Connect with us

Društvo

USTRAJNOST MOLITVE

Published

on

Pronašao sam negdje priču o tome kako je neki čovjek pomogao susjedu bojadisati fasadu kuće. Taj je susjed imao malenog crnog psića koji je imao jedan svoj posebni ritual. Otišao bi do stražnjih vrata kuće i tu bi uporno lajao sve dok netko od ukućana ne bi čuo njegovu poruku i pustio ga vani, na dvorište.

Jednog dana, priča čovjek, dok je bojadisao fasadu, a nitko od domaćina nije bio kod kuće, mali je psić ponovio svoj svakodnevni ritual, došao je do vrata i lajao … i lajao … ali uzalud. Lajao je čitav dan.

Tužno je što mali psić nije bio u stanju pojmiti da je svo njegovo lajanje potpuno beskorisno. Nikoga nije bilo kod kuće tko bi ga mogao čuti i otvoriti mu vrata.

Možda se puno nas ponekad osjeća kao ovaj psić.

Molili smo se i molili za nešto i činilo se da odgovora nema.

Činilo se da nikoga nema doma.

Ako ste se prepoznali – ne brinite – niste sami.

Kroz Sveto Pismo susrećemo brojne Božje sljedbenike koji vape, a čini se da njihove molitve ostaju neuslišane.

Dva su najveća primjera bili apostol Pavao i – sam Isus.

Pavao je molio Boga, molio ga je tri puta, da mu „izvadi trn iz tijela“ ali Bog to nikada nije učinio. Isus je molio Oca da ga „mimoiđe ova čaša“ – ali uzalud. Očito njihovim molitvama nije odgovoreno kako su to oni željeli.

Dakle nismo sami.

Međutim kako sada povezati Isusove riječi iz ovonedjeljnog čitanja?

Zar sam Isus ne govori tražite, pitajte, kucajte i dobiti ćete odgovor?

Da, Isus je to uistinu rekao i te njegove riječi su istinite.

Ali trebali bi ponajprije razumjeti što je to molitva prije nego što budemo u stanju razumjeti istinu i snagu Isusovih riječi.

Molitva je jedna od stvari naše vjere koja se ponajviše krivo shvaća i krivo primjenjuje. I sve dok ne shvatimo narav molitve i kako Bog odgovara na naše molitve biti ćemo frustrirani baš kao onaj mali psić. Nitko nije odgovarao na njegovo lajanje, nitko ne odgovara na naše molitve.

Za mnoge ljude, za mnoge kršćane, molitva je obavljanje čarolije. Puno je tako zvanog „religioznog štiva“ koje podržava takvo razmišljanje. Ljudi često vjeruju da ukoliko izgovore prave fraze ili ako se služe odgovarajućom tehnikom da će onda zasigurno uvjeriti Boga da usliša njihove molitve.

Postoji jedna stara priča o starom mudracu kojeg je neprestano gnjavio neki mali miš koji bi se igrao oko njega dok bi ovaj molio. Kako bi ga konačno zaustavio on nabavi mačku. Držao je mačku sa sobom, u svojoj sobi, gdje je molio.

ustrajnost

Ali to nikada nije objasnio svojim učenicima – zašto odjednom ima mačku.

I tako jednog dana, mudrac krene hodnicima i primijeti da svaki od njegovih učenika ima mačku u svojoj sobi. Nakon što su vidjeli svog učitelja s mačkom, pomislili su da je imati mačku tajna uspješne molitve.

Ova je priča priča o mnogim današnjim kršćanima. Mnogi vjeruju da moraju učiniti nešto posebno kako bi ih Bog čuo i kako bi odgovorio na njihove molitve. Zato je danas nastala prava pomama, poglavito po internetu, za najnovijim molitvenim tehnikama.

Ali molitva nije trljanje čarobne Aladinove lampe.

Molitva ne znači napisati pismo sa svojim željama Djedu Božićnjaku.

Molitva je intimna komunikacija sa samim Bogom.

Ona je jednako prirodna kao i naš razgovor s osobom koju volimo i kojoj vjerujemo. I što je još važnije, molitva je mirovanje i tišina i slušanje Boga. Ona je naša preobrazba pomoću onog što Bog nama poručuje.

Molitva je vitalna za nas, jer kako možemo očekivati biti u odnosu s Bogom ako s Bogom ne komuniciramo?

Sam nas je Isus podučio ovoj lekciji.

Dovoljno je pročitati Evanđelje po Luki i u njemu ćete pronaći Isusa koji dosljedno moli u svakom razdoblju svojega života. Moli kada osjeća Božji poziv u svojem životu, moli prije nego će izabrati svoje učenike. Isus moli kada služi i kada iscjeljuje druge ljude, moli dok osjeća svu zahtjevnost i sve pritiske svojeg poslanja. Isus moli dok je suočem s križem i moli dok umire na križu. Isus neprestano moli, jer treba neprestano biti povezan sa svojim Ocem u molitvi. Bog, njegov Otac, izvor je Isusove snage.

Učenici su opazili da Isus čitavo vrijeme moli i konačno su shvatili i rekli su mu: „Nauči nas moliti.“ Opazili su da je molitva nešto jako bitno za Isusa i htjeli su i sami naučiti kako moliti.

Zatim slijedi snažna lekcija o molitvi.

I nije to lekcija iz tehnike moljenja.

Nije to lekcija o pravilnom izgovoru.

Nije to lekcija kako uvjeriti Boga u nešto.

To je lekcija o ustrajnosti.

Kroz priču o čovjeku koji kuca na susjedova vrata usred noći i o riječima pitajte, tražite i kucajte – Isus nam govori da je učinkovita molitva – ustrajna molitva.

Učinkovita molitva je neprestana povezanost s Bogom.

I nije tu riječ što mi možemo dobiti od Boga nego je riječ o tome što mi primamo od Boga.

A to je velika razlika, morate priznati, jer često ono što mi želimo od Boga i ono što mi primamo od Boga jesu dvije potpuno različite stvari.

Možda ako ovo shvatimo konačno promijenimo naše dileme zašto neke naše molitve bivaju neuslišane. Možda je Bog na njih odgovorio, a nama se jednostavno nije svidio odgovor.

Netko je jednom rekao da Bog na naše molitve odgovara na četiri načina:

„Da.“

„Ne.“

„Čekaj.“

„Šališ li se ti to?“

Djeluje pojednostavljeno ali puno je istine u tome.

Bilo je dana u mome životu kada sam molio i molio Boga da mi usliša moje želje, ispuni moje molbe, ostavri moja nadanja.

Ali moje molitve nikada nisu bile uslišane ili sam barem ja tako mislio.

Ja sam to nazvao (naravno kasnije u svojem životu) „pazarski odnos s Bogom“ i otkrio sam (naravno kasnije u svojem životu) da ono što sam ja želio nije bila prava stvar za mene.

Bilo je dana u mom životu kada se je činilo da Bog zna da ja još uvijek nisam spreman za odgovor na moju molitvu ili „tajming“ nije bio pravi i Bog je tražio od mene da pričekam i da se strpim.

Mi bismo trebali imati na pameti da Bog uvijek odgovara na molitve. Možda nam ne daje odgovore koje bismo mi htjeli ili nam ne odgovara onda kada nama to paše ali Bog nam uvijek daje svoje odgovore. I uvijek će nam ih davati vodeći računa što je u određenom trenutku u najboljem interesu za nas.

Ima jedna pjesma „Thank God for unanswered prayer“ – „Hvala Bogu na neuslišanim molitvama“ – e, kad bi je svi znali pjevati.

A ima i jedna divna izreka: „Molitva nam ne daje ono što mi želimo, nego nam molitva pomaže željeti ono što nam treba.“

Koliko je samo istine u tome.

Molitva ne nastaje kako bi mijenjala Božje odluke ili u nešto uvjeravala Boga, molitva nastaje od Boga kako bi promijenila – nas. Molitva je duhovna disciplina kroz koju se mi oblikujemo u Isusove učenike.

U svojoj knjizi „Smisao molitve“ Harry Emerson Fosdick kaže:

„Neke stvari Bog ne može dati osobi sve dok ona nije pripremila i očvrsnila svoj duh ustrajnom molitvom. Takva molitva čisti kuću, pere prozore, vješa zavjese, postavlja stol, otvara vrata, sve dok Bog ne kaže: „Kuća je spremna. Sada mogu gosti ući.“

O tome je danas riječ.

CIJELU EMISIJU MOŽETE PREUZETI OVDJE

Kada pitamo dovoljno dugo, tražimo dovoljno uporno, kucamo dovoljno snažno i molimo dovoljno ustrajno, nešto se tada dogodi – u nama. Naši motivi i naše želje se mijenjaju. Kao da ustrajnost naše molitve postaje oštra sjekira koja razbija led koji je okovao naše srce i našu dušu. Tada moć i mudrost Božja ulaze u nas i mi se počinjemo oblikovati po Božjoj volji.

Rečeno je da oni koji mole ustrajno da su poput mornara koji su bacili sidro na stijenu. I dok vuku sidro oni misle da vuku stijenu prema sebi ali oni ustvari vuku sebe prema stijeni.

To je ono što ustrajna molitva čini.

Ona nas vuče bliže stijeni. Bliže Bogu Svemogućem.

I dok se mi mičemo sve bliže Bogu u molitvi mi otkrivamo da ne dobivamo ono što mi hoćemo od Boga.

Mi dobivamo nešto puno bolje.

Dobivamo ono što – trebamo.

Dobivamo ono što Bog želi.

Otkrivamo da što se više približavamo stijeni da mi počinjemo željeti ono što Bog želi. I tako ono što mi pitamo, ono za što mi kucamo i tražimo postaje ono što Bog tako silno želi nama dati, a ne može nam dati na silu nego tek kada mi to svojom slobodnom voljom prihvatimo.

I tada se obistinjuju Isusove riječi da ono za što molimo mi uistinu i primamo.

Ivica Ursić

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno