Connect with us

Hrvatska udruga Benedikt

“Uloga Gradskog muzeja Vukovar u očuvanju baštine i vraćanju memorije grada nakon razaranja Vukovara 1991. u Domovinskom ratu”

Objavljeno

- datum

 HUB, Dominikanski samostan, Split, 14.studenoga 2017.     Spominjući 26 godina agresije na mladu Hrvatsku Republiku, nezaobilazno je sjećanje na Vukovar i stradalništvo koje simbolizira. U herojstvu i patnji Vukovara utkani su i Borovo naselje, Dalj, Aljmaš, Bogdanovci, Tovarnik, Ćelije, Ilok te brojna nespomenuta mjesta. U simbolu Vukovara su Vinkovci, Županja, Osijek,  Zagreb i Karlovac, Petrinja i Ledererova banijska praskozorja, Zadar i Šibenik, i Obadva su pala i Škabrnja pretužna, Split, Ston, Čepikuće, prekrasni Dubrovnik i Konavle. I svi pojedinci, znani i neznani koji su se darivali za obranu Hrvatske. Sve je to Vukovar, hrvatska kralježnica Domovinskog rata.

Njegovanje sjećanja na preminule, a osobito na one koji su svoje živote ugradili u temelje vlastite države, u korijenu je svake uljudbe i civilizacije.  Citiram riječi iz znamenitoga govora Vlade Gotovca majkama u Zagrebu 1991.godine: vodila nas je  “naoružana i nenaoružana, muška i ženska Hrvatska – ljudi koji su imali snagu svoje ljubavi, snagu svog dostojanstva i snagu svoje spremnosti da umru, ako ne mogu kao ljudi živjeti!”

 „Mi nismo umrli, mi smo samo hrvatsku zemlju zagrlili“ piše na spomen ploči braniteljima u Bogdanovcima, nadomak Vukovara. 

I u pravu su. Nisu umrli jer ih pamtimo sa zahvalnošću i divljenjem.

Hrvatska udruga Benedikt već šest godina organizira Tjedan sjećanja na Vukovar i Škabrnju, kao patriotsko klanjanje žrtvama Domovinskog rata i nezaboravu.

Također, u Splitu će se ove godine po 19-ti put  18. studenoga ukrasiti Vukovarska ulica svijećama svjedočanstva naše odanosti. I spomenik je postavljen prošle godine kako bi nam dnevno kao moralni lučonoša svijetlio s porukom da i u našem  gradu Vukovar svijetli.

U Domovinskom ratu hrvatski se narod odazvao i gotovo svaki čestiti hrvatski građanin imao je potrebu uključiti se  u obranu na način kojim je mogao pridonijeti. Osim oružane obrane, Hrvatsku je branio i onaj nenaoružani dio naroda. Sakupljala se hrana i higijenski materijal za branitelje, plele im se kape i rukavice a ubrzo se sve to sakupljalo i  za veliki broj prognanika protjeranih iz svojih domova i zavičaja.  Niti nenaoružani dio naroda nije  odustajao od  emancipacije i pokleknuo nad barbarstvom. Odvijala se nastava po podrumima, skladale pjesme, održavale kulturne manifestacije, odašiljala pisma domoljubnih intelektualaca svijetu, stvarale umjetničke slike i skulpture, pisala poezija. Nismo se odrekli uljuđenosti, civilizacijskih i duhovnih dosega, naspram bestijalnosti agresora kojih  je metafora razoreni Vukovar.

Osim ratnih uništavanja i nasrtaja koji su imali za cilj zatrti nacionalnu  samobitnost, trebalo je osim ljudstva zatrti i kulturnu nam baštinu.  Tisuće sakralnih, spomeničkih, umjetničkih građevina i djela, biblioteka i kulturnih institucija razoreno je , spaljeno i otuđeno, o čemu će nam u svom predavanju  autentično svjedočiti i prof. Marić, ravnateljica Gradskog muzeja Vukovar. Pucalo se na ljepotu, uljuđenost i novu hrvatsku stvarnost, sadašnjost i budućnost.

Kultura znači i življenje s mrtvima koje pamtimo, kojima spomenike podižemo, čije grobove obilazimo, za kojima tugujemo, koje oplakujemo, koje još uvijek tražimo i otkapamo, kojima palimo svijeće i kojima u spomen hodočastimo na mjestima njihova stradalništva. 

Brojno mali narodi, poput hrvatskoga,kojemu se pokušala i orkestrirano  pokušava osporiti povijest i povijesne istine ne smiju to dopustiti. Čuvanjem istine  ne težimo nametnuti je ikomu kao jaram, već istinsko oslobađanje i preobražaj prema dobromu!

Hrvatska kultura i kulturna baština naše je civilizacijsko svjedočanstvo, hrvatski genetički kod postojanja  za naše trajanje.

 Kako bi moralne snage ostale žive i u sadašnjosti, povijesne nas istine trebaju prožimati kroz različite sadržajne forme, a sve u cilju ispravnoga razlikovanja dobra od zla. Upravo kroz  kulturološke obrasce ponašanja i djelovanja nalazimo i razvijamo  svjedočanstva o njima.

Spomenici nisu tek komadi kamena ili izlivene bronce. Funkcioniraju kao prenositelji pamćenja i povijesti, oni su svjedočanstva nacionalnog identiteta. Nema nacija bez  svetišta i spomenika. 

Hrvatski identitet nije do kraja isprofiliran onako kakvog ga imaju države s dugogodišnjom državnom tradicijom.  Ne samo zbog toga što je stvaranje identiteta proces koji se neprestano stvara i izgrađuje, već  što on u sebe uključuje i elemente budućega. Hrvatska, zahvaljujući svom zemljopisnom položaju,  je  susretište velikih europskih kultura: mediteranske i srednjoeuropske, čiji su elementi ugrađeni u hrvatski nacionalni identitet i koji ga čine jedinstvenim, bogatim  i različitim od drugih. Jedinstven je i po narodnim nošnjama, slavonskim vezovima i paškim čipkama;  po  bogatstvu glazbenog izričaja od slavonske tamburice, preko zagorski popevki, istarskih napjeva do dalmatinskih klapa.  Međutim, hrvatski nacionalni identitet nije do kraja izgrađen, niti dovoljno osmišljen, između ostalog i zbog povijesnog nasljeđa i dugogodišnje ideološke indoktrinacije totalitarnih režima, propalih državnih tvorevina i vođenih ratova u nedavnoj prošlosti.

Hrvatskoj se nameće izvana, ali i iznutra, stigma ustaštva, totalitarne fašističke ideologije, s jedne strane  i totalitarne komunističke ideologije, s druge strane. Hrvatsko društvo kao da još nije u stanju racionalno valorizirati pozitivne i negativne strane tih pokreta, nego im još uvijek pristupa kompromisno i bez uvažavanja mjerljive argumentacije. Onog trenutka kad se otkrije sva razložnost nastanka tih pokreta i priznanje posljedica njihovog djelovanja na hrvatsko društvo,  otpast će zadnji prijepori u izgradnji cjelovitog hrvatskog nacionalnog identiteta.

Ako ušutimo, neka kamenje koje smo sačuvali i obnovili govori umjesto nas. To je bit kulturne baštine.Dopustimo li zbrisati je odrekli smo se sebe, svojih teritorija, jezika, religije, povijesti i kulturoloških izričaja i postignuća. Ono što je vrijedno znanja u jednom području ljudske kulture, ostavlja posljedice u drugom dijelu. Narod je kapilarno povezan i načelo spojenih posuda djeluje i na njega. Ono što se događa u Vukovaru, Zagrebu,Puli, Rijeci,  pa do krajnjeg juga  pogađa i mene i nas u Splitu.

Ništa na svijetu nije vrijednosno neutralno. Čovjek se odnosi prema vanjskom i onom unutarnjem, vlastitom svijetu u terminima vrijednosti. Ili smo  vrednovani ili sami vrednujemo. Vrijednosti su dio našeg bića i vodilje kroz život, a poslušnost istini, čak i kad nam progovara o onome što nije ugodno našem uhu jedini je put oslobođenja i nudi napredak sa sadržajem kakav vodi ljudskom uspinjanju.

Posebno je bilo bolno pratiti,u to teško ratno vrijeme, djelovanje pojedinih hrvatskih intelektualaca okupljenih oko međunarodnih dirigenata za izdajničke napojnice. I tako,dok su generacije muževa i mladića ginuli braneći nas na bojišnicama širom Hrvatske, salonski izdajnici, pojedinci i potkupljeni mediji pisali su o hrvatskom primitivizmu-jer srpska kultura je superiorna nad hrvatskom, kako je pisao jedan i danas aktualni umni analitičar. Proturala se teza u zemlji i inozemstvu da je Hrvatska nastala na zločinu, da se ne radi o agresorskom, već građanskom ratu, održavali se znanstveni skupovi s pitanjem: tko nas bre zavadi?  Takav jedan veleizdajnički skup upriličen je 20. – 22. studenoga 1993. u zagrebačkom muzeju  Mimara. Održan je na katu, salonski, dok je istodobno u podrumu Muzeja našao utočište Gradski muzej Vukovar koji je tada u svom  nazivu imao dodatak u progonstvu. Dakle: „Gradski muzej Vukovara u progonstvu“. Ovi iz salona okupljeni oko Goldstein-Pusićkine  Erasmus gilde– udruge „za promicanje kulture demokracije“, dakako,  nisu pozvali na sudjelovanje one iz podruma, prognane vukovarske muzealce. Ali goste iz Beograda jesu. Jer Beograđani znaju bolje, iz prve ruke što je s Vukovarom, njegovim umjetninama, bolnicom, civilima, djecom, ranjenima, zarobljenima i nestalima. Taj kolonijalni projekt  uz subverzivnu potporu Sorosove filantropije  imao je za cilj zaustaviti  proces nacionalne identifikacije. Njihovo djelovanje imalo je za cilj  kriminalizirati Domovinski rat i, s tim u svezi, rastakati nacionalno jedinstvo na kojemu je počivao.

Profesorica Ružica Marić, kao čelna osoba Gradskog muzeja Vukovar svojim je djelovanjem doprinjela da se ne dogodi zašutjelost savjesti i odsustvo osjećaja krivnje kao preduvjeti svakom  praštanju. Bila mu je na čelu i kada je nosio dodatak u svom nazivu: Gradski muzej Vukovara u progonstvu

U sklopu Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju koje se ove godine održava po šesti put u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt,  u Dominikanskom samostanu u Splitu, 14 .studenoga u 18 sati, upravo je prof. Ružica Marić predavač, kao suvremenik i autentičan svjedok razaranja muzeja i otuđenja umjetnina, ali i njegove vitalnosti i obnove. Istom je prigodom je i otvaranje izložbe na temu Uloga gradskog muzeja Vukovar u očuvanju baštine i vraćanju memorije grada nakon razaranja Vukovara u Domovinskom ratu.  

Tada i trajno svjedočila je istinu o Vukovaru i svehrvatskoj žrtvi u borbi za slobodu. U Hrvatskoj i inozemstvu. Njezino djelovanje, kao i najbližih joj suradnika jest  ono koje nas optimistično vodi prema uskrsnulom napretku zapisanom u Muzeju koji se poput feniksa uzdigao svjedočiti hrvatski kulturološki  identitet, kako u materijanom tako i u punom smislu duhovnoga razvoja.

Neka nam vidici ne ostanu zamućeni, neka nam riječ napredak ne zamijeni istinu i ostane tek ispraznica bez pravca i sadržaja, neka nam nutrina bude otvorena vjeri i krunici oko vrata koja nas je čuvala, ispraćala i trajno pokazivala put. Na tom zajedničkom domoljubnom i istinoljubivom  hodu koji nije lagan, Hrvatska udruga Benedikt projektom  Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju   otvara prostor  povijesnim istinama o Domovinskom ratu, uz zahvalu svima koji su se hrvatskoj darovali.

Profesorici Ružici Marić svojim dolaskom iskažimo zajedničku dobrodošlicu, čestitke i komplimenta za sva postignuća, naravno i najbolje želje Gradskom muzeju Vukovar u budućem radu.

Vini Rakić/Croative.net

Komentari

Komentari

Hrvatska udruga Benedikt

MARINO RESTREPO PONOVO U SPLITU I HRVATSKOJ

Objavljeno

- datum

Holywoodski producent i glazbenik, kolumbijac Marino Restrepo, čovjek “kojemu je Bog otkrio tajnu vremena”, te “posljednji znak prije ponovnog dolaska Isusa Krista”, otkrit će nam “Ovo je vaše oružje za svršetak svijeta…!”

Svjedočenje Marina Restrepa u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt i Naklade Benedikta, će se održati u Splitu, u utorak 26. lipnja u u 19 sati, u Franjevačkom klerikatu na Trsteniku, Put iza Nove bolnice 10.

Inače ciklus svjedočenja Marina Restrepa, započeo je 12. lipnja, a trajat će u Hrvatskoj i BiH do 05. srpnja (raspored za sva mjesta)

>> Kolumbijac kojem je Bog otkrio tajnu kraja vremena: ‘Ovo je vaše oružje za svršetak svijeta…’

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Hrvatska udruga Benedikt

GRADONAČELNIK ZABORAVIO UDRUGU BENEDIKT: Daleko smo mi od uređene države, ali i od uređenog grada

Objavljeno

- datum

Već sam pisao na portalima naše udruge o bezuspješnim apelima upućenim Gradu Splitu u vrijeme mandata prethodnog gradonačelnika. Stoga smo pozdravili sve akcije gradonačelnika Opare, napose uređenje Žnjana za koje smo se godinama zauzimali, a kojemu je novi gradonačelnik već u predizbornoj kampanji dao značajno mjesto. I druge aktivnosti Grada Splita krenule su nekim boljim smjerovima (Karepovac, najava prometovanja željeznice prema Zračnoj luci…) pa smo očekivali više nego dobru suradnju s Gradom.

Nije nas puno zasmetalo što su naši napori glede Žnjana zaboravljeni, preskočeni – valjda to tako mora biti u politici, a mi smo samo udruga i to udruga koja sve čini volontiranjem, u kojoj nikada ni jedan član nije materijalno ili financijski nagrađen za svoj rad, a često članovi snose i troškove organizacije raznih događanja poput dolaska i smještaja gostiju.

Međutim, neke navike naše administracije je očito teško promijeniti. Kako shvatiti da na naš prijedlog Gradu Splitu da se Put iza bolnice preimenuje u Ulicu Marka Babića, upućen još 8. studenog 2017., nismo dobili nikakav odgovor, čak niti ono kurtoazno „Primili smo vaš zahtjev, obavijestiti ćemo vas o poduzetim …“ Baš ništa.

Nakon izbora rješenja uređenja Žnjana, kojim je, za obilježavanje posjeta, sada Svetog, Pape Ivana Pavla Drugog, predviđen prostor ispod crkve Gospe od Žnjana, uputili smo 21. ožujka 2018. Gradu i prijedlog da se na mjestu sadašnjeg drvenog križa napravi dostojno obilježje, možda manja kapela, naravno, uz provedbu javnog nadmetanja.

Čudno, opet nema odgovora, čak niti obavijesti o primitku našeg prijedloga.

Na žalost to nije slučaj, nama to izgleda kao pravilo. Što god uputimo put Grada Splita, povratne informacije nema.

Hrvatska udruga Benedikt je aktivna već sedam godina. Vjerujemo da smo danas najaktivnija udruga u Splitu, svake godine organiziramo VIDIK fest i Tjedan sjećanja na Vukovar i Škabrnju te niz drugih kulturnih i inih značajnih događanja, a Grad Split nije poslao niti svog predstavnika na redovitu godišnju skupštinu udruge. Dobro, zašto bi Grad i slao svog predstavnika, reći će netko. Pa ipak, nije li čudno da to ne čine današnji čelnici Grada, a prethodni je gradonačelnik nalazio vremena da sam nazoči našoj skupštini iako nije bilo gotovo nikakve suradnje udruge s Gradom.

Dobro, nije sve baš loše. Nakon provedenog natječaja dobili smo prostor od 34 m2 u Dubrovačkoj, bivše skladište. Očekivali smo bar malo pomoći, ali – sami smo ga preuredili, sve osim nosivih zidova i stropne ploče. Čak smo i vanjsku zahrđalu stijenu morali mijenjati. Ma navikli smo mi na to.

Znamo mi da su naši gradski čelnici puni posla, ali imaju oni i brojnu administraciju, rekao bih napose ovu za odnose s javnošću. Je li to nesnalaženje, slučajnost ili je ipak kod nas teško, gotovo nemoguće, uvesti nekakav red. S druge strane mi smo u udruzi svi volonteri, ali ne može se dogoditi da od naše udruge ne dobijete odgovor.

Je li puno očekivati samo odgovor na prijedlog, molbu, dopis. Ma, ako treba odbijte nas, ali sa stilom.

Već sam rekao da je nama u Hrvatskoj udruzi Benedikt drago da se uređuje Žnjan. I ovo je privremeno rješenje već promijenilo sliku Žnjana na bolje. Ali zašto nigdje nije objavljeno rješenje po kojemu se Žnjan sada uređuje. Vidjeli smo kako izgleda natječajno rješenje, ali ovo privremeno nismo. Ne znamo niti tko ga je napravio, tko je autor, a nemate se čega stidjeti.

Mogli smo ovo pitanje i službeno uputiti Gradu. Nakon dosta vremena počinjemo shvaćati da je bolje ovako. Čak i ekološki – ne trošimo papir.

Kornelij / Hrvatska udruga Benedikt

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Hrvatska udruga Benedikt

SPLIT: Prikazivanje dokumentarnog filma “Štafeta smrti”

Objavljeno

- datum

Hrvatska udruga Benedikt

poziva Vas na prikazivanje dokumentarnog filma “Štafeta smrti” koje će se održati uponedjeljak, 4. lipnja 2018., s početkom u 20 sati u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu (Zrinsko-frankopanska 19).

Radujemo se Vašem dolasku. Ulaz je slobodan!

Dokumentarni film „Štafeta smrti“ podsjeća na konkretne događaje iz Domovinskog rata koji su se zbivali od 10. do 22. studenog 1991. u minskom polju nedaleko od Marinaca. Od 11 hrvatskih branitelja koji su te nedjelje iz okupiranih Bogdanovaca krenuli u proboj sa civilima, danas su živa samo dvojica: Ivica Jurčan i Đuro Kovačević. Oni su i glavni pripovjedači strahota kroz koje su prolazili preživjeli ali teško ranjeni sudionici „štafete smrti“.

Smisao filma je podsjetiti na hrvatskih branitelja i nesebično žrtvovanje za slobodnu i neovisnu Hrvatsku bez obzira na kojim su se hrvatskim bojišnicama nalazili.

Hrvatska udruga Benedikt

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno