Connect with us

Društvo

Udruga Franak zaprijetila je obustavom otplate kredita

Published

on

PROBLEM JE PRENAPUHANA GLAVNICA KREDITA     Takozvana Hrvatska udruga banaka nije se pojavila na pregovorima u Ministarstvu financija, jer Udruga Franaka ne vidi HUB kao stranu u pregovorima. Nitko se nije zadužio kod HUB-a.

Da to prikrije, HUB je nekoliko dana ranije najavio iznesene prijedloge tuženih banaka. HUB je dimna zavjesa za bankare i tužene banke. Špekulativni stambeni krediti mogući su samo od strane banaka. Nepopustljive banke guraju zemlju u socijalne nemire.

Lažni socijalni modeli banaka za kredite s klauzulom CHF idu za prevaljivanjem loših kredita na državu. Istovremeno imaju funkciju odvraćanja pažnje Javnosti od činjenice da su glavnice kredita skoro udvostručene, što je gore od najgoreg lihvarstva. Mnogi dužnici banaka stradali su četverostruko: suspendirano je društveno vlasništvo nad bankama, ostali su bez stanova i ostale imovine, ostaju bez onoga što su bankama već uplatili, i na kraju stradaju kroz uvaljivanje loših kredita banaka državi, time i istim uništenim dužnicima banaka. Ostaje dvojba tko stoji iza socijalne guljačine koja se prezentira pod socijalne modele?

Parametri suicida 

Hrvatsku i cijelu EU razara “znanstvena” maksima spašavanja banaka i njihove ekstra dobiti, po svaku cijenu. Pod izgovorom proaktivne politike u gospodarstvu, ECB je Uniju (time i cijeli svijet) zasuo jeftinim eurima, ali središnjoj banci Unije ne pada na pamet preuzeti dugove Grčke, koji bi se prepolovili zbog odstranjivanja kamata. Ako pomognete Grčkoj, morate pomoći i Španjolskoj, a onda se Katalonija neće osamostaliti, zapravo će izostati novi građanski rat u Španjolskoj. Svjetski moćnici najvjerojatnije već znaju tko će biti novi Franco. Kolaps Mediterana je planiran, on uključuje i Hrvatsku, a dragom je Bogu i znanosti svejedno koliko su tome pridonijeli komotni Grci, koji su se neoprezno zaduživali. Zapravo je najprije produbljena kriza na Cipru, do usijanja, da bi se Grcima uvaljalo skupo naoružanje, čemu je kumovala i Europa, koja na obalama Helade pere svoje božanske ruke.

Slična situacija u Hrvatskoj stvara sumornu i suicidnu atmosferu, pa konfrontirane tipove solidarnosti možemo promatrati unutar “koordinatnog” sustava koji je krajem 19. stoljeća postavio Emile Durkheim, otac sociologije. Promatrao je sociološke parametre samoubojstva, kakvi su karakteristični i za naše današnje doba dužničkog ropstva. Kod nas je situacija dodatno iščašena. Primjerice, Durkheim nije mogao predvidjeti jednu Marijanu Mirt, koja se pojavila s transparentom “osvijetljena je samo ona crkva koja gori”, što je izazvalo opću konsternaciju u Glini i u onim hrvatskim mjestima koja su slično doživjela tijekom Domovinskog rata. Udruge Franak, Živi zid, Blokirani i slične, bude nadu povratka ovog društva u sociološki prepoznatljive i prihvatljive oblike. Durkheim nalazi da su ljudi egoisti, i da pravila i vjerovanja u vrijednosti čine moralnu bazu društva, koja omogućuje integraciju. A naše je društvo duboko dezintegrirano.

Solidarnost zahvaljujući podjeli rada Durkheim naziva organskom. Naglašava potrebu da ekonomsku regulaciju prati i ona moralna, čime se gradi poredak, odnosno organska solidarnost. Podjela rada zamjenjuje kolektivnu svijest, što kod nas izostaje. Kod nas se društvena interakcija svodi na konflikt. Durkheim je promatrao nered kao patološke fenomene, dok je Marx isto sveo na klasni konflikt. Društvene patologije ruše razinu društvene integracije. Demografski pad u Hrvatskoj ima niz negativnih učinaka. Zanimljivo, potiče povratak u prevladane povijesne prijepore – Durkheim je ustanovio da tranziciju mehaničkog u organsko uvjetuje rast populacije, odnosno gustoća naseljenosti.

“Walk away” u stilu Sergia Leonea 

Bože, kako nam dugih stotinu godina ispiru mozak s partizanskim filmovima, vesternima, kriminalističkim filmovima i sapunicama. Kako shvatiti “walk away” rješenje? Pojam je preuzet od pljačkaških družina. Banda podijeli plijen i svatko odlazi u svoj brlog! Kako takav fer razlaz o trošku žrtve aplicirati na liniju banke-dužnici? Pa, banka uzme stan klijentu koji ga više ne može otplaćivati, vrati klijentu što je otplatio, i to bi bilo to. To bi bilo pošteno. Netje itji! Dužnik je žrtva! Banka uzima stan i sve ostalo što klijent posjeduje, zadržavajući za sebe  i ono što je klijent otplatio! Kazališna družina HUB prezentira to kao socijalno zbrinjavanje. Vrijeme je da stranim bankama ponudimo rješenje “walk away” iz Hrvatske. Zar se nisu napljačkale dovoljno?

Kada su nas za komunizma pripremali za “slobodno” tržište, bio je popularan film “Bilo jednom na Divljem Zapadu” Sergia Leonea, koji je simbolički prikaz socijalne brige banaka. Henry Fonda i Jack Elam glumili su ovršitelje. Silovanje Claudie Cardinale prezentiralo je posebne potrebe ovršitelja. Da se kod nas nisu pokrenuli Udruga Franak, Živi zid i Blokirani, veliko je pitanje što bi se sve događalo prilikom izbacivanja nesretnika iz njihovih domova. Leoneov usamljeni lovac Bezimeni iskorištava strukture, jedne protiv drugih, a kod nas se banda udružuje protiv sirotinje.

Ne trebamo filmske primjere ubijanja obitelji. Petnaest dugih godina traje uništavanje obitelji Marije i Tomislava Cvjetković na zagrebačkom Bukovcu. Cvjetkovići su jednostavno smrvljeni, iscrpljeni, uništeni. Marija je cijenjena učiteljica u obližnjoj osnovnoj školi, a njen suprug je rođeni Bukovčan. I nije jedini Bukovčan koji će biti otjeran iz svog zavičaja. Sve se na ovome prokletom prostoru kanalizira u oblike etničkog čišćenja. Nakon što je sudski vještak konstatirao kako su Cvjetkovići preplatili potraživanja, banka je svejedno prodala njihovu kuću i svu njihovu zemlju, čak i onu koja nije bila obuhvaćena hipotekom. Sve je provedeno tajnovito, jer je lokacija vrhunska, zanimljiva i špekulantima i eliti. Čovjek poželi da bankare dostigne zloslutna glazba iz usne harmonike osvetnika Charlesa Bronsona.

Skrivanje prenapuhane glavnice kredita 

Ivan Kontrec iz Udruge Franak konstatira da je HUB dimna zavjesa za bankare, a slično promišljaju Katarina Lucić, Denis Smajo, Jurica Dobrinić, Božo Ivošević i Dubravko Pokrovac, kao i ostatak vodstva te udruge. Dok Zoran Bohaček i HUB ometaju komunikaciju, bankari tuženih banaka glume finu gospodu i nesmetano nastavljaju svoj kraljevski život. Formacijski je određena razlika između udruživanja građana i udruživanja banaka. Svako udruživanje banaka treba amenovati i kontrolirati HNB – nisu to američke kamiondžije. Neka HUB nabavlja zimske polovice za glavne bankare, i tome slično, ali nema nikakvo pravo nastupati ispred 8 banaka koje su klijenti tužili zbog kredita s klauzulom CHF. Teatrologija takozvane Hrvatske udruge banaka ide za prikrivanjem osnovnog problema: prenapuhane glavnice u kreditima s klauzulom CHF. Božo Ivošević iz Udruge Franak otplaćuje kredit 7 godina, da bi isti praktično rastao. Glavnica je narasla sa oko 600 tisuća kuna na preko 900 tisuća kuna, više od 50 posto.

Nije dobro. Na sastanku u Ministarstvu financija banke su zastupane polovično – glavne nisu niti poslale svoje predstavnike. Kao, ostali su zauzeti podjelom plijena. Na takav neukusan blef, predstavnici Udruge Franak najavili su 8-9 načina da plijen ponište. Spomenuta je i sinkrona obustava otplate kredita s klauzulom CHF, koja je krajnost ali za sada jedino izgledno rješenje. Banke su predložile dva socijalna modela za kredite s klauzulom CHF. Dužnicima s kreditom do milijun kuna (po tržišnom tečaju franka), dug i nekretninu preuzela bi državna agencija, a dužnik bi postao podstanar države. Ostalim socijalno ugroženim dužnicima banka nudi vritnjak, odnosno “walk away”: banka preuzima stan ili kuću, sve što klijent posjeduje, zadržava i ono što je klijent otplatio, a dužnik spakira osobnu dokumentaciju i napušta nekretninu. Gdje je skrivena obmana? Pa, banke kažu da taj model vrijedi samo za one koji imaju jedan stan u kojemu žive. Svima će oteti baš sve!

“Oba prijedloga banaka nisu prihvatljiva. Vjerojatno su probni balon prema dužnicima i Udruzi Franak.” – izjavio je to profesor Ivan Lovrinović. “To su modeli kojima banke žele nastaviti stjecati profit na teret dužnika i državnog proračuna” – izjavila je Katarina Lucić, predsjednica Udruge Franak. “Samo čiste svoj portfelj, da likvidna sredstva i kumulacije HNB-a ponovno plasiraju kao kredite, i to najviše državi, jer se građani i tvrtke više ne zadužuju. Modeli HUB-a bili bi prihvatljivi da su banke bankrotirale, pa mole državu da očisti njihove portfelje.” – izjavio je Ivan Kontrec. Na Okruglom stolu UF u Europskom domu, profesor Ivan Lovrinović postavio je pitanje namjernog rušenja potrošnje u Hrvatskoj – sva primanja dužnika preusmjeravaju se “domaćim” bankama, a dobit se prelijeva inozemnim maticama, povećavajući potrošnju u Italiji i u Austriji, da bi te države intervenirale u EU i kod naše Vlade da ukine otplatni tečaj CHF-a od 6,39 kuna.

Nepoštenost valutne klauzule 

Zašto dokazivati nepoštenost valutne klauzule, ako je protuustavna? Hrvatska je formalno suverena i formalno monetarno suverena zemlja, a valutna klauzula je tu da poništi monetarnu suverenost. Nije problem u deviznoj štednji – postojala je i u komunizmu. Sve dok je valutna klauzula aplicirana u kreditima, nemoguće je poticati izvoz kroz deprecijaciju kune. Vezanošću kune za euro primamo sve negativne utjecaje Unije, a pozitivni izostaju jer euro ipak nije naša valuta. Vlada nema pripremljene projekte za besplatne eure ECB-a! Možda su glavne banke pripremile svoje programe, ili nekakve svoje recepte za Vladu? Malo morgen! One se organiziraju protiv Udruge Franak! Mnogi pravnici i ekonomisti pokušavaju razdvojiti poslovnu i moralnu stranu naše krize, ali je onda smiješno prihvatiti nove obmane banaka kao socijalni pristup.

Ne samo da je nepoštena, valutna klauzula je perfidna obmana. Svi krediti isplaćivani su u kunama. Nije postojao nikakav razlog da se u uvjetima stabilne inflacije krediti vežu za stranu valutu. Izmišljen valutni rizik i dizanje kamata prilagođavali su se padu kreditnog rejtinga zemlje, a svemu je kumovalo činjenje i nečinjenje HNB-a.  Za Jugoslavije smo imali oblik valutne klauzule za štediše, a krediti su se plasirali u domaćoj valuti, uz pokrivenost deviznom štednjom u zanemarivom omjeru. Jugoslavija se raspala iz više razloga, ali je kroz tako postavljene kredite ipak poticala domaću proizvodnju, uspješnije od današnje Hrvatske, koja ne zna iskoristiti besplatne eure. Kulturu stanovanja u Hrvatskoj podigli su povratnici iz Njemačke i Austrije, ali i “komunistički” krediti u domaćoj valuti, u uvjetima visoke inflacije.

HNB je donio novu Odluku o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija. Traži da banke svake godine revaloriziraju vrijednost poslovnih, a svake treće godine vrijednost stambenih nekretnina uzetih pod hipoteku. Kako su hipoteke bile za trećinu vrjednije od iznosa kredita, stječemo dojam da HNB bankama izmišlja nove poslove, o trošku klijenata. Mnogi su dužnici banaka u svojim ugovorima potpisali klauzulu o troškovima nove procjene. Formacija je doslovce poništena kroz protuustavne zakone i protuustavne klauzule. Prisiljava li HNB banke da riješe problem švicarca, ili se iza brda valja novi razlog da HNB stranim poslovnim bankama dodatno smanji pričuvu pod izgovorom smanjenja pričuve u samim bankama? Svoju “štednju” izvlače banke, a kako će proći štediše banaka, to je već više puta viđen scenarij.

Tvrtko Dolić/croative.net

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno