Connect with us

Društvo

Uvijek nedjeljom:  ŠTO BI ISUS DANAS UČINIO?

Published

on

Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj. 

Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. 

Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku. 

Riječ Gospodnja.

(Ivan 2, 13-25)

„Najbolji lijek za ljutnju je odgoda.“

(Lucius Annaeus Seneca)

Mudri Seneca ljutnju bi rješavao – obročno. Na odgodu. Ali to je skoro pa nemoguća misija. Kad ti „pukne film“, kad ti “stanu na žulj“, kad su „nepravedni prema tebi“, moraš se naljutiti. Ili ćeš poluditi. 

Postajemo ljuti kada se naša očekivanja ne ostvare. Kada nešto ne ide onako kako smo mi to zamislili. I onda mi ljutiti, nastojimo ovladati situacijom i okolnostima. Ljutimo se i kada nam netko prijeti. Kada smo ugroženi. Bila ta ugroza stvarna ili umišljena – ljutnja je tu.

Neki među nama neprestano su ljuti. Uvijek sa sobom nose u svojoj životnoj prtljazi dovoljno ljutnje, ogorčenosti, pa i bijesa i neprestano oko sebe stvaraju ozračje u kojem drugi, onda postaju na njih ljuti i agresivni. I tako se stvara začarani krug ljutnje iz kojeg je jako teško iskoraknuti. 

CIJELU EMISIJU PREUZMITE OVDJE!

Postoji i „bijes pravednika“. Opravdana ljutnja prema zlu i nepravdi ovoga svijeta.

Ali nama je rečeno da „okrenemo i drugi obraz…“, zar ne?!

Dakle što nam je raditi.

Poslušati Seneku?

Ili…?

 

Prije desetak godina u splitsku luku je uplovio „Doulos“, brod knjižnica. Ploveće carstvo knjiga. Satima sam boravio na njemu i kući bih se vraćao s punim prtljažnikom knjiga. Jednom dana kupio sam i dva bedža. Jedan bijeli i jedan žuti. I najednom i na drugom pisalo je isto:

„WWJD – What Would Jesus Do?“ / „Što bi Isus učinio?“

Nažalost beđevi su prespavali sve ove godine u nekoj ladici, ali gora od toga je činjenica što sam se ja jako rijetko, skoro nikako, znao u kriznim situacijama, koje bi rezultirale ljutnjom, upitati: „Pa dobro, što bi Isus danas (u ovakvoj situaciji) učinio?“ A tvrdio sam da sam kršćanin?!

Kad je onoga dana Isus ušao u Hram pronašao je vjeru koja je bila ustajala, i usuđujem se reći – dotrajala. Ljudi su iskorištavali jedni druge i ritual je postao daleko važniji nego stanje ljudskog srca. Isus je bacio rukavicu izazova aktualnom licemjernom religioznom sustavu kojemu je očajnički trebala promjena. Trebalo je sustav temeljito očistiti, provjetriti, a neke dijelove i demolirati.

Vjerska zajednica tog vremena bila je toliko umotana u bezbrojna pravila i formu da riječ koju je Isus donosio nije bila u stanju probiti njezin omot. Nije dopirala do otvrdlih srdaca.

U današnjoj priči vidimo Isusa kao čovjeka specijaliziranog za demoliranje. Čovjeka koji upravlja strojem za rušenje. Nema šanse obaviti rekonstrukciju dotrajalog građevinskog objekta, a ne stvoriti pri tom nered. Gomile šuta, otpad, prašina, prljavština, smrad… sve to prati rekonstrukciju. Obnovu.

Težak je to posao. I prljav. I logično je što se Isus ljuti, jer do takvog stanja nikako nije trebalo doći. Isus je opravdano ogorčen.

I ljut. Bijesan.

Za pretpostaviti je da smo svi mi doživjeli iskustvo kada je neka nama bliska i dobro poznata osoba, do tada uvijek mirna, staložena, odjednom – eksplodirala. Eruptirala! Poput vulkana. I naravno, mi smo ostali zatečeni, zbunjeni, šokirani. Zato je lako zamisliti ljude, Isusu bliske, i njihovu reakciju kada se je Isus ljutit dohvatio čišćenja Hrama.

Moja generacija odgojena je na slici koja prikazuje Isusa kao „mirnu, staloženu i finu“ osobu. Uvijek u besprijekorno bijeloj halji, neizgužvanoj, neisprljanoj, uvijek uredno podšišane kose i poštucane brade. Nježna pogleda.

Ali današnje čitanje slika Isusa ljutitog i bijesnog. Isusa koji udara bičem. Razbacuje stolove. I ta nas slika zatiče nespremne. Zbunjeni smo. Šokirani.

Kako se ovdje postaviti?

Što je to u ovoj priči što bi nama danas bilo od koristi?

Kao prvo kod Isusa je vidljiva njegova ljudskost. Baš poput, manje više, većine nas Isus se je razljutio.

Raymond Council opisuje Isusovu trenutke kada je Isus bio ljut.

Gospodine, ti koji si bio ljut na Šimuna Petra i nazvao ga sotonom,

Gospodine, ti koji si bio ljut na „super religiozne“ i usporedio ih s izbijeljenim grobovima punim smrti,

Gospodine, ti koji si bio ljut na mjenjače novca i koji si im stolove isprevrtao,

Gospodine, ti koji si bio ljut na sve one koji ljude razdvajaju, ograđuju i zatvaraju,

Gospodine, ti na kojeg je svijet bio ljut i ti koji si na sebe preuzeo taj bijes, izdržao ga i preobrazio na križu…

 

Isus je po svemu bio nalik nama osim po grijehu. Da, ljutio se je, ali griješio nije. Isus je znao kako biti ljutit, a ne sagriješiti. Kako se ljutiti na grijeh, a ne na grješnika, koji se kaje i traži oprost.

Američko udruženje Kršćanskih Motociklista („Christian Motorcyclists Association“) tiskalo je plakat s naslovom: „He Would Have Ridden a Harley!“ / „On bi vozio Harley!“ – naravno Davidson).

Na plakatu stoji:

„Isus bajker… bio je jako sličan tebi i meni. Vlast ga nije voljela. Crkva je mislila da je čudan. Imao je samo nekolicinu prijatelja. A i oni su ga se odrekli. Progonili su ga licemjeri. Družio se je s ljudima poput vas i mene, a ne s „pravednim“ farizejima. Da, kada bi Isus danas tijelom bio među nama, ovdje na zemlji, bio bi odmah uz tebe, na svom Harleyu i govorio bi ti da te voli… dovoljno da bi umro za tebe.“

ISUS ONAJ KOJI TI ŽIVOT MIJENJA

„Vidiš, On zna da su „Svi zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja“. On također zna da je „Plaća za grijeh smrt“. Zato „Dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije“. On je čak rekao „Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.“

Ako bi pokušali uistinu biti poput Isusa, većina nas trebala bi se radikalno promijeniti. Postali smo robovi šablone. Navika nas je duhovno osakatila. Sve nekako, kada je vjera u pitanju, odrađujemo. Nedjeljom se dotjeramo za svetu Misu, otiđemo, i to je to. Nama dosta. Za čitav tjedan. Možda neka molitvica kao dodatak. Obljutavili smo. Više nismo u stanju ni čestito se naljutiti na toliku nepravdu i zlo oko nas. Ali i u nama. Postali smo tolerantni. Toleriramo zlo. I nepravdu.

 

Ja u Isusu vidim “bajkera”. Vidim ga kako vozi Harleya, vidim ga kako se rukuje na Rivi, kako pruža mir nepoznatima. Vidim ga na odmaralištima autoceste, gdje daje čašu vode žednima.

 

Vidim ga u sirotinjskim četvrtima velikih gradova, u zatvorima, u domovima za stare i nemoćne. Vidim ga u hospicijima. Vidim ga na nogometnim utakmicama, na križanjima naših ulica.

 

Vidim ga kako provodi noć u sirotinjskim svratištima, a dan u bolničkim čekaonicama. Vidim ga u ubožnicama, u pučkim kuhinjama, među deložiranima. Vidim ga u šatoru u Savskoj.

 

Vidim ga kako nudi sebe sama i kako služi bližnjima.

 

Vidim ga kako ljutit bičem rastjeruje korumpirane političare, lihvare, kamatare, prevarante, izdajice, opsjenare, vračeve, nadriliječnike, lažne proroke…

 

Vidim ga kako zamahuje bičem.

Vidim ga kako im prevrće stolove.

I ne pitam ga: „Isuse što bi ti učinio…?“

 

Jer to vidim i jer mi je to već rekao.

 

“ Ljutite se, ali ne griješite! Sunce neka ne zađe nad vašom srdžbom i ne dajite mjesta đavlu!“

(Efežanima 4,26-27)

Ivica Ursić

 

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno