Connect with us

Hrvatska udruga Benedikt

“Uloga Gradskog muzeja Vukovar u očuvanju baštine i vraćanju memorije grada nakon razaranja Vukovara 1991. u Domovinskom ratu”

Objavljeno

- datum

 HUB, Dominikanski samostan, Split, 14.studenoga 2017.     Spominjući 26 godina agresije na mladu Hrvatsku Republiku, nezaobilazno je sjećanje na Vukovar i stradalništvo koje simbolizira. U herojstvu i patnji Vukovara utkani su i Borovo naselje, Dalj, Aljmaš, Bogdanovci, Tovarnik, Ćelije, Ilok te brojna nespomenuta mjesta. U simbolu Vukovara su Vinkovci, Županja, Osijek,  Zagreb i Karlovac, Petrinja i Ledererova banijska praskozorja, Zadar i Šibenik, i Obadva su pala i Škabrnja pretužna, Split, Ston, Čepikuće, prekrasni Dubrovnik i Konavle. I svi pojedinci, znani i neznani koji su se darivali za obranu Hrvatske. Sve je to Vukovar, hrvatska kralježnica Domovinskog rata.

Njegovanje sjećanja na preminule, a osobito na one koji su svoje živote ugradili u temelje vlastite države, u korijenu je svake uljudbe i civilizacije.  Citiram riječi iz znamenitoga govora Vlade Gotovca majkama u Zagrebu 1991.godine: vodila nas je  “naoružana i nenaoružana, muška i ženska Hrvatska – ljudi koji su imali snagu svoje ljubavi, snagu svog dostojanstva i snagu svoje spremnosti da umru, ako ne mogu kao ljudi živjeti!”

 „Mi nismo umrli, mi smo samo hrvatsku zemlju zagrlili“ piše na spomen ploči braniteljima u Bogdanovcima, nadomak Vukovara. 

I u pravu su. Nisu umrli jer ih pamtimo sa zahvalnošću i divljenjem.

Hrvatska udruga Benedikt već šest godina organizira Tjedan sjećanja na Vukovar i Škabrnju, kao patriotsko klanjanje žrtvama Domovinskog rata i nezaboravu.

Također, u Splitu će se ove godine po 19-ti put  18. studenoga ukrasiti Vukovarska ulica svijećama svjedočanstva naše odanosti. I spomenik je postavljen prošle godine kako bi nam dnevno kao moralni lučonoša svijetlio s porukom da i u našem  gradu Vukovar svijetli.

U Domovinskom ratu hrvatski se narod odazvao i gotovo svaki čestiti hrvatski građanin imao je potrebu uključiti se  u obranu na način kojim je mogao pridonijeti. Osim oružane obrane, Hrvatsku je branio i onaj nenaoružani dio naroda. Sakupljala se hrana i higijenski materijal za branitelje, plele im se kape i rukavice a ubrzo se sve to sakupljalo i  za veliki broj prognanika protjeranih iz svojih domova i zavičaja.  Niti nenaoružani dio naroda nije  odustajao od  emancipacije i pokleknuo nad barbarstvom. Odvijala se nastava po podrumima, skladale pjesme, održavale kulturne manifestacije, odašiljala pisma domoljubnih intelektualaca svijetu, stvarale umjetničke slike i skulpture, pisala poezija. Nismo se odrekli uljuđenosti, civilizacijskih i duhovnih dosega, naspram bestijalnosti agresora kojih  je metafora razoreni Vukovar.

Osim ratnih uništavanja i nasrtaja koji su imali za cilj zatrti nacionalnu  samobitnost, trebalo je osim ljudstva zatrti i kulturnu nam baštinu.  Tisuće sakralnih, spomeničkih, umjetničkih građevina i djela, biblioteka i kulturnih institucija razoreno je , spaljeno i otuđeno, o čemu će nam u svom predavanju  autentično svjedočiti i prof. Marić, ravnateljica Gradskog muzeja Vukovar. Pucalo se na ljepotu, uljuđenost i novu hrvatsku stvarnost, sadašnjost i budućnost.

Kultura znači i življenje s mrtvima koje pamtimo, kojima spomenike podižemo, čije grobove obilazimo, za kojima tugujemo, koje oplakujemo, koje još uvijek tražimo i otkapamo, kojima palimo svijeće i kojima u spomen hodočastimo na mjestima njihova stradalništva. 

Brojno mali narodi, poput hrvatskoga,kojemu se pokušala i orkestrirano  pokušava osporiti povijest i povijesne istine ne smiju to dopustiti. Čuvanjem istine  ne težimo nametnuti je ikomu kao jaram, već istinsko oslobađanje i preobražaj prema dobromu!

Hrvatska kultura i kulturna baština naše je civilizacijsko svjedočanstvo, hrvatski genetički kod postojanja  za naše trajanje.

 Kako bi moralne snage ostale žive i u sadašnjosti, povijesne nas istine trebaju prožimati kroz različite sadržajne forme, a sve u cilju ispravnoga razlikovanja dobra od zla. Upravo kroz  kulturološke obrasce ponašanja i djelovanja nalazimo i razvijamo  svjedočanstva o njima.

Spomenici nisu tek komadi kamena ili izlivene bronce. Funkcioniraju kao prenositelji pamćenja i povijesti, oni su svjedočanstva nacionalnog identiteta. Nema nacija bez  svetišta i spomenika. 

Hrvatski identitet nije do kraja isprofiliran onako kakvog ga imaju države s dugogodišnjom državnom tradicijom.  Ne samo zbog toga što je stvaranje identiteta proces koji se neprestano stvara i izgrađuje, već  što on u sebe uključuje i elemente budućega. Hrvatska, zahvaljujući svom zemljopisnom položaju,  je  susretište velikih europskih kultura: mediteranske i srednjoeuropske, čiji su elementi ugrađeni u hrvatski nacionalni identitet i koji ga čine jedinstvenim, bogatim  i različitim od drugih. Jedinstven je i po narodnim nošnjama, slavonskim vezovima i paškim čipkama;  po  bogatstvu glazbenog izričaja od slavonske tamburice, preko zagorski popevki, istarskih napjeva do dalmatinskih klapa.  Međutim, hrvatski nacionalni identitet nije do kraja izgrađen, niti dovoljno osmišljen, između ostalog i zbog povijesnog nasljeđa i dugogodišnje ideološke indoktrinacije totalitarnih režima, propalih državnih tvorevina i vođenih ratova u nedavnoj prošlosti.

Hrvatskoj se nameće izvana, ali i iznutra, stigma ustaštva, totalitarne fašističke ideologije, s jedne strane  i totalitarne komunističke ideologije, s druge strane. Hrvatsko društvo kao da još nije u stanju racionalno valorizirati pozitivne i negativne strane tih pokreta, nego im još uvijek pristupa kompromisno i bez uvažavanja mjerljive argumentacije. Onog trenutka kad se otkrije sva razložnost nastanka tih pokreta i priznanje posljedica njihovog djelovanja na hrvatsko društvo,  otpast će zadnji prijepori u izgradnji cjelovitog hrvatskog nacionalnog identiteta.

Ako ušutimo, neka kamenje koje smo sačuvali i obnovili govori umjesto nas. To je bit kulturne baštine.Dopustimo li zbrisati je odrekli smo se sebe, svojih teritorija, jezika, religije, povijesti i kulturoloških izričaja i postignuća. Ono što je vrijedno znanja u jednom području ljudske kulture, ostavlja posljedice u drugom dijelu. Narod je kapilarno povezan i načelo spojenih posuda djeluje i na njega. Ono što se događa u Vukovaru, Zagrebu,Puli, Rijeci,  pa do krajnjeg juga  pogađa i mene i nas u Splitu.

Ništa na svijetu nije vrijednosno neutralno. Čovjek se odnosi prema vanjskom i onom unutarnjem, vlastitom svijetu u terminima vrijednosti. Ili smo  vrednovani ili sami vrednujemo. Vrijednosti su dio našeg bića i vodilje kroz život, a poslušnost istini, čak i kad nam progovara o onome što nije ugodno našem uhu jedini je put oslobođenja i nudi napredak sa sadržajem kakav vodi ljudskom uspinjanju.

Posebno je bilo bolno pratiti,u to teško ratno vrijeme, djelovanje pojedinih hrvatskih intelektualaca okupljenih oko međunarodnih dirigenata za izdajničke napojnice. I tako,dok su generacije muževa i mladića ginuli braneći nas na bojišnicama širom Hrvatske, salonski izdajnici, pojedinci i potkupljeni mediji pisali su o hrvatskom primitivizmu-jer srpska kultura je superiorna nad hrvatskom, kako je pisao jedan i danas aktualni umni analitičar. Proturala se teza u zemlji i inozemstvu da je Hrvatska nastala na zločinu, da se ne radi o agresorskom, već građanskom ratu, održavali se znanstveni skupovi s pitanjem: tko nas bre zavadi?  Takav jedan veleizdajnički skup upriličen je 20. – 22. studenoga 1993. u zagrebačkom muzeju  Mimara. Održan je na katu, salonski, dok je istodobno u podrumu Muzeja našao utočište Gradski muzej Vukovar koji je tada u svom  nazivu imao dodatak u progonstvu. Dakle: „Gradski muzej Vukovara u progonstvu“. Ovi iz salona okupljeni oko Goldstein-Pusićkine  Erasmus gilde– udruge „za promicanje kulture demokracije“, dakako,  nisu pozvali na sudjelovanje one iz podruma, prognane vukovarske muzealce. Ali goste iz Beograda jesu. Jer Beograđani znaju bolje, iz prve ruke što je s Vukovarom, njegovim umjetninama, bolnicom, civilima, djecom, ranjenima, zarobljenima i nestalima. Taj kolonijalni projekt  uz subverzivnu potporu Sorosove filantropije  imao je za cilj zaustaviti  proces nacionalne identifikacije. Njihovo djelovanje imalo je za cilj  kriminalizirati Domovinski rat i, s tim u svezi, rastakati nacionalno jedinstvo na kojemu je počivao.

Profesorica Ružica Marić, kao čelna osoba Gradskog muzeja Vukovar svojim je djelovanjem doprinjela da se ne dogodi zašutjelost savjesti i odsustvo osjećaja krivnje kao preduvjeti svakom  praštanju. Bila mu je na čelu i kada je nosio dodatak u svom nazivu: Gradski muzej Vukovara u progonstvu

U sklopu Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju koje se ove godine održava po šesti put u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt,  u Dominikanskom samostanu u Splitu, 14 .studenoga u 18 sati, upravo je prof. Ružica Marić predavač, kao suvremenik i autentičan svjedok razaranja muzeja i otuđenja umjetnina, ali i njegove vitalnosti i obnove. Istom je prigodom je i otvaranje izložbe na temu Uloga gradskog muzeja Vukovar u očuvanju baštine i vraćanju memorije grada nakon razaranja Vukovara u Domovinskom ratu.  

Tada i trajno svjedočila je istinu o Vukovaru i svehrvatskoj žrtvi u borbi za slobodu. U Hrvatskoj i inozemstvu. Njezino djelovanje, kao i najbližih joj suradnika jest  ono koje nas optimistično vodi prema uskrsnulom napretku zapisanom u Muzeju koji se poput feniksa uzdigao svjedočiti hrvatski kulturološki  identitet, kako u materijanom tako i u punom smislu duhovnoga razvoja.

Neka nam vidici ne ostanu zamućeni, neka nam riječ napredak ne zamijeni istinu i ostane tek ispraznica bez pravca i sadržaja, neka nam nutrina bude otvorena vjeri i krunici oko vrata koja nas je čuvala, ispraćala i trajno pokazivala put. Na tom zajedničkom domoljubnom i istinoljubivom  hodu koji nije lagan, Hrvatska udruga Benedikt projektom  Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju   otvara prostor  povijesnim istinama o Domovinskom ratu, uz zahvalu svima koji su se hrvatskoj darovali.

Profesorici Ružici Marić svojim dolaskom iskažimo zajedničku dobrodošlicu, čestitke i komplimenta za sva postignuća, naravno i najbolje želje Gradskom muzeju Vukovar u budućem radu.

Vini Rakić/Croative.net

Komentari

Komentari

Hrvatska udruga Benedikt

(FOTO) USUSRET DOŠAŠĆU Održana duhovna obnova “Dođi Gospodine Isuse!”

Objavljeno

- datum

SLAVLJENIČKI  ZAVRŠETAK  DUHOVNE  OBNOVE  U  SPLITU  S  FRA IVANOM MATIĆEM U ORGANIZACIJI  MOLITVENE ZAJEDNICE  PADRE PIO I HRVATSKE UDRUGE BENEDIKT

Dođi Isuse, iscijeli srce moje
Reci jednu riječ da procvjetam
Samo reci riječ, otvori moje oči
Reci jednu riječ da progledam.

Poruka ovih stihova pjesme bila je tema trodnevne duhovne obnove u dupkom ispunjenoj  crkvi Presvetog Otkupitelja franjevačkog samostana na Trsteniku, koju je vodio fra Ivan Matić . Karizma ovog vrsnog duhovnika  je dobro poznata ne samo u „Kući susretaTabor“ koju vodi već i diljem naše domovine. Umorni i opterećeni  životnim brigama, ali  istovremeno željni olakšanja, ohrabrenja i nade tražimo pomoć, a ona nam stiže Božjom providnošću  i ove godine. Franjevački  klerikat  na Trsteniku, od petka do nedjelje, bio je duhovna oaza Splita. U osvit Došašća osjećala se toplina Božje prisutnosti, neka čudesna snaga pouzdanja, vjere koja je dolazila poput snažne rijeke u riječima fra Ivana Matića i otvarala gotovo zaključana srca. „Ma tko može odoljeti  zovu našeg Gospodina  koji nam nudi lijek i liječnika za naše boljke i životne nevolje“! na početku nam je poručio voditelj i nastavio „Isus, svjetlo koje razgoni svu tamu ovoga svijeta silazi k nama u svojem drugom dolasku u sili s anđelima i svecima da bi postao jedan od nas, ali zbog nas da nas posveti, da nas spasi. Da nas oslobodi svih „navezanosti „kako ne bismo ostali zatočni u prolaznosti i zavodljivosti ovoga svijeta, već kako bismo  u pripravnosti postali nositelji radosne vijesti, ljudi Došašća.

Ovo je vrijeme povratka prvoj ljubavi – maranatha, dođi Gospodine Isuse! Mnogi među nama traže Krista, ali ne mogu doći k Njemu, jer nema onih koji će ih dovesti Gospodinu. Zato svoju radost posvjedočimo drugima. Sotona neprestano spletkari protiv čovjeka, zlo mu prikazuje pod prividom dobra,  ali kada se nađemo u prostoru njegove vlasti, onda razara.Krist nas želi spasiti, zato svjedočimo, govorimo istinu koju mnogi žele čuti“. Fra Ivan Matić je bio nezaustavljiv  u porukama, savjetima i uvjerljivim preporukama  želeći nam vratiti izgubjenu nadu, učvrtiti vjeru, vratiti povjerenje i pouzdanje u rađanje novog Božjeg svijeta. Bili su ovo dani u kojima se osjećala neodoljiva Božja prisutnost, ljubav i dobrota. Bio je to susret  čovjeka sa Stvoriteljem. Mjesto spoznaje vlastitog dostojanstva, prepoznavanje i prihvaćanje istog u drugome, jer mi smo svi Božja ljubljena stvorenja, braća i sestre u Kristu. Riječi  fra Ivana stizale su k nama hrabreći nas u svojoj  jednostavnosti i jasnoći . Klanjanje pred Presvetim, značio je završetak dnevnog programa, ali bio je uvijek poseban njegov dio uz voditeljeve molitve, prošnje izgovorene za nas, naše skladno zajedništvo  u obitelji,  za hrvatski narod, za cijelu našu domovinu. Žarke prošnje upućene Gospodinu za bolesne, nemoćne, potrebite naše pomoći, zalutale u lažnim ugodama ovoga svijeta, zlo okultizma, kletve i klevete. Molili smo Duhu Svetome onako kako je molio naš hrvatski blaženik, miljenik vjernog hrvatskog puka, blaženi Alojzije Stepinac. Bilo je dirljivo do suza slušati svjedočanstva prisutnih o dobivenim milostima od Gospodina.

Nadahnute riječi s oltara dobivale su svoju potvrdu i snagu u pjesmama zbora Molitvene  zajednice Padre Pio  osnaženi glasovima  gostujućih  pjevača, a svi zajedno vođeni  glasom njihove požrtvovne voditeljice Hani Čargo. Gitaristica i pjevačica Marija iz Tabora počastila nas je i ove godine svojim dolaskom, zvonkim glasom i svojom gitarom koja je uz sjetne i nježne zvukove violine nudila prisutnima poseban ugođaj. Svečanost u crkvi uvijek je imala svoj vrhunac u glazbi tijekom obreda, a posebno na  kraju programa večeri.  Bilo je za mene pravi doživljaj promatrati  zanos vjernika svih uzrasta dok su svojim pjevanjem pratili i podržavali pjesmu opraštajući se dugo i nevoljko od svojeg duhovnika, na kraju večeri. Ponesen toplim ozračjem Fra Ivan  Matić  sjajnog  glasa, uvijek spreman dati hvalospjev Gospodinu,  nije lako napuštao oltar. Porijeklom Janjevac član je Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda, učenik  fra Zvjezdana Linića, vrijedan je  i tražen voditelj duhovnih obnova i seminara kako u Taboru tako i diljem domovine. Dok sam promatrala strpljivo čekanje vjernika u dugim redovima za sakrament pomirenja bila sam gotovo sigurna da je sjeme fra Ivanovih riječi uistinu palo na plodnu zemlju. Hvala od srca poštovani  fra Ivane na Vašim  riječima i trudu da nam približite  ljubav i pažnju  našeg Gospodina. Zahvalni smo za iskazanoj pažnji  nama,  poslužiteljima trodnevne duhovne obnove, kojima ste nam uz zajedničku molitvu  podijelili  blagoslov, izvan službenog dijela programa. Duša ovog  susreta č.s. Dominika Grgat, kako je to lijepo rekao fra Domagoj Runje u svojoj zahvali. Mi, sudionici ovog milosnog  susreta čestitamo i zahvaljujemo joj  na uspješnom dogovoru s fra Ivanom Matićem kao i umijeću odlične organizacije i temperamentne koordinacije izvan scene, ali i na sceni ako je to potrebno. U svojem izravnom obraćanju, č.s. Dominika, inače voditeljica  spomenute molitvene zajednice i članica Hrvatske udruge Benedikt, uputila je hvalu najprije Bogu: “Gospodnje je to djelo!“ Potom, svoju zahvalnost i sjajnom domaćinu,  samostanu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja na Trsteniku i gvardijanu fra Domagoju Runji na gostoljubivosti i sudjelovanju u obredima. Zahvalnost na podršci uputila je i nadbiskupu Marinu Barišiću.  Podsjetila nas je svih preminulih nezaboravnih duhovnika, karizmatika, voditelja ovakvih susreta. S posebnom pažnjom i uspomenom na fra Josipa  Marcelića koji je prošle godine u ovoj crkvi dijelio radost i zanos milosnog susreta. Sve preminule preporučila našim molitvama. I na kraju, zahvalila „služiteljima u skromnosti“ članovima Hrvatske udruge Benedikt koji su dali svoj doprinos ovom vrijednom događaju.

„Dođi Gospodine Isuse u naša srca, naše obitelji, naš hrvatski narod koji trebaju tvoju pomoć, mudrost i zaštitu!“. Bila je ovo završna misao fra Ivana Matića u nedjelju 2. prosinca na završetku još jedne velike duhovne obnove u Splitu. Vjerujem da će je mnogi prisutni pamtiti po njezinim plodovima o kojima će nam, nadam se, svjedočiti na nekom budućem susretu.

Margita Vučetić/HUB

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Hrvatska udruga Benedikt

SPLIT: Duhovna obnova fra Ivana Matića na temu “Dođi Gospodine Isuse!”

Objavljeno

- datum

HRVATSKA UDRUGA BENEDIKT

i

Molitvena zajednica PADRE PIO

pozivaju Vas na duhovnu obnovu na temu “Dođi Gospodine Isuse!” koju će od 30. studenog do 2. prosinca 2018. u Crkvi Presvetog Otkupitelja franjevačkog samostana na Trsteniku u Splitu (Put iza Nove bolnice 10c) voditi fra Ivan Matić, voditelj Kuće susreta Tabor.

Raspored duhovne obnove:

30. studenog (petak) u 17.30 sati – početka susreta i sveta misa, nakon toga klanjanje pred Presvetim

1. prosinca (subota) u 9.30 sati – početak susreta i nagovor

11 sati – nagovor

12 sati – pauza za ručak

14 sati – sveta ispovijed i molitva krunice

16 sati – nagovor

17.30 sati – sveta misa i klanjanje

2. prosinca (nedjelja) u 9.30 sati – sveta misa i slavljenički završetak

Hrvatska udruga Benedikt

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Hrvatska udruga Benedikt

Hrvatska udruga Benedikt: Prijave za odlazak u Vukovar u sklopu Tjedna sjećanja

Objavljeno

- datum

Hrvatska udruga Benedikt i ove godine u sklopu Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju, kojim se obilježava 27. godišnjica stradanja u tim mjestima u Domovinskom ratu, organizira odlazak u Vukovar. Za Vukovar se polazi 9. studenog 2018., petak, u 23.30 sati s kolodvora u Sukoišanskoj ulici u Splitu, a povratak se planira 11. studenog, nedjelja, u kasnijim večernjim satima. Noćenje je organizirano u Vinkovcima.

U Vukovaru se planira posjetiti Opću bolnicu Vukovar, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, Spomen dom Ovčara, Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, Franjevački samostan i crkvu sv. Filip i Jakov te druge znamenitosti grada. Osim Vukovara posjetit ćemo i druga mjesta u tom dijelu naše domovine (Osijek, Vinkovci, Đakovo, Ilok, Aljmaš).

Svi zainteresirani mogu saznati više informacija o ovom odlasku u Vukovar i prijaviti se na broj 095 197 5043 ili putem e-maila hrvatska.udruga.benedikt@gmail.com. Prijave za odlazak u Vukovar traju do 5. studenoga 2018.

Hrvatska udruga Benedikt

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno