Connect with us

Istaknuto

UVIJEK NEDJELJOM: OSTATI ILI OTIĆI

Published

on

Kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše:

»Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«

Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«

Riječ Gospodnja.

(Iv 6, 60-69) 

Vječna dilema. Svih generacija. Žena i muškaraca. Mladih i starih. Čovjekov život najčešće prolazi u vječnoj dilemi – ustrajati u postojećem ili tražiti promjenu.

Izdržati? Odustati? Ostati? Otići?

Za odluku je presudna količina zadovoljstva koju ostvarujemo na nekom mjestu, na određenoj poziciji, u nekoj sredini, u odnosu na količinu zadovoljstva koju se nadamo ostvariti na nekom drugom mjestu.

Jedan faktor uglavnom je uvijek presudan. To su teškoće. Teškoće koje nas očekuju. Bilo tamo gdje jesmo ili tamo gdje mislimo otići. Za donijeti odluku nama je potrebna jasna projekcija što nam koja pozicija po pitanju teškoća nudi, kako bismo znali hoćemo li ostati ili nam je odlaziti.

Isti princip mi kršćani primjenjujemo i kad je naša vjera u pitanju.

Imate li ponekad problema razumjeti što to Isus govori? Imate li ponekad osjećaj da vi teško nešto od svega toga možete primijeniti na svoj život? Sve vam je nekako komplicirano, neostvarivo, u biti sve je  preteško.

Biti kršćanin ponekad (e, kad bi samo bilo ponekad) zna biti neopisivo teško.

CIJELU EMISIJU PREUZMITE OVDJE!

Isus govori o Ocu koji nas privlači bliže sebi, govori o Duhu koji nam pomaže upoznati ga… ali teško je, nevjerojatno je teško, čovjeku vjerovati u sve to, kada pred sobom ne vidi ništa tjelesnog, ništa konkretnog.

Isus nije, u ovom našem vremenu, tjelesno prisutan. On nije tu kao osoba od krvi i mesa, osoba koja iscjeljuje bolesne, istjeruje zloduhe i koja hrani gladno mnoštvo.

S druge pak strane, glavni zemaljski oslonac vjernika, Crkva, prolazi kroz snažne bure i oluje, kako one izvanjske tako i one unutar same sebe. Toliko je napada na Crkvu, toliko je podmetanja, progona, optužbi, manipulacija, dezinformacija i laži, a i toliko je u njoj samoj licemjera, karijerista, nesloge i tenzija.

Mnogi vjernici, s pravom, mogu zavapiti prema nebu: „Isuse, preteško je sve ovo. Može li ovo biti barem malo lakše. Isuse, sve mi je to – neizdrživo.“

Eto, tako su se, vjerojatno, osjećali i Isusovi učenici, ljudi koji su, kako stoji u Evanđelju, „odstupili i više nisu išli s njime“. A sve je izgledalo tako obećavajuće. Dobar obrok, koji ih je nasitio, bili su zadovoljni i pomislili su da su (konačno) našli nekoga koji uistinu ima odgovor za njihove probleme i teškoće. Pomislili su kako će s njim (konačno) sve biti lakše.

Ali onda su shvatili da Isus nije onaj kojeg su oni očekivali. Ovaj traži stvarnu predanost, želi njihovo puno sudjelovanje. Nadali su se da bi Isus mogao učiniti njihove živote lakšima, sretnijima, s manje problema. Učinilo im se da bi njihovi životi mogli postati uzbudljivijima, uspješnijima. Ali sada njima, sve to zajedno, čini se poprilično teško.

I danas ljudi odbacuju ili napuštaju Isusa, jer je njega preteško slijediti, a u ovoj našoj kulturi sve što je teško nije ni dobro ni poželjno. Vjerovati u Isusa i prigrliti ga, kao svoj način života, u sebi nosi brojne izazove. I teške trenutke.

Teško je u ovoj znanstveno-tehnološko-informatičkoj eri ljudima vjerovati u ono što oni ne mogu vidjeti ili izravno iskusiti. Ljudima je teško baviti se duhovnim kada je samo materijalno na cijeni.

Biti učenik, sljedbenik Kristov, teško je bilo u Isusovo vrijeme, ali je teško i danas. I onda se je zbog toga glava gubila, a ista stvar je i danas.

Slaviti Boga svake nedjelje je teško. Toliko je drugih stvari koje odvlače i privlače našu pozornost i koje troše vikendom naše vrijeme. Šport, rekreacija, zabava. Često je teško ići nedjeljom u crkvu gdje uglavnom slušamo manje više iste propovijedi, a to nama ni malo nije zabavno.

Ustrajavati u življenju Božjih vrednota kada je u pitanju brak, seksualnost, poštenje, teško je, jer kultura u kojoj živimo konstantno napada sve te vrijednosti, pa kršćani postaju zbunjeni i pitaju se što je dobro, a što je zlo.

I onda kažemo, „Ma nije ni vrijeno moga truda. Sve je to – preteško. Idem ja dalje. Tu mi se ne stoji.“

Kada je većina ljudi, koja je pratila Isusa, zaključila da Isus ne nudi laka rješenja – otišla je. One koji su ostali Isus pita: „Da možda i vi ne kanite otići?“ Petar, ispred svih, odgovara: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga.“

Ove Petrove riječi trebale bi nam otvoriti oči. Isus je put za upoznati Boga i put do vječnog života. Druge opcije s ovom nisu usporedive. Isus je rekao: „Ja sam put, istina i život.“ Na kraju sve ono lakše i privlačnije (kako se barem na prvi pogled čini) propada. Sve druge vrste kruha se pojedu ili uhvati plijesan i mi smo opet gladni.

Živjeti kršćanskim životom, kako to Bog od nas traži, uistinu je teško. Ostati uz Krista, ne napustiti ga nije lako. Ovo naše vrijeme se živi pod geslom: „Kako ćemo? A, lako ćemo!“

Ali ništa vrijednog u životu nije lako, pa tako živjeti kao dijete Božje uistinu nije lako – barem ne čitavo vrijeme. Naša vjera nam donosi svoje radosti i trenutke ljepote i mira, ali ponekad i križ trebamo ponijeti. Zato što živimo u nesavršenom i posrnulom svijetu, u svijetu koji s bori s grijehom i sa smrću, u svijetu koji ne funkcionira kako bi trebalo, mi patimo. I teško nam je.

Slijediti Isusa ponekad zna biti teško.

I zašto mi to onda činimo?

Zašto, barem neki od nas, ustrajavaju, ostaju i ne odlaze?

Mi to činimo zato što Isus ima riječi života vječnoga i dok put na kojem jesmo može biti (i jest) često težak, Isus nam je obećao kraj koji je iznad svega što smo u stanju i zamisliti.

I to je ono što je vrijedno težine i patnje, jer je to put u život vječni.

Zato ustrajmo uz Krista i hodimo putem vjerujući.

Vrijedi.

Autor: Ivica Ursić

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno