestan zahtjevnosti toga posla. No, kad je Nataša s nama onda zaista nemam brige jer znam da će sve biti uredno, na vrijeme, duhovno i puno bogatih sadržaja. Tako je i bilo na našem posljednjem hodočašću u Fatimu, kad smo posjetili Lisabon, Santarem, Nazare, Coimbru, Bragu, Porto i Santiago de Campostela. Ne bih za sebe rekao da sam nekakav turistički vodič, nego se samo nastojim dobro pripremiti za svako hodočašće. Na poticaj gospođe Nataše Bulić složio sam hodočasničke vodiče za Rim (to mi i nije bilo preteško jer sam tamo živio i studirao) te Lurd i Fatimu, koji su ujedno molitvenici i liturgijski priručnici koje bismo uvijek podijelili sudionicima hodočašća, što se pokazalo jako korisnim. Ako dragi Bog da, na pameti nam je još jedno hodočašće, po svoj prilici sljedeće godine, ali o tome više kad detalje definiramo na Upravnom odboru Podružnice. Svakako, smatram da su hodočašća vrijedna i potrebna ne samo kao pohod nekom svetištu, nego kao blagoslovljena prigoda da se čovjek odvoji od svakodnevnice, da ima dovoljno vremena za sebe, za osobnu i zajedničku molitvu, za pogled u vlastitu sadašnjost i budućnost koja je pred njim, a sve to pred licem Gospodnjim. Svako hodočašće je na neki način obnova našega životnog putovanja, te duhovno osvježenje. 

Don Ante drži svetu misu pored rijeke Cetine (Kostanje)

Sveta misa u pustinji (Sveta zemlja)

Budući da silan tehnološki napredak i mnogobrojne nove mogućnosti dijagnostike i liječenja predstavljaju nove izazove za liječničku struku, posebno u etičkom smislu, kako vidite ulogu katoličkog liječnika?

Odgovor na ovo pitanje sigurno bi bolje dao netko stručniji u pitanjima etike i kršćanske moralne teologije. Ipak mogu spomenuti da su toliko očiti i jasni veliki izazovi na etičkom području, da se je u novije vrijeme oblikovala jedna posebna grana etike, nazvana “bioetika”, odnosno etika života. Liječnik je, već po načelima izraženim u Hipokratovoj zakletvi, dužan braniti i podržavati život od začeća do naravne smrti. To također jasno stoji i u Statutu Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, gdje se kaže da će se liječnik katolik ravnati prema moralnim načelima nauka Katoličke Crkve. To se odnosi kako na odbacivanje svega što se protivi zaštiti i promicanju ljudskoga života, pa i na način priziva savjesti, tako i na promicanje autentične liječničke etike i kršćanskog moralnog nauka u liječničkoj praksi. Činjenica je da neke zakonske odredbe, pogotovo nametnute od EU i nadnacionalnih struktura moći, ne poštuju etička načela i direktno se protive naravnom moralnom zakonu, oslanjajući se na antropologiju koja je u bitnoj suprotnosti s kršćanskim gledanjem na dostojanstvo ljudske osobe kao Božjega stvorenja i “slike Božje” u ovome svijetu. Simpozij što smo ga zajedno sa Katoličkim bogoslovnim fakultetom Sveučilišta u Splitu organizirali pod naslovom “Ecce homo! Medicinski i teološki pristupi” upravo je impostiran u tom smislu, da eminentni liječnici i teolozi osvijetle današnju situaciju suvremenog čovjeka i društva pod antropološkim – medicinskim i teološkim – vidom, u čemu presudnu ulogu imaju etička pitanja. Naša Podružnica ovim temama uvijek je poklanjala posebnu pažnju, što se dobro vidi iz naslova brojnih predavanja i nekoliko znanstvenih simpozija koja smo organizirali kroz proteklo razdoblje.

Prof. Mateljan uredili ste Zbornik radova za Simpozij koji će se održati povodom 25-te godišnjice djelovanja, također ste uredili monografiju Podružnice HKLD-a Split povodom 25. godišnjice, može te li nam nešto reći o tom zborniku i monografiji.

Znanstveni skup “Ecce homo! Medicinski i teološki pristupi” ima kao osnovu kršćansku pobožnost Isusovoga križnog puta, odnosno njegovih 14 postaja sa završnom postajom uskrsnuća. Na tu ideju došao je naš aktivni član i nekadašnji predsjednik Podružnice izv. prof. dr. sc. Kajo Bućan, a upravni odbor ju je objeručke prihvatio i potrudio se da sve što je potrebno i organizira. Uključujući uvodnu i zaključnu riječ radi se o 32 predavanja, odnosno znanstvena i stručna rada u kojima se, imajući na pameti zajedničku nit koja u događaju Isusove muke, smrti i uskrsnuća prepoznaje nepravdu, bolest, patnju, suosjećanje, pomoć, padove i konačno umiranje i samu smrt, analiziraju pojedine vidove ljudske patnje, bolesti, suosjećanja, pomoći, umiranja i smrti. Dakako, s jedne strane je medicinski, a s druge strane je teološki vid koji sve to stavlja u kontekst vjere, nade i ljubavi, te konačno otajstvo života, patnje, bolesti i smrti osvjetljuje objavom Kristova uskrsnuća. Želja nam je bila da do samog simpozija prikupimo sve radove i objavimo ih u zborniku, jer nam se čini da će biti od koristi ne samo liječnicima i teolozima, nego svima koji traže odgovore na pitanja o smislu života, trpljenja i smrti, te o utemeljenju nade u vječni život u Božjoj ljubavi. 

Što se pak tiče Monografije prigodom 25. obljetnice HKLD Podružnice Split ona je, moglo bi se reći, zapravo jedna vrsta spomenice. U tekstualnom dijelu, nakon pozdravnog slova o. nadbiskupa mons. dr. Marina Barišića i uvodne riječi sadašnje predsjednice Podružnice doc. dr. sc. Meri Matijaca, sadrži nekoliko osvrta na nastanak i djelovanje HKLD u Splitu, što ih potpisuju uz sadašnju i prethodni predsjednici Podružnice, dr. sc. Anton Marović, izv. prof. dr. sc. Ivo Jurić i izv. prof. dr. sc. Kajo Bućan. Naša vrijedna članica dr. Danijela De Micheli Vitturi opisala je suradnju sa središnjicom HKLD-a u Zagrebu, sa drugim Podružnicama i bliskim udrugama, poput Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara. Vi ste se, doc. dr. sc. Marko Jukić, potrudili opisati stručnu djelatnost, a ja sam se zadržao na duhovnim aktivnostima u Podružnici. Drugi dio je kronologija djelovanja kroz 25 godina, navedena ne samo da se sve ono što smo radili ne zaboravi, nego i da posluži kao primjer i poticaj nama za dalje, a i za pomoć drugima koji traže impulse za aktivnosti u svojim Podružnicama. Na kraju je jedna meditacija, pod nazivom “Molitva za liječnika”, te zaključna riječ prof. dr. sc. Ane Planinc Peraica, predsjednice HKLD-a. Dakako, monografija ne bi to bila bez fotografija koje zorno svjedoče o našim aktivnostima, predavanjima, druženjima, duhovnim obnovama, obiteljskim izletima i hodočašćima. Ovom prilikom zahvaljujem svima koji su savjetom, tekstovima i fotografskim materijalom pomogli da oblikujemo ovu, vjerujem lijepu monografiju, kao i gospođi Ani Bodrožić koja je sve to krasno grafički oblikovala. Uvjeren sam da će je svi naši članovi uzeti u ruke i rado se prisjetiti lijepih trenutaka koje smo zajedno proveli.

Na kraju izražavam vam veliku zahvalnost u svoje ime i ime članova naše Podružnice za silan trud tijekom 21 godine vašeg rada. Zahvaljujemo vam na potpori članovima Društva koji su se, nažalost, našli u teškim situacijama. Želim da i dalje, uz Božju pomoć, budete naš duhovni asistent.

Hvala i vama na ovoj prigodi koju ste mi pružili da progovorim nekoliko riječi o našoj Podružnici i njezinom djelovanju. Ujedno iskreno zahvaljujem svim članovima koji su se uvijek spremno odazivali svakom pozivu za pomoć, osobito osobama u potrebi, kao i članovima našega Društva i njihovim obiteljima u teškim trenucima. Neka nam Gospodin svima podari milost da trajno ostvarujemo ono što stoji u naslovu naše monografije: Uzdaj se u Gospodina i čini dobro! Dao Bog da tako bude.

Razgovor vodio dr. Marko Jukić, član HKLD-a

Komentari

Komentari

Dr. Marko Jukić

Obitelj danas

Objavljeno

- datum

Foto: Guiainfantil.com

U prigodi Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji (Split, Solin 15.-16. rujna 2018.)

Živimo u svijetu koji svojim postupcima uništava obitelj, razara temeljnu jedinicu društva zbog profita, vlasti i osobnog bogaćenja. Uništavanjem obitelji u društvu se stvaraju novi odnosi, nastaje zajednica izgubljenih koji su izgubili svoj identitet, svoje dostojanstvo. Vladarima svijeta trebaju radnici na različitim poslovima za ostvarivanje što većeg profita pa se teži stvaranju robova koji nemaju obiteljske obveze. Veličaju se individualne slobode koja se svodi na izražavanje mišljenja (vrijeđanje) preko društvenih mreža, javno opijanje, nedolično ponašanje i razgolićivanje. Potiče se neodgovorno ponašanje, potiče se hedonizam, razvrat – seksualne slobode, potiču se zajednice koje nisu prirodne i preko medija se napada obitelji kao nešto konzervativno, preživjelo. Rezultati opisanog ponašanja su gubitak ljudskog dostojanstva, život bez ljubavi, život bez odgovornosti za sebe i društvo, spolne bolesti, ovisnost i nasilje. U tom svijetu nema ljubavi, nema empatije, nema žrtve za drugoga, nema dostojanstva, nema poniznosti, nema milosrđa dakle svega onoga što čini jednu normalnu katoličku obitelj. Egoizam i hedonizam su sveli „čovjeka“ na razinu koja je ispod životinjske razine. Uništavanjem obitelji stvara se svijet oholosti, svijet bludnih radnju, razvrata, ovisnosti, svijet silnog egoizma, svijet izgubljenih.

Cape Town, South Africa

Lijevo-liberalni mediji stvaraju javno mišljenje, hvale istomišljenike, napadaju neistomišljenike i vrše cenzuru svega što nije u skladu s njihovim svjetonadzorom i tako mijenjaju društvo. Ti mediji promiču kulturu smrti umjesto kulture života, protive se dobroj tradiciji i vjeri. Ističe se sloboda i demokracija ali ona kako je oni shvaćaju. Oni osuđuju pojedince i cijele narode ako ne promiču njihovu liberalnu filozofiju. Sloboda i demokracija koju određuju Europske komisije, koje vrednuju mediji i društvene mreže najčešće nemaju veze s istinskom slobodom i demokracijom. To je diktatura određenih skupina a ne istinska sloboda i demokracija. Sloboda je odgovorno ponašanje a nije diktatura niti anarhija kako nam se nameće. Građani glasuju na izborima ali bez stvarnog učinka jer postizborne koalicije mijenjaju rezultate glasovanja pa je upitno čemu takvi izbori.

Današnja liberalna filozofija uzdiže pojedinca na razinu Boga kojemu nitko nije potreban, dovoljan je sam sebi jer on je Bog. Oni potiču oholost, profit, želju za vlašću, hedonizam i ovisnost. Liberalni filozofi današnjice žele uništiti obitelj, žele poniziti čovjeka uništavajući njegovo dostojanstvo osuđujući domoljublje i vjeru. Silna želja za uspjehom, slavom i bogaćenjem je mnoge poznate i uspješne uništila. Oholost, konzumiranje alkohola i droge, razvratan život i život bez mjere su rezultirali propašću slavnih a i njihovih obitelji. Da su ti slavni pojedinci bili Bogobojazni, da su poštivali kršćanski nauk, da su bili ponizni i milosrdni danas bi bili sretni a ne mrtvi.

Napadi masmedija na obitelj su stalni i manifestiraju se na različite načine. Obitelj se uništava nemogućnošću odgoja djece (rad nedjeljom, rad u smjenama, rad izvan mjesta stanovanja), edukacijom koja negira Boga i prirodne zakone te promicanjem kulturu smrti umjesto kulture života. Cilj liberalne kapitalističke filozofije je stvaranje novog robovlasničkog sustava u kojem građani imaju „prava“ ali nema načina da ih ostvare.

Ako ovaj svijet želi opstati mora zaštititi obitelj kao zajednicu muškarca i žene, mora omogućiti roditeljima (obitelji) da odgajaju svoju djecu u duhu odgovornosti, tolerancije i prirodnih zakona. Za našu sredinu djecu treba odgajati u duhu kršćanske tradicije, vjere. Odgoj se stječe u obitelji a ne u školama i na fakultetima, u školama i na fakultetima se stječu znanje i vještine za neko zanimanje.

Obitelj podrazumijeva obveze: podizanje novog naraštaja, skrb za starije članove obitelji, pomoć članovima kojima je pomoć potrebna. Ljubav je čvrsta poveznica unutar obitelji, poveznica muža i žene i treba je poticati, njegovati kao što cvijet treba zalijevati. Odgoj i ljubav koju pruža obitelj ne mogu dati vrtići, starački domovi ili neke druge ustanove. Život je za većinu obitelji težak, borba za egzistenciju otežava funkcioniranje obitelji (nemogućnost razgovora, nemogućnost zajedničkog ručka, doručka ili večere) ili je razara.

Darivanje sebe drugima, pomagati, žrtovati se za druge je uzvišeni čin koji se uči i ostvaruje prvo u obitelji pa poslije u društvu. Sretan je onaj koji daje sebe drugima i pomaže drugima. Katolička vjera nas poziva na poniznost, snošljivost, odgovornost, na poštivanje prirodnih zakona, na Bogobojaznost a ne na neodgovorno ponašanje. Obitelj je najbolje mjesto da bi se navedeno naučilo i usvojilo. Čovjek se mora ponašati odgovorno i ne činiti drugima ono što ne želi da drugi čine njemu.

Da bi se društvo normalno razvijalo treba imati jake obitelji koje povezuje ljubav pa nakon toga sve ostalo. Ako se obitelj temelji samo na materijalnom onda će prvom prilikom kada dođe kriza doći do pukotina a kasnije i do raspada obitelji. Ljubav je sastavnica koja povezuje i drži obitelj skupa. U krugu obitelji se stvaraju odnosi poštovanja, ljubavi prema majci, ocu, djedu, baki, nonu, noni, bratu, sestri itd. Oni koji nisu u obitelji naučili davati i primati, koji nisu naučili djeliti, koji nisu naučili ljubiti i primati ljubav, koji se nisu naučili poštenju, pravdi, odanosti, osjećaju pripadnosti oni su izgubljeni u društvu i svemiru.

Obitelj je temeljna jedinka Katoličke crkve i briga za očuvanje obitelji je u poslanju crkve ali Crkva ne može sama očuvati obitelj. Ako želimo opstati i živjeti u zdravom društvu moramo se svi zajedno potruditi da očuvamo obitelj kao temeljnu jedinku društva. Promičimo katolički nauk jer je to temelj za očuvanje obitelji i zdravog društva.

Dr. Marko Jukić/Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

SPLIT: Okrugli stol ‘Izazovi suvremenih obitelji’

Objavljeno

- datum

U Palači Milesi u Splitu održan je okrugli stol „Izazovi suvremenih obitelji“ prigodom održavanja Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, koji će se održati u Splitu i Solinu, 15. i 16. rujna 2018. godine.

Okrugli stol su organizirali Splitsko-makarsku nadbiskupiju i Katolički bogoslovni fakultet u Splitu. Sudionici okruglog stola bili su: predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, psihoterapeutkinja dr. Asja Palinić Cvitanović, specijalist za obiteljsko pravo i profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu dr. sc. Dubravka Hrabar i doktor moralne teologije i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu dr. sc. Tonči Matulić. Glazbenu podršku dao je gitarist Petar Čulić.

Moderator okruglog stola bila je prof.dr.sc. Jadranka Garmaz, pročelnica Katedre katehetike i religijske pedagogije KBF-a u Splitu.

Asja Palinić Cvitanović, dr.med., specijalistica školske medicine i psihoterapeut realitetne psihoterapije s europskim certifikatom je govorila o svojim iskustvima psihoterapeuta te istakla poteškoće s kojima se suvremena obitelj susreće. Poteškoće se nedostatan obiteljski odgoj i loša komunikacija za što postoje objektivni i subjektivni razlozi. Objektivni razlozi su borba za egzistenciju i nedostatak vremena za odgoj djece i razgovora unutar obitelji a subjektivni su nepripremljenost za bračnu zajednicu, nezrelost, neznanje i lijenost. Prave se grješke u odgoju djece jer ih se ne odgaja kao samostalne osobe koje su sposobne same osigurati sredstva za svoj život. Poruka je da svaka osoba treba poći od sebe i zračiti pozitivnom energijom te prenijeti svoju pozitivnu energiju na svoju okolinu.

Tonči Matulić, profesor moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, je govorio o porukama Drugog vatikanskog koncila i o enciklici Evangelium Vitae. Profesor je govorio o osobi s filozofsko-teološkog gledišta, o neprocjenjivosti ljudskog dostojanstva. U današnjem svijetu je dostojanstvo ljudske osobe narušeno jer suvremeno društvo ozakonjuje nasilje nad osobom od samog početka života. Profesor je govorio i o instituciji braka te važnosti odgoja za zdravu obitelj.

Dubravka Hrabar, profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu – Specijalist je za obiteljsko pravo, je govorila o obiteljskom zakonu i preprekama da se usvoji dobar zakonski okvir za obiteljsko pravo. Glavna prepreka su političari koji, pod utjecajem lijevo-liberalnih skupina, ne žele da se donese jasna definicija braka i dobar obiteljski zakon bez obzira što u svim međunarodnim dokumentima postoji jasno uporište za zaštitu braka i obitelji.

Biskup Mate Uzinić, Predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj i dubrovački biskup, je govorio što Crkva čini i što može činiti. Naglasio je da Crkva ne može i ne smije raditi neke radnje u društvu jer za to postoje institucije kojima je to zadatak. Crkva nastoji pomoći obiteljima preko župnih zajednica i savjetovališta za obitelj. Pitanje katoličkih škola je složeno pitanje pa ne treba srljati.

Dr. Marko Jukić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

DAN HRVATSKIH MUČENIKA – UDBINA 2018.

Objavljeno

- datum

Crkva hrvatskih mučenika u Udbini je nacionalno svetište koja je svečano otvorena i blagoslovljena 11. rujna 2010. godine. Dana 29. kolovoza 2015. godine je blagoslovljen veliki oltarni reljef Slava hrvatskih mučenika. U knjizi „Crkva hrvatskih mučenika – Od ideje do ostvarenja“ biskup Mile Bogovića je opisao kako je zamišljena i podignuta Crkva hrvatskih mučenika u hrvatskoj Udbini.

Inspiracija za arhitektonsko rješenje Crkve hrvatskih mučenika bila je najmanja katedrala na svijetu, ninska crkva sv. Križa.

Crkva Sv. Križa (Nin)

Foto 2. Crkva hrvatskih mučenika (Udbina)

Crkva hrvatskih mučenika u Udbini je narodno svetište, mjesto molitve i zahvalnosti Bogu za našu opstojnost tijekom burne povijesti našeg naroda. Crkva je sagrađena u čast žrtava koje su ginule za svoju vjeru, nacionalnu neovisnost i slobodu. Udbina je jedno od mjesta stradanja našeg naroda koja u Crkvi hrvatskih mučenika simbolično objedinjuje mnogobrojna mjesta stradanja našeg naroda što se može vidjeti u još nedovršenom Parku hrvatske memorije.

U Crkvi hrvatskih mučenika se nalazi oltarni reljef pod imenom “Slava hrvatskih mučenika” autora Kuzme Kovačića. Oltarni reljef izgrađen je od bijelog bračkog kamena, na kojima su prikazana najveća hrvatska stradanja – Krbavska bitka, Bleiburg i Križni put, te Vukovarska stradanja u Domovinskom ratu.


Oltarni reljef

Park hrvatske memorije

Park hrvatske memorije nalazi se pokraj Crkve hrvatskih mučenika. U parku je kamenje sa stratišta diljem Hrvatske te Bosne i Hercegovine kao nijemi svjedok stradanja našeg naroda. Za Zid sjećanja je do danas prikupljeno 249. komada spomen kamenja.

Svake godine Udbina-Moto klub Veterani Croatia organizira moto defile „Jaši do zida” u kojem se prikuplja spomen kamenje za izgradnju Zida sjećanja u Crkvi hrvatskih mučenika u Udbini.

Park hrvatske memorije (1)

Foto 5. Park hrvatske memorije (2)

Treba podsjetiti, ime Udbina pojavljuje se krajem 15. stoljeća. U Krbavskom gradu (Udbini) je punih 275 godina stolovao krbavski biskup. Udbina je bila naseljena Hrvatima (98%) pri uspostavi Kraljevine Jugoslavije. Po popisu iz 1939. godine u Udbini je bilo 1.600 župljana. Uspostavom Kraljevine počinje progon i diskriminacija Hrvata te dovođenje Srba s ciljem promjene nacionalne strukture stanovništva. Srbi su podigli spomenik kralju Aleksandru Karađorđeviću u središtu Udbine, na prostoru samostana i crkve sv. Ivana. Pri postavljanju spomenika devastirani su grobovi Hrvata. Hrvati su iz Udbine istjerani i raseljeni u vrijeme Drugog svjetskog rata.

Dana 12. i 13. prosinca 1942. godine su partizansko-četničke postrojbe protjerale sve Hrvate iz Udbine. Tom prilikom su partizani-četnici ubili 166 Hrvata i spalili 307 hrvatskih kuća. Hrvati su se na svoja ognjišta mogli vratiti tek nakon Vojnoredarstvene operacije „Oluja“ 1995. godine.

Biskup Mile Bogović, sada u miru, je dao prijedlog za gradnju Svehrvatskog groba na Krbavskom polju u koji bi se dostojanstveno pokapati posmrtni ostaci neidentificiranih žrtava, otkopani iz raznih jama i grobišta.

 

Obilježavanju Dana svih hrvatskih mučenika (2018.) prethodi trodnevnica dana  5., 6. i 7. rujna.

 

Dan hrvatskih mučenika – 2018.

Hodočastimo u Udbinu, zahvalimo Bogu za opstojnost hrvatskoga naroda. Poklonimo se hrvatskoj žrtvi, hrvatskim mučenicima i pomolimo se.

Dr. Marko Jukić/Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno