Connect with us

Hrvatska udruga Benedikt

“Uloga Gradskog muzeja Vukovar u očuvanju baštine i vraćanju memorije grada nakon razaranja Vukovara 1991. u Domovinskom ratu”

Objavljeno

- datum

 HUB, Dominikanski samostan, Split, 14.studenoga 2017.     Spominjući 26 godina agresije na mladu Hrvatsku Republiku, nezaobilazno je sjećanje na Vukovar i stradalništvo koje simbolizira. U herojstvu i patnji Vukovara utkani su i Borovo naselje, Dalj, Aljmaš, Bogdanovci, Tovarnik, Ćelije, Ilok te brojna nespomenuta mjesta. U simbolu Vukovara su Vinkovci, Županja, Osijek,  Zagreb i Karlovac, Petrinja i Ledererova banijska praskozorja, Zadar i Šibenik, i Obadva su pala i Škabrnja pretužna, Split, Ston, Čepikuće, prekrasni Dubrovnik i Konavle. I svi pojedinci, znani i neznani koji su se darivali za obranu Hrvatske. Sve je to Vukovar, hrvatska kralježnica Domovinskog rata.

Njegovanje sjećanja na preminule, a osobito na one koji su svoje živote ugradili u temelje vlastite države, u korijenu je svake uljudbe i civilizacije.  Citiram riječi iz znamenitoga govora Vlade Gotovca majkama u Zagrebu 1991.godine: vodila nas je  “naoružana i nenaoružana, muška i ženska Hrvatska – ljudi koji su imali snagu svoje ljubavi, snagu svog dostojanstva i snagu svoje spremnosti da umru, ako ne mogu kao ljudi živjeti!”

 „Mi nismo umrli, mi smo samo hrvatsku zemlju zagrlili“ piše na spomen ploči braniteljima u Bogdanovcima, nadomak Vukovara. 

I u pravu su. Nisu umrli jer ih pamtimo sa zahvalnošću i divljenjem.

Hrvatska udruga Benedikt već šest godina organizira Tjedan sjećanja na Vukovar i Škabrnju, kao patriotsko klanjanje žrtvama Domovinskog rata i nezaboravu.

Također, u Splitu će se ove godine po 19-ti put  18. studenoga ukrasiti Vukovarska ulica svijećama svjedočanstva naše odanosti. I spomenik je postavljen prošle godine kako bi nam dnevno kao moralni lučonoša svijetlio s porukom da i u našem  gradu Vukovar svijetli.

U Domovinskom ratu hrvatski se narod odazvao i gotovo svaki čestiti hrvatski građanin imao je potrebu uključiti se  u obranu na način kojim je mogao pridonijeti. Osim oružane obrane, Hrvatsku je branio i onaj nenaoružani dio naroda. Sakupljala se hrana i higijenski materijal za branitelje, plele im se kape i rukavice a ubrzo se sve to sakupljalo i  za veliki broj prognanika protjeranih iz svojih domova i zavičaja.  Niti nenaoružani dio naroda nije  odustajao od  emancipacije i pokleknuo nad barbarstvom. Odvijala se nastava po podrumima, skladale pjesme, održavale kulturne manifestacije, odašiljala pisma domoljubnih intelektualaca svijetu, stvarale umjetničke slike i skulpture, pisala poezija. Nismo se odrekli uljuđenosti, civilizacijskih i duhovnih dosega, naspram bestijalnosti agresora kojih  je metafora razoreni Vukovar.

Osim ratnih uništavanja i nasrtaja koji su imali za cilj zatrti nacionalnu  samobitnost, trebalo je osim ljudstva zatrti i kulturnu nam baštinu.  Tisuće sakralnih, spomeničkih, umjetničkih građevina i djela, biblioteka i kulturnih institucija razoreno je , spaljeno i otuđeno, o čemu će nam u svom predavanju  autentično svjedočiti i prof. Marić, ravnateljica Gradskog muzeja Vukovar. Pucalo se na ljepotu, uljuđenost i novu hrvatsku stvarnost, sadašnjost i budućnost.

Kultura znači i življenje s mrtvima koje pamtimo, kojima spomenike podižemo, čije grobove obilazimo, za kojima tugujemo, koje oplakujemo, koje još uvijek tražimo i otkapamo, kojima palimo svijeće i kojima u spomen hodočastimo na mjestima njihova stradalništva. 

Brojno mali narodi, poput hrvatskoga,kojemu se pokušala i orkestrirano  pokušava osporiti povijest i povijesne istine ne smiju to dopustiti. Čuvanjem istine  ne težimo nametnuti je ikomu kao jaram, već istinsko oslobađanje i preobražaj prema dobromu!

Hrvatska kultura i kulturna baština naše je civilizacijsko svjedočanstvo, hrvatski genetički kod postojanja  za naše trajanje.

 Kako bi moralne snage ostale žive i u sadašnjosti, povijesne nas istine trebaju prožimati kroz različite sadržajne forme, a sve u cilju ispravnoga razlikovanja dobra od zla. Upravo kroz  kulturološke obrasce ponašanja i djelovanja nalazimo i razvijamo  svjedočanstva o njima.

Spomenici nisu tek komadi kamena ili izlivene bronce. Funkcioniraju kao prenositelji pamćenja i povijesti, oni su svjedočanstva nacionalnog identiteta. Nema nacija bez  svetišta i spomenika. 

Hrvatski identitet nije do kraja isprofiliran onako kakvog ga imaju države s dugogodišnjom državnom tradicijom.  Ne samo zbog toga što je stvaranje identiteta proces koji se neprestano stvara i izgrađuje, već  što on u sebe uključuje i elemente budućega. Hrvatska, zahvaljujući svom zemljopisnom položaju,  je  susretište velikih europskih kultura: mediteranske i srednjoeuropske, čiji su elementi ugrađeni u hrvatski nacionalni identitet i koji ga čine jedinstvenim, bogatim  i različitim od drugih. Jedinstven je i po narodnim nošnjama, slavonskim vezovima i paškim čipkama;  po  bogatstvu glazbenog izričaja od slavonske tamburice, preko zagorski popevki, istarskih napjeva do dalmatinskih klapa.  Međutim, hrvatski nacionalni identitet nije do kraja izgrađen, niti dovoljno osmišljen, između ostalog i zbog povijesnog nasljeđa i dugogodišnje ideološke indoktrinacije totalitarnih režima, propalih državnih tvorevina i vođenih ratova u nedavnoj prošlosti.

Hrvatskoj se nameće izvana, ali i iznutra, stigma ustaštva, totalitarne fašističke ideologije, s jedne strane  i totalitarne komunističke ideologije, s druge strane. Hrvatsko društvo kao da još nije u stanju racionalno valorizirati pozitivne i negativne strane tih pokreta, nego im još uvijek pristupa kompromisno i bez uvažavanja mjerljive argumentacije. Onog trenutka kad se otkrije sva razložnost nastanka tih pokreta i priznanje posljedica njihovog djelovanja na hrvatsko društvo,  otpast će zadnji prijepori u izgradnji cjelovitog hrvatskog nacionalnog identiteta.

Ako ušutimo, neka kamenje koje smo sačuvali i obnovili govori umjesto nas. To je bit kulturne baštine.Dopustimo li zbrisati je odrekli smo se sebe, svojih teritorija, jezika, religije, povijesti i kulturoloških izričaja i postignuća. Ono što je vrijedno znanja u jednom području ljudske kulture, ostavlja posljedice u drugom dijelu. Narod je kapilarno povezan i načelo spojenih posuda djeluje i na njega. Ono što se događa u Vukovaru, Zagrebu,Puli, Rijeci,  pa do krajnjeg juga  pogađa i mene i nas u Splitu.

Ništa na svijetu nije vrijednosno neutralno. Čovjek se odnosi prema vanjskom i onom unutarnjem, vlastitom svijetu u terminima vrijednosti. Ili smo  vrednovani ili sami vrednujemo. Vrijednosti su dio našeg bića i vodilje kroz život, a poslušnost istini, čak i kad nam progovara o onome što nije ugodno našem uhu jedini je put oslobođenja i nudi napredak sa sadržajem kakav vodi ljudskom uspinjanju.

Posebno je bilo bolno pratiti,u to teško ratno vrijeme, djelovanje pojedinih hrvatskih intelektualaca okupljenih oko međunarodnih dirigenata za izdajničke napojnice. I tako,dok su generacije muževa i mladića ginuli braneći nas na bojišnicama širom Hrvatske, salonski izdajnici, pojedinci i potkupljeni mediji pisali su o hrvatskom primitivizmu-jer srpska kultura je superiorna nad hrvatskom, kako je pisao jedan i danas aktualni umni analitičar. Proturala se teza u zemlji i inozemstvu da je Hrvatska nastala na zločinu, da se ne radi o agresorskom, već građanskom ratu, održavali se znanstveni skupovi s pitanjem: tko nas bre zavadi?  Takav jedan veleizdajnički skup upriličen je 20. – 22. studenoga 1993. u zagrebačkom muzeju  Mimara. Održan je na katu, salonski, dok je istodobno u podrumu Muzeja našao utočište Gradski muzej Vukovar koji je tada u svom  nazivu imao dodatak u progonstvu. Dakle: „Gradski muzej Vukovara u progonstvu“. Ovi iz salona okupljeni oko Goldstein-Pusićkine  Erasmus gilde– udruge „za promicanje kulture demokracije“, dakako,  nisu pozvali na sudjelovanje one iz podruma, prognane vukovarske muzealce. Ali goste iz Beograda jesu. Jer Beograđani znaju bolje, iz prve ruke što je s Vukovarom, njegovim umjetninama, bolnicom, civilima, djecom, ranjenima, zarobljenima i nestalima. Taj kolonijalni projekt  uz subverzivnu potporu Sorosove filantropije  imao je za cilj zaustaviti  proces nacionalne identifikacije. Njihovo djelovanje imalo je za cilj  kriminalizirati Domovinski rat i, s tim u svezi, rastakati nacionalno jedinstvo na kojemu je počivao.

Profesorica Ružica Marić, kao čelna osoba Gradskog muzeja Vukovar svojim je djelovanjem doprinjela da se ne dogodi zašutjelost savjesti i odsustvo osjećaja krivnje kao preduvjeti svakom  praštanju. Bila mu je na čelu i kada je nosio dodatak u svom nazivu: Gradski muzej Vukovara u progonstvu

U sklopu Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju koje se ove godine održava po šesti put u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt,  u Dominikanskom samostanu u Splitu, 14 .studenoga u 18 sati, upravo je prof. Ružica Marić predavač, kao suvremenik i autentičan svjedok razaranja muzeja i otuđenja umjetnina, ali i njegove vitalnosti i obnove. Istom je prigodom je i otvaranje izložbe na temu Uloga gradskog muzeja Vukovar u očuvanju baštine i vraćanju memorije grada nakon razaranja Vukovara u Domovinskom ratu.  

Tada i trajno svjedočila je istinu o Vukovaru i svehrvatskoj žrtvi u borbi za slobodu. U Hrvatskoj i inozemstvu. Njezino djelovanje, kao i najbližih joj suradnika jest  ono koje nas optimistično vodi prema uskrsnulom napretku zapisanom u Muzeju koji se poput feniksa uzdigao svjedočiti hrvatski kulturološki  identitet, kako u materijanom tako i u punom smislu duhovnoga razvoja.

Neka nam vidici ne ostanu zamućeni, neka nam riječ napredak ne zamijeni istinu i ostane tek ispraznica bez pravca i sadržaja, neka nam nutrina bude otvorena vjeri i krunici oko vrata koja nas je čuvala, ispraćala i trajno pokazivala put. Na tom zajedničkom domoljubnom i istinoljubivom  hodu koji nije lagan, Hrvatska udruga Benedikt projektom  Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju   otvara prostor  povijesnim istinama o Domovinskom ratu, uz zahvalu svima koji su se hrvatskoj darovali.

Profesorici Ružici Marić svojim dolaskom iskažimo zajedničku dobrodošlicu, čestitke i komplimenta za sva postignuća, naravno i najbolje želje Gradskom muzeju Vukovar u budućem radu.

Vini Rakić/Croative.net

Komentari

Komentari

Hrvatska udruga Benedikt

Događanja u sklopu Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju 20.11.2017.

Objavljeno

- datum

Posljednjeg dana Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju Hrvatska udruga Benedikt organizira u ponedjeljak, 20. studenog 2017., s početkom u 19 sati u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu prikazivanje dokumentarnog filma „Časnik mirotvorac“, o pakračkom mučeniku iz Domovinskog rata dr. Ivanu Šreteru. U ime Hrvatske udruge Benedikt prigodnim riječima obratit će se dr. sc. Marko Jukić, član Nadzornog odbora, a u glazbenom dijelu nastupit će učenički zbor Osnovne škole Kneza Trpimira iz Kaštel Gomilice.

Istu večer s početkom u 19 sati u dvorani osnovne škole u Škabrnji predstavit će se zbornik pjesama „Vukovaru – Škabrnji – Memento – poetika“, koji je sastavljen od pjesama 30 pjesnika iz cijele Hrvatske i dijaspore koje su tematski vezane uz stradanje u Vukovaru i Škabrnju i Domovinski rat općenito.

Hrvatska udruga Benedikt

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Hrvatska udruga Benedikt

„Vridilo je … “

Objavljeno

- datum

 Povodom Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju, kako su ga vidjeli učenici i njihova učiteljica   Tjedan sjećanja na Vukovar i Škabrnju niz je aktivnosti koje se od 11. do 20. studenoga provode u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt iz Splita, a pod visokim pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske.

Programi se realiziraju u čak jedanaest gradova Splitsko-dalmatinske županije, a jedan od njih upriličen je 16. studenoga u  Nadbiskupijskome sjemeništu u Splitu za učenike osnovnih i srednjih škola. Sudionici i gosti koji su ispunili  dvoranu do posljednjega mjesta uvjerili su se u raznolikost i kvalitetu pripremljenih sadržaja. Voditeljica je bila članica Hrvatske udruge Benedikt zaslužna za organizaciju večeri Margita Vučetić.

Na početku je prikazan kratki motivacijski animirani film koji je sugestivnim vizualnim i zvučnim efektima dočarao razmjere i silinu agresije na Republiku Hrvatsku.

 Potom su nastupili učenici osnovnih i srednjih škola iz Splita, Omiša, Makarske, Jesenica i Kučića čitajući svoje literarne radove o Domovinskome ratu. Učenici koji nisu bili sudionici ratnih događanja jer tada nisu bili ni rođeni izlili su na pozornicu koloplet osjećaja: od tuge zbog smrti oca („Ostao je miris njegova kaputa / dok sjećanje na njega kroz misli mi luta“) autorice Martine Čosić iz splitske Ekonomsko-birotehničke škole, do osjećaja zahvalnosti braniteljima („Braneći hrvatski voljeni grad / postali junaci, onda i sad“) Zdravka Jerončića iz OŠ Mejaši u Splitu ili obećanja učenika OŠ Split 3  Nike Kneževića („Palit ću svijeće i kad budem star / neka svijetle svijeće za naš Vukovar).

Središnji dio večeri bilo je predavanje o Domovinskome ratu umirovljenoga časnika HV gospodina Boška Ramljaka. Sinjanin po rođenju, izgledom i hrabrošću izdanak viteških alkarskih predaka, svjedočio je o smrti svojih suboraca, okrutnosti onih koji ne priznaju pravila ratovanja, ranjavanju. Bez obzira na činjenicu da je bio ranjavan dva puta, njegova su svjedočenja bez negativnoga naboja. Govorio je više o pobjedi, a manje o agresiji. Poruka učenicima: „Vridilo je“ veliča Domovinu i ojačava ponos, usmjerava ih prema ljudskim vrijednostima poput oprosta i prihvaćanja.

Tako je mladima odaslana poruka pomirbe. Tišina koja je pratila predavanje, ali i dojmovi izrečeni na nastavi dan kasnije otvaraju mjesta uvjerenju da su nešto od te večeri ponijeli u sebi. Za neke nove, mirnije dane.       

 

                                                                                                   Divna Šušić, prof. savjetnica

                                                                                                   Osnovna škola „Mejaši“, Split

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Hrvatska udruga Benedikt

„Priče iz Vukovara“ Pere Eranovića potresle i oduševile brojnu kaštelansku publiku

Objavljeno

- datum

Emotivnom izvedbom jednosatne monodrame “Priče iz Vukovara”, mladi splitski glumac Pere Eranović je u četvrtak navečer u Kino dvorani „Sv. Juraj“ u Kaštel Sućurcu brojnu publiku, i to najviše onu mlađu – učenike Osnovne škole kneza Mislava – uspio uključiti u aktivno sudjelovanje u predstavi i pritom ih „prikovati“ za sjedala.

Eranović je kaštelanskoj publici vjerno dočarao strašne događaje koji su se zbivali u studenom 1991. g. u Vukovaru, postavši na sat vremena Siniša Glavašević, vukovarski ratni izvjestitelj, koji je iz podruma slao izvješća o razaranju grada, o ranjenima i poginulima, hrabrosti hrvatskih branitelja, o nemoći i razmišljanju ljudi koji su se našli u središtu rata, pritom sve protkavši autorskim pjesmama (Eranovićevim) i Glavaševićevim razmišljanjima – kratkim pričama o djetinjstvu, životu, igri, prijateljstvu i ljubavi.

Iskrenom i promišljenom izvedbom monodrame, Pere Eranović je i ovom prilikom uspio publiku uvući u prestrašne trenutke hrvatskog grada heroja – Vukovara, natjeravši gledatelje pritom na zajedništvo, grljenje, veselje, tugovanje, ali i promišljanje o miru i ljubavi te ratu i svemu što isti donosi.

Kaštelanska publika, među kojom su bili i gradonačelnik Grada Kaštela Denis Ivanović, dogradonačelnici Jadranka Matok Bosančić i Grgica Benutić, brojni učenici OŠ kneza Mislava s učiteljima i profesorima, djeca iz Udruge „Sv. Jeronim“ te Eranovićeva majka Jelena – Peru je nagradila ogromnim pljeskom, na što je on odgovorio kako je iscrpljen izvedbom, ali i sretan što je još jednom uspio postići interakciju s posjetiteljima, poslavši pritom antiratnu poruku – poruku ljubavi.

Predstava je diplomski rad Pere Eranovića, člana ansambla drame HNK Split, a njenu izvedbu za Kaštela organizirala je Gradska knjižnica Kaštela u sklopu Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju, koji Hrvatska udruga Benedikt organizira već šestu godinu zaredom i u koju se svake godine uključuje sve više gradova. 

Fotografije: Ante Majić, Portal Grada Kaštela

GKK

Komentari

Pročitajte cijeli članak
Najave

Facebook

Popularno

Copyright © 2017 Croative.net.