Connect with us

Društvo

Udruga Franak treba pokrenuti reviziju privatizacije banaka

Published

on

INVAZIJA GLODAVACA   Boris Lalovac pokušava zgurati ogromne kamate u sitno porezno rasterećenje. Problem su napuhane glavnice, odnosno valutna klauzula, o kojoj šute VTS, Vrhovni sud i Ustavni sud, dok HNB i Vlada glume Karitas. Argumentirana je samo Dobronićeva presuda.

Udruga Franak mora preuzeti inicijativu, a možda i banke. Trebamo hitno provesti konverziju kredita s valutnom klauzulom u euru.

Što se to događa s Borisom Lalovcem? Možda se propio, ili je nesretnik prodao utakmicu? Loša liga, loša ekipa i loše društvo odveli su dobrog čovjeka Borisa Lalovca na stranputicu. Za nemoguće radne uvjete, pod kapom Zorana Milanovića i Vesne Pusić, Boris Lalovac treba dobiti beneficiran radni staž i potpuno porezno oslobođenje.

Subvencija kamate koju zapravo treba ukinuti 

Šetao je ovih dana Lalovac poput Baltazara, mijenjao vremenske i klimatske zone, putovao u povijest, konzultirao budale u svim zemljama, družio se sa Vannesama, i na kraju uvezao truli proizvod. Priznavanje kamate kredita kao porezne olakšice! Nadajmo se za sve kredite. A kamate su u stambenim kreditima tolike da se ne mogu namiriti s bruto plaćama, a kamoli s poreznim oslobođenjem, koje mnogi već koriste sto posto. Nakon što se pokazalo da potpuno ukidanje kamate ne rješava problem švicarskog franka u dovoljnoj mjeri, Vlada se vraća prijedlozima za subvencioniranje kamate! Norveška i Švedska svima koji kupe stan ili kuću daju subvencije na kamatu u rasponu od četvrtine do petine, ali za sve stambene kredite. To nikako nije rješenje za slučaj Franak, ali to ne znači da Vlada ne treba subvencionirati kamatu na stambene kredite, i tako pokrenuti tržište nekretnina. Svako komplicirano rješenje treba odbaciti, jer se kod nas redovno izrodi u novu zloporabu.     

Banke, Vlada, HNB i VTS učinili su sve da se glede “kredita u švicarcima” zaobiđe suština problema: napuhane glavnice. Uporno traženje novog triper-rješenja za kamate odvlači našu pažnje od valutne klauzule. Isto tako, podvala iz monetizacije autocesta vidljiva je na sve strane – država bankama garantira promet i dobit. Svi možemo preuzeti dio tereta, osim banaka. To opet znači da se iza proklamiranog vlasništva inozemnih matica krije domaća banda. Britanski HSBC u svojoj švicarskoj podružnici ima tajne depozite Hrvata. SAD, Francuska, Belgija i Argentina pokrenule su istrage, a Hrvatska se zadovoljava sa uobičajenim površnim ispiranjem kroz medije.   

Kodeks dobre bankovne prakse 

Kredite s valutnom klauzulom u švicarskom franku izmislila je naša draga pomajka Austrija. Kako je napad najbolja obrana, Austrija je u EU pokrenula kampanju protiv neposlušne Hrvatske, zbog pridržavanja obračunskog tečaja švicarskog franka na 6,39 kuna. Vannesa Mock, glasnogovornica za segment financijskih usluga i tržišta kapitala, reče da krediti u RH “moraju biti u skladu s propisima EU, posebno s načelom slobodnog kretanja kapitala”. A valutna klauzula protivi se načelima Ustava RH. Prezime Vannese podsjetilo me da je Hypo banka ušla na naše tržite na inicijativu Aloisa Mocka. Da i Vannesi podignemo bistu na Braču? Kada je u iscrpljenu Hrvatsku stigla Bank Austria, razrezala je maksimalnu kamatu. Dobro je prošao samo onaj tko se zadužio u okupiranoj Krajini. Čija je ono bankovna zadruga prevarila desetke tisuća državljana Hrvatske kroz ilegalno poslovanje?

U zaboravljena vremena Hrvatskog proljeća, Tomislav Ladan izjavio je: Ako se ne bavite politikom, to ne znači da se politika ne bavi vama. Udruga Franak dugo je igrala fer, ostajući dalje od politike, ali se konačno mora politički aktivirati, poput Živog zida i Radničke fronte. Alternativa su socijalni neredi i/ili sinkroni bojkot dužnika banaka glede otplate kredita. Udruga Franak ima organizirano članstvo, solidnu “stranačku” topologiju širom zemlje i taj svoj recimo anacionalni štih, okrenut egzistencijalnim problemima u društvu, jako zanimljiv nakon evidentnog sloma RH. Sve inicijative koje nisu umiješane u kriminal mogu se udružiti u zajedničku asocijaciju za dostojanstvo konkretne ljudske osobe u Hrvatskoj.

Udruga Franak objavila je Kodeks dobre bankovne prakse, koji su poslovne banke potpisale u studenom 2000. Banke su se obvezale na partnerstvo s klijentom u financijskom poslovanju, regulirajući zaštitu klijenta, specificirajući i dužnika banke kao punopravnog partnera. Posebno je zanimljiva obveza 5.7 koja navodi da će u slučajevima poteškoća klijenta banka nastupati kao partner. Dobronićev pravorijek glede kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku ostaje pravno neoboriv dokument, konzistentan u svim svojim dijelovima. Vrhovni sud može potvrditi Dobronićevu presudu, a ako se očituje drugačije, Dobronićeva presuda postat će potvrđena optužnica protiv Vrhovnog suda i sveukupne korupcije u pravosuđu i u državi.

Tko su stvarni vlasnici banaka?

Zašto smo zaboravili famozne ortačke ugovore? U igri skrivača pojavile su se strani “kupci”, koji su prisutni samo nominalno, uz određenu proviziju. Društveno vlasništvo jednostavno je ignorirano. Primjerice, nakon što smo privatno financirali infrastrukturu HT-a, svatko od nas u tisućama njemačkih maraka, oduzeto nam je pravo na bilo kakvu naknadu ili dividendu. Nešto slično dogodilo se i s bankama. Stoga je jedini put za spas ove zemlje raspetljavanje osnovne misterije: tko nam je preoteo banke? UF mora krenuti tragom bešćutnih predatora i nametnuti temeljitu reviziju pretvorbe banaka, posve transparentnu za hrvatsku Javnost. Do sada su nesretnici tražili da im banke svedu glavnice i kamate na početne vrijednosti, a od danas neka traže cijele banke! Naime, dužnici s valutnom klauzulom zapravo su oni isti porezni obveznici opljačkani 90-tih. U “novom” su mileniju orobljeni i porobljeni dvostruko.

Nije se sve zaustavilo na privatizacijskoj krađi. Nametnuti su zakoni koji omogućuju bankarsko nasilje lihvarskog tipa. Jednostrana promjena kamate, namjerno izbjegavanje pravovremene konverzije kredita s valutnom klauzulom u kunske, nedopustiv rast glavnice, da bi na kraju banke utjerivačima dugova, tim bankarskim glodavcima, prodale svoja potraživanja prema iscrpljenim klijentima. Privatizacija banaka nije donijela razvoj, nego gušenje gospodarstva i uništavanje cijelih obitelji, demografski raspad nacije i države.

Kako utjerati funkcionalni dug banaka prema ovome društvu? Moramo li pokrenuti revoluciju da provedemo reciprocitet i istjeramo svoje partnere (bankare) iz njihovih domova? Kako banka može napuhati glavnicu kredita koji se redovno otplaćuje, do dvostrukog iznosa? Tu padaju priče o bilo kakvom pristanku klijenta – to je zdravorazumski nedopustivo. Iako dvojim oko nekih tvrdnji Sulejmana Tabakovića, zagrebačkog pravnika dugog pamćenja, mogu mu priznati da je precizno detektirao obmanjivanje hrvatske Javnosti glede privatizacije banaka. Kako je njegova pravna analiza dostupna na Internetu (Sedma sila Ozane Bašić od 5. srpnja 2013.) ovdje ću se radije pozabaviti nekim terminološkim podmetanjima iz 90-tih.   

Tranzicija i transformacija

U rano tranzicijsko vrijeme “monetarne” konverzije SRH u RH bio je popularan izraz preoblikovanja, odnosno transformacije. Za potrebe privatizacijske pljačke uvezen je pojam “transformacije vlasništva”, koji je u društvu bez dioničkog tržišta bio besmislica. Imali smo deklarativno preoblikovanje državnog vlasništva u društveno vlasništvo. U tranzicijsko vrijeme, preuzeta je sva sila pojmova iz međunarodnog tržišta, koji su kod nas bili neprimjenjivi, pa su korišteni za obmanjivanje Javnosti.

Nismo imali dogovorni rat, nego dogovorenu privatizacijsku pljačku. Financijsko, političko i kriminalno podzemlje preuzelo je zemlju. Franjo Tuđman tražio je pomoć intelektualaca, ali se olako odrekao savjetnika razine Slavena Letice, koji su bili sposobni promatrali cjelinu tranzicijske promjene. Ekonomski potpuno nepismeni Tuđman imao je filmsku predodžbu kapitalizma, iz američkih ratnih filmova i Hladnog rata. Uz sve zlo, kontrolna funkcija SDK, uključujući pripadnu prvu poreznu, modificirana je još za Jugoslavije. Komunistički menadžment uhvatio je priključak na međunarodnu korupciju godinama prije raspada Jugoslavije. Svi smo mi nacionalisti, a samo su kriminalci građani svijeta. 

Inverzija i ireverzibilnost 

Temeljna prevara provedena je 90-tih, kroz drsku inverziju vlasničkog odnosa. Kako je to naslijeđeno iz Jugoslavije, poduzeća su bila osnivači banaka. Psi rata nametnuli su suprotan odnos: banke su postale vlasnici nad svojim vlasnicima! Najprije su banke podijelile stotine menadžerskih kredita, koji su poslužili za kupnju poduzeća, a krediti su se vraćali iz imovine i/ili poslovanja poduzeća. Tako su preuzeta i neka poduzeća koja su slovila kao vlasnici banaka. Tamo gdje to nije bilo moguće, krivotvorena je ireverzibilna kronologija, u smislu da se banke naknadno “razotkriju” kao pravi osnivači poduzeća. Izokretanjem činjenica banke su došle u posjed poduzeća, skupocjenih zgrada na prestižnim lokacijama, nepreglednih zemljišta i tajnih inozemnih depozita. Provedeno je više sanacija banaka, a među prvima i ona za loše menadžerske kredite. Završna sanacija prije prodaje banaka zapravo se svela na formiranje fondova kojima su menadžeri preuzeli banke uz tajne ugovore sa stranima bankama. Sve je ispeglano kroz lingvističke fraze posve drugačijeg tržišta.

Nisu sve banke tornjevi zla. Banka splitsko-dalmatinska prozvala je “naše” najveće banke da su preko kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku uvećale svoj tržišni udio. Klijent banke nije uzeo kredit od nekakve Hrvatske udruge banaka, nego od konkretne banke. Klijente Zagrebačke banke ne zanima što misli Zoran Bohaček iz udruge za koju ne znamo što sve i koga sve okuplja – neka se oglasi Franjo Luković. Ops, ovih je dana “umirovljen”. Svima je dosta te igre skrivača.

Pokrivenost i razotkrivenost

Advokati banaka vole se predstavljati kao desničari koji brane kapitalizam, a zapravo je riječ o takozvanim Regioncima, kako se danas zovu politički Jugoslaveni i interesni Mađaroni. U domaćoj privatizacijskoj pljački prevladali su Regionci, zajedno sa moćnom mrežom iz “komunističkog” kapitalizma i jugoslavenskog paraobavještajnog podzemlja. Rafinerija u Sisku se zatvara pod izgovorom da je neisplativa, da je daleko od naših nalazišta, da bi najedanput postao unosan znatno dulji i skuplji transport naših sirovina do rafinerija u Mađarskoj, BiH i Srbiji, sve uz svima poznatu obvezu MOL-a da će kroz Inu modernizirati rafinerije u Sisku i Rijeci.

EPH je pod kontrolom Marijana Hanžekovića, kojega Sulejman Tabaković proziva za pravne obmane iz privatizacije banaka. Vidi vraga, Hanžekovića spominju i u svezi sramotnih ovrha. Navodno Hanžeković želi u Jutarnjem listu uspostaviti ravnotežu Regionaca i Hrvata. Tako gostuju Gojko Drljača i Željko Ivanković, koji otvoreno brane interese bankara. Ideolozi Jelena Lovrić, Jurica Pavičić, Ante Tomić, Miljenko Jergović i slični njima postali su neupotrebljivi, jer se ne snalaze u ekonomiji. U svezi EPH imamo nedavne duboke porezne makinacije. Dovoljno je reći da sve počinje od Miroslava Kutle, da bi dugi niz godina nominalno fingirao Ninoslav Pavić, nekada partijski urednik Poleta. Jutarnji list dugi niz godina proizvodi političke prijepore, koji odvlače pažnju Javnosti od privatizacijske pljačke i drugog kriminala u Lijepoj Našoj. Iz financijski nepismenog Jutarnjeg lista stigla je poruka Javnosti da je ona financijski nepismena i da se treba držati po strani.

Zapravo je ovo vrijeme kada trebamo hitno konvertirati kredite s valutnom klauzulom u euru, bez obzira kako će se završiti slučaj Franak. U svezi toga trebamo ignorirati nebuloze kako bi konverzija kredita s valutnom klauzulom u kunske kredite potrošila tri četvrtine deviznih rezervi. Eli, Eli, što sve moramo otrpjeti? Ne postoje nikakve devizne rezerve – riječ je o frekvenciji radija. Konverzija neće uopće djelovati na devizne rezerve. Sve kune u opticaju početno su pokrivene sa deviznim zaduživanjem, a zaduženost zemlje je tolika da je skoro svejedno koliko kuna emitiramo. Kada se Hrvatska osamostalila, nismo štampali svoju valutu na temelju vrijednosti naših resursa i našeg BDP-a, nego smo to činili na temelju dodatnog zaduživanja sukcesijski već opterećene zemlje. Svi naši resursi tako su formalno postali suvišni i bezvrijedni, i tako se prodaju, odnosno poklanjaju. Zato otuđena država probleme dužnika banaka preusmjerava u čišćenje portfelja banaka od loših kredita, sve o našem trošku i sve u funkciji opstrukcije samostalnosti.

Ponovno naglašavam da pametnjakovići pokušavaju neke stambene kredite proglasiti špekulativnim, iako nema zarade niti na onim stanovima koji su plaćeni s gotovinom iz čarape. Terminologiju za pučkoškolce preuzimaju Vlada i HNB, pa su mogući novi promašaji. Robu s greškom imaju pravo vratiti svi, uključujući i bolje kupce. Udruga Franak u svome priopćenju od 9. veljače 2015. izjasnila se protiv socijalnog raslojavanja dužnika banaka, u kojemu je prepoznala pokušaj razbijanja zajedništva u udruzi.

Tvrtko Dolić 

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno