Connect with us

Kultura i vjera

Ustala živa iz mrtvačkog sanduka te ispričala što joj je Bog rekao!

Objavljeno

- datum

Misticizam u Katoličkoj Crkvi: I mrtvi ustaju!   Životi svetaca preplavljeni su mističnim i čudesnim stvarima o kojima ljudi malo znaju, a trebali bi znati više jer njihovi životi svjedoče veličinu Božju. Njihovi životi dižu, daju nadu, oni svjedoče o Živom i uskrslom Bogu koji djeluje i danas.

Njihovi životu trebali bi biti svjedočanstva vjere iz kojih bi vjernici trebali crpsti snagu za sadašnje vrijeme – prenosi dnevno.hr.

Jedan od takvih čudesnih života imala je sveta Kristina. Svetica o kojoj se zaista malo zna iako je njen život i više nego čudesan. Živjela je u Belgiji koncem 12. stoljeća. Tijelo joj se nalazi sačuvano još i dan danas u Sv. Truidenu, u crkvi otaca Redemptorista.

Ova je službenica Božja umrla u 32. godini života. Malo prije njezina samog pogreba, ustala je iz mrtvačkog sanduka živa, u punoj snazi na zaprepaštenje ljudi. Svjedočila je o tome što se dogodilo nakon njene smrti:

„Netom se je moja duša odijelila od tijela, primili su je anđeli i poveli u veoma tamni prostor pun duša. Mučenja što su ih te duše podnosile bila su tako grozna da mi je uopće nemoguće predočiti vam ikakav pojam o njihovoj strogosti. Vidjela sam među njima mnoge poznate. Duboko dirnuta njihovom žalosnom sudbinom zapitah anđela koje je to mjesto. Mislila sam, naime, da je pakao. Moj mi vodič odgovori da je to čistilište gdje borave kažnjeni grješnici koji su se prije svoje smrti pokajali za svoje grijehe, ali nisu dovoljno zadovoljili Bogu za njih. Odatle me povede u pakao.

>> Antikrist i Crkva

Tu sam među prokletima raspoznala neke koje sam otprije poznavala. Tada me anđeli povedoše u nebo, čak do prijestolja Božanskoga veličanstva. Gospodin me je ljubazno pogledao i ja osjetih neopisivo veselje. Pomislih da ću zadobiti milost da vječno ostanem s Njime. Ali, moj nebeski Otac, znajući što u srcu mislim, upravi mi ove riječi: „Moja draga kćeri, zauvijek ćeš biti jednoga dana sa mnom, ali sada dajem da biraš: ili ostati ovdje sa mnom od ovoga časa do vijeka, ili se povratiti na zemlju i vršiti djela milosrđa i trpjeti. Da bi oslobodila čistilišnog ognja one duše koje su te ispunile samilošću, morat ćeš trpjeti za njih na zemlji. Morat ćeš podnositi teška mučila, ali ti sva ta mučila neće donijeti smrt. Ne samo da ćeš pomoći preminule, nego ćeš također dati dobar primjer živima. Tvoj će život neprestanog trpljenja voditi grješnike obraćenju i ispaštanju njihovih zločina. Pošto završiš svoj život, vratit ćeš se ovamo puno zasluga.“

Vidjevši veliku korist koja mi se nudi za duše, bez oklijevanja odgovorih da se rado vraćam u život. Tada se istog trenutka probudih i ustah jedino zato da pomognem dušama i obraćam grješnike. Stoga se ne smijete čuditi niti pokorama u kojima ću se vježbati, niti životu što ću ga od sada provoditi. Bit će to nešto izvanredno što se ništa slično do sada nije vidjelo na svijetu.“

>> (VIDEO) GLASOVI IZ PAKLA(?) U SIBIRU: Kopajući, otkrili zastrašujuće ljudske glasove koji vrište od boli?!

Kristinin životopisac, Toma de Contempre, dominikanac, suvremenik svetice, piše sljedeće:
„Kristina odmah započne radom na koji ju Bog posla. Odričući se svih ugodnosti života, ograničila je svoje potrebe do krajnosti. Živjela je bez doma i ognjišta, bjednije negoli ikakve ptice u zraku koje imaju gnijezdo gdje se mogu skloniti. Ni svim tim nije bila posve zadovoljna, neumorno je tražila sve što bi joj moglo uzrokovati bol. Bacala se u goruću peć. Jedva je te patnje mogla podnositi. Vikala je iz svega glasa. Ostajala što duže vremena u vatri, a kad bi izašla iz vatre nije bilo znaka opeklina na njezinu tijelu…“

„Kad bi se zimi smrzla rijeka Meuse, bacala bi se u vodu. Ostajala je u smrznutoj rijeci ne samo satima i danima nego čak i tjednima. Za to vrijeme bi se molila Bogu i prosila Njegovo milosrđe. Koji puta bi se za vrijeme molitve u smrznutoj vodi prepustila vodenoj struji da je povuče do mlina gdje bi je mlinski kotač vrtio u krug na takav način da je bila grozota i pogledati. Pri tome ni jedna joj se kost nije iščašila ili slomila. Ponekad bi je psi progonili, grizli, trgali tijelo dok je trčala. Namamila bi ih u drače i trnje dok ne bi bila sva krvava. Ipak, nakon toga, nije bio na njoj znak ni jedne brazgotine.“ Bellarmin kaže: „Eto, kakve nam čudesne pokore opisuje pisac u životu sv. Kristine. Pisac redaka  je biskup, pomoćnik nadbiskupa Cambray.

Stoga je razložno da vjerujemo njegovu svjedočanstvu, jer je u suglasju sa sigurnim i velikim svjedočanstvom pisca Jakova de Vitry, biskupa i kardinala. Sve što nam bilježi dogodilo se za vrijeme njegova života. Čak i u istoj pokrajini u kojoj je i on sam živio. Osim toga, njezine su patnje bile javne. Svatko je mogao vidjeti kad je stajala usred vatre, a vatra je nije progutala niti joj zadala ikakvu ranu.“
Što iz svega slijedi? Raj, pakao i čistilište su stvarni. Koji ne vjeruju ne mogu se ispričati; koji pak vjeruju, a zanemaruju pokoru, većma su zavrijedili da budu suđeni.

Izvor: ČISTILIŠTE tumačeno životima i legendama svetaca; F. X. Schuoppe

 

Komentari

Komentari

Kultura i vjera

Blagdan sv. Klare i hodočašće mladih Gospi Sinjskoj

Objavljeno

- datum

Na blagdan sv. Klare Asiške u subotu, 11. kolovoza splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodit će misno slavlje u 18 sati u samostanskoj crkvi sv. Klare u Splitu.

Hodočašće mladih Gospi Sinjskoj

Uz blagdan Velike Gospe Ured za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije priređuje tradicionalno hodočašće mladih Gospi Sinjskoj, u subotu, 11. kolovoza. Okupljanje započinje u Solinu u 19.30 sati sakramentom pomirenja te euharistijskim slavljem koje u 21 sat predvodi splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Potom mladi kreću na put za Sinj.

U svetištu Gospe Sinjske u osvit nedjeljnoga dana 12. kolovoza za mlade hodočasnike svečano liturgijsko slavlje u 6 sati predvodi generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović.

Silvana Burilović Crnov

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Molitvom za Hrvatsku domovinu i Crkva se uključila u proslavu Dana pobjede

Objavljeno

- datum

Jučer na misi u Crkvi sv. Frane na obali u Splitu – posebno, ugodno iznenađenje: i Crkva se uključila u proslavu Dana pobjede, Molitvom za Domovinu i Hrvatskom himnom na kraju mise.

Molitva za Hrvatsku domovinu

Svemogući Bože, dobri naš nebeski Oče,
stvorio si nas na svoju sliku i uresio svojim dostojanstvom,
da živimo s Tobom na zemlji i u vječnosti.
Povjerio si nam predivnu domovinu Hrvatsku
da u njoj budemo Tvoji suradnici u djelu spasenja
u nesebičnoj brizi za ljude i za obilje prirodnih ljepota.

U svome Sinu Isusu Kristu, našemu Gospodinu,
objavio si nam milosrdnu ljubav i darovao Evanđelje života,
da bismo prepoznali Tvoje lice u sebi i u bližnjima.
Po njemu, svojim Duhom, trajno ostaješ s nama,
i daješ nam svjetlo i snagu da vršimo Tvoju volju,
u svemu tražeći najprije Tvoje kraljevstvo.

Zahvalni za očitovanje dobrote i milosti
kojima si tijekom povijesti pratio hrvatski narod
upućujemo Ti molbe suočeni s potrebama naše Domovine.
Ti vidiš naše strepnje, tjeskobe i čežnje.
Ne napusti nas i ne uskrati nam svoja nadahnuća,
da ne odustanemo od zalaganja za slobodu i istinu.

Nama, vjernicima svojim, budi bliz u građenju saveza u dobru,
u osjetljivosti za siromašne, obespravljene i odbačene.
Udijeli nam mudrost za iskrenost suočenja s prošlošću,
u kojemu smo pozvani pročistiti spomen, otkloniti neistine,
poštovati sve žrtve i, po primjeru svetosti naših mučenika,
sebe ugrađivati u snagu evanđeoske ljubavi koja obnavlja život.

Pogledaj nas, Gospodine! Pred Tobom smo, kao narod
posebno privržen Blaženoj Djevici Mariji,
često okupljeni oko Nje, znajući da majčinski nad nama bdije.
Hrvatsku povjeravamo Tebi i Presvetoj Bogorodici Mariji, Kraljici Hrvata.
Ne dopusti da se udaljimo od svoga doma i Domovine;
pomozi nam da ne gubimo nadu,
da ne prezremo otajstvo života i dar obitelji.

Ti vidiš naša dobra djela, kao i naše slabosti i grijehe.
Ponizno Te molimo za milost kajanja i obraćenje,
za povratak k Tebi i za čuvanje čistoće srca
u kojemu se prepoznaje glas savjesti i glas Tvoga poziva.

Povjeravamo ti: naše obitelji, roditelje i djecu,
djevojke i mladiće, djedove i bake,
svećenike, redovnike i redovnice, navjestitelje i širitelje Evanđelja;
sve ljude dobre volje i svekolike građane naše Domovine;
povjeravamo Ti: odgojitelje i učitelje, znanstvenike i umjetnike,
sve koji se brinu za zdravlje ljudi, koji ublažavaju boli i umanjuju samoću;
povjeravamo Ti: predstavnike građanskih vlasti,
donositelje zakona, promicatelje pravednosti i čuvare mira.

Po zagovoru blaženoga Alojzija Stepinca, svjedoka čiste savjesti,
učvršćuj našu vjernost, obnavljaj nam nadu,
da bismo promicali kršćanske vrijednosti i civilizaciju ljubavi.
Dobri Bože, čuvaj nas, čuvaj našu braću i sestre širom svijeta,
čuvaj dragu nam domovinu Hrvatsku!

Amen.

M.S./Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Uspomeni Viktora Vide* – pjesnika, slavi Domagoja Vide – nogometaša

Objavljeno

- datum

Pjesma na spomen Viktora Vide, jednog od najvećih hrvatskih pjesnika u emigraciji i u slavu Domagoja Vide, nogometaša koji je skupa s hrvatskom nogometnom momčadi, globalno proslavio hrvatsko ime.

U Argentini zemlji srebra morao sam tražiti dom.                                                                                          

Državu, pa i nacionalnu, možeš zamijeniti državom, bilo kojom.  

Dom je samo jedan i jedinstven, on je domovina, 

Kuća u kojoj smo se rodili, dom u kome smo se odgojili.,

Društvo u kome smo se socijalizirali,

Kultura u kojoj smo se nacionalno identificirali.

Domovina je počelo, jezik, kultura, kuća bitka, smisao života.

Argentina je velika zemlja, kultura; narod gostoljubiv, čuvstven, topao,

Ako u njoj tražiš i dom, sva je presvučena ledom poput Patagonije.

Dom je samo jedan, zavičaj samo jedan, domovina samo jedna.

Dom u tuđoj zemlji nije moguće naći, tamo te čeka samo – smrt!

                                                                                              Blaženko Strižić/Croative.net

 

*Viktor Vida, hrvatski pjesnik; Kotor, 2. listopada 1913. – Buenos Aires, 25. rujna 1960., hrvatski književnik.

Diplomirao je u Zagrebu povijest južnoslavenske književnosti i talijanski jezik s književnošću. Od 1943. radi u Rimu kao član uredništva Agenzia Giornalistica Italo-Croata, a početkom 1948. seli u Argentinu. Prve pjesme objavio je u nikšićkoj Slobodnoj misli, a potom nastavlja objavljivati u zagrebačkom Savremeniku te u Hrvatskoj reviji što su je u Buenos Airesu pokrenuli Vinko Nikolić i Antun Bonifačić. Pjesme su mu u tradiciji A.G. Matoša i Tina Ujevića, s intimističkim ugođajem. 

Smatra se jednim od najznačajnijih hrvatskih pjesnika u emigraciji. (Wikipedia)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno