Connect with us

Dr. Marko Jukić

UZDAJ SE U GOSPODINA I ČINI DOBRO: Don Ante MATELJAN

Objavljeno

- datum

 Razgovor s don Antom Mateljanom, duhovnim asistentom Podružnice HKLD-a Split 

Povod za ovaj razgovor je obilježavanje 25-te godišnjice rada Podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (HKLD) Podružnice Split, čiji je don Ante Mateljan duhovni asistent 21 godinu. Prof. dr. sc. Ante Mateljan je redovni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, autor 15 knjiga, više od 90 znanstvenih i stručnih članaka.

Prof. dr. sc. Ante Mateljan, u Podružnici od milja zvan don Ante,  bio je više godina zamjenik a kasnije i glavni urednik časopisa „Crkva u svijetu“, bio je prodekan i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta, pastoralni je suradnik u župi Sv. Spasa u Splitu (Mejaši), obavljao je i danas obavlja brojne dužnosti u Crkvi.

U ožujku 1997. godine je imenovan za duhovnog asistenta HKLD-a Podružnice Split i od tada neumorno radi u Podružnici: drži predavanja, organizira hodočašća, duhovne obnove, izlete i obiteljske dane članova i njihovih obitelji.  Kao član HKLD-a slobodan sam napisati da je uloga don Ante bila nezamjenjiva jer je on održavao kontinuitet aktivnosti, kada bi se liječnici umorili don Ante bi održao predavanje, organizirao predavanje gosta i tako punih 21 godinu.

Prof. dr. sc. Ante Mateljan

Don Ante, kakvo je vaše iskustvo kao duhovnika Podružnice Split Hrvatskog katoličkog liječničkog društva? Jeste li umorni, s obzirom na svekolike aktivnosti?

Na početku iskreno hvala na pozivu za ovaj razgovor s povodom, jer naša Podružnica HKLD-a upravo slavi 25. obljetnicu osnutka. Iskreno govoreći, prošlo je puno vremena od kad sam započeo ovu službu pa neka sjećanja izblijede. Ipak, mogu reći da sam Bogu zahvalan što mi je, preko pok. nadbiskupa mons. Ante Jurića, “uvalio” ovu službu, jer mi je tako pružio priliku da bolje osjetim ljudsku i kršćansku dobrotu i zauzetost mnogih liječnika, medicinskih sestara i zdravstvenog osoblja u brizi za bolesne i potrebne, te da shvatim koliko je potrebna duhovna skrb ne samo za bolesnike, nego i za sve koji njima služe. Što se pak umora tiče, iskrene duše mogu reći kako je, nakon četvrt stoljeća, vidljiva potreba za obnovom. Naime, generacija koja je od početka osnivanja HKLD-a nosila djelovanje Podružnice pomalo zalazi u godine. Još malo pa će nas dobar dio otići u mirovinu. Nužno je stoga pomlađivanje Društva, što neće biti jednostavno, jer okolnosti života i djelovanja u liječničkom poslu zahtijevaju takvu profesionalnu zauzetost koja ostavlja malo prostora za veći angažman u slobodnom vremenu. Dakako, smatram da se primiče vrijeme da Podružnica potraži i nove sile na duhovnom planu.

Svake godine organizirate duhovnu obnovu, u Splitu i diljem županije, za članove HKLD-a i članove njihovih obitelji. Kako doživljavate ta druženja?

Kao duhovnik smatram da mi je prvotna zadaća pomoći članovima Društva u duhovnoj izgradnji. Duhovne obnove držim neizostavnim dijelom djelovanja jednog ovakvog katoličkog laičkog društva, a svećenik je osoba koja se treba pobrinuti za organiziranje i sadržaj duhovnih obnova. Naše duhovne obnove, koje se redovito odvijaju sredinom adventa i sredinom korizme, te proslave blagdana svetog Luke, zaštitnika liječnika, od mnogih članova Društva lijepo su primljene, što se vidi i po sudjelovanju kada se redovito okupi barem pedesetak članova. Nastojimo da duhovne obnove budu najprije duhovne, sa duhovnim nagovorom, prigodom za slavlje sakramenta pomirenja i pokore (ispovijedi), te euharistijskim slavljem. Uz to, od samoga početka želja nam je bila da na duhovne obnove pođemo u koje svetište ili župu po našoj Nadbiskupiji. Tako nam se pružila prilika da pohodimo mjesta gdje inače ne bismo sami otišli. Moram ovdje iskreno zahvaliti brojnim svećenicima i njihovim suradnicima koji su nas uvijek lijepo primali, pa i pogostili. Na tim susretima zaista smo se bliže upoznali, povezali i osjetili kao jedna obitelj, te stekli dragocjeno iskustvo međusobnog povjerenja, kao i spremnosti za pomoć u svakoj potrebi.

Don Ante drži misu u crkvice sa slikom Gospe od Milosti  (stari grad u Sinju)

Zahvaljujući vama članovi Podružnice su posjetili mjesta na kojima prije nikada nisu bili, posjetili su spomenike nulte kategorije koji su važni za identitet naroda: crkvu sv.  Marije  u Biskupiji, Bribirsku glavicu, crkvu Sv. Spasa, te mjesta na kojima su bili ali nisu dovoljno znali o njima. Domoljublje je jako prisutno među članovima Podružnice, zar ne?

Svima je poznato da liječnici dosta putuju po svijetu, sudjelujući na simpozijima i kongresima koji se tiču njihove struke. A na dohvat ruke nam je toliko lijepih i za našu nacionalnu i kršćansku povijest dragocjenih mjesta sa vrijednim spomenicima, da bi bilo šteta ne iskoristiti priliku i zajedno ih posjetiti. Ako je duhovni dio povezan uz to da smo “katoličko” Društvo, onda je domoljublje povezano uz ono “hrvatsko”. Jedno i drugo smo nastojali uvijek držati na pameti i ne smetnuti s uma. Čini mi se da je to posebno važno u vremenima i okolnostima kad se pravo i iskreno domoljublje ponižava i često s najviših instanci zapravo izruguje. Domoljublje je krepost i vrjednota koju treba čuvati, argumentirano braniti i s punim uvjerenjem, a rekao bih i zanosom, prenositi mlađim naraštajima. Jer tko na ispravan način ne poštuje i ljubi svoje, neće znati poštivati i tuđe. A domoljublje se potvrđuje upravo kroz iskustvo koje se stiče također i pohodom značajnim mjestima i spomenicima, gdje se mogu čuti i autentična svjedočanstva živih ljudi, a ne politički frizirane priče.

Obiteljska druženja su bili posebni doživljaji u prirodi, kao što je bilo u Vrlici i na izvoru rijeke Cetine, u Ričicama, u Krasnom, na Braču, na Kupresu, Rami-Šćitu, na Kamešnici i Vrdovu, na Zelovu, u Livnu, Kistanjama, Zadvarju, Unešiću, Metkoviću, Škabrnji i mnogim drugima. Što planirate u budućnosti? 

Redovito smo to činili svake godine na početku školskih praznika u lipnju, na jedan od državnih blagdana, kad su liječnici malo slobodniji od svojih obveza. To smo nazvali “Obiteljski dan” i povezali sa druženjem članova naših obitelji. Ako se išta pokazalo vrijednim truda i dragocjenim za produbljenje našega zajedništva, onda je to upravo “Obiteljski dan”, redovito obilježen duhovim i domoljubnim sadržajem, te opuštenom atmosferom kroz druženje u prirodi. Priroda ima u sebi moć da nas opusti i otvori nam oči za ono što često zaboravljamo vidjeti. Priroda svojom ljepotom svjedoči o Božjoj veličini i dobroti, upućuje nas na poniznost i skromnost, te nas oplemenjuje i otvara nam srce za iskrenu radost. Nažalost, posao i brojne obveze udaljuju nas od prirode, a tko se posve udalji od prirode kao da više nema ni pravi osjećaj za duhovno, božansko. Nije Isus bez razloga išao moliti u prirodu. Nabrojili ste brojna mjesta gdje smo na našim obiteljskim izletima bili, a vidi se da je sve to zapravo jako blizu. Sigurno ima i drugih krasnih prostora koje vrijedi posjetiti. Mi se svake godine na Upravnom odboru dogovaramo gdje ćemo na duhovne obnove i za Obiteljski dan. Ako Bog da, ove godine bismo se spustili na more, želimo posjetiti svetište Gospe Loretske u Primoštenu te obići primoštenski i rogoznički kraj. Ovdje svakako valja spomenuti kako su nam pri organiziranju ovih događanja uvijek bili pri ruci liječnici rodom iz kraja koji posjećujemo, a u suradnji sa svećenicima uvijek organiziramo i bogat zajednički stol, po čemu smo – tako nam kažu – postali prepoznatljivi među svim Podružnicama.

Don Ante drži svetu misu pored rijeke Cetine (Kostanje)

Članovi HKLD-a na izletu (Obiteljski dan)

Organizirali ste hodočašće u Rim, Svetu zemlju, Lurd, Fatimu i svetišta u Hrvatskoj. Oni koji su bili na hodočašćima znaju da ste i vodič, uz turističkog vodiča, koji ništa ne propušta slučaju. Recite nam nešto o tim hodočašćima.

Na poticaj članova Društva svakih nekoliko godina organizirali smo po jedno hodočašće, koje se uvijek pokazalo lijepim i dragocjenim. Istina, nije jednostavno naći prikladno vrijeme koje bi svima odgovaralo, ali ipak smo uspjeli, na zadovoljstvo svih sudionika. Moram spomenuti kako nam je u tome od velike pomoći bila gospođa Nataša Bulić iz agencije ICHTYS koja je specijalizirana za hodočašća. Nikada ne bih usudio sam poduzeti nešto takvo jer sam svjestan zahtjevnosti toga posla. No, kad je Nataša s nama onda zaista nemam brige jer znam da će sve biti uredno, na vrijeme, duhovno i puno bogatih sadržaja. Tako je i bilo na našem posljednjem hodočašću u Fatimu, kad smo posjetili Lisabon, Santarem, Nazare, Coimbru, Bragu, Porto i Santiago de Campostela. Ne bih za sebe rekao da sam nekakav turistički vodič, nego se samo nastojim dobro pripremiti za svako hodočašće. Na poticaj gospođe Nataše Bulić složio sam hodočasničke vodiče za Rim (to mi i nije bilo preteško jer sam tamo živio i studirao) te Lurd i Fatimu, koji su ujedno molitvenici i liturgijski priručnici koje bismo uvijek podijelili sudionicima hodočašća, što se pokazalo jako korisnim. Ako dragi Bog da, na pameti nam je još jedno hodočašće, po svoj prilici sljedeće godine, ali o tome više kad detalje definiramo na Upravnom odboru Podružnice. Svakako, smatram da su hodočašća vrijedna i potrebna ne samo kao pohod nekom svetištu, nego kao blagoslovljena prigoda da se čovjek odvoji od svakodnevnice, da ima dovoljno vremena za sebe, za osobnu i zajedničku molitvu, za pogled u vlastitu sadašnjost i budućnost koja je pred njim, a sve to pred licem Gospodnjim. Svako hodočašće je na neki način obnova našega životnog putovanja, te duhovno osvježenje. 

Don Ante drži svetu misu pored rijeke Cetine (Kostanje)

Sveta misa u pustinji (Sveta zemlja)

Budući da silan tehnološki napredak i mnogobrojne nove mogućnosti dijagnostike i liječenja predstavljaju nove izazove za liječničku struku, posebno u etičkom smislu, kako vidite ulogu katoličkog liječnika?

Odgovor na ovo pitanje sigurno bi bolje dao netko stručniji u pitanjima etike i kršćanske moralne teologije. Ipak mogu spomenuti da su toliko očiti i jasni veliki izazovi na etičkom području, da se je u novije vrijeme oblikovala jedna posebna grana etike, nazvana “bioetika”, odnosno etika života. Liječnik je, već po načelima izraženim u Hipokratovoj zakletvi, dužan braniti i podržavati život od začeća do naravne smrti. To također jasno stoji i u Statutu Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, gdje se kaže da će se liječnik katolik ravnati prema moralnim načelima nauka Katoličke Crkve. To se odnosi kako na odbacivanje svega što se protivi zaštiti i promicanju ljudskoga života, pa i na način priziva savjesti, tako i na promicanje autentične liječničke etike i kršćanskog moralnog nauka u liječničkoj praksi. Činjenica je da neke zakonske odredbe, pogotovo nametnute od EU i nadnacionalnih struktura moći, ne poštuju etička načela i direktno se protive naravnom moralnom zakonu, oslanjajući se na antropologiju koja je u bitnoj suprotnosti s kršćanskim gledanjem na dostojanstvo ljudske osobe kao Božjega stvorenja i “slike Božje” u ovome svijetu. Simpozij što smo ga zajedno sa Katoličkim bogoslovnim fakultetom Sveučilišta u Splitu organizirali pod naslovom “Ecce homo! Medicinski i teološki pristupi” upravo je impostiran u tom smislu, da eminentni liječnici i teolozi osvijetle današnju situaciju suvremenog čovjeka i društva pod antropološkim – medicinskim i teološkim – vidom, u čemu presudnu ulogu imaju etička pitanja. Naša Podružnica ovim temama uvijek je poklanjala posebnu pažnju, što se dobro vidi iz naslova brojnih predavanja i nekoliko znanstvenih simpozija koja smo organizirali kroz proteklo razdoblje.

Prof. Mateljan uredili ste Zbornik radova za Simpozij koji će se održati povodom 25-te godišnjice djelovanja, također ste uredili monografiju Podružnice HKLD-a Split povodom 25. godišnjice, može te li nam nešto reći o tom zborniku i monografiji.

Znanstveni skup “Ecce homo! Medicinski i teološki pristupi” ima kao osnovu kršćansku pobožnost Isusovoga križnog puta, odnosno njegovih 14 postaja sa završnom postajom uskrsnuća. Na tu ideju došao je naš aktivni član i nekadašnji predsjednik Podružnice izv. prof. dr. sc. Kajo Bućan, a upravni odbor ju je objeručke prihvatio i potrudio se da sve što je potrebno i organizira. Uključujući uvodnu i zaključnu riječ radi se o 32 predavanja, odnosno znanstvena i stručna rada u kojima se, imajući na pameti zajedničku nit koja u događaju Isusove muke, smrti i uskrsnuća prepoznaje nepravdu, bolest, patnju, suosjećanje, pomoć, padove i konačno umiranje i samu smrt, analiziraju pojedine vidove ljudske patnje, bolesti, suosjećanja, pomoći, umiranja i smrti. Dakako, s jedne strane je medicinski, a s druge strane je teološki vid koji sve to stavlja u kontekst vjere, nade i ljubavi, te konačno otajstvo života, patnje, bolesti i smrti osvjetljuje objavom Kristova uskrsnuća. Želja nam je bila da do samog simpozija prikupimo sve radove i objavimo ih u zborniku, jer nam se čini da će biti od koristi ne samo liječnicima i teolozima, nego svima koji traže odgovore na pitanja o smislu života, trpljenja i smrti, te o utemeljenju nade u vječni život u Božjoj ljubavi. 

Što se pak tiče Monografije prigodom 25. obljetnice HKLD Podružnice Split ona je, moglo bi se reći, zapravo jedna vrsta spomenice. U tekstualnom dijelu, nakon pozdravnog slova o. nadbiskupa mons. dr. Marina Barišića i uvodne riječi sadašnje predsjednice Podružnice doc. dr. sc. Meri Matijaca, sadrži nekoliko osvrta na nastanak i djelovanje HKLD u Splitu, što ih potpisuju uz sadašnju i prethodni predsjednici Podružnice, dr. sc. Anton Marović, izv. prof. dr. sc. Ivo Jurić i izv. prof. dr. sc. Kajo Bućan. Naša vrijedna članica dr. Danijela De Micheli Vitturi opisala je suradnju sa središnjicom HKLD-a u Zagrebu, sa drugim Podružnicama i bliskim udrugama, poput Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara. Vi ste se, doc. dr. sc. Marko Jukić, potrudili opisati stručnu djelatnost, a ja sam se zadržao na duhovnim aktivnostima u Podružnici. Drugi dio je kronologija djelovanja kroz 25 godina, navedena ne samo da se sve ono što smo radili ne zaboravi, nego i da posluži kao primjer i poticaj nama za dalje, a i za pomoć drugima koji traže impulse za aktivnosti u svojim Podružnicama. Na kraju je jedna meditacija, pod nazivom “Molitva za liječnika”, te zaključna riječ prof. dr. sc. Ane Planinc Peraica, predsjednice HKLD-a. Dakako, monografija ne bi to bila bez fotografija koje zorno svjedoče o našim aktivnostima, predavanjima, druženjima, duhovnim obnovama, obiteljskim izletima i hodočašćima. Ovom prilikom zahvaljujem svima koji su savjetom, tekstovima i fotografskim materijalom pomogli da oblikujemo ovu, vjerujem lijepu monografiju, kao i gospođi Ani Bodrožić koja je sve to krasno grafički oblikovala. Uvjeren sam da će je svi naši članovi uzeti u ruke i rado se prisjetiti lijepih trenutaka koje smo zajedno proveli.

Na kraju izražavam vam veliku zahvalnost u svoje ime i ime članova naše Podružnice za silan trud tijekom 21 godine vašeg rada. Zahvaljujemo vam na potpori članovima Društva koji su se, nažalost, našli u teškim situacijama. Želim da i dalje, uz Božju pomoć, budete naš duhovni asistent.

Hvala i vama na ovoj prigodi koju ste mi pružili da progovorim nekoliko riječi o našoj Podružnici i njezinom djelovanju. Ujedno iskreno zahvaljujem svim članovima koji su se uvijek spremno odazivali svakom pozivu za pomoć, osobito osobama u potrebi, kao i članovima našega Društva i njihovim obiteljima u teškim trenucima. Neka nam Gospodin svima podari milost da trajno ostvarujemo ono što stoji u naslovu naše monografije: Uzdaj se u Gospodina i čini dobro! Dao Bog da tako bude.

Razgovor vodio dr. Marko Jukić, član HKLD-a

Komentari

Komentari

Dr. Marko Jukić

Hvala fra Žarku Reloti

Objavljeno

- datum

Nakon 8 godina službe u samostanu sv. Frane na obali u Splitu fra Žarko Relota franjevac konventualac odlazi na novu dužnost. U Split je fra Žarko došao iz Zagreba gdje je bio župnik na Svetom Duhu, jednoj od najvećih zagrebačkih župa. Fra Žarko je obnašao više dužnosti: gvardijan samostana svetog Frane u Splitu, župnik župe Sveti Stjepan pod borovima, policijski kapelan (nekada je bio vojni kapelan koji je predvodio vojna hodočašća u Lurd), predavač na Institutima KBF-a u Zagrebu, pastoralac i sportaš (bi je kapetan nogometne reperezentacije hrvatskih svećenika). Magistrirao je na temu pastorala braka i obitelji.

Kao gvardijan samostana i župnik župe Sveti Stjepan pod borovima fra Žarko Relota je bio radišan, neumoran pa je pored redovitih samostanskih i župnih aktivnosti bio predsjednik Organizacijskog odbora proslave 800 godišnjice dolaska Franje Asiškog na hrvatsko tlo (1212. godine). Proslavu je organiziralo Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i BiH i održala se na Sustipanu 6. listopada 2012. godine. Proslavu su uveličala 4 biskupa, sedam provincijala i oko 100 svećenika te mnoštvo vjernika. U kulturi hrvatskog naroda franjevci su ostavili neizbrisiv trag, bili su promicatelji dijalog među religijama i svjetonazorima, brinuli o očuvanju mira i težili dobru svakog čovjeka.

Fra Žarko je organizira proslavu 50-te obljetnice postojanja župe sv. Stjepana pod borovima na Sustipanu, 2017. godine. Svetkovina svetog Ante Padovanskog i svetog Franje Asiškoga se posebno slavi u samostanu svetoga Frane na obali. Fra Žarko ugošćuje poznate crkvene velikodostojnike, teologe i oni slave svete mise tijekom cijeloga dana. Na spomen dan svetog Franje Asiškog (4. listopada) 2016. godine fra Žarko je ugostio nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića koji je držao večernju svetu misu.

Sveta misa, na Sustipanu, povodom 50-te obljetnice župe

Župa redovito hodočasti u studenom u Šibenik sv. Nikoli Taveliću, u Međugorje u svibnju i listopadu u organizaciji Kraljice Mira. Župa organizira i duhovnu obnovu u Adventu i Korizmi. Svake godine tradicionalno organiziramo i jedno višednevno hodočašće po dogovoru.

Kao policijski kapelan redovito je posjećivao spomen mjesta iz Domovinskog rata i slavio svetu misu za branitelje: Maslenica, Zeleni Hrast, Velebit, Maljkovo i drugdje.

Fra Žarko Relota – Policijski kapelan

Polaganje vijenaca na spomenik specijalcima u Maljkovu

Sveta misa kod Zelenog hrasta

Sveta misa u crkvi Sveti Frane u Podpragu

Fra Žarko Relota je domoljub koji štuje prvog predsjednika nove hrvatske države, dr. Franju Tuđmana. Redovito je slavio svete mise za Domovinu i za predsjednika dr. Tuđmana te mise za branitelje. Na upit (u jeku takozvane detuđmanizacije) zašto slavi svetu misu je odgovorio: „Pa ja održavam ovu misu za dr. Tuđmana, ne zbog toga što je on bio predsjednik jedne političke stranke, nego zato što je bio prvi hrvatski predsjednik, a umro je na današnji dan prije 12 godina. Bio je predsjednik koji se zajedno s našim braniteljima najviše izložio u stvaranju neovisne hrvatske države. I zbog toga ga poštujem, cijenim i volim.“

Fra Žarko na misi za predsjednika dr. Franju Tuđmana

Živimo u takozvanom modernom vremenu, za nove naraštaje svako vrijeme je novo moderno vrijeme, kada ljudi posustaju u vjeri a žele zadržati formu vjernika. Neki vjerski obred smatraju predstavom za rodbinu, prijatelje pa imaju čudne želje. Fra Žarko ih poziva na pravi put, na istinsku ispovijed i sakramente. Upozorava da to nije nikakav „performans“ već stanje duha, veza s Gospodinom uz koju ne trebaju trivijalnosti.  U jednom razgovoru je kazao: »Kad se mladenci dolaze prijaviti za vjenčanje, ne traže više od mene ništa, osim što moram odgovoriti na njihovo pitanje: Možemo li postaviti catering ispred crkve? Možemo li dovesti svoje svirače? Svoju cvjećarku? Svoju stilisticu?’ Oni su ionako sve prije dogovorili s nekakvom agencijom za organizaciju vjenčanja«; „Naručuju mi krštenje kao da je pizza….“

Kada fra Žarko „naručiteljima“ pojasni stav Crkve oni kažu da je neljubazan, zahtjevan, cjepidlaka kao da je uloga svećenika da ispunjava nečije želje. Zbog gore navedenog fra Žarko je u vjerskom časopisu pisao o krizi identiteta i tražio pomoć. Pitao se je li i drugi svećenici doživljavaju slično. Nažalost, i drugi svećenici doživljavaju isto, to je rezultat dugogodišnjeg uništavanja obitelji, omalovažavanja vjere, rušenja dostojanstva čovjeka.

Fra Žarko u svojim propovijedima slijedi navode Svetog pisma ali se osvrne na prilike današnjega vremena. Na početku trećeg tisućljeća se Sveto pismo ne može tumačiti bez da se župnik, svećenik, ne osvrne na današnje vrijeme, vrijeme silnog egoizma, vrijeme silnog samoljublja i hedonizma. U današnjem vremenu kada ništa nije sveto, kada je žrtovanje za drugoga sve rjeđe, kada ljudi postaju ovisnici (o slavi, novcu, uspjehu pod svaku cijenu, drogi, kocki, računalu, mobitelu itd.), kada svijetom vlada osamljenost, kada je ljudima dosadno jer im je sve isprazno velika je uloga svećenika da ukaže na stramputice, na pravi put. Moto fra Žarka je: „U bitnom jedinstvo, u nebitnom sloboda, u svemu ljubav“.

Pri predstavljanju knjige fra Žarka „Ja tako mislim“ fra Ivan Karlić je dao suštinu pa nije potrebno ništa više napisati. Fra Karlić je naglasio kako se u fra Žarkovim crkveno-teološkim promišljanjima zrcali naše vrijeme. Autor pomno analizira i prosuđuje naše vrijeme i naš svijet (crkveni ali i vanjski), ponekad naizgled oštro i kritički, konstruktivno, ali s ciljem pokušavajući naći ideje i putove za rješavanje. Karlić je kazao da se fra Žarko ne miri s postojećim stanjem svijeta, čovjeka, Crkve iznoseći svoje mišljenje i uvjerenje da se nešto može promijeniti na boljitak svih te potiče kršćane da se ne mire s “tekućim stanjem”, praveći se da se ništa loše ne događa i zadovoljavaju se minimumom. Srcem i razumom promišlja i govori o raznim temama: o Crkvi, o Papi, o posvećenom životu, o župi i župniku, o sakramentima, o Božiću, korizmi i Uskrsu, o snazi vjere i o obitelji.

Na jednoj propovijedi u Sinju (kolovoz 2011. godine) fra Žarko je pored ostaloga kazao: „Upravo, kako vidjeti, svi ti trenuci iz naše povijesti, iz povijesti spasenja, iz opće povijesti, iz povijesti tolikih likova govore da je Bog jedini kako nas može spasiti i jedini je on taj kome se trebamo utjecati, jedino je on ta sigurna luka koja će nas dovesti do životne sigurnosti u kojoj možemo mirnije i zadovoljnije živjeti. I Petar je, istina posumnjao, ali svaka sumnja urodila je jednim potonućem, a vjera ga je izdigla iz te mrtvilosti i dala mu snagu za novi polet.“

Fra Žarko je uvijek isticao obitelj kao temeljnu jedinku društva, spominjao obitelji koje daju primjer kako svjedočiti vjeru. Kao pastoralni teolog zalaže se za individualni pristup odnosima u braku.

Fra Žarko na Hodu za život

Fra Žarko je vodio računa o potrebitima i poticao karitativna djelatnost, pomoć potrebitima (humanitarna akcija „A gdje ti je brat tvoj?” kojoj je cilj potaknuti sve ljude dobre volje da pomognu svome bližnjemu).

Danas smo postali osamljenici, zatvoreni u svoje ljušture sa svojim slabostima, manama i poteškoćama. Život jest težak ali treba postaviti pitanje koliko mi sami otežavamo život. Pojedinci imaju poteškoće jer su nerealni, imaju maksimalističke zahtjeve bez materijalnog, duhovnog i intelektualnog uporišta pa im je nužno na prikladan način pojasniti da su u krivu. Na propovijedima fra Žarko pozivao na zajedništvo, druženje, na razgovor, na čašicu pića nakon mise tako da se svi ne razbježe, svatko na svoju stranu.

Druženje u župi (50-ta obljetnica) nakon svete mise

Hvala fra Žarku na riječima potpore, na druženjima, izletima, hodočašćima i promicanju vjere. Želim/o da fra Žarko i u novoj sredini bude svoj kao što je bio u našoj župi. Hvala našem fra Žarku Reloti na svemu što je učinio u našoj župi, u Splitu i domovini. Hvala mu na poduci i nastojanju da budemo dobri ljudi, da budemo bolji i da širimo ljubav među ljudima bez obzira na svjetonazor, društveni status, etničku i vjersku pripadnost.

Dr. Marko Jukić (župljanin)

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Hrvatski grb a ne “šahovnica”

Objavljeno

- datum

Peristil: nedjelo fašista koji sebe nazivaju antifašistima….

Povod za ovaj tekst su dvije objeve:

Prva: Poruka predsjednika SDP-a Split (9. lipnja 2018. godine):

„Šahovnica“ s prvim bijelim poljem kakva se koristila u NDH smeta svakom hrvatskom građaninu koji, poštujući hrvatski Ustav, sebe smatra antifašistom. Upravo se HDZ-ovoj vladi žuri da što prije ukine kunu kao hrvatsku nacionalnu valutu i uvede euro, što bi u ovakvoj situaciji dodatno oslabilo konkurentnost hrvatskog gospodarstva, ali bi zato podiglo konkurentnost HDZ-ovog vodstva kod njihovih nalogodavaca iz Europske pučke stranke u Bruxellesu.

Druga: Poruku SDP-ove mladeži: “Bolje gej slikovnica nego ustaška šahovnica”.

Povodom poruka treba odgovoriti:

Nije šahovnica već je hrvatski grb!

Mrziteljima hrvatske države smeta povijesni hrvatski grb (prvo polje je bijelo). Mrziteljima Hrvatske smeta svaki hrvatski grb (bez obzira je li prvo polje bijelo ili crveno), pa govore o šahovnici, njima smeta hrvatska država, smeta im povijesna istina, smetaju im činjenice. Povezivati boju prvog polja u hrvatskom grbu s NDH i antifašizmom je glupo! Drugovi  iz SDP-a (ali i iz drugih stranaka) se izjašnjavaju kao antifašisti iako točno ne znaju kako bi definirali svoj antifašizam u trećem tisućljeću. Oni (antife) odobravaju zločine koje su napravili antifašisti i takozvani antifašisti (više od 100 milijuna ljudi) a osuđuju zločine druge strane koji su upola manji. Zločin treba osuditi bez obzira tko ga je napravio!  Domaće antife slave zločinca Tita koji je svrstan među 10 najvećih zločinaca prošlog stoljeća a osuđuju zločine NDH. Smeta ih hrvatski povijesni grb a ne smeta im crvena zvijezda petokraka kao simbol zla u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu!

O predsjednike splitskog SDP-a može se pročitati: „Radi u Lučkoj upravi kao voditelj razvoja projekata, međunarodne suradnje i zaštite okoliša. Diplomirao je modernu povijest, međunarodne odnose i primijenjeni europski studij u Velikoj Britaniji. Politikom se počeo baviti kao student u Laburističkom studentskom klubu Sveučilišta u Oxfordu, a u SDP-u je od 2003. godine.“ Nije mi jasno, ako je završio modernu povijest, zašto je uhljebljen u Lučkoj upravi!? Gdje je on učio povijest i je li išta naučio iz povijesti?

Budući da se diplomirani moderni povjesničar izjašnjava kao antifašist nužno je navesti neke ratne zločine antifašističke koalicije. Ne treba zaboraviti da zločine nisu pravili samo fašisti, nacisti, ustaše već i antifašistička koalicije i njeni saveznici.  !?) Pobjednici pišu povijest ali istina o Drugom svjetskom ratu se uglavnom zna pa je tako poznato da je saveznička antifašistička koalicija u ratu napravila niz ratnih zločina, evo nekih:

1.      Pri savezničkom (“antifašističkom”) bombardiranju Splita 3. lipnja 1944. godine ubijeno je 227 nedužnih civila, 78 je teže a 140 lakše ranjeno.

Razaranje na Peristilu, lipanj 1944.

2.      Dana 5. prosinca 1943.godine u Kaštel Sućurcu prigodom bombardiranja poginulo je 97 ljudi, njih 65 je stradalo u crkvi za vrijeme misnog slavlja.

Spomen ploča u K. Sućurcu

3.      U čak 640 savezničkih zračnih napada na hrvatske gradove i mjesta na kopnu i otocima poginulo je 5246 osoba, a ranjeno je 3514, od kojih je poginulo 768 vojnika, odnosno ranjena su 294.

4.      Najviše smrtno stradalih bilo je u Slavonskom i Bosanskom Brodu i okolici – 973, Splitu i okolici – 741, Zagrebu i okolici – 576, Zadru i okolici – 405, Kninu – 402.

5.      Razaranje hrvatskih gradova (koji nisu imali vojnog značaja) je također bio “herojski” čin antifašističke koalicije (npr. Zadar).

6.      Pri razaranje Drezdena (civilni cilj) od 13. do 15. siječnja 1945. godine poginulo je 25 000 ljudi a grad je uništen.

7.      Bacanje zapaljivih bombi na civilne četvrti Hamburga (kolovoz 1943. godine) dovelo je do usmrćivanja 50 000 civila. Operacija Gomora, tako se zvala, je ratni zločin za kojega nitko nije odgovarao. Sud u Haagu je tražio takozvane topničke dnevnike zbog selektivnog i umjerenog granatiranja Knina ali nije tražio topničke dnevnike kada se razarao Vukovar, Turanj, Crno itd.. Ratni zločin ne zastarjeva pa je pitanje kako antife nisu tražile suđenje za zločine nad hrvatskim civilima!? Antife prešućuju zločine antifašista i takozvanih antifašista pa na taj način odobravaju ubijanje hrvatskih civila. Žalosno i sramotno!

Razaranje Hamburga, 1943. godine

Razaranje Hamburga, 1943. godine

8.      Ako nije upitno razaranje Hirošime 6. kolovoza 1945. godine (zbog brige o američkim vojnicima), svakako je upitno razaranje Nagarsakija samo tri dana poslije!

Dakle, nažalost, ratne zločine su napravili i antifašisti pa to treba jasno kazati, napisati a ne negirati kako to rade antife i njihovi povjesničari. Negiranje istine, negiranje utvrđenih činjenica, isticanje povijesnih krivotvorina je loš put u budućnost pa ga treba izbjeći. Postoji dovoljan vremenski odmak i treba kazati istinu o Drugom svjetskom ratu, bez obzira da li nam se sviđa ili ne.

Poruku SDP-ove mladeži: “Bolje gej slikovnica nego ustaška šahovnica” pokazuje mržnju prema hrvatskom grbu i svaki dodatni kometar je suvišan.

Zanima me hoće li se javno o uvredama SDP-ovaca očitovati domoljubni HDZ-ovci, HSP-ovci i drugi koji se nazivaju hrvatskim domoljubima?

Za ratne zločine nema opravdanja bez obzira tko ih je napravio!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Furio Radin-koalicijski partner HDZ-a! Tko je Furio Radin?

Objavljeno

- datum

Mi domoljubi koji smo stvarali Hrvatsku a ne bavimo se politikom, nazivaju nas marginalcima, ne znamo tko je Furio Radin pa smo prisiljeni potražiti što piše o drugu Radinu. Evo što se može pročitati:

“Čovjek koji Republiku Hrvatsku nikada nije htio niti prihvatio, podpredsjednik je Hrvatskog Sabora”! Po prijedlogu, naređenju, druga Plenkovića Furio Radin doajen antihrvatske aktivnosti u Saboru je izabran za potpredsjednika Hrvatskoga sabora i to sve zbog očuvanja premijerske fotelje!

Furio Radin je 26 godina zastupnik u Saboru, od 1992. godine. Godine 2000-te postaje predsjednikom Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Evo što je o njemu kazao pukovnik i aktivist Branko Kakarić (preneseno): „Pisati Radinu o povredama ljudskih prava Hrvata uzaludan je posao. Prozivati ga zbog njegove subverzivne djelatnosti, također je uzaludni posao. Morate znati sljedeće stvari. Furio Radin na čelu je: Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina I TO DOŽIVOTNO. Na žalost, on je taj koji u saboru odlučuje hoće li predstavke HRVATA o povredama ljudskih prava biti uopće evidentirane, a kamoli predstavljene SABORU kao takvom. Takav status osigurali su mu pripadnici UDBA-e i KOS-a infiltrirani u hrvatske institucije. Radin koristi apsolutno svaku priliku ocrniti Hrvatsku i Hrvate pred međunarodnim čimbenicima i deklarirani je neprijatelj samostalne Hrvatske. Sve hrvatske domoljube prikazati kao OPASNE EKSTREMNE FAŠISTE. Predstavke Hrvata a posebno predstavke branitelja o povredama temeljnih ljudskih prava završavaju u košu. Zamislite taj apsurd da takva osoba koja javno kroji sudbinu VEĆINSKOG HRVATSKOG NARODA. Kada će taj odbor biti podijeljen u DVA ODBORA:- Odbor za ljudska prava i- Odbor za prava manjina  i kada će na čelu odbora za ljudska prava sjediti Hrvat tada će i većinski hrvatski narod u saboru koji se ove HRVATSKI , moći istaknu svoje probleme, tada će u našoj državi doći do vidljivih i značajnih promjena na bolje“.

O istarskom parazitu koji godinama vodi otvoreni rat protiv RH i suvereniteta RH u Istri govorili su i pisali članovi istarske Udruge dr. Ante Ciliga (preneseno). „On se naime ne bori za manjinska prava talijanske nacionalne manjine već sustavno radi na ukidanju bitnih odrednica državnog suvereniteta RH na svojem teritoriju ponašajući se pri tome kao da je Istra neki kondominij Republike Hrvatske i Italije, a ne neotuđivi i integralni dio hrvatskog državnog teritorija!“

„Furio Radin bi se trebao upitati, kao savjesni građanin RH, zbog čega se na mnogim mjestima u kojima je uvedena dvojezičnost ona ne poštuje i to na štetu većinskog hrvatskog naroda? Zbog čega se dvojezičnost kod imena ulica, trgova i naselja u mnogim gradovima i općinama Istre pretvorila u jednojezičnost – onu talijansku? Mjesto Bale su u tom pogledu najiritantniji primjer, ali i svugdje drugdje ima na stotine takvih i sličnih primjera! Tako npr. u Balama postoji osam ulica koje su nazvane po svecima koji nemaju hrvatsku inačicu. Sve da smo mi Hrvati pogan narod, što naravno nismo, takvo što je nedopustivo. No, državne institucije RH baš kao i Ustavni sud o tome ‘mudro’ šute već desetak godina. U tom mjestu je ostala jedna jedina ulica koja se zove po nekom netalijanu, po Mati Baloti (naravno ne po Miji Mirkoviću – Mati Baloti), ali i ona je samo ‘talijanska’ jer se zove Ulica/Via Mate Balota, a ne Mate Balote ili Balotina ulica! Vladimir Nazor i Veli Jože su nestali iz većine istarskih gradića! U Puli su promijenjena imena ulica u središtu grada prema stradariju iz 1923. godine (!?) dakle iz vremena talijanske okupacije! Tko u tome gradu traži Zlatna vrata neće ih naći. U Rovinju nema više ulice 9. rujna!? Zašto? Ali zato ima ulica koje su nazvane po velikotalijanskim iredentistima pa čak i fašistima i to svugdje, pa čak i u Pazinu!?

Kino Zagreb u Puli se danas zove kino Valli po talijanskoj glumici koja je glumila i u promidžbenim fašističkim filmovima i koja je navodno bila priležnica njihovog Ducea!? Zbog čega? Zar zbog manjinskih ‘prava’?“

Skandalozan Radinov poziv neofašistu Gianfrancu Finiju u Pulu

Na poziv Furia Radina Pulu je posjetio talijanski ‘reformirani fašist’ Gianfranco Fini i to na simboličan datum, 21. rujna 2010., ‘slučajno’ na dan 90-te obljetnice Mussolinijeva posjeta Puli. Članovi Udruge dr. Ante Ciliga iz Pule su upozorili (preneseno):

„Furio Radin nije slučajno domaćin upravo takvom profilu talijanskog političara, velikom talijanskom šovinistu i mrzitelju svega hrvatskog, ovaj gost je samo jedan u nizu njemu sličnih koji se po Istri, Rijeci pa i Zadru šeću kako ih je volja i to još od prve polovice 90-ih godina! Inače Radin se u hrvatskoj javnosti predstavlja kao gorljivi ‘ljevičar’, borac protiv hrvatskog ‘nacionalizma’, podupiratelj ‘civilnog društva’, društva u kojem su Hrvati samo građani, a manjine uz to i pripadnici svojih nacija, zagovaratelj homoseksualnih prava, ‘pozitivne diskriminacije’ (!?) itd.! Istovremeno aktivno radi na ‘tihoj’ talijanizaciji Istre, ‘prima’ (i materijalno stimulira) u ‘Talijane’ one koji mu se jave da to žele postati, bez ikakvih kriterija”..

Vijećnik u Vijeću talijanske nacionalne manjine Županije Istarske Maurizio Zennaro iznio je cijeli niz optužbi na račun Furija Radina (preneseno): „Nitko, pa ni Furio Radin nema pravo uzeti sebi monopol nad jednom cijelom manjinom, u ovom slučaju talijanskom. On je naš predstavnik u saboru već 25 godina i u tako dugom vremenu stvorio je jedan svoj osobni režim. To se naročito vidjelo tijekom zadnje predizborne kampanje. Upozoravali smo da je u sukobu interesa, no institucije države do danas se o tome nisu očitovale… Talijanska unija na čijem je čelu, dobiva silni novac iz proračuna, a njegova izvješća su poprilično netransparentna. Talijanska unija je izdavač La Voce del popola i taj bi list trebao pratiti aktivnosti svih Talijana, no u potpunosti je pod kontrolom Radina i u službi stvaranja njegovog kulta ličnosti! Zbog njega sam imao i velikih neugodnosti u kampanji, a ministar Hasanbegović mu se zamjerio kada je zbog sumnji u netransparentno trošenje novca, smanjio sredstva iz Ministarstva kulture namijenjena izdavačkoj kući Edit i La Voce del popolu. Zato je Radin sada protiv njega! A nije nikakva tajna da se tamo nenamjenski trošilo i da je bilo afera s karticama i nepotizma…”.

Kao predsjednika Kluba nacionalnih manjina Furio Radin je u Saboru izjavio: „Židovima, Romima, Talijanima i Nijemcima provedeno etničko čišćenje u 2. svjetskom ratu, a Srba u prvoj polovici devedesetih“.

Bio je potpisnik Deklaracije o nesnošljivosti, koju su donijele nacionalne manjine u Hrvatskoj: „Mnogi pripadnici nacionalnih i drugih manjina osjećaju povećanu nesigurnost i nelagodu zbog ponovnog proizvođenja straha i netolerancije u posljednje vrijeme u Hrvatskoj i zato u njihovo ime i kao njihovi zastupnici tražimo solidarnost i pomoć svih odgovornih institucija, a u prvom redu institucija Hrvatske vlade, institucija Evropske unije i institucija civilnog društva“, dio je Deklaracije od 17. svibnja 2015. godine.

Hrvatska država je dobro zbrinula obitelj Radin, supruga je bila predstojnica (2004-2012) Ureda za ravnopravnost spolova a od 2012. godine (imenovana na tajnom dijelu sjednice vlade Zorana Milanovića) do danas je ravnateljica Ureda, znači 14 godina na državnim jaslama. Kći, Petra Radin je režirala umjetnički program vojnog mimohoda 2015. godine.

Na zadnjim predsjedničkim izborima je odbacio prijedlog Siniše Tatalovića, savjetnika predsjednika Ive Josipovića da izborni zakon treba mijenjati pa i ukinuti posebnu izbornu jedinicu za manjine te da manjinskim predstavnicima treba oduzeti pravo glasovanja prilikom izglasavanja proračuna ili pitanja povjerenja vladi. Rekao je da bi u tom slučaju predstavnici manjina bili „zastupnici za otpad“.

Furio Radin je protiv referenduma o promjeni izbornoga sustava jer bi to moglo dovesti do ukidanja privilegija koje on ima. Sramotno je da je osoba koja je protiv suvereniteta Republike Hrvatske potpredsjednik Sabora. Vjerodostojno, zar ne?

Zbog istarskog parazita i sličnih treba mijenjati izborni sustav i omogućiti da narod odlučuje o svojoj sudbini a ne takozvani predstavnici manjina koji djeluju protiv suvereniteta RH, koji ucjenjuju i vrijeđaju.

Zbog ovakvih mladi ne vide svoju budućnost u Hrvatskoj!

Dr. Marko Jukić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno