Connect with us

Istaknuto

UVIJEK NEDJELJOM: ZVIJERI i ANĐELI

Published

on

Iskušavao ga Sotona, a anđeli mu služahu.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.

A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

Riječ Gospodnja.

(Marko 1,12-15)

„Nitko nije savršen.

Svi smo mi jedan korak blizu zvijeri

i jedan korak daleko od anđela.“

(Jeanette Walls, Half Broke Horses)

Zvijeri i anđeli zajedno čine jednu izuzetno dojmljivu sliku ljudske osobnosti. U svakom čovjeku živi zvijer, uspavana ili razjarena, zvijer strasnih želja, zvijer koja se lako uzbudi i teško primiri. Zvijer koja u jednom trenutku glumi pripitomljenost da bi već u narednom nasrnula bijesno i nemilosrdno.

Tko od nas nije upoznao njezino buđenje, tko od nas nije, barem na trenutak, bio savladan njezinom silinom? Tko od nas nije svjedočio visinama i dubinama njezine naravi, njezinim izdajama i beščašćima, njezinim lažima i prevarama?

Buđenje zvijeri za većinu je ljudi zastrašujuće otkriće. Otkriće čovjekove mračne strane. One strane koja nas tako lako odvede na krivi put i u moralni pad. Otpor se najčešće čini beskorisnim.

CIJELU EMISIJU PREUZMITE OVDJE!

Ali u svakom od nas postoji i nešto anđeosko. U potrazi za istinom ne strahujmo prepoznati u našoj ljudskosti različitosti između Boga i nas, jer tu su i tolike sličnosti. Bog nas je stvorio po svojoj slici, i ta slika, prije ili kasnije, izbije na površinu. Ako joj dopustimo.

Sjetimo se Isusove svećeničke molitve Ocu: „Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga.“ (Ivan 17,15)

U ovim riječima prepoznaje se konflikt. Treba biti u svijetu, ali ne biti od svijeta. I nismo daleko od istine kada kažemo da moralni antagonizam u nama budi ono najbolje. Uvijek se pokaže da u pobožnom životu najveći blagoslovi dolaze kroz najveće kušnje i sukobe.

Anđeli su bili u pustinji.

To je važno zapamtiti. Nakon što je Duh Sveti sišao nad Isusa, pri njegovom krštenju, u obliku golubice, odmah ga je nagnao u pustinju. A anđeli su bili u pustinji.

U pustinji je Sotona, tu su i zvijeri i sve ono što pripada pustinjskom habitatu. Vrelina koja ti prži kožu, žeđ koja ti lijepi jezik za nepce, biljke okrunjene trnjem, ali ovaj put u pustinji bijahu i anđeli. Anđeli koji bijahu uz Isusa.

Od velike je važnosti sjetiti se tih anđela ove prve nedjelje u Korizmi.

Njih je lako previdjeti. U biti njih se uvijek previdi.

Razgovarajte malo sa svojim poznanicima o ovom čitanju i u razgovoru će se iskristalizirati najčešće dvije teme – napast i obraćenje. Mislim da nitko ne će spomenuti anđele.

Ali Marko ih spominje. U njegovom, slobodno ga nazovimo mršavom (po broju riječi) evanđelju, najkraćem od sva četiri, Marko uključuje anđele koje Isus susreće u svojem boravku u pustinji. U evanđelju po Luki, Luka ih u cijelosti izostavlja, kod Mateja anđeli se pojavljuju na kraju, ali kod Marka su tu čitavo vrijeme. Svih 40 dana.

I nije da Marko ima neku posebnu naklonost prema anđelima. Ne, nema. Osim u ovoj priči o Isusu u pustinji anđeli se jako rijetko pojavljuju kod Marka. A i kad se pojavljuju oni su uglavnom dio Božjeg kraljevskog dvora. Nema ih dolje na zemlji kako pomažu ljudima. Za razliku od Luke, Marko ne bilježi susret Marije i arhanđela Gabriela, a ne spominje ni anđeosko ukazanje pastirima.

zvijeri

Marko izostavlja Matejevog anđela koji govori Josipu neka se ne boji uzeti Mariju za svoju ženu, niti spominje trenutak kada mu anđeo šapće u uho neka uzme svoju obitelj i neka bježi u Egipat. Kod Marka nema anđela koji snaži Isusa u Getsemaniju, a nije baš ni jasno je li to bio anđeo kojeg su žene susrele kod praznog groba ili je to tek bio mladić obučen u bijelo.

Dakle, kada Marko uključuje anđele koji pomažu Isusu u pustinji onda mi trebamo sjesti i dobro se zamisliti. Razmišljanje o anđelima i zvijerima ni u kom slučaju ne znači zanemariti napasti kojima je Isus bio izložen, niti to znači zaboraviti Sotonu s kojom se je Isus sukobio u pustinji. A pogotovo to ne znači negirati korizmeni poziv na obraćenje. To ne znači negirati naše osobne napasti i to ni u kom slučaju ne znači prestati se hrvati s našim osobnim demonima.

Mi se u Korizmi moramo konačno suočiti s napastima kojima je Isus bio izložen, a koje i mi sami doživljavamo u svojem životu. Trebamo se suočiti sa zvijerima koje su Isusa okruživale u pustinji, baš kao što i nas danas okružuju naši strahovi, sumnje i tjeskobe. Korizma je pravo vrijeme za jedno takvo suočavanje.

Ali Korizma je i vrijeme za sjetiti se anđela. Kako u Isusovim pustinjskim danima tako i u pustinjskim trenutcima našeg života. Trebamo se prisjetiti da su anđeli bili tamo, za Isusa, od samog početka njegovog 40-dnevnog boravka u pustinji, baš kao što je Bog bio sa svojim narodom svakog dana za vrijeme njegovih 40 godina lutanja pustinjom. Baš kao što je Bog obećao biti s nama u životnoj pustinji, na samotnim mjestima našeg života, u trenutcima kada nas kušnje razdiru.

Korizma može biti vrijeme inventure našeg života, vrijeme kada možemo očistiti se od stvari koje nas dovode u napast i koje u nama izazivaju strah. Dio naše korizmene stege može biti spoznaja svega onoga, kako pjesnik reče, „lošeg što učinismo i dobra što učinili nismo“.

Ali ove Korizme trebali bi učiniti još jednu inventuru, trebali bi pobrojiti anđele koje smo upoznali i koje smo voljeli i koji su nas voljeli u pustinjskim danima našeg života. Trebali bismo se u Korizmi sjetiti svih onih anđela koji se pojaviše kada bijasmo umorni, žedni i okruženi zvijerima, baš kao što se pojaviše uz Isusa.

Anđeli naših pustinjskih dana vjerojatno ne sliče na anđele kakvim mi anđele zamišljamo i kakvi bi oni po nama trebali izgledati. Nema tu dugih bijelih haljina, nema mekih šuštećih krila, sjajnih i vatrenih mačeva. Umjesto toga oni su možda nalik našem učitelju koji je vjerovao u nas kada i mi sami u sebe vjerovali nismo. Ili su možda nalik treneru koji nam je dao šansu zaigrati iako nismo bili baš neki talenti. Možda je jedan od anđela naš kolega koji nam je čuvao leđa za teških dana ili prijatelj koji je pozorno slušao naše strahove i brige kada se je naš svijet raspadao i rušio.

Ponekad su naši pustinjski anđeli ljudi koji su iskreno prihvatili naše isprike kada smo ih uvrijedili, ljudi koji nas podsjećaju kroz svoje prihvaćanje da je kod Boga više milosti nego što je grijeha u nama.

A ponekad su naši anđeli jednostavno ljudi koji su voljni hodati s nama kroz pustinju našeg života. Vjerno i ustrajno. Do kraja.

Korizma počinje Isusovim ulaskom u pustinju, počinje putovanjem dugim 40 dana „gdje ga je iskušavao Sotona i gdje bijaše sa zvijerima“.

Naše korizmeno putovanje također nas vodi u jednu takvu pustinju, u takva vremena i na takva mjesta, bila ona u našem osobnom životu ili u svijetu oko nas. Da, to može biti gadno putovanje, prepuno zastrašujućih trenutaka, putovanje ispunjeno našim propustima, neuspjesima, padovima i strahovima. U našim korizmenim pustinjama možemo se osjetiti okruženi zvijerima očaja i žala za propuštenim.

Ali čak i u takvim vremenima ne zaboravimo na anđele.

Oni su poslani od Boga i oni imaju zadnju riječ.

Usprkos tolikim zvijerima koje su nas okružile.

Ivica Ursić

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno