Connect with us

Dr. Marko Jukić

UZDAJ SE U GOSPODINA I ČINI DOBRO: Don Ante MATELJAN

Published

on

 Razgovor s don Antom Mateljanom, duhovnim asistentom Podružnice HKLD-a Split 

Povod za ovaj razgovor je obilježavanje 25-te godišnjice rada Podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (HKLD) Podružnice Split, čiji je don Ante Mateljan duhovni asistent 21 godinu. Prof. dr. sc. Ante Mateljan je redovni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, autor 15 knjiga, više od 90 znanstvenih i stručnih članaka.

Prof. dr. sc. Ante Mateljan, u Podružnici od milja zvan don Ante,  bio je više godina zamjenik a kasnije i glavni urednik časopisa „Crkva u svijetu“, bio je prodekan i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta, pastoralni je suradnik u župi Sv. Spasa u Splitu (Mejaši), obavljao je i danas obavlja brojne dužnosti u Crkvi.

U ožujku 1997. godine je imenovan za duhovnog asistenta HKLD-a Podružnice Split i od tada neumorno radi u Podružnici: drži predavanja, organizira hodočašća, duhovne obnove, izlete i obiteljske dane članova i njihovih obitelji.  Kao član HKLD-a slobodan sam napisati da je uloga don Ante bila nezamjenjiva jer je on održavao kontinuitet aktivnosti, kada bi se liječnici umorili don Ante bi održao predavanje, organizirao predavanje gosta i tako punih 21 godinu.

Prof. dr. sc. Ante Mateljan

Don Ante, kakvo je vaše iskustvo kao duhovnika Podružnice Split Hrvatskog katoličkog liječničkog društva? Jeste li umorni, s obzirom na svekolike aktivnosti?

Na početku iskreno hvala na pozivu za ovaj razgovor s povodom, jer naša Podružnica HKLD-a upravo slavi 25. obljetnicu osnutka. Iskreno govoreći, prošlo je puno vremena od kad sam započeo ovu službu pa neka sjećanja izblijede. Ipak, mogu reći da sam Bogu zahvalan što mi je, preko pok. nadbiskupa mons. Ante Jurića, “uvalio” ovu službu, jer mi je tako pružio priliku da bolje osjetim ljudsku i kršćansku dobrotu i zauzetost mnogih liječnika, medicinskih sestara i zdravstvenog osoblja u brizi za bolesne i potrebne, te da shvatim koliko je potrebna duhovna skrb ne samo za bolesnike, nego i za sve koji njima služe. Što se pak umora tiče, iskrene duše mogu reći kako je, nakon četvrt stoljeća, vidljiva potreba za obnovom. Naime, generacija koja je od početka osnivanja HKLD-a nosila djelovanje Podružnice pomalo zalazi u godine. Još malo pa će nas dobar dio otići u mirovinu. Nužno je stoga pomlađivanje Društva, što neće biti jednostavno, jer okolnosti života i djelovanja u liječničkom poslu zahtijevaju takvu profesionalnu zauzetost koja ostavlja malo prostora za veći angažman u slobodnom vremenu. Dakako, smatram da se primiče vrijeme da Podružnica potraži i nove sile na duhovnom planu.

Svake godine organizirate duhovnu obnovu, u Splitu i diljem županije, za članove HKLD-a i članove njihovih obitelji. Kako doživljavate ta druženja?

Kao duhovnik smatram da mi je prvotna zadaća pomoći članovima Društva u duhovnoj izgradnji. Duhovne obnove držim neizostavnim dijelom djelovanja jednog ovakvog katoličkog laičkog društva, a svećenik je osoba koja se treba pobrinuti za organiziranje i sadržaj duhovnih obnova. Naše duhovne obnove, koje se redovito odvijaju sredinom adventa i sredinom korizme, te proslave blagdana svetog Luke, zaštitnika liječnika, od mnogih članova Društva lijepo su primljene, što se vidi i po sudjelovanju kada se redovito okupi barem pedesetak članova. Nastojimo da duhovne obnove budu najprije duhovne, sa duhovnim nagovorom, prigodom za slavlje sakramenta pomirenja i pokore (ispovijedi), te euharistijskim slavljem. Uz to, od samoga početka želja nam je bila da na duhovne obnove pođemo u koje svetište ili župu po našoj Nadbiskupiji. Tako nam se pružila prilika da pohodimo mjesta gdje inače ne bismo sami otišli. Moram ovdje iskreno zahvaliti brojnim svećenicima i njihovim suradnicima koji su nas uvijek lijepo primali, pa i pogostili. Na tim susretima zaista smo se bliže upoznali, povezali i osjetili kao jedna obitelj, te stekli dragocjeno iskustvo međusobnog povjerenja, kao i spremnosti za pomoć u svakoj potrebi.

Don Ante drži misu u crkvice sa slikom Gospe od Milosti  (stari grad u Sinju)

Zahvaljujući vama članovi Podružnice su posjetili mjesta na kojima prije nikada nisu bili, posjetili su spomenike nulte kategorije koji su važni za identitet naroda: crkvu sv.  Marije  u Biskupiji, Bribirsku glavicu, crkvu Sv. Spasa, te mjesta na kojima su bili ali nisu dovoljno znali o njima. Domoljublje je jako prisutno među članovima Podružnice, zar ne?

Svima je poznato da liječnici dosta putuju po svijetu, sudjelujući na simpozijima i kongresima koji se tiču njihove struke. A na dohvat ruke nam je toliko lijepih i za našu nacionalnu i kršćansku povijest dragocjenih mjesta sa vrijednim spomenicima, da bi bilo šteta ne iskoristiti priliku i zajedno ih posjetiti. Ako je duhovni dio povezan uz to da smo “katoličko” Društvo, onda je domoljublje povezano uz ono “hrvatsko”. Jedno i drugo smo nastojali uvijek držati na pameti i ne smetnuti s uma. Čini mi se da je to posebno važno u vremenima i okolnostima kad se pravo i iskreno domoljublje ponižava i često s najviših instanci zapravo izruguje. Domoljublje je krepost i vrjednota koju treba čuvati, argumentirano braniti i s punim uvjerenjem, a rekao bih i zanosom, prenositi mlađim naraštajima. Jer tko na ispravan način ne poštuje i ljubi svoje, neće znati poštivati i tuđe. A domoljublje se potvrđuje upravo kroz iskustvo koje se stiče također i pohodom značajnim mjestima i spomenicima, gdje se mogu čuti i autentična svjedočanstva živih ljudi, a ne politički frizirane priče.

Obiteljska druženja su bili posebni doživljaji u prirodi, kao što je bilo u Vrlici i na izvoru rijeke Cetine, u Ričicama, u Krasnom, na Braču, na Kupresu, Rami-Šćitu, na Kamešnici i Vrdovu, na Zelovu, u Livnu, Kistanjama, Zadvarju, Unešiću, Metkoviću, Škabrnji i mnogim drugima. Što planirate u budućnosti? 

Redovito smo to činili svake godine na početku školskih praznika u lipnju, na jedan od državnih blagdana, kad su liječnici malo slobodniji od svojih obveza. To smo nazvali “Obiteljski dan” i povezali sa druženjem članova naših obitelji. Ako se išta pokazalo vrijednim truda i dragocjenim za produbljenje našega zajedništva, onda je to upravo “Obiteljski dan”, redovito obilježen duhovim i domoljubnim sadržajem, te opuštenom atmosferom kroz druženje u prirodi. Priroda ima u sebi moć da nas opusti i otvori nam oči za ono što često zaboravljamo vidjeti. Priroda svojom ljepotom svjedoči o Božjoj veličini i dobroti, upućuje nas na poniznost i skromnost, te nas oplemenjuje i otvara nam srce za iskrenu radost. Nažalost, posao i brojne obveze udaljuju nas od prirode, a tko se posve udalji od prirode kao da više nema ni pravi osjećaj za duhovno, božansko. Nije Isus bez razloga išao moliti u prirodu. Nabrojili ste brojna mjesta gdje smo na našim obiteljskim izletima bili, a vidi se da je sve to zapravo jako blizu. Sigurno ima i drugih krasnih prostora koje vrijedi posjetiti. Mi se svake godine na Upravnom odboru dogovaramo gdje ćemo na duhovne obnove i za Obiteljski dan. Ako Bog da, ove godine bismo se spustili na more, želimo posjetiti svetište Gospe Loretske u Primoštenu te obići primoštenski i rogoznički kraj. Ovdje svakako valja spomenuti kako su nam pri organiziranju ovih događanja uvijek bili pri ruci liječnici rodom iz kraja koji posjećujemo, a u suradnji sa svećenicima uvijek organiziramo i bogat zajednički stol, po čemu smo – tako nam kažu – postali prepoznatljivi među svim Podružnicama.

Don Ante drži svetu misu pored rijeke Cetine (Kostanje)

Članovi HKLD-a na izletu (Obiteljski dan)

Organizirali ste hodočašće u Rim, Svetu zemlju, Lurd, Fatimu i svetišta u Hrvatskoj. Oni koji su bili na hodočašćima znaju da ste i vodič, uz turističkog vodiča, koji ništa ne propušta slučaju. Recite nam nešto o tim hodočašćima.

Na poticaj članova Društva svakih nekoliko godina organizirali smo po jedno hodočašće, koje se uvijek pokazalo lijepim i dragocjenim. Istina, nije jednostavno naći prikladno vrijeme koje bi svima odgovaralo, ali ipak smo uspjeli, na zadovoljstvo svih sudionika. Moram spomenuti kako nam je u tome od velike pomoći bila gospođa Nataša Bulić iz agencije ICHTYS koja je specijalizirana za hodočašća. Nikada ne bih usudio sam poduzeti nešto takvo jer sam svjestan zahtjevnosti toga posla. No, kad je Nataša s nama onda zaista nemam brige jer znam da će sve biti uredno, na vrijeme, duhovno i puno bogatih sadržaja. Tako je i bilo na našem posljednjem hodočašću u Fatimu, kad smo posjetili Lisabon, Santarem, Nazare, Coimbru, Bragu, Porto i Santiago de Campostela. Ne bih za sebe rekao da sam nekakav turistički vodič, nego se samo nastojim dobro pripremiti za svako hodočašće. Na poticaj gospođe Nataše Bulić složio sam hodočasničke vodiče za Rim (to mi i nije bilo preteško jer sam tamo živio i studirao) te Lurd i Fatimu, koji su ujedno molitvenici i liturgijski priručnici koje bismo uvijek podijelili sudionicima hodočašća, što se pokazalo jako korisnim. Ako dragi Bog da, na pameti nam je još jedno hodočašće, po svoj prilici sljedeće godine, ali o tome više kad detalje definiramo na Upravnom odboru Podružnice. Svakako, smatram da su hodočašća vrijedna i potrebna ne samo kao pohod nekom svetištu, nego kao blagoslovljena prigoda da se čovjek odvoji od svakodnevnice, da ima dovoljno vremena za sebe, za osobnu i zajedničku molitvu, za pogled u vlastitu sadašnjost i budućnost koja je pred njim, a sve to pred licem Gospodnjim. Svako hodočašće je na neki način obnova našega životnog putovanja, te duhovno osvježenje. 

Don Ante drži svetu misu pored rijeke Cetine (Kostanje)

Sveta misa u pustinji (Sveta zemlja)

Budući da silan tehnološki napredak i mnogobrojne nove mogućnosti dijagnostike i liječenja predstavljaju nove izazove za liječničku struku, posebno u etičkom smislu, kako vidite ulogu katoličkog liječnika?

Odgovor na ovo pitanje sigurno bi bolje dao netko stručniji u pitanjima etike i kršćanske moralne teologije. Ipak mogu spomenuti da su toliko očiti i jasni veliki izazovi na etičkom području, da se je u novije vrijeme oblikovala jedna posebna grana etike, nazvana “bioetika”, odnosno etika života. Liječnik je, već po načelima izraženim u Hipokratovoj zakletvi, dužan braniti i podržavati život od začeća do naravne smrti. To također jasno stoji i u Statutu Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, gdje se kaže da će se liječnik katolik ravnati prema moralnim načelima nauka Katoličke Crkve. To se odnosi kako na odbacivanje svega što se protivi zaštiti i promicanju ljudskoga života, pa i na način priziva savjesti, tako i na promicanje autentične liječničke etike i kršćanskog moralnog nauka u liječničkoj praksi. Činjenica je da neke zakonske odredbe, pogotovo nametnute od EU i nadnacionalnih struktura moći, ne poštuju etička načela i direktno se protive naravnom moralnom zakonu, oslanjajući se na antropologiju koja je u bitnoj suprotnosti s kršćanskim gledanjem na dostojanstvo ljudske osobe kao Božjega stvorenja i “slike Božje” u ovome svijetu. Simpozij što smo ga zajedno sa Katoličkim bogoslovnim fakultetom Sveučilišta u Splitu organizirali pod naslovom “Ecce homo! Medicinski i teološki pristupi” upravo je impostiran u tom smislu, da eminentni liječnici i teolozi osvijetle današnju situaciju suvremenog čovjeka i društva pod antropološkim – medicinskim i teološkim – vidom, u čemu presudnu ulogu imaju etička pitanja. Naša Podružnica ovim temama uvijek je poklanjala posebnu pažnju, što se dobro vidi iz naslova brojnih predavanja i nekoliko znanstvenih simpozija koja smo organizirali kroz proteklo razdoblje.

Prof. Mateljan uredili ste Zbornik radova za Simpozij koji će se održati povodom 25-te godišnjice djelovanja, također ste uredili monografiju Podružnice HKLD-a Split povodom 25. godišnjice, može te li nam nešto reći o tom zborniku i monografiji.

Znanstveni skup “Ecce homo! Medicinski i teološki pristupi” ima kao osnovu kršćansku pobožnost Isusovoga križnog puta, odnosno njegovih 14 postaja sa završnom postajom uskrsnuća. Na tu ideju došao je naš aktivni član i nekadašnji predsjednik Podružnice izv. prof. dr. sc. Kajo Bućan, a upravni odbor ju je objeručke prihvatio i potrudio se da sve što je potrebno i organizira. Uključujući uvodnu i zaključnu riječ radi se o 32 predavanja, odnosno znanstvena i stručna rada u kojima se, imajući na pameti zajedničku nit koja u događaju Isusove muke, smrti i uskrsnuća prepoznaje nepravdu, bolest, patnju, suosjećanje, pomoć, padove i konačno umiranje i samu smrt, analiziraju pojedine vidove ljudske patnje, bolesti, suosjećanja, pomoći, umiranja i smrti. Dakako, s jedne strane je medicinski, a s druge strane je teološki vid koji sve to stavlja u kontekst vjere, nade i ljubavi, te konačno otajstvo života, patnje, bolesti i smrti osvjetljuje objavom Kristova uskrsnuća. Želja nam je bila da do samog simpozija prikupimo sve radove i objavimo ih u zborniku, jer nam se čini da će biti od koristi ne samo liječnicima i teolozima, nego svima koji traže odgovore na pitanja o smislu života, trpljenja i smrti, te o utemeljenju nade u vječni život u Božjoj ljubavi. 

Što se pak tiče Monografije prigodom 25. obljetnice HKLD Podružnice Split ona je, moglo bi se reći, zapravo jedna vrsta spomenice. U tekstualnom dijelu, nakon pozdravnog slova o. nadbiskupa mons. dr. Marina Barišića i uvodne riječi sadašnje predsjednice Podružnice doc. dr. sc. Meri Matijaca, sadrži nekoliko osvrta na nastanak i djelovanje HKLD u Splitu, što ih potpisuju uz sadašnju i prethodni predsjednici Podružnice, dr. sc. Anton Marović, izv. prof. dr. sc. Ivo Jurić i izv. prof. dr. sc. Kajo Bućan. Naša vrijedna članica dr. Danijela De Micheli Vitturi opisala je suradnju sa središnjicom HKLD-a u Zagrebu, sa drugim Podružnicama i bliskim udrugama, poput Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara. Vi ste se, doc. dr. sc. Marko Jukić, potrudili opisati stručnu djelatnost, a ja sam se zadržao na duhovnim aktivnostima u Podružnici. Drugi dio je kronologija djelovanja kroz 25 godina, navedena ne samo da se sve ono što smo radili ne zaboravi, nego i da posluži kao primjer i poticaj nama za dalje, a i za pomoć drugima koji traže impulse za aktivnosti u svojim Podružnicama. Na kraju je jedna meditacija, pod nazivom “Molitva za liječnika”, te zaključna riječ prof. dr. sc. Ane Planinc Peraica, predsjednice HKLD-a. Dakako, monografija ne bi to bila bez fotografija koje zorno svjedoče o našim aktivnostima, predavanjima, druženjima, duhovnim obnovama, obiteljskim izletima i hodočašćima. Ovom prilikom zahvaljujem svima koji su savjetom, tekstovima i fotografskim materijalom pomogli da oblikujemo ovu, vjerujem lijepu monografiju, kao i gospođi Ani Bodrožić koja je sve to krasno grafički oblikovala. Uvjeren sam da će je svi naši članovi uzeti u ruke i rado se prisjetiti lijepih trenutaka koje smo zajedno proveli.

Na kraju izražavam vam veliku zahvalnost u svoje ime i ime članova naše Podružnice za silan trud tijekom 21 godine vašeg rada. Zahvaljujemo vam na potpori članovima Društva koji su se, nažalost, našli u teškim situacijama. Želim da i dalje, uz Božju pomoć, budete naš duhovni asistent.

Hvala i vama na ovoj prigodi koju ste mi pružili da progovorim nekoliko riječi o našoj Podružnici i njezinom djelovanju. Ujedno iskreno zahvaljujem svim članovima koji su se uvijek spremno odazivali svakom pozivu za pomoć, osobito osobama u potrebi, kao i članovima našega Društva i njihovim obiteljima u teškim trenucima. Neka nam Gospodin svima podari milost da trajno ostvarujemo ono što stoji u naslovu naše monografije: Uzdaj se u Gospodina i čini dobro! Dao Bog da tako bude.

Razgovor vodio dr. Marko Jukić, član HKLD-a

Komentari

Dr. Marko Jukić

Hrvatski političari protiv hrvatskog naroda

Published

on

By

Današnji hrvatski i antihrvatski političari u Hrvatskoj (članovi Vlade, većina zastupnika u Saboru i na lokalnim razinama) su se udružili protiv naroda pa tako HDZ, SDP, HNS, SDSS, IDS i drugi vode antinarodnu, antihrvatsku politiku. Komunistički potomci i „veliki katolici“ koji danas obnašaju vlast u Republici Hrvatskoj vode antinarodnu politiku, ne poštuju volju naroda, ne poštuju demokratska načela, ne poštuju vladavinu prava niti gospodarske zakonitosti. Narod je bio protiv usvajanja takozvane Istanbulske konvencije ali vlast ju je usvojila iako nije morala. Nakon toga je potpisala Marakeški sporazum a nije ga morala potpisati. I Istanbulsak konvencija i Marakeški sporazum su dokumenti koji ograničavaju suverenitet Hrvatske i nameću bespotrebne obveze. Briselske sluge provode ono što im briselski birokrati kažu bez obzira koliko je to štetno za narod i za Hrvatsku kao državu, bez obzira je li to negacija prirodnih zakona.

Pričaju o demokratskim načelima a provode neokomunističku diktaturu. Idu u crkvu, guraju se u prve redove, a provode antikršćansku politiku.

Budući da je izborni sustav RH nakaradan i da se ne poštuje volja naroda, da se stvaraju neprincipijelne antinarodne koalicije pa stranke s minornim brojem glasova vode državnu antinarodnu politiku pokrenuta je inicijativa za izmjenu izbornog zakona. U doba komunizma je partija pravila izborne liste a danas neokomunističke stranke prave izborne liste pa birači glasaju za listu. Znači da se bitno ništa nije promjenilo, imamo neokomunističku vlast koja pravi svoje liste mimo volje naroda. Inicijativa za promjenu nakaradnog neokomunističkog izbornog zakona se opstruira komunističkim metodama, udbaškom matematikom kako kaže jedan zastupnik.

Antihrvatska vlast je sve učinila da referendumi (Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj konvenciji) ne uspiju a kada su uspjeli onda su napravili lakrdiju s brojenjem i kontrolom potpisa. Navodno su našli cca 10% nevažećih potpisa pa odbacili referendumske inicijative ali nisu dozvolili kontrolu „nevažećih“ potpisa. Nisu dozvolili da predstavnici referendumskih inicijativa budu nazočni pri provjeri broja i valjanosti potpisa!’ Sramotno! Zar to nije na tragu prošlih vremena. U Saboru se drug Njonjo ljuti kada mu zastupnik kaže da je dosta udbaške matematike. Zastupnik je imao pravo jer se zaista radi o udbaškoj matematici.

Predstavnica inicijative je izjavila:

„…Objasnila je da im je Terezija Marić, predsjednica Kuščevićevog Povjerenstva, rekla da je rezačem papira uništila kontrolne liste, a dokaz o uništenju lista zabilježen je na 4. stranici zapisnika koji su svi članovi Povjerenstva potpisali, o čemu je GI Narod odlučuje izvijestila javnost i Ustavni sud koji do danas, kažu, uopće nije razmotrio dopis inicijative.“

Pitanje inicijative: Hoće li nam se omogućiti uvid u kontrolne liste po kojima je Povjerenstvo naknadno provjeravalo rad operatera?

Odgovor APIS-a i Povjerenstva: Svi podaci s potpisnih lista su se unosili u aplikaciju. Kontrolne liste za Povjerenstvo su bile radni materijali i sadržavale su popis nevažećih potpisa koji su uneseni između sjednica Povjerenstva te su davane sukcesivno Povjerenstvu, a kako bi postupak provjere bio što brži i temeljitiji. Kontrolne liste su sadržavale mjesto nevažećeg potpisa u kutiji, svesku, stranici i retku kao i razlog neispravnosti. Povjerenstvo je kontrolne liste pregledalo te utvrdilo treba li naknadno prihvatiti neki od nevažećih potpisa. Kako su kontrolne liste sadržavale osobne podatke koji su ujedno spremljeni u aplikaciji, njihovo čuvanje u papirnom obliku nakon prestanka svrhe stvaralo bi nepotrebnu opasnost da netko dođe u posjed tih lista s podacima o potpisnicima te su stoga po prestanku svrhe uništene. Kontrolne liste su bile tehničko pomagalo, odnosno radni materijali čija je svrha prestala postojati sastavljanjem Izvješća o provedenoj provjeri broja i vjerodostojnosti potpisa birača.“

„Na sjednici saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav u petak je Mostov zastupnik Robert Podolnjak izjavio da je povjerenstvo Ministarstva uprave, koje je osnovano da provjeri prikupljene potpise za dvije referendumske inicijative Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj, uništilo kontrolne liste sa svim nevažećim potpisima.“

Je li navedeno istina ili nije?

Ako je istina drug Kuščević treba biti smjenjen, kao i njegovi pomagači.

Treba podsjetiti da je jednoj referendumskoj inicijativi nedostajalo manje od jedan posto potpisa (ne 10%), drugoj inicijativi je nedostajalo 2% potpisa (ne 10%) pa je logično i normalno da se traži provjera zašto je 10% prikupljenih potpisa navodno nevažeća.

Onemogućavanje prikupljanja potpisa za referendum, netransparentna provjera potpisa, uništavanje kontrolnih lista i širenje laži su postupci koji pokazuju da je ova vlast antinarodna.

Sve su uradili da se potpisi ne skupe (nisu dozvolili postavljanje štandova, ograničili su broj mjesta i naplaćivali kao da im je to ćaćino kao da javni prostori nisu narodni). Zar to nije antinarodno ponašanje. Unatoč svega prikupljen je dovoljan broj valjanih potpisa pa slijedi drugi čin: odgoda provjere potpisa, nemogućnost da predstavnici inicijativa budu nazočni i druge manipulacije (kao i u doba komunističke vlasti).

U Hrvatskoj navodno postoji trodioba vlasti ali mi svjedočimo da je Sabor servis premijera pa što premijer kaže to Njonjo, vitez i drugi poslušnici provode. I u doba komunizma smo imali Sabor koji je provodio naređenja koja su stizala iz „kockice“.

Vladajuća antinarodna koalicija (HDZ, HNS, SDSS) donosi zakon koji onemogućava izjašnjavanje građana na referendumu. Antinarodna stranke HDZ i SDP imaju isti stav glede onemogućavanja referenduma pa su protiv demokratskog izjašnjavanja. Oni, političari, su sami sebi svrha.

Razlog zašto su hrvatski (antihrvatski) političari protiv izmjena izbornog zakona, protiv poštivanja volje naroda jest njihova neizmjerna želja za vlašću i povlasticama i zbog toga su spremni lagati, ucjenjivati, vršiti pritisak na provosuđe, djeliti priznanja veleizdajnicima, štititi kriminal itd.

Ivan Munjin pojašnjava:

„Narod odlučuje referendumom traži tri preferencijska glasa bez praga od 10 posto. Naime, sadašnji samo jedan preferencijski glas koji birači mogu koristiti dodatno je ograničen cenzusom od 10 posto. To znači da kandidat s najviše glasova birača ako nije ostvario 10 posto glasova cijele liste (svih 14 kandidata) nema prednost pred kandidatima koji su stavljeni na viša mjesta liste, a dobili su od birača manje glasova.

Kuščević ne bi ušao u Sabor niti uz ovaj jedan jedini preferencijski glas da mu to nije omogućio upravo cenzus od 10 posto.

Na izborima 2016. Kuščević je u X. izbornoj jedinici na listi HDZ/HDS dobio 2822 glasa. Cijela lista dobila je 95486 glasova i time osvojila 7 mandata, što znači da su kandidati s prvih 7 mjesta otišli u Sabor. Kuščević je ušao u Sabor zato što ga je predsjednik stranke na listi stavio na 5. mjesto. Četiri kandidata s te liste dobilo je više glasova od Kuščevića – Blaženko Boban (4499 glasova, ukupno 9. na listi), Mato Franković (3059 glasova, 8. na listi), Ante Babić (2938 glasova, 11. na listi) i Marija Vučković (2912 glasova, 10. na listi) – ali oni nisu ušli u Sabor upravo zbog cenzusa od 10 posto.

Naime, prema trenutnom izbornom sustavu, ako birač koristiti jedan preferencijski glas, njegov preferencijski glas vrijedi jedino ako je kandidat prikupio 10 % od ukupnih glasova liste. Tada se kandidat pomiče na listi prema broju svojih glasova. Primjerice, Milan Kujundžić je bio 14. na toj listi HDZ-a u X. izbornoj jedinici, ali je prikupio 14008 glasova, čime je prešao prag od 10 posto (10% od 95486 = 9548) i skočio na 2. mjesto.

Da nije bilo cenzusa od 10 posto, preferncijalni glasovi koje su prikupili Boban, Franković, Babić i Vučković bi vrijedili i oni bi se pomakli na viša mjesta na listi i ušli u Sabor, a Kuščević bi po broju glasova pao na 8. mjesto i ne bi ušao u Sabor.

Dakle, kad bi se implementirao prijedlog GI Narod odlučuje – tri preferencijska glasa bez cenzusa – poredak na listi bi se određivao isključivo po broju osvojenih glasova.

Osim toga, tri preferencijska glasa bez cenzusa bi praktično onemogućila predizborne koalicije. Male stranke, poput HNS-a (koja trenutno ima 1,9 posto potpore birača) se više ne bi mogle “šlepati” u Sabor na listama velikih stranaka jer im to ne bi bila garancija za ulazak – za ulazak u Sabor vrijedile bi samo preferencije birača, odnosno broj osvojenih glasova.“

Iz navedenoga je jasno zašto su uhljebi protiv promjene izbornog zakona.

HDZ i SDP imaju isti pristup, oni su protiv biranja zastupnika imenom i prezimenom, oni su protiv odgovornosti zastupnika biračima, protiv volje naroda.

Najnoviji prijedlog Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma želi onemogućiti bilo kakvu referendumsku inicijativu, bilo kakvo izjašnjavanje naroda! Prikupljanje potpisa samo u uredima državne uprave, lokalne samouprave. Praktično je to onemogućivanje izjašnjavanja naroda. Želi se „onemogućiti građanima da financiraju svoj referendum“.

Potpredsjednica DIP-a je izjavila: ‘Financiranje građanskih referenduma trebalo je urediti Zakonom o referendumu, a ne Zakonom o financiranju političkih stranaka’

Građani se moraju izboriti za promjenu izbornog zakona i poštivanje volje naroda!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Continue Reading

Dr. Marko Jukić

ONI SU PONOS NEOVISNE REPUBLIKE HRVATSKE

Published

on

By

Atletika – Blanka Vlašić, Sandra Perković, Sara Kolak, Marija Vrajić-Trošić, Ana Šimić, Ivana Brkljačić, Laura Štefanac, Branko Zorko, Stipe Žunić, Martin Marić, Filip Mihaljević, Marin Premeru, Edis Elkasović, …..

Boks – Stipe Drviš, Željko Mavrović, Filip Hrgović, Ivana Habazin, Mirko Filipović, Stjepan Božić, Filip Palić, Vedran Đipalo, Marijo Šivoli, Mirsad Ahmeti, Hrvoje Sep, Nikolina Čačić, ….

Dizanje utega: Nikolaj Pešalov

Gimnastika – Tin Srbić, Robert Seligman, Filip Ude, Tomislav Marković, Marijo Možnik, Ana Đerek, Anton Kovačević, Tina Erceg, Tomislav Marković, Tijana Tkalčec, Leonardo Kušan, Matija Baron, …

Hrvanje – Vlado Lisjak, Josip Čorak, Milan Nenadić, Neven Žugaj, Jelena Kastaneti, Slavko Koletić, Nenad Žugaj, Karko Čović, Božo Starčević, Krešimir Jurković, Dominik Etlinger, Ivan Lizatović, Tonimir Sokol, …

Jedrenje – Karlo Kuret, Tonči Stipanović, Šime Fantela, Igor Marenić, Ivan Kljaković Gašpić, Tina Mihelić, Enia Ninčević, ….

Kajak i kanu na divljim vodama – Filip Benjak, Tomislav Crnković, Andrej Gluecks, Emil Milihram, Zlatko Sedlar, Danko Herceg, Dražen Funtak, …..

Košarka – Osvajači srebrene medalje na Olimpijskim igrama, brončane medalje na svjetskom i europskom prvenstvu, Dražen Petrović ….

Nogomet – Osvajanje brončane medalje na Svjetskom prvenstvu 1998. godine i srebrene medalje na Svjetskom prvenstvu 2018. godine. Davor Šuker osvajač Zlatne kopačke, Luka Modrić osvajač Zlatne lopte, najbolji nogometaš sezone (FIFA), najbolji nogometaš sezone (UEFA), najbolji nogometaš svjetskog prventva u Rusiji…..

Plivanje •Duje Draganja, Sanja Jovanović, Mario Todorović, Gordan Kožulj, Miloš Milošević, Saša Imprić, Matea Samardžić, …..

Rukomet – Osvajači 19 medalja s velikih natjecanja (OI, SP, EP, MI). Osvajači zlatnih olimpijskih medalja (Atlanta, Atena), zlatne medalje na Svjetskom prventvu 2003. 4 zlatne medalje na Mediteranskim igrama. ….

Skijanje – Janica Kostelić (4 zlatne i 2 srebrene olimpijske medalje, 5 svjetskih prvenstava, 3 velika i 7 malih globusa); Ivica Kostelić osvajač velikog kristalnog globusa, 4 srebrene olimpijske medalje zlatna, srebrena i brončana na svjetskim prvenstvima, svjetski skijaški kup veliki globus i 5 malih globusa)…..

Tenis – Iva Majoli, Osvajači dva Davis cupa, Mario Ančić, Ivan Ljubičić, Ivo Karlović, Goran Ivanišević, Goran Prpić, Marin Čilić, Borna Ćorić, Ivan Dodig, Mate Pavić, ….

Vaterpolo – Vaterpolo reprezentacija Hrvatske do sada je osvojila 13 medalja na velikim natjecanjima. Olimpijski pobjednici (2012.), Dvije srebrene olimpijske medalje (1996., 2016.), Osvajači svjetskog prvenstva (2007., 2017.) i Osvajači europskog prvenstva (2010.)….

Kuglanje – Zdravko Boljat, Maria Mušanić, Darinka Bunić….

Šah Zdenko Kožul, Ivan Šarić …

Biatlon: Jakov Fak

Taekwondo: Martina Zupčić, Sandra Šarić, Lucija Zaninović, Ana Zaninović, Lana Banely Iva Radoš, …..

Streljaštvo – Giovanni Cernogoraz, Snježana Pejčić, Josip Glasnović, …..

Veslanje- 5 medalja na Olimpijskim igrama (1 zlatna, 3 srebrne i 1 brončana). Siniša Skelin, Nikša Skelin, Igor Boraska, Tihomir Franković, Tomislav Smoljanović, braća Valent i Martin Sinković , Damir Martin, David Šain, Mario Vekić, Ante Kušurin, Krešimir Čuljak, Igor Francetić, Branimir Vujević, Silvio Petriško (kormilar),…..

Stolni tenis Zoran Primorac, Tamara Boroš…

Dragi domoljubi želimo vam SRETNU NOVU GODINU!

Foto: Wikipedija; 24 sata; Jutarnji List; CroPortal; dnevno.hr

 

Dr. Marko Jukić

Komentari

Continue Reading

Dr. Marko Jukić

DA SE NE ZABORAVI: Dr. Franjo Tuđman, tvorac samostalne Hrvatske

Published

on

By

Dr. Franjo Tuđman je bio: vojnik, povjesničar, akademik HAZU, političar, državnik, prvi predsjednik suverene i samostalne Hrvatske, vrhovnik Hrvatske vojske. Voljom naroda bio je Predsjednik Republike Hrvatske od 30. svibnja 1990. do 10. prosinca 1999. godine.

Borba dr. Tuđmana za samostalnu Hrvatsku započela je šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je u svojim djelima počeo rušiti jugoslavenske i srpske mitove i laži o Drugom svjetskom ratu i o Hrvatima. Zbog svojih domoljubnih stavova je bio proganjan i zatvaran (1972., 1981., 1982. i 1984. g.).

Godine 1989. je utemeljio stranku (nacionalni pokret) Hrvatsku demokratsku zajednicu s kojom je pobjedio na prvim višestranačkim izborima 1990. godine te bio izabran za predsjednika Predsjedništva socijalističke Republike Hrvatske. Našao je načina da u složenim društveno-političkim okolnostima u međunarodnoj zajednici proglasi a kasnije i ostvari samostalnu Republiku Hrvatsku. Državnik i Vrhovnik Hrvatske vojske dr. Franjo Tuđman i hrvatski branitelji su najzaslužniji za stvaranje neovisne Republike Hrvatske jer je mudrim vođenjem na diplomatskom i vojnom planu polučio međunarodno priznanje Hrvatske i pobjedu u Domovinskom ratu.

Dr. Franjo Tuđman je okupio Hrvate u domovini i u iseljeništvu, podigao nacionalnu svijest, okupio domoljube i branitelje koji su goloruku stali pred tenkove, transportere i agresorske strojnice. Prekinuo je hrvatsku šutnju i organizirao političko-nacionalni pokret za samostalnu Hrvatsku. Njegova želja bila je ujedinjenje, pomirba svih Hrvata u domovini i izvan domovine s ciljem stvaranja neovisne Hrvatske, reafirmacija tradicionalnih pozitivnih hrvatskih vrijednosti koje su bile potiskivane desetljećima (hrvatski jezik, kultura, vjera), demokratizacija društva, tržišna ekonomija i otkrivanje istine o Drugom svjetskom ratu i poraću. Želio je da Hrvatska bude moderna srednjoeuropska država, da se domovina Hrvatska poveže s iseljenom hrvatskom zajednicom širom svijeta.

Bio je realan političar i svoj cilj stvaranja samostalne Hrvatske je ostvarivao korak po korak. Međunarodna zajednica je bila za očuvanje Jugoslavije kao jedinstvene države. Kada je bilo jasno da je Jugoslavija bankrotirala i da njen opstanak pod patronatom Saveza komunista Jugoslavije više nije moguć dr. Tuđman je zagovarao miran razlaz i preustroj Jugoslavije u konfederaciju, savez suverenih država što su Srbi odbili i nakon toga je bilo jasno da opstanak u zajedničkoj državi nije moguć pa počinju pripreme za jačanje obrambene sposobnosti razoružane Hrvatske. Prema tadašnjem zakonu Hrvatske nije mogla imati vojsku pa se jača obrambena sposobnost hrvatske policije.

Srbi su htjeli samo jedno, htjeli su stvaranje velike Srbije i nametanje srpske vlasti drugim narodima. Budući da narodi unutar Jugoslavije nisu željeli srpsku vlast došlo je do raspada komunističke Jugoslavije tim više jer je Jugoslavija bankrotirala. Slom komunističke diktature u Europi, raspad Sovjetskog saveza je omogućio ujedinjenje Njemačke, oslobađanje europskih država od sovjetskog diktata i stvaranje novih država. Tu situaciju je trebalo iskoristiti za stvaranje samostalne Hrvatske i to je dr. Franjo Tuđman uspio ostvariti unatoč protivljenju međunarodne zajednice koja je željela sačuvati Jugoslaviju kao državu.

Agresija ne Republiku Hrvatsku (1990. – 1991.) je pripremljena osamdesetih godina prošlog stoljeća (Branko Mamula) a ostvarenje plana agresije (stvaranje velike Srbije) započinje „Balvan revolucijom“ u kolovozu 1990. godine (dakle prije donošenja Božićnog ustava, prije razdruživanja) sve je bilo planirano i pripremljeno za porobljavanje Hrvata.

Političari, analitičari se slažu da je dr. Franjo Tuđman briljantno, kao vrhovnik, odgovorio na agresiju na Hrvatsku te oslobađanje okupiranih područja Hrvatske. Nije dao povoda agresoru, nije dao povoda JNA da okupira Hrvatsku u vrijeme kada je Hrvatska bila bez oružja i kada međunarodna zajednica nije bila spremna prihvatiti činjenicu da je Jugoslavija kao država mrtva. Kritičari dr. Tuđmana nisu bili dorasli razumijevanju situacije a neki su bili i petokolonaši (suradnici UDBE i KOS-a). Napad na vojarne u lipnju 1991. godine bi bio sukob unutar Jugoslavije, pobuna koju bi vojska mogla ugušiti bez da itko mrdne prstom.

Krajem siječnja 1991. godine kada je JNA sve pripremila za vojni udar te uklanjanje hrvatskog rukovodstva dr. Tuđman odlazi u Beograd i brani pravo hrvatskog naroda na obranu, traži razoružavanje paravojnih srpskih postrojbi u Hrvatskoj. Tim hrabrim činom je dr. Tuđman pokolebao vodstvo JNA i nije došlo do vojnog udara i uklanjanja legalno izabranog hrvatskog vodstva.

Međunarodna zajednica je političkim i gospodarskim pritiskom mogla spriječiti rat, mogla izolirati agresora ali ona to nije učinila jer su pojedine moćne države međunarodne zajednice imale svoje strateške ciljeve, željele su opstanak Jugoslavije pod srpskom dominacijom. Ujedinjeni narodi su svojom odlukom o embargu na oružje dali odriješene ruke agresoru jer su mislili da će agresor brzo pokoriti Hrvatsku. Agresor je dobio 6 mjeseci za porobljavanje Hrvatske ali nije uspio. Međunarodna zajednica je mudrovala, davala izjave i isprazne prijetnje dok je Hrvatska mladost ginula i krvarila, dok je razaran barokni Vukovar, dok je razaran Dubrovnik (grad pod zaštitom UNESCO-a), dok je agresor rušio hrvatske gradove i sela, dok je ubijao i protjerivao Hrvate.

Dr. Franjo Tuđman je uporno radio na diplomatskom planu i krajem 1991. godine uspio dobiti potporu Njemačke, Austrije, Svete Stolice i još nekoliko država za međunarodno priznanje pa je 15. siječnja 1992. godine uslijedilo skupno priznanje Europske Zajednice i drugih država te prijam u organizaciju UN-a. (22. svibnja 1992. g.). Nakon prijma u organizaciju UN-a dr. Tuđman je izjavio: “Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo!” Dakle, ako želimo da Hrvatska bude pravna, demokratska, napredna država to moramo učiniti sami, nitko drugi već mi sami!

Također se dr. Tuđman izborio za primirje (Sarajevski sporazum), za slanje snaga UNPROFOR-a u Hrvatsku koje su trebale spriječiti agresora i osigurati uspostavu ustavnopravnog poretka. Nažalost snage UNPROFOR-a nisu ispunile svoju zadaću, a u nekim sektorima su bili na usluzi agresoru pa su Hrvatska vojska i policija bile primorane izvesti oslobodilačke akcije.

Optužbe KOS-ovaca, UDBA-ša, Petokolonaša i međunarodnih spletkaroša o dogovoru rata i podjeli Bosne i Hercegovine s Miloševićem su plod zločinačkog plana rušenja hrvatske vlasti. Besmislice su da Tuđman dogovara rat a narod je goloruk (s čime bi ratovao), a podjela BiH je zločinačka podvala s ciljem blaćenja dr. Tuđmana u međunarodnoj zajednici te stvaranja podjela u hrvatskom društvu. Slobodan Milošević želi stvoriti veliku Srbiju, ima vojsku, oružje i streljivo, ima pobunjene i naoružane Srbe u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini i on navodno dogovara podjelu Bosne!? U takav scenarij mogu vjerovati samo poluidioti i idioti. Podjela Bosne između Hrvatske i Srbije isključuje stvaranje velike Srbije, a to je bio glavni cilj Slobodana Miloševića! Dakle, radi se o zločinačkoj podvali neprijatelja Hrvatske! Razgovori s Miloševićem su Tuđmanu služili da dobije na vremenu, da uspori srpsku agresiju na Hrvatsku a Miloševiću su poslužili da se prikaže kao mirotvorac koji je spreman za razgovore. Nakon razgovora Tuđmana s Miloševićem se agresija na Hrvatsku pojačala pa je to još jedan dokaz o besmislenoj tvrdnji o dogovoru i dijeljenju BiH.

Sukob Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini je potaknut i vođen izvana s ciljem rušenja novonastale države Hrvatske. Strane tajne vojnoobavještajne i civilne službe su bile one koje su izazvale i poticale sukob.

Međunarodna zajednica nije znala kako rješiti pitanje raspada Jugoslavije. Neke zemlje su poticale opstanak Jugoslavije i srpsku dominaciju, odobravale su krvavu agresiju Srbije. To što je u siječnju 1992. godine EZ priznala Hrvatsku ne bi značilo ništa da Hrvatska vojska i Policija nisu oslobodile okupirana područja Hrvatske. Da su institucije međunarodne zajednice nesposobne i nepravedne vidljivo je iz današnjeg stanja u BiH. Tuđmana nema 18 godina a stanje se nije promijenilo, BiH ne funkcionira kao država, nema demokracije, nema tržišne ekonomije, nema ravnopravnosti naroda što je još jedan dokaz da dr. Tuđman nema nikakve veze sa stvarnom podjelom Bosne i Hercegovine.

Bilo je razgovora o Bosni i Hercegovini u diplomatskim krugovima. Razgovori koji su vođeni o statusu BiH nakon raspada Jugoslavije su posebna priča jer je međunarodna zajednica donosila prijedloge (bilo je više prijedloga: Cutilerov prijedlog, Vance-Owenov plan, Owen-Stoltenbergov plan, prijedlog Kontaktne skupine) s kojima se ni sama nije slagala tako da je najveći krivac za stanje u BiH tijekom rata kao i danas međunarodna zajednica. Republika Hrvatska (politika dr. Franje Tuđmana) je očuvala Bosnu i Hercegovinu, priznala Bosnu i Hercegovinu i najzaslužnija je za njen opstanak. Hrvatska je pomogla pri obrani hrvatskog naroda u BiH što joj je bila dužnost, što bi napravila svaka država koja drži do sebe. Hrvatska nije napravila nikakvu agresiju na BiH već je branila svoj teritorij, branila Hrvate u BiH a time i opstojnost BiH.

Međunarodna zajednica je bila protiv neovisne, samostalne Hrvatske tijekom Domovinskog rata, tijekom mirne reintegracije Podunavlja i kasnije (presude Haškog suda i drugo). Daytonski sporazum (studeni 1995.) je također pokazatelj antihrvatskog stava jer je agresor tim sporazumom nagrađen.

Nakon uvođenja višestranačja 1990. godine dr. Tuđman je pozvao strane ulagače u Hrvatsku ali nitko nije došao, niti jedna banka nije htjela dati kredit jer je bilo očito da slijedi raspad Jugoslavije i da će izbiti rat.

Dr. Tuđmana prozivaju zbog pretvorbe, dr. Tuđman se nije bavio pretvorbom već državničkim poslovima, obranom, oslobađanjem zemlje i međunarodnim statusom Hrvatske. Privatizaciju su izvršili komunistički kadrovi koji su ušli u HDZ i oni izvan HDZ-a i oni su pri tome vodili računa o svojim interesima. S druge strane zaostala tehnologija, loša organizacija rada i samoupravljanje više nisu mogli opstati u novim tržišnim svjetskim odnosima. Niti u jednoj komunističkoj zemlji privatizacija nije bila dobra ni pravedna. Situacija u Hrvatskoj je bila specifična jer se Hrvatska grčevito branila od agresora, 25% Hrvatske je bilo okupirano, Hrvatska je skrbila za 550.000 izbjeglica (kraće vrijeme 800.000 izbjeglica) pa je privatizacija bila u drugom planu što su ratni profiteri iskoristili. Treba podsjetiti da su komunisti privatizirali ono što je bilo vrijedno prije nastupa Tuđmanove vlasti (Zagrebačka banka i Tvornica duhana Rovinj).

Budući da UNPROFOR nije izvršio svoje zadaće dr. Franjo Tuđman je kao Vrhovnik Hrvatske vojske odobrio oslobađajuće akcije: deblokada Dubrovnika, akciju Miljevci, VRO Maslenica, akciju Peruća, VRO Bljesak, VRO Oluja i druge. Nakon svake akcije je trebalo voditi borbu na diplomatskom polju, odgovoriti na diplomatske pritiske i prijetnje što je hrvatska diplomacija pod vodstvom dr. Tuđmana uspješno odradila.

Velika diplomatska pobjeda dr. Tuđmana je bilo zaključivanje mandata UNPROFOR-a (31. ožujka 1995. g.) te promjenu njegove uloge jer je tom pobjedom omogućeno izvođenje oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske 1995. godine.

Uspostava povjerenja između Hrvatske i SAD-a (za što velike zasluge ima ratni ministar obrane Gojko Šušak) omogućila je mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja jer je američka administracija vjerovala dr. Tuđmanu i udovoljila zahtjevu da na čelu Prijelazne uprave UN-a u istočnoj Slavoniji (UNTAES) bude američki general Jacques Paul Klein. Nažalost, dr. Tuđman je morao popustiti silnim pritiscima međunarodne zajednice i načinjen je Erdutski sporazum koji je bio nepovoljan za R. Hrvatsku. Mirna reintegracija je imala (ima i danas) negativne učinke za Republiku Hrvatsku ali Hrvatske nije imala izbora nego prihvatiti diktat nepravedne međunarodne zajednice (UN-a). Mirnom reintegracijom je oslobođeno hrvatsko Podunavlje, spriječen je nastavak rata i gubitak ljudskih života.

Dr. Franjo Tuđman je bio uz svoj narod i nije se bojao otići na prvu crtu bojišnice: Kostajnica, Petrinja, selo Pecki, Sisak (25. kolovoza 1991.), aerodrom Zadar (18. srpnja 1993. g.), Maslinica (30 siječnja 1993.; Pontonski most 18. srpnja 1993.; Knin (6. kolovoza 1995. g.), dvadeset dana nakon VRO Oluja je „Vlakom slobode“ (26. kolovoza 1995.) došao u Split, za vrijeme okupacije Podunavlja „Vlakom mira“ (8. lipnja 1997.) je došao u Vukovar u kojem su još bili četnici. Dr. Tuđman je postavio kamen temeljac za tunel Sveti Rok (16. kolovoza 1993. godine) i prošao kroz tunel 16. listopada 1999. godine iako je bio bolestan.

Tvorac je izmjena Ustava Republike Hrvatske (1997.) kojom se priječi stvaranje nove jugoslavenske zajednice bez volje naroda! Da nije bilo te izmjene Ustava Ivica Račan i drugi izdajnici bi odmah krenuli u udruživanje u region jer je Europska unija htjela udruživanje u Zapadni Balkan. Europska unija je planirala da Hrvatska postane članicom EU zajedno s Albanijom i državama bivše Jugoslavije bez Slovenije.

 

Dr. Franjo Tuđman je potaknuo osnivanje Haaškog suda koji se pod utjecajem moćnih država pretvorio u ruglo međunarodnog prava. Zločinački sud u Haagu nije optužio niti osudio agresora, nije uspostavio povjerenje niti je žrtvama dao pravnu zadovoljštinu.

U doba Tuđmanove vlasti je bilo više demokracije, manje cenzure nego danas! Neprijatelji hrvatske države i hrvatskog naroda su slobodno pisali, blatili Tuđmana i njegovu vlast, oni koji ne vjeruju neka pogledaju novine, tjednike, tv. emisije iz tog vremena. Komunističko-udbaška propaganda je plasirala laži, podvale i blatila Tuđmanovu vlast.

Dr. Franjo Tuđman je ostvario tisućljetni san Hrvata za ponovnom uspostavom samostalne i slobodne hrvatske države. Zahvaljujući dr. Franji Tuđmanu Sava je potekla uzvodno i Hrvatska je postala samostalna i priznata država.

 

Henry Kissinger je kazao: „Gospodine predsjedniče, kao i svi veliki ljudi za života nećete dočekati pravilno tumačenje Vaših zasluga za narod, to će učiniti tek buduća pokoljenja, ali vjerujte učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom.“

 

Hvala dr. Franji Tuđmanu za ostvarenje vjekovnog sna, za samostalnu Hrvatsku.

Počivao u miru Božjem!

 

Dr. Marko Jukić (hrvatski domoljub i branitelj)

FOTO: braniteljski.hr, Knin-hrhb.info

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno