Connect with us

Hrvatska udruga Benedikt

“Uloga Gradskog muzeja Vukovar u očuvanju baštine i vraćanju memorije grada nakon razaranja Vukovara 1991. u Domovinskom ratu”

Objavljeno

- datum

 HUB, Dominikanski samostan, Split, 14.studenoga 2017.     Spominjući 26 godina agresije na mladu Hrvatsku Republiku, nezaobilazno je sjećanje na Vukovar i stradalništvo koje simbolizira. U herojstvu i patnji Vukovara utkani su i Borovo naselje, Dalj, Aljmaš, Bogdanovci, Tovarnik, Ćelije, Ilok te brojna nespomenuta mjesta. U simbolu Vukovara su Vinkovci, Županja, Osijek,  Zagreb i Karlovac, Petrinja i Ledererova banijska praskozorja, Zadar i Šibenik, i Obadva su pala i Škabrnja pretužna, Split, Ston, Čepikuće, prekrasni Dubrovnik i Konavle. I svi pojedinci, znani i neznani koji su se darivali za obranu Hrvatske. Sve je to Vukovar, hrvatska kralježnica Domovinskog rata.

Njegovanje sjećanja na preminule, a osobito na one koji su svoje živote ugradili u temelje vlastite države, u korijenu je svake uljudbe i civilizacije.  Citiram riječi iz znamenitoga govora Vlade Gotovca majkama u Zagrebu 1991.godine: vodila nas je  “naoružana i nenaoružana, muška i ženska Hrvatska – ljudi koji su imali snagu svoje ljubavi, snagu svog dostojanstva i snagu svoje spremnosti da umru, ako ne mogu kao ljudi živjeti!”

 „Mi nismo umrli, mi smo samo hrvatsku zemlju zagrlili“ piše na spomen ploči braniteljima u Bogdanovcima, nadomak Vukovara. 

I u pravu su. Nisu umrli jer ih pamtimo sa zahvalnošću i divljenjem.

Hrvatska udruga Benedikt već šest godina organizira Tjedan sjećanja na Vukovar i Škabrnju, kao patriotsko klanjanje žrtvama Domovinskog rata i nezaboravu.

Također, u Splitu će se ove godine po 19-ti put  18. studenoga ukrasiti Vukovarska ulica svijećama svjedočanstva naše odanosti. I spomenik je postavljen prošle godine kako bi nam dnevno kao moralni lučonoša svijetlio s porukom da i u našem  gradu Vukovar svijetli.

U Domovinskom ratu hrvatski se narod odazvao i gotovo svaki čestiti hrvatski građanin imao je potrebu uključiti se  u obranu na način kojim je mogao pridonijeti. Osim oružane obrane, Hrvatsku je branio i onaj nenaoružani dio naroda. Sakupljala se hrana i higijenski materijal za branitelje, plele im se kape i rukavice a ubrzo se sve to sakupljalo i  za veliki broj prognanika protjeranih iz svojih domova i zavičaja.  Niti nenaoružani dio naroda nije  odustajao od  emancipacije i pokleknuo nad barbarstvom. Odvijala se nastava po podrumima, skladale pjesme, održavale kulturne manifestacije, odašiljala pisma domoljubnih intelektualaca svijetu, stvarale umjetničke slike i skulpture, pisala poezija. Nismo se odrekli uljuđenosti, civilizacijskih i duhovnih dosega, naspram bestijalnosti agresora kojih  je metafora razoreni Vukovar.

Osim ratnih uništavanja i nasrtaja koji su imali za cilj zatrti nacionalnu  samobitnost, trebalo je osim ljudstva zatrti i kulturnu nam baštinu.  Tisuće sakralnih, spomeničkih, umjetničkih građevina i djela, biblioteka i kulturnih institucija razoreno je , spaljeno i otuđeno, o čemu će nam u svom predavanju  autentično svjedočiti i prof. Marić, ravnateljica Gradskog muzeja Vukovar. Pucalo se na ljepotu, uljuđenost i novu hrvatsku stvarnost, sadašnjost i budućnost.

Kultura znači i življenje s mrtvima koje pamtimo, kojima spomenike podižemo, čije grobove obilazimo, za kojima tugujemo, koje oplakujemo, koje još uvijek tražimo i otkapamo, kojima palimo svijeće i kojima u spomen hodočastimo na mjestima njihova stradalništva. 

Brojno mali narodi, poput hrvatskoga,kojemu se pokušala i orkestrirano  pokušava osporiti povijest i povijesne istine ne smiju to dopustiti. Čuvanjem istine  ne težimo nametnuti je ikomu kao jaram, već istinsko oslobađanje i preobražaj prema dobromu!

Hrvatska kultura i kulturna baština naše je civilizacijsko svjedočanstvo, hrvatski genetički kod postojanja  za naše trajanje.

 Kako bi moralne snage ostale žive i u sadašnjosti, povijesne nas istine trebaju prožimati kroz različite sadržajne forme, a sve u cilju ispravnoga razlikovanja dobra od zla. Upravo kroz  kulturološke obrasce ponašanja i djelovanja nalazimo i razvijamo  svjedočanstva o njima.

Spomenici nisu tek komadi kamena ili izlivene bronce. Funkcioniraju kao prenositelji pamćenja i povijesti, oni su svjedočanstva nacionalnog identiteta. Nema nacija bez  svetišta i spomenika. 

Hrvatski identitet nije do kraja isprofiliran onako kakvog ga imaju države s dugogodišnjom državnom tradicijom.  Ne samo zbog toga što je stvaranje identiteta proces koji se neprestano stvara i izgrađuje, već  što on u sebe uključuje i elemente budućega. Hrvatska, zahvaljujući svom zemljopisnom položaju,  je  susretište velikih europskih kultura: mediteranske i srednjoeuropske, čiji su elementi ugrađeni u hrvatski nacionalni identitet i koji ga čine jedinstvenim, bogatim  i različitim od drugih. Jedinstven je i po narodnim nošnjama, slavonskim vezovima i paškim čipkama;  po  bogatstvu glazbenog izričaja od slavonske tamburice, preko zagorski popevki, istarskih napjeva do dalmatinskih klapa.  Međutim, hrvatski nacionalni identitet nije do kraja izgrađen, niti dovoljno osmišljen, između ostalog i zbog povijesnog nasljeđa i dugogodišnje ideološke indoktrinacije totalitarnih režima, propalih državnih tvorevina i vođenih ratova u nedavnoj prošlosti.

Hrvatskoj se nameće izvana, ali i iznutra, stigma ustaštva, totalitarne fašističke ideologije, s jedne strane  i totalitarne komunističke ideologije, s druge strane. Hrvatsko društvo kao da još nije u stanju racionalno valorizirati pozitivne i negativne strane tih pokreta, nego im još uvijek pristupa kompromisno i bez uvažavanja mjerljive argumentacije. Onog trenutka kad se otkrije sva razložnost nastanka tih pokreta i priznanje posljedica njihovog djelovanja na hrvatsko društvo,  otpast će zadnji prijepori u izgradnji cjelovitog hrvatskog nacionalnog identiteta.

Ako ušutimo, neka kamenje koje smo sačuvali i obnovili govori umjesto nas. To je bit kulturne baštine.Dopustimo li zbrisati je odrekli smo se sebe, svojih teritorija, jezika, religije, povijesti i kulturoloških izričaja i postignuća. Ono što je vrijedno znanja u jednom području ljudske kulture, ostavlja posljedice u drugom dijelu. Narod je kapilarno povezan i načelo spojenih posuda djeluje i na njega. Ono što se događa u Vukovaru, Zagrebu,Puli, Rijeci,  pa do krajnjeg juga  pogađa i mene i nas u Splitu.

Ništa na svijetu nije vrijednosno neutralno. Čovjek se odnosi prema vanjskom i onom unutarnjem, vlastitom svijetu u terminima vrijednosti. Ili smo  vrednovani ili sami vrednujemo. Vrijednosti su dio našeg bića i vodilje kroz život, a poslušnost istini, čak i kad nam progovara o onome što nije ugodno našem uhu jedini je put oslobođenja i nudi napredak sa sadržajem kakav vodi ljudskom uspinjanju.

Posebno je bilo bolno pratiti,u to teško ratno vrijeme, djelovanje pojedinih hrvatskih intelektualaca okupljenih oko međunarodnih dirigenata za izdajničke napojnice. I tako,dok su generacije muževa i mladića ginuli braneći nas na bojišnicama širom Hrvatske, salonski izdajnici, pojedinci i potkupljeni mediji pisali su o hrvatskom primitivizmu-jer srpska kultura je superiorna nad hrvatskom, kako je pisao jedan i danas aktualni umni analitičar. Proturala se teza u zemlji i inozemstvu da je Hrvatska nastala na zločinu, da se ne radi o agresorskom, već građanskom ratu, održavali se znanstveni skupovi s pitanjem: tko nas bre zavadi?  Takav jedan veleizdajnički skup upriličen je 20. – 22. studenoga 1993. u zagrebačkom muzeju  Mimara. Održan je na katu, salonski, dok je istodobno u podrumu Muzeja našao utočište Gradski muzej Vukovar koji je tada u svom  nazivu imao dodatak u progonstvu. Dakle: „Gradski muzej Vukovara u progonstvu“. Ovi iz salona okupljeni oko Goldstein-Pusićkine  Erasmus gilde– udruge „za promicanje kulture demokracije“, dakako,  nisu pozvali na sudjelovanje one iz podruma, prognane vukovarske muzealce. Ali goste iz Beograda jesu. Jer Beograđani znaju bolje, iz prve ruke što je s Vukovarom, njegovim umjetninama, bolnicom, civilima, djecom, ranjenima, zarobljenima i nestalima. Taj kolonijalni projekt  uz subverzivnu potporu Sorosove filantropije  imao je za cilj zaustaviti  proces nacionalne identifikacije. Njihovo djelovanje imalo je za cilj  kriminalizirati Domovinski rat i, s tim u svezi, rastakati nacionalno jedinstvo na kojemu je počivao.

Profesorica Ružica Marić, kao čelna osoba Gradskog muzeja Vukovar svojim je djelovanjem doprinjela da se ne dogodi zašutjelost savjesti i odsustvo osjećaja krivnje kao preduvjeti svakom  praštanju. Bila mu je na čelu i kada je nosio dodatak u svom nazivu: Gradski muzej Vukovara u progonstvu

U sklopu Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju koje se ove godine održava po šesti put u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt,  u Dominikanskom samostanu u Splitu, 14 .studenoga u 18 sati, upravo je prof. Ružica Marić predavač, kao suvremenik i autentičan svjedok razaranja muzeja i otuđenja umjetnina, ali i njegove vitalnosti i obnove. Istom je prigodom je i otvaranje izložbe na temu Uloga gradskog muzeja Vukovar u očuvanju baštine i vraćanju memorije grada nakon razaranja Vukovara u Domovinskom ratu.  

Tada i trajno svjedočila je istinu o Vukovaru i svehrvatskoj žrtvi u borbi za slobodu. U Hrvatskoj i inozemstvu. Njezino djelovanje, kao i najbližih joj suradnika jest  ono koje nas optimistično vodi prema uskrsnulom napretku zapisanom u Muzeju koji se poput feniksa uzdigao svjedočiti hrvatski kulturološki  identitet, kako u materijanom tako i u punom smislu duhovnoga razvoja.

Neka nam vidici ne ostanu zamućeni, neka nam riječ napredak ne zamijeni istinu i ostane tek ispraznica bez pravca i sadržaja, neka nam nutrina bude otvorena vjeri i krunici oko vrata koja nas je čuvala, ispraćala i trajno pokazivala put. Na tom zajedničkom domoljubnom i istinoljubivom  hodu koji nije lagan, Hrvatska udruga Benedikt projektom  Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju   otvara prostor  povijesnim istinama o Domovinskom ratu, uz zahvalu svima koji su se hrvatskoj darovali.

Profesorici Ružici Marić svojim dolaskom iskažimo zajedničku dobrodošlicu, čestitke i komplimenta za sva postignuća, naravno i najbolje želje Gradskom muzeju Vukovar u budućem radu.

Vini Rakić/Croative.net

Komentari

Oglasi
Komentari

Hrvatska udruga Benedikt

Sveta misa i film povodom spomendana blaženog Alojzija Stepinca

Objavljeno

- datum

Hrvatska udruga Benedikt  Vas poziva na svetu misu, povodom spomendana blaženog Alojzija Stepinca, u subotu 10. veljače 2018., s početkom u 17.30 sati u kapeli samostana Školskih sestara franjevki na Lovretu u Splitu.

Misno slavlje predvodit će mr. sc. don Boris Vidović.

Po završetku svete mise, u 19 sati u prostoru Hrvatske udruge Benedikt u Splitu (Dubrovačka ulica 15) prikazat će se dokumentarni film “Pravednik Stepinac”.

Hrvatska udruga Benedikt

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Hrvatska udruga Benedikt

HRVATI POD KOS-OVIM KRILOM Knjiga koja daje odgovor na pitanje zašto je Slobodan Milošević morao umrijeti

Objavljeno

- datum

Promocija djela Višnje Starešine ‘Hrvati pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškog suda’ održat će se u Splitu i Sinju

Hrvatska udruga Benedikt poziva na predstavljanje knjige ‘Hrvati pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškog suda’ autorice Višnje Starešine koje će se održati u petak, 9. veljače, s početkom u 19 sati u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu (Zrinsko-frankopanska 19). Uz autoricu Višnju Starešinu knjigu će predstaviti dr. sc. Ivica Šola i Hloverka Novak Srzić.

Predstavljanje knjige ‘Hrvati pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškog suda’ održat će se i u Sinju i to u četvrtak, 8. veljače, s početkom u 19 sati u dvorani Franjevačkog samostana.

‘Hrvati pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškog suda’ je svojevrsni vodič kroz manipulacije i falsifikate pred Haaškim sudom, kroz politički motivirane optužnice, montirane procese i mnogo nepravednih presuda. Analizirajući transkripte sa suđenja, presude, sjećanja izravnih sudionika procesa i drugu relevantnu literaturu, autorica prikazuje Haaški sud kao arenu za djelovanje obavještajnih službi, koje su preko njega vodile rat poslije rata.

U knjizi se mogu naći dokumentirani odgovori na pitanja: Zašto je Vukovar trebao biti krunski slučaj Haaškog suda i kako je postao  najveća travestija međunarodne pravde? Zašto je Slobodan Milošević morao umrijeti? Kako je Oluja postala jedina ratna operacija kojoj se sudilo u Haagu? Zašto suci nisu prepoznali isti likvidacijski model u slučaju Srebrenica i slučaju Vukovarska bolnica?

Postoji li tajna veza između ‘hrvatske šestorke’ u Australiji, koja se iz najvećeg protuterorističkog procesa preokrenula u najveću blasfemiju australskog pravosuđa i ‘hrvatske šestorke’ u Haagu?

Kako je stara KOS-ova mreža postupno preuzela upravljanje haaškim procesima? I kako je hrvatska država – nestajala iznutra.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Hrvatska udruga Benedikt

Predstavljanje knjige “Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca” u Splitu

Objavljeno

- datum

Postulatura za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca

i

Hrvatska udruga Benedikt

pozivaju Vas na predstavljanje knjige

“Komunistički progon i mučeništvo

blaženoga Alojzija Stepinca”

autora mons. dr. sc. Juraja Batelje

Predstavljanje će se održati 6. veljače 2018., utorak, s početkom u 19.30 sati u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu (Zrinsko-frankopanska 19).

Uz autora mons. Batelju knjigu će predstaviti doc. dr. sc. don Josip Dukić prof. dr. sc. Neda Aberle, a događajem će moderirati Radoslav Zaradić, mag. povijesti, član Upravnog vijeća Hrvatske udruge Benedikt.

U glazbenom dijelu nastupit će mješoviti zbor Nadbiskupijske klasične gimnazije “don Frane Bulić” pod vodstvom mo. č.s. Lidije Matijević.

Hrvatska udruga Benedikt

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno