Connect with us

Društvo

U raju nema ubojstva

Published

on

HOLODOMOR   Nakon izvrsnog četvrtog nastavka “Mad Maxa” pod nazivom “Fury Road”, ekipa je trebala vrhunske ponude, ali su one izostale, jer novih ideja nema. Tom Hardy, Charlize Theron i Nicholas Hoult ušli su u društveno i politički angažirane produkcije o masovnim ubojicama. Uglavnom gledamo TV serije i serijska ubojstva. 

Filmski umjetnici sve teže pronalaze kvalitetne produkcije. Dogodilo se da kvalitetni pisci troše svoj talent na Marvelove ekranizacije stripova za djecu i nedozrele osobe, tako da filmska industrija cvjeta na grbači djece i roditelja, a filmska umjetnost proživljava krizu. Bezidejnost američkog filma nametnula je svijetu utrku u filmskoj tehnologiji. Možemo li uskoro očekivati holivudsku “sovjetsku” vojnu paradu smrtonosnih željeznih čudovišta? Prije zveckanja oružjem i strojevima, američka filmska umjetnost održavala se s kupovanjem europskih talenata, ali današnja američka produkcija takve uguši. Amerikanci su uspjeli likvidirati mnoge europske filmske škole, pa danas teško pronalaze injekciju europske kreativnosti. Pojavljuju se US-verzije kvalitetnih europskih serija, ali s filmovima to teže ide. Sva proizvodnja seli u Kinu, Indiju i Južnu Koreju. Ako ste stekli naviku opustiti se uz dobar američki krimić, čeka vas duga apstinencija, Holodomor.    

Tako su glumci iz ekipe “Fury Road” morali prihvatiti mršave projekte mršave zarade. Hardy, Theron i Hoult odabrali su produkcije sa europskim redateljima. Naša kina zaobišao je novi film Tom Hardyja “London Road”, neobičan triler engleskog redatelja Rufusa Norrisa, snimljen po istinitom događaju. U mirnom dijelu Ipswicha pronađena su tijela pet žena. Navodno George Miller priprema peti nastavak “Mad Maxa” pod radnim nazivom  “The Wasteland”. Lik Mad Maxa je nezaobilazan, pa će ponovno Hardy uz Millera gutati pijesak, a Furiosa bi mogla ostati u Citadeli. Nadajmo se da je naša Melita Jurišić ušla u neku novu kvalitetnu produkciju. Josh Helman snimio je  romantičnu dramu “At Home with Mystic”. Kao i glavni protagonisti, mlade cure iz “Fury Road” nisu dobile velike ponude, kao da su zaista ostale trudne sa Imortal Joeom. Izuzetna Abbey Lee pojavljuje se u drami “Ruben Guthrie”. Simpatična Zoë Kravitz vratila se u serijal “Divergent”. Zanosna Rosie Huntington-Whiteley posvetila se Jasonu Stathamu, prilično istrošenoj akcijskoj zvijezdi. Neobičnu Riley Keough vidjet ćemo u filmu “The Greens Are Gone”. Izražajna Courtney Eaton je robinja Zaya u filmu “Gods of Egypt”.   

Sovjetski raj masovnog zločina 

Suša nije baš na razini pustinje Namib, pa smo usporedo sa filmom “Fury Road” vidjeli “Child 44” švedskog redatelja Daniela Espinoze (“Safe House”), snimljen po noveli Tom Rob Smitha iz 2008. Tema je takva da zaslužuje osvrt, koji može biti i negativan, jer više

“Child 44” je referenca na jezoviti Holodomor u Ukrajini 1933. Riječ je o gladomoru, etničkom čišćenju kroz umjetno stvorenu glad. Ukrajinski seljaci suprotstavili su se nacionalizaciji i kolektivizaciji, uključujući seljačke zadruge. Nešto slično događalo se i kod nas, nakon “oslobođenja”. U sustavnom genocidu u Ukrajini dnevno je umiralo 25 tisuća nesretnika. Holodomor je odnio dvostruko više žrtava nego Holokaust. Tisuće djece lutalo je pustarom, izloženo životinjskim i ljudskim zvijerima.

ne može srušiti ionako slabu gledanost tog filma u našim kinima. “Child 44” je referenca na jezoviti Holodomor u Ukrajini 1933. Riječ je o gladomoru, etničkom čišćenju kroz umjetno stvorenu glad. Ukrajinski seljaci suprotstavili su se nacionalizaciji i kolektivizaciji, uključujući seljačke zadruge. Nešto slično događalo se i kod nas, nakon “oslobođenja”. U sustavnom genocidu u Ukrajini dnevno je umiralo 25 tisuća nesretnika. Holodomor je odnio dvostruko više žrtava nego Holokaust. Tisuće djece lutalo je pustarom, izloženo životinjskim i ljudskim zvijerima. 

Tom Hardy glumio je crvenoarmejca i sovjetskog sigurnjaka Lea Demidova. Tragedija je žrtvu pretvorila u psa Partije. Kao dezorijentirani dječak, nakon Holodomora, pobjegao je iz prihvatilišta i priključio se Crvenoj armiji, gdje prihvaća novo ime Leo/Lav Demidov. Igrom slučaja podigao je sovjetsku zastavu na Reichstag i tako postao sovjetska legenda. Za vrijeme zauzimanja Berlina, u istoj jedinici, veći ubojica i pljačkaš od njega imao je na ruci previše satova, koje je opljačkao od svojih žrtava, pa je zbog fotografiranja zastavu podigao prihvatljiviji Leo. U tim danim pada Berlina (nitko ga ne vidi kao oslobađanje!), u istoj je jedinici velik kukavičluk iskazao Vasili Nikitin (Joel Kinnaman, detektiv Stephen Holder u serijalu “The Killing”), što je značilo da će postati pouzdan ubojica sovjetske Partije. Tom Hardy inače na licu ima solidne naslage ruskog mesa, ali njegov namjerno loš engleski izgovor nekako mi nije legao. 

Možemo reći da je scenarist Richard Price (“The Wire”) loše prepravljao originalni tekst Tom Rob Smitha, a  redatelj Daniel Espinoza previđa da je i smrtonosni Sovjetski Savez imao svoje sunčane dane i mnoge prirodne ljepote u nepreglednim prostranstvima. Autori nisu mogli previdjeti djecu, jer je riječ o potrazi za serijskim ubojicom djece. Uz sve zlo komunizma, bilo je i kriminala svih vrsta. Iako smo očekivali više, film ipak ukazuje na zlo sovjetskog i jugoslavenskog komunizma. Kako vrijeme odmiče, sve više se spominje da su komunizmu došli glave ruska prevlast u Sovjetskom Savezu i srpska dominacija u Jugoslaviji. Kao i jugoslavenski, sovjetski raj na zemlji održavao se na ugrozi od vanjskog i unutarnjeg neprijatelja. U raju nema ubojstva – svi koji izlaze izvan propisanih okvira raja zapravo su kontrarevolucionari. Leovu suprugu Raisu glumi sovjetski plastificirana Noomi Rapace. Raisa se zapravo priklonila Leu da izbjegne Vasilija. Nakon podmetanja od strane Vasilija, Raisa je bila optužena za nelojalnost sovjetskoj državi. Leo odbija podržati optužnicu i zajedno sa suprugom odlazi u progonstvo, u Volsk, gdje mu je domaćin general Nestorov, kojega glumi uvijek uvjerljivi Gary Oldman. Leo je već krenuo stranputicom. Na tragu je drugarskom pedofilu, koji otima i ubija dječake. Lik je razvijen na temelju legende o Andreju Chikatiliju, “vukodlaku iz Rostova”. Nesreći se ne vidi kraj, jer sa svakim nesretnim djetetom, opaki sigurnjaci pronalaze novog “kontrarevolucionara”, odnosno cijelu kontrarevolucionarnu obitelj. Strah za vlastito dijete dovodi generala Nestorova na Leovu stranu. 

child44aNakon što je vidio tijelo jedne žrtve i precizne kirurške rezove, Leo zaključuje da ubojica dobro poznaje ljudsku anatomiju. Tijela žrtava pronalaze se u blizini željeznice. Svi tragovi vode do tvornice traktora u Rostovu, koji je istovremeno željezničko čvorište. Više od kolektivizacije i gladomora, u filmu je vidljiva snažna sovjetska industrijalizacija, koja je impresionirala i komunističku Jugoslaviju. U finalu Leo ubija Vasilija. Espinoza se u konačnici nesvjesno vraća tezi o sovjetskom raju – ubojica je psihički oštećen u njemačkom logoru. Hitler je dobrog čovjeka pretvorio u čudovište, eksperimentirajući s narkoticima. Hitler ubija iz groba! Kao, Sovjetski Savez patio je od posijanih metastaza kapitalizma, a znamo da je u Oktobarsku revoluciju ušla feudalna Rusija. Zanimljivo, “Child 44” nije otkupljen za rusko tržište. Prikrivajući neriješeni kriminal i patnje pojedinaca, komunizam je ostavio iza sebe nostalgiju, koja je zapravo neutemeljena. Ljudi su se znali pitati zašto u novinama ne pronalaze vijest o nekoj pljački koju su slučajno vidjeli prethodni dan. Komunizam je tako funkcionirao – kriminal je u pravilu objavljen samo ako su počinitelji pronađeni. 

Danas je evidentno da je svijet nakon rušenja Željezne zavjese ušao u nove probleme. Prethodno su se krize na Zapadu prelijevale u komunističke zemlje, i sve je nekako klapalo. Film “Child 44” na svoj način pokazuje drugu stranu medalje. Nije Rostov bio jedino željezničko čvorište za transporte sirovine i kažnjenika, tamo dalje od Mađarske i Poljske. Sistem je izgladnjivao ljude i gutao nesretnike, ali ga nitko nije mogao zaustaviti, sve dok se nije porušio iznutra, upravo kada je oslabila doktrina vanjskog i unutarnjeg neprijatelja. Kod nas je razvijen mit užasa Sovjetskog Saveza i lpmunističkog raja Jugoslavije. Nakon genocida u Sovjetskom savezu i u Jugoslaviji, kada se klanje dovelo u razumnije okvire, Staljin se pokazao daleko uspješnijim od Tita. Nije Tito oslobodio Moskvu, nego je Staljin oslobodio Beograd. Nisu se ruski inženjeri obrazovali na jugoslavenskim knjigama, nego su se jugoslavenski stručnjaci obrazovali na sovjetskim, odnosno ruskim knjigama i na ruskom jeziku. Tito je bio Staljinov agent, što se kod nas uporno ignorira. Jugoslavija se okrenula izvozu radne snage nakon što se raspala domaća aplikacija sovjetskog sistema. Pokušavajući prenijeti američku kriminalističku sagu u željezni Sovjetski savez, Espinoza je nesvjesno snimio jednu zasebnu futurističku civilizaciju, onakvu kako su je on, Pirce i Smith zamislili, čineći tako posvetu zastrašujućoj komunističkoj diktaturi. 

Mračne američke produkcije 

Furiozna Charlize Theron i otkačeni Nicholas Hoult (Nux u “Fury Road”) pojavili su se u filmu “Dark Places” francuskog redatelja Gillesa Paquet-Brennera. To je uistinu mračna priča o nesretnoj Libby Day, koja je imala sedam godina kada joj je obitelj brutalno ubijena u njihovom zabačenom domu u Kansasu. Dvadeset pet godina kasnije, o dobrotvornim donacijama ovisna Libby konačno se suočava s tim događajem, a ekipa nam želi poslati poruku da je u Sovjetskom Savezu i Rusiji zlo sistemsko, dok je u SAD-u zapravo pojedinačno, marginalno ludilo poremećene osobe. Nešto mi tu ne štima. 

U filmu “Dark Places” na trenutke prepoznajemo onu društveno angažiranu Charlize Theron, koja je svojevremeno kao producentica dokumentarca “East of Havana” morala napustiti SAD. Producirala je i film “Battle in Seattle”, o antiglobalističkim prosvjedima 1999. ispred WTO. Za pauze u snimanju filma “Fury Road”, Charlize je igrala u filmu  “A Million Ways to Die in the West”, američkoj gluposti kakvu je skoro nemoguće ponoviti. Valjda je imala potrebu da se pojavi u žanru vestern komedije. Film će ostati zapamćen po izjavi: “Svekrva, imam vaginu!” U to pomalo sumnjam, jer se Charlize spetljala sa potrošenim Seanom Pennom, kojemu je navodno preostalo da tambura svoje partnerice. Nesretnica je objavila raskid zaruka, a ozljede može prikazati kao posljedice snimanja mračnih priča. Možda su američki problemi što individualni što obiteljske prirode, ali je američki divlji kapitalizam ostavio za sobom more žrtava, koje zajedno sa iskorijenjenim Indijancima čini američki holokaust. U filmu “Dark Places”, redatelj Paquet-Brennera u pozadini masakra u obitelji Day prikazuje život na rubu gladi. Američki holodomor uredno se izvozio kao filmska umjetnost, u više žanrova. Banke su američkim farmerima davale savjete da povećaju posjede i proizvodnju, diječlile za to kredite, pa su stotine tisuća obitelji postale beskućnici, što se nama događa sa zakašnjenjem od stotinu godina. Glavni šok u “Dark Places” prezentira se pri kraju filma – majka je naručila vlastito ubojstvo da njena djeca zadrže dom, ali se za njega nije pripremila, pa događaj izmiče kontroli.

Charlize Theron pokušava potvrditi svoj status oskarovke sa psihološki kompliciranim ulogama, na granici poremećenosti, koje na kraju ipak ne traže veliku izražajnost u glumi, jer obrađuju duboko prikrivena psihološka stanja. Ben Day (glumi ga Tye Sheridan, zvijezda u usponu), brat Libby Day, ušao je u sotonski kult, jedan od onih koji su u SAD-u pronašli svoju obećanu zemlju, koji su na svoj način autohtono američko zlo, ako zanemarimo činjenicu da su Novi svijet podigli europski doseljenici. Nakon svjedočenja Libby, Ben je završio na robiji, gdje prolazi određenu katarzu (u tom dijelu glumi ga Corey Stoll). Gledajući američke filmove, stječem dojam da su se Amerikanci uglavnom obrazovali u pržunu. Nicolas Hoult glumi Lyla Wirtha iz morbidnog kluba “Ubojstvo”, koji dvadesetak godina kasnije proučava slučaj Libby Day i dolazi do zaključka da je njen brat nevin. Da bi im pomogla, Libby mora oživjeti svoje traumatično sjećanje. Kapa je navučena, izraz lica je neodređen, pa vam preostaje konstatacija da su i Charlize i Nicholas prilično visoki glumci.  Libby postupno shvaća da njena prošlost ne mora biti onakva kakvom ju je prihvatila. Sve u svemu, nadajmo se da će se usidjelica Charlize Theron održati na tržištu kroz novi nastavak “Mad Maxa”, odnosno pustoš, “The Wasteland”.          

Tvrtko Dolić

 

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno