Connect with us

Istaknuto

U ZAŠTITU PJEŠAKA

Published

on

„Rošada je specifičan šahovski potez. Svrha mu je bolja zaštita kralja.“

I odmah nesta s njega gube i očisti se.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Riječ Gospodnja.

(Mk 1, 40-45)

„Rošada je specifičan šahovski potez.

Svrha mu je bolja zaštita kralja.“

 

Rošada je jedini potez u šahu prigodom kojeg se pomiču dvije figure, a računa se kao jedan potez. Može se obaviti samo jednom tijekom šahovske partije, može biti „velika“ ili „mala“ i u njoj sudjeluju kralj i top. Cilj je rošade zaštititi najmoćniju figuru na šahovskoj ploči. Kralja.

Šahovska ploča sa svojim protagonistima nalik je životu i njegovim akterima. Postoji hijerarhijska matrica na čijem je vrhu kralj, okružen svojom svitom, i pješaci, koji su potrošna roba, čija je uloga očuvanje aktualne vlasti. Bili smo u toj priči i, nažalost, još smo uvijek njezin dio.

Mi pješaci.

CIJELU EMISIJU MOŽETE PREUZET OVDJE!

Neki od nas možda i dođu do kraja igre, preobraze se u neku elitnu figuru, ali pravila pješaku izrijekom zabranjuju postati kraljem. A pravila je odredio svijet. A mi poštujemo pravila, jer vjerujemo svijetu.

Svijet nam je najprije isprao mozak, onda nas je monokromatski označio, pa nas je unificirao, zatim nam je ograničio kretanje na „64 polja“ i konačno nam je rekao i kako nam se je kretati, odnosno živjeti.

Iz dana u dan sve smo manje čak i pješaci, a sve smo više – pijuni.

Zamislite sebe kao neku od povlaštenih figura.

Kraljica? Lovac? Skakač? Top?

Biste li se mijenjali s nekim od pješaka?

Naravno ne! Nema šanse. Ni slučajno.

Svi bismo mi sebe rado vidjeli na kraljevskom tronu, ali tko od nas sanja u životu mijenjati se s nekim tko je bolestan, siromašan, odbačen, potrošan, privremen, izmanipuliran…

I na spomen takve ideje, zgražajući se i kolutajući očima, s nevjericom govorimo: „Pa vi niste pri zdravoj pameti. Tko bi se normalan spustio s visoka tako nisko?“

Pa bilo je takovih. Bilo je.

I ima ih i danas. Ima.

I biti će ih.

Neki su tijekom povijesti zamijenili svoje mjesto s pješacima. Sa slabima, nezaštićenima, ugroženima. S onima koji bi bili istrijebljeni da te zamjene nije bilo. Zamjena se je događala (spomenimo samo recentnu povijest) kod Bleiburga, na Križnom putu, u Širokom Brijegu, na Daksi, u Škabrnji, u Vukovaru…

Jesmo li mi, danas, spremni, u nekom novom srazu dobra i zla, u borbi između „bijelog i crnog“, na šahovskoj ploči od života, zamijeniti svoje mjesto s pješakom? Jesmo li spremni stati u zaštitu pješaka? Onih najslabijih među nama? Nerođenih? Odbačenih? Bolesnih? Osiromašenih? Poniženih? Prevarenih?

zastpjesak

U današnjem čitanju svjedočimo još jednom od Isusovih čuda. Sva Isusova čuda u funkciji su njegove misije. A Isus dolazi s poslanjem da grješnici čuju poruku koja će ih odvesti do pokajanja i spasenja, a to onda znači propovijedati o Kraljevstvu Božjem, naviještati radosnu vijest i govoriti o spasenju.

Zbog toga Isus dolazi.

Gubavac, izopćeni čovjek, čovjek koji po zakonu mora biti u izolaciji, krši zakon, dolazi u grad i susreće Isusa.

I što se zbiva?

Isus se zamjenjuje s ovim gubavcem. Ne samo što ga čisti od teške bolesti, ne samo što ga vraća u društveni život, nego mijenja svoje mjesto, svoju poziciju s njim.

Isus je iscjeljivao ljude koji nisu vjerovali u njega, iscjeljivao je ljude koji prema njemu nisu pokazivali poštovanje, iscjeljivao je ljude koji pred njim ne bi kleknuli i zamolili ga, iscjeljivao je ljude koji ga nisu zvali „Gospodine“, u biti iscjeljivao je sve vrste ljudi, a većina njih sigurno nije vjerovala da je on Mesija.

Iscjeljenje nije povezano sa stavom bolesne osobe. U evanđelju po Luki (4,40) stoji: „Kad sunce zađe, dovodili su svi k njemu svoje bolesnike. On je stavljao na svakoga od njih ruke i iscjeljivao ih.“ Obratite pozornost na riječi „dovodili su svi“ i „na svakoga“. Isus nije pravio selekciju onih koje su mu dovodili. Iscjeljivao je sve. Nije nikoga pitao: „Vjeruješ li? Kolika je tvoja vjera?“

Pomagao je svima.

Ali sve to oko Isusa stvara jednu atmosferu koja nije sukladna Isusovoj misiji. Možemo slobodno reći da su Isusova iscjeljenja dovela do svojevrsne histerije, poglavito u gradu Kafarnaumu.

„I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima.“ (Marko 2,1)

Zato Isus, ne želeći da ga masa glorificira zbog iscjeljenja, šalje ovog očišćenog gubavca svećeniku, kako je to nalagao Mojsijev zakon. Ne želi da ovaj ide unaokolo i dodatno motivira masu.

Isus je između čekića i nakovnja. S jedne strane mržnja vjerskih vođa, a s druge strane nevjerojatna popularnost kod puka. Očišćeni gubavac ne sluša Isusa nego „propovijeda i razglašava događaj“ što Isusa dovodi u situaciju da nije u stanju ući u grad nego ostaje na samotnim mjestima.

Isus u biti mijenja mjesto s gubavcem.

Gubavac je u početku bio u divljini, u izolaciji („Neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora.“ / Lev 13,46) i nakon što je sreo Isusa, nakon što ga je ovaj očistio, bio je u stanju vratiti se u grad.

Isus je u početku bio u gradu, a nakon što je očistio gubavca, ostao je izoliran u divljini.

I to je u biti metafora onoga što će se dovršiti na križu.

Mi smo duhovni gubavci koji žive u otuđenju od Boga, u izolaciji od Oca. Mi susrećemo Isusa i tako otkrivamo Kraljevstvo Božje. Ali jedini način na koji bismo mogli izaći iz te izolacije i doći u Božju blizinu, jest da Isus bude odbačen, izoliran, izopćen, mučen, razapet i ubijen.

Kada Isus zamjeni mjesto s nama.

I Isus upravo to i čini po svojoj muci i po svojem križu, jer on uistinu biva odbačen, izoliran, izopćen, mučen, razapet i ubijen. Prema Isusu su se odnosili kao prema izopćenom gubavcu, a mi smo po njegovoj muci, smrti i uskrsnuću prihvaćeni u Božju blizinu.

Jer Isus ide na križ umjesto nas.

„Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.“ (Izaija 53,5)

Isus se je „s nebeskih visina spustio dolje“.

Spustio se je među pješake. Došao je među nas.

Kako bi nas oslobodio od grijeha. I zaštitio. Od smrti vječne.

I ne zaboravimo što nam je rekao.

„Idi pa i ti čini tako!“ (Luka 10,37)

Ivica Ursić

 

 

 

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno