Connect with us

Istaknuto

USKA VRATA

Published

on

U ovonedjeljnom čitanju (Luka 13, 22-30) Isus putuje zemljom poučavajući o Kraljevstvu Božjem.

Netko iz mase ga pita: “Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?”

I kao mnogo puta do tada Isus ne odgovara na postavljeno pitanje (barem ne izravno) nego uči ljude o Kraljevstvu Božjem.

Kraljevstvo Božje nije za Isusa tema za teološku diskusiju. Kraljevstvo Božje je za Isusa – stvarnost. I to stvarnost koja je dostupna. Isusa ne brine pitanje koliko će njih, odnosno nas, biti u Kraljevstvu. Isus je zabrinut da mi tamo – budemo.

I Isus odgovara: “Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.”

I u Evanđelju po Mateju pronalazimo istu ovu temu – temu ulaska kroz uska vrata.

„Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. o kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život i malo ih je koji ga nalaze!“ (Matej 7,13-14)

Isus sve ovo govori Židovima koji su jako dobro upoznati sa Starim Zavjetom. Oni sebe drže pravednicima, jer čine sve onako kako to zakon od njih zahtjeva. Oni su, kao i mi, ljudi koji redovito nazoče službi Božjoj, koji slijede svoje vjerske poglavare i koji nastoje biti pravedni. Oni o Bogu znaju jako puno toga.

Ali ne ulazi se na uska vrata zato što se zna da ona postoje. Vrata u Kraljevstvo Božje su uska i teška za prolaz ali ne zato što ih je Bog takvima napravio – nego smo to mi učinili.

Mi ih pronalazimo uskima i teškima za prolaz zato jer mi vjerujemo da naše znanje o Bogu i naša djela za Boga – da je to put.

Ali Isus kaže: „Ne!“

Biti dio Kraljevstva Božjeg nije u tome što mi činimo, nego je u tome – tko mi jesmo. Riječ je o odnosima.

Isus je proveo tri godine svojega života na zemlji služeći ljudima i razvijajući odnose s ljudima. Mnoge od tih ljudi je zanimalo što to on ima za reći. Mnogi od tih ljudi su željeli ozdraviti od njegove ruke ali samo ih je nekoliko bilo zainteresirano – biti s Isusom.

Isus nastavlja: “Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ‘Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ‘Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ‘Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ‘Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!'”

Isus želi da ga mi upoznamo.

Puno je ljudi koji ne znaju Isusa ali znaju jako puno o njemu. Nema dana kada mediji nešto ne donesu o Isusu. Internet, radio, TV, novine, knjige, filmovi …

Vjernici i nevjernici govore o Isusu. Kršćani se okupljaju kako bi razgovarali o Isusu, bilo kroz molitvu, umjetnost, književnost, teologiju …

I naravno, sve su to lijepe, divne i krasne stvari.

Ali to nisu one bitne, krucialne stvari.

I da, lijepo je sve to što mi činimo za Isusa. Mi činimo stvari koje drugim ljudima olakšavaju bol i patnju. Mi se angažiramo za stvari koje su na tragu pravde i poštenja. Mi potpisujemo peticije kako bismo pomogli potlačenima. Samo pravedni i dobri ljudi rade ovakve stvari.

I naravno, sve su to lijepe, divne i krasne stvari.

Ali to nisu one bitne, krucialne stvari.

Ali mi ne moramo znati Isusa da bismo činili dobre stvari.

Dobre stvari mogu činiti i nevjernici.

Mi o nekome možemo znati „sve živo“, možemo biti blizu te osobe čitav svoj život ali na kraju „kad se punti zbroje“ mi shvatimo da tu osobu – nismo poznavali. Uzalud godine zajedničkog života, uzalud sve informacije koje smo posjedovali – mi u toj vezi, u tom odnosu nismo otišli dalje od površine. Ili površnosti. Bili smo prezaposleni. Nismo imali dovoljno vremena za upoznavanje.

Odnosi zahtjevaju vrijeme. Da, za upoznati ljude uistinu nam treba vremena.

Isus je svoje vrijeme provodio sa svojim učenicima. Hodao je zemljom, kroz sela i gradove, zajedno sa apostolima. Išao je u ribe s njima. Jeo je s njima. Noći je provodio u njihovom društvu. Isus to nije trebao činiti da bi ih upoznao. On ih je već poznavao. „A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene.“ (Luka 12,7) Isus je provodio vrijeme sa svojim učenicima kako bi oni njega mogli upoznati i kako bi ih podučio što im je činiti kada on ode.

Ne samo što odnosi i veze zahtijevaju vrijeme nego oni i stoje. Oni nas stoje energije i svaki odnos nas potencijalno dovodi do moguće boli. Svaki odnos nas mijenja. Svatko od nas prije nego što stupi u neki odnos mora biti spreman i voljan promijeniti se.

Ali mi jesmo voljni da se drugi mijenjaju. Za tako nešto mi vidimo i razlog i potrebu.  Međutim sama pomisao da bi se mi trebali promijeniti za nas je uznemirujuća. Možda je to razlog zašto provodimo toliko vremena razgovarajući „o Isusu“, radeći određene stvari „za Isusa“, jer znamo da za stvarno upoznati Isusa – da bi se trebalo promijeniti, a nama je dobro biti ovakvi kakvi jesmo. Znamo da nismo savršeni ali mi smo se navikli na svoje mane i bojimo se promjena, koje bi nas zatresle u našim temeljima, upoznamo li Isusa.

usskavraata

Mi pred sobom imamo uska vrata. To je mjesto ulaza. I sada je vrijeme ulaska. Isus kaže da će doći vrijeme kada će za ulazak biti prekasno. A to je nešto što mi nikako ne želimo čuti. Mi želimo da su nam sve opcije otvorene.

I ova Isusova priča o odbijanju? Nama to ne sliči na Isusa kakvog mi poznajemo. Ljudi koji kucaju na vrata su bili s Isusom. Jeli su s njim i slušali ga propovijedati. Ali Isus kaže: „Ne znam odakle ste.“ Kaže da ih ne pozna.

Ali ljudi su bili u crkvi svake nedjelje, primali su svete sakramente, sudjelovali su u radu svoje župne zajednice … i sada… Isus ih ne poznaje?!

Ne poznaje ih, jer oni – ne poznaju njega.

Oni ga možda i znaju ali ga ne poznavaju.

Isus ih naziva – „zlotvorima“. Njihova djela, neovisno koliko su bila dobra, nisu bila u slavu Božju – nego u njihovu vlastitu. Isus govori da kada mi i činimo dobra djela iz krivih razloga da ta djela uopće nisu dobra.

Isus kaže: “Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.”

To je, priznat ćete, užasan prizor. Gledati druge, koji u biti nisu zaslužili ni biti pozvani, kako zauzimaju naša mjesta na velikoj fešti u Kraljevstvu Božjem. I logično je da mi to ne želimo čuti od Isusa.

Ako mi vjerujemo da smo dovoljno dobri da bismo ušli u Božju blizinu, i to po svojim nekim zaslugama, onda smo mi definitivno među onima koji kucaju i koje Bog ne će prepoznati. Ne će nas prepoznati, jer mi nismo prepoznali Isusa. Mi Isusa ne poznajemo.

Odnosi i veze imaju svoju cijenu. Oni stoje.

Oni nas stoje vremena, truda i znaju biti jako bolni.

Ali Bog je mislio da smo mi vrijedni svega toga.

Ali Bog je mislio da smo mi vrijedni njegovog vremena, njegovog truda.

Ali Bog je mislio da smo mi vrijedni i njegovog života.

Vrijedni života njegovog jedinoga sina.

„Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ (Ivan 3,16)

Vrata su uska ali ona su za nas još uvijek otvorena.

Možemo sada proći kroz njih dok ne bude prekasno.

Ako sada prođemo ostati ćemo u čudu i pitati ćemo se – zašto smo toliko dugo čekali. Ako ne uđemo strah me je i promisliti na ono što nas tada čeka.

Ivica Ursić

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno