Connect with us

Društvo

U tri dana deložirala je Josipovića, Josipa i Jozana

Published

on

TA ŽENA NIJE NORMALNA     Došao je i taj tužan trenutak deložacije Zorana Milanovića iz Banskih dvora. Jozan je zaprepašten. To nije državni udar! To je običan hakerski upad!

Nesretni Milanović previdio je da parlamentarne izbore raspisuje predsjednik, odnosno predsjednica Hrvatske. Svejedno, vrijeme Zorana Milanovića tek dolazi. Milan Ivkošić u svojoj je starosti ponovno Titov pionir. Lažna povijest klonira se sama.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ne smije ostati u Titovoj rezidenciji na Pantovčaku, jer je tamo prisutan Titov zloduh, koji svakog čelnika Hrvatske pretvara u gorljivog titoistu. Titova bista trebala je ostati na Pantovčaku, uz ostale titoiste, a predsjednica Kolinda mora preseliti u drugi i drugačiji prostor, kao što je obećala. Nešto se pitam, hoće li predsjednica Kolinda imati hrabrosti izbaciti Titovu sliku iz našeg veleposlanstva u Parizu? Hoće li reagirati na prepravljanje povijesti u redakciji Slavka i Ive Goldsteina?

Kome smeta svojeglavi premijer?

Nije dovoljno na Pantovčaku iseliti Titovu bistu, jer ostaju biste i slike titoista Franje Tuđmana, Stipe Mesića i Ive Josipovića. Umjesto da gura smeće iz Titove rezidencije, predsjednica Kolinda treba jednostavno otići dalje. Strah me da neće prepoznati vrijeme i simboliku vremena. Propustila je veliku povijesnu priliku kada je pokrenuta njena deložacija s Pantovčaka, prije nego što je tamo stigla, kada je zamalo završila u Visokoj, u muzeju! I danas stoluje u partizanskom muzeju! Trebala je tada potražiti ured i utočište u našem Pentagonu, gdje ima NATO sobu i svu ostalu potrebitu komunikaciju. Vrijeme je donijelo priliku za snažan potez, ali je on izostao, pa sada imamo školu dopisivanja o trošku svih nas.

Luka Đurić, glasnogovornik Ureda predsjednika RH, reče da je Predsjednica “nakon temeljitih analiza i obavljenih konzultacija s gospodarstvenim stručnjacima, došla do zaključka kako je najkonkretniji prijedlog za izlazak RH iz krize – ostavka predsjednika Vlade RH”.  Njeno osobno potpisano pismo nešto je blaže, a možemo se složiti oko toga da je izlazak iz krize zadaća s kojom je Zoran Milanović došao na vlast, i da je krajnje vrijeme da nas ova Vlada izvuče iz dužničkog ropstva, ili da odstupi. Ne može se reći da funkcija predsjednika države nema svoju težinu, bez obzira na konkretne ovlasti.

Netko pažljivo gradi konfliktnu situaciju i za predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović i za premijera Zorana Milanovića. Najprije su je pokušali inaugurirati iseljenu, kao beskućnika. Prozvana je što se u Hrvatskoj obratila Hrvatima. Braniteljski Šator podržan je kao njena nova rezidencija. Nepoželjna je na sjednici vlade u državi kojoj je predsjednica. U njenom uredu dočekale su je relikvije Tita, Tuđmana, Mesića i Josipovića. A Vlada RH očekuje od bivše pripadnice diplomacije ekonomske smjernice, uključujući monetarnu politiku. Nije lako.   

Milanović se ipak može vratiti u igru.

Iako je to teško braniti, moramo podržati socijaldemokrate u SDP-u nasuprot rigidnim titoistima. Lex Perković ostat će trajna mrlja Zorana Milanoviča, ali kada na hrpi stranog interesa pogledate SDP, HNS i HDZ, strši samo Milanović. Možemo to gledati i kao svojeglavost, ali je ona danas Hrvatskoj potrebna. Jednostavnim pridržavanjem otplatnog tečaja švicarskog franka na 6,39 kuna, Milanović je natjerao rigidnu riječku struju da se zavuče u istarske marine po najvećoj zimi. Strane poslovne banke najvjerojatnije su pokrenule tajne operacije protiv njega. Prosvjeduju Austrija i Italija! Čekaju li komunistički lisci da se preostali socijaldemokrati do kraja zamjere bankama? Koliko je izgledna mogućnost da su banke dale signal da predsjednica Kolinda krene protiv svojeglavog Milanovića? Koliko će u tome pravcu vući neki njeni savjetnici? 

Ako riješi valutnu klauzulu prihvatljivo za dužnike banaka, Milanović se vraća u igru, na velika vrata. U tom slučaju, na slijedeće izbore SDP može izaći samostalno, bez HNS-a. Računa se da je preko kredita s valutnom klauzulom direktno ili indirektno ugroženo oko milijun državljana RH. Bez obzira koliko se danas predsjednici Kolindi i svima nama čini da je prošlo vrijeme Milanovića, ako pomogne prezaduženim građanima, osvojit će još jedan mandat. A prihvatljiv model za rješavanje slučaja Franak ponudio je ekonomski analitičar Niko Delić. Predložio je konverziju kredita s valutnom klauzulom po prvotnom tečaju, povrat preplaćenog iznosa, izračun nove glavnice i smanjenje mjesečne rate. Banke očekivane prihode mogu nadomjestiti kroz dokapitalizaciju, tako što bi HNB otkupio obveznice RH, HBOR-a ili našeg “suverenog fonda” u inozemstvu. Isto tako, Milanović može riješiti slučaj Franak kroz porezne mehanizme, koje ima pravo nametati. Recimo, kroz porez na imovinu banaka, odnosno na kredite s klauzulom u CHF (oko 20 milijardi), može se provesti korekcija napuhanih glavnica u tim kreditima.

Da bi ostao u banskim dvorima, Milanović mora nekako primiriti njemu sklono obavještajno podzemlje. Nakon promašenog pokušaja da zaštiti Josipa Perkovića, Milanović je zadobio simpatiju naslijeđene jugoslavenske agenture, a praktično je sebi nanio štetu – ista banda praktično se otela kontroli, u namjeri da mu samoinicijativno pomogne. Ako tajne službe provode minimalnu zaštitu ove države, kako se moglo dogoditi da onakva spodoba vodi nekakav protuprosvjed do braniteljskog Šatora u Savskoj. Da se pojavi s transparentom “Jedina crkva koja osvjetljava je ona koja gori! Pridonesi!”. Trenutno su najveći neprijatelji Zorana Milanović oni čije simpatije uživa. Snažna rigidna komunistička struja u SDP-u proizvodit će promašaje koji će se pripisivati Milanoviću. Nikako mu nije trebalo ono “Mi ili Oni”, kao niti sukob s predsjednicom Kolindom, s kojom je mogao bolje surađivati nego sa Ivom Josipovićem. Isto tako, predsjednica Kolinda mora biti svjesna toga da će pravi problemi kohabitacije krenuti nakon povratka HDZ-a u Banske dvore.   

Titoist Milan Ivkošić 

U svemu tome imamo desetljeća “hrvatskog” nasilja nad temeljnim hrvatskim identitetom, kao stalno traganje za novim Vođom i novim nacionalnim određenjem. Lako je izbaciti Titovu bistu, kako izbaciti svu tu partizanštinu? Nostalgija za trorogom kapom i crvenom petokrakom konačno je shrvala i “desničara Milana Ivkošića”. Nekada davno, bio je to ponosan Titov pionir. Kao, Franjo Tuđman bio je žestoki titoist, pa mu kao prvom predsjedniku RH trebamo progledati kroz prste i Titovu bistu ostaviti na Pantovčaku. Bog ga ubio Ivkošiću, Tito je bio najgori zločinac u povijesti ljudskog roda. Trebamo li jednako gledati kroz prste Mesiću i Josipoviću? Ipak su bili predsjednici Hrvatske. Lijepa je partizanska kapa! Zašto ne postaviti bistu Adolfa Hitlera? Naime, prethodni “prvi hrvatski predsjednik” Ante Pavelić bio je u određenoj mjeri hitlerovac. Ako gledamo koga je sve Tuđman obožavao, na Pantovčaku trebamo podignuti i Staljinovu bistu.

Ivkošić tvrdi da je Tuđman stvorio Hrvatsku. Znao sam da ovoj zemlji nešto fali, kad ono, opjevanu Lijepu Našu izmislio je smušeni Titov diverzant, koji nije znao napuniti pušku, pa se opasao sa sabljom, ali se na Križnom putu slikao uz mitraljez. Eto zašto je naša obala tako razvedena! To što je Franjo Tuđman oslobodio, kao i one koje je oslobodio, trebao je ograditi za sebe i Ivkošića, a nas ostale ostaviti na miru, da se na vrijeme riješimo obojice. “Veliki vojskovođa Tuđman” bio je toliko vojno potkovan da žalimo što nije ostao u Beogradu i vodio agresiju na Hrvatsku. Što bi se vjerojatno dogodilo, da je Tuđman u Beogradu ostao. Zapravo bi bilo zgodno da znamo tko je stvorio ovakvu državu, da ga možemo proklinjati. Baš je Franjo 1944. vikao “Sem gladen!”, kada je naišao sovjetski drug i odveo “radićevca” na sovjetski kazan, gdje su zajedno smislili avnojski kapitalizam. Koja se to država mogla formirati na ovome prostoru, nakon raspada Jugoslavije, one Jugoslavije u koju je po drugi put prenesena neiskorjenjiva hrvatska državnost. Naš praotac Branimir je šokiran, a cijela linija istinskih nacionalnih veličina okreće se u grobu.  

Lažne laži 

Nešto se mislim, zašto je Franjo Tuđman uporno lagao o Titu? Kitio se kao povjesničar, bio je na čelu komunističkog povijesnog instituta, i znao mnoge partizanske laži. I o njima uporno šutio. I plasirao neistine. Danas je u Hrvatskoj skoro nemoguće odbaciti Tuđmanovu nebulozu o 70 tisuća žrtava u Jasenovcu, jer Tuđman mora biti u pravu. Zašto “povjesničar” nije naciji ostavio svoje sjećanje na genocid iz 1945. godine? Šutjeli su tako i šute mnogi Hrvati, pa po istinu na kraju idemo kod Srba i Crnogoraca. U nezgodan trenutak za Ivkošića, Koča Popović javno je prozvao “genijalno Titovo rušenje mostova na Neretvi” kao običnu izmišljotinu i budalaštinu. Stoga nam domišljati Slavko i Ivo Goldstein nude novu konstrukciju: genijalni Tito mudro je izgradio mit o Bitci za ranjenike. Bitka se nije dogodila, Tito nije nikoga prevario, ali je izgradio veličanstven mit o tome, i tako je postao genijalni ratni vođa, odnosno genije specijalnog rata. I zaista, ranjenici su sklonjeni, nestali. Zapravo ih nije niti bilo.

Teško je sve sakriti. Nedavno je procurilo kako je Titova žena Herta puštena kroz razmjenu zarobljenika, umjesto cijele partizanske jedinice. Tko normalan može osporiti da su gladni partizani pridobili narod na svoju stranu tako da su dijelili “sol, kafu i neke stvari”, kako nam svjedoče partizanski Otac i Sin? Baš u selu Proslapu kod Rame “u kojemu je u četničkom pokolju u listopadu 1942. pobijeno 109 osoba”, zapravo cijelo (hrvatsko) selo. Preživjelo je toliko Proslapčana da su ih mogli zatrpati s kafom. Istovremeno je to zgodan način da se zaobiđe više od tisuću pobijenih Hrvata u Rami, što je izazvalo slavnu intervenciju Rafaela Bobana. Imamo i ranu verziju bombardiranja Banskih dvora: Tito se skrivao u franjevačkom samostanu na ramskom Šćitu, kojega su Nijemci ili Talijani zbog toga bombardirali, a Tito se slučajno na vrijeme sklonio u podrum. Nevjerojatno: zajedno sa Ante Markovićem! A već četvrt stoljeća pitamo se kako je Anti Markoviću i Franji Tuđmanu palo na pamet 7. listopada 1991. zbrisati u podrum. Titoisti uvijek isti.

Kako izbaciti Tita iz naše diplomacije? 

Bajka Slavka i Ive Goldsteina ima svoje literarne trenutke. Partizani iznad porušenog mosta na Neretvi grade viseći most! Kamioni s ranjenicima bondovski se prebacuju preko razorenog mosta! Transformeri! A jegulje se cijelo vrijeme nesmetano razmnožavaju. Neretva bez mostova zaklanja ranjenog druga i plemenitu ideju slobode.

Ivo Goldstein trebao je preporoditi našu ranu povijest, ali u tome smislu nije učinio ništa. Možete li zamisliti tu opsesiju: pakira se za Pariz, u našu diplomaciju, i nosi sa sobom uramljenu fotografiju Staljinovog likvidatora! Ivo Goldstein je prototip diplomate s kojim Kolinda Grabar mora surađivati, ili se odmaknuti od “naše” vanjske politike. Uz mlađeg Goldsteina tu je i Vesna Pusić, koja sama ne zna kuda pripada. Kći je Pavelićevog Židova i jugoslavenske Hrvatice, pa bi se kao ministrica vanjskih poslova Hrvatske trebala osjećati Hrvaticom, ali iz nekog razloga odgađa takvo izjašnjavanje. Želi da je prepoznamo po njenim postupcima. Danas teško mogu nekoga uvjeriti da je Milorad Pupovac bio hrvatski Proljećar. Hrvatska je tako praktično podijeljena na različite lobiste, koji svjesno ili nesvjesno guraju strani interes. Vrijeme će pokazati koliko je Kolinda Grabar Kitarović autonomna.

Tvrtko Dolić 

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno