Connect with us

Društvo

U manastiru Krka ni riječi zahvale Hrvatima 

Published

on

Zanimljivo je da Srbi u samostanu/manastiru Krka uporno zijaju protiv Hrvata, koji su im tamo dali pribježište. Javio se i Dejan Jović sa savjetom da se hrvatski jezik proglasi srpskim. Naravno da “pravoslavni ateist Jović” ne predaje na pravoslavnoj bogosloviji, nego je profesor na zagrebačkom fakultetu “katoličkih ateista”.

Pravoslavni Bože, spasi nas! 

Ima nešto balkanski opojno u jeziku i načinu na koji Srbi iskreću povijesne činjenice. “Naš narod je mnogo puta bežao, ali i vraćao se ovde” – izjavio je u srijedu srpski patrijarh Irinej u manastiru Krka. Cijeli taj govor, taj sound, to je praznik za uho i dušu. Dobro, istina je suprotna – Srbi nisu bježali iz Hrvatske, nego u Hrvatsku.  Nova žalopojka ugroženog srpstva dolazi nam u pravoj poplavi protuhrvatskih manifestacija. U Beogradu i Vukovaru gorjele su hrvatske zastave, Srpske novosti ismijavaju hrvatsku himnu, pokrenuta je svjetska kampanja protiv odluke vukovarskih vijećnika da se u Gradu mučeniku odbaci pismo agresora, srbijanski predsjednik, srbijanski premijer i srbijanski ministri daju blago

Naša kultura, pa i cijelo naše društvo, ostali su pod srbijanskom okupacijom, tako da nam na Wikipediji još uvijek nude srpskohrvatski jezik. Za zapadni Balkan! Jović je pohvalio Pupovčev povratak u Jasenovac! Vjerovali ili ne, Milorad Pupovac je izvanredni profesor na Katedri za primijenjenu lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a Dejan Jović je redoviti profesor na Odsjeku za međunarodnu politiku i diplomaciju Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, i predstojnik istog odsjeka! Što to znači ne moram vam objašnjavati.

rečeno neprihvatljive izjave, da bi Milorad Pupovac kao predstavnik Srba u Hrvatskoj, konsternirao cijelu Hrvatsku s pitanjem što bi se dogodilo da 1946. u Jasenovcu nije dopuštena latinica. Baš ništa! Sve što piše u Jasenovcu na neki je način ćirilica. Srbi se hvale cijelom svijetu da je latinica njihovo drugo pismo, posve ravnopravna s ćirilicom, reklamno i funkcionalno razasuta po cijeloj Srbiji. Srbi se pomalo srame svoje ćirilice, jer je ruska ćirilica proizvela višu kulturu. Ćirilica im zapravo smeta, napose u turizmu, pa i smanjivanju tržišta za knjige srpskih i srbijanskih autora i za srpske mitove, ali polaze od toga da ćirilica Hrvate iritira više.

U cijelu protuhrvatsku histeriju pridodao se savjet Dejana Jovića da Hrvati priznaju da su srpski i hrvatski jedan isti jezik, pa će dvojezičnost biti nepotrebna. Neka to HDZ prizna! Ali, Joviću, Jovane, nisu Srbi jedina manjina u Hrvatskoj. Niti o tome odlučuje HDZ! Kada pomislim tko je savjetovao predsjednika RH, možemo biti sretni da RH već nije bankrotirala. Ili je bankrotirala, samo nam to nije priopćeno, slično našem tajnovitom ratu protiv ISIL-a. Ne postoji ovaj svijet samo zbog Srba. Siti smo te obrnute diskriminacije za Srbe. Hrvati imaju posve drugi problem – kako da naš jezik konačno prestane biti srpski. Hrvatska se formalno osamostalila, a jezik i naša kultura, pa i cijelo naše društvo, ostali su pod okupacijom, tako da nam na Wikipediji još uvijek nude srpskohrvatski jezik. Za zapadni Balkan! Jović je pohvalio Pupovčev povratak u Jasenovac! Vjerovali ili ne, Milorad Pupovac je izvanredni profesor na Katedri za primijenjenu lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a Dejan Jović je redoviti profesor na Odsjeku za međunarodnu politiku i diplomaciju Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, i predstojnik istog odsjeka! Što to znači ne moram vam objašnjavati.      

Istina o katoličkom samostanu i pravoslavnom manastiru Krka 

Katolički samostan Krka veže se za legendu da je sv. Pavao propovijedao u katakombama u dolini rijeke Titius (Krka). Romanički stil zvonika dokazuje da je samostan Krka bio katolički. Crkveni raskol na Katoličku i Pravoslavnu crkvu dogodio se 1054. godine – nimalo kršćanska bitka za pravo imenovanja visokih crkvenih svećenika i pripadne blagajne više je puta podijelila Crkvu. Zapadna šizma okončana je 1417. na Crkvenom saboru u Konstanzi. Ekumenski Peti carigradski sabor trajao je od 1341. do 1351. godine, a srpski patrijarh Irinej uvjerava nas da je tada Srpska pravoslavna crkva

Srbi gradili crkve po Dalmaciji prije nego su postali Srbi i pravoslavci

Ekumenski Peti carigradski sabor trajao je od 1341. do 1351. godine, a srpski patrijarh Irinej uvjerava nas da je tada Srpska pravoslavna crkva podizala svoje manastire po Dalmaciji – u Srpskom pravoslavlju Hrvatska ne postoji. Time pozivanje srpskog svećenstva na međusobno uvažavanje postaje smiješno, pa i bezobrazno. I još srpski izvori navode da je Pećka patrijaršija osnovana 1346. godine, baš za vrijeme Petog ekumenskog sabora! … Tko sumnja da Srbi u granicama Pećke patrijaršije prikazuju Split, Dubrovnik, Zagreb, Budim, Temišvar i Skopje? Beč i Bratislava izvukli su ispod te kartografije za par metara. Da se tako izrazim, Srbi nas uvjeravaju da su gradili pravoslavne crkve po Hrvatskoj prije nego što su postali Srbi i pravoslavci.

podizala svoje manastire po Dalmaciji – u Srpskom pravoslavlju Hrvatska ne postoji. Time pozivanje srpskog svećenstva na međusobno uvažavanje postaje smiješno, pa i bezobrazno. I još srpski izvori navode da je Pećka patrijaršija osnovana 1346. godine, baš za vrijeme Petog ekumenskog sabora! Već 1389. dogodila se Bitka na Kosovu. Carigrad tada još uvije nije pao. Tko sumnja da Srbi u granicama Pećke patrijaršije prikazuju Split, Dubrovnik, Zagreb, Budim, Temišvar i Skopje? Beč i Bratislava izvukli su ispod te kartografije za par metara. Da se tako izrazim, Srbi nas uvjeravaju da su gradili pravoslavne crkve po Hrvatskoj prije nego što su postali Srbi i pravoslavci. Da ne bi netko pomislio kako je patrijarh Irenej pao s Neba, napominjem da je Miroslav Gavrilović rođen u selu Vidova kod Čačka 1930. Nosi titulu arhiepiskopa pećkog, mitropolita beogradsko-karlovačkog i patrijarha srpskog. Od srpskih pravoslavnih svećenika nećete doživjeti neku prigodnu čestitku Srbima u Hrvatskoj, nego uvijek Srbima u Dalmaciji, Slavoniji, Lici, i tim i takvim slijedom. Rimski papa ne zna biti toliko pristojan. Srpske pretenzije na naš Jadran i našu Slavoniju toliko su snažne da su pravoslavni svećenici pobunjene krajine strogo odvajali od Hrvatske, ali ne i od Dalmacije i Slavonije. Srbi su jednostavno iznad glavnog ulaza u samostan Krka uzidali kamen s natpisom iz 15. stoljeća, i evo Srba u Hrvatskoj, katoličkom bosansko-hrvatskom kralju iza leđa, prije Bitke na Kosovu! 

Zapad nije prepoznao toleranciju prema pravoslavlju u Turskoj, koja je podržavala sve opcije protiv Rima. Tako se dogodilo da pravoslavna bogoslovija na rubu Turske dobije podršku sveukupnog zapadnog kršćanstva, u vrijeme kada je Hrvatska opravdano slovila kao Predziđe kršćanstva, dok su Srbi postali važan faktor turskih pohoda na zapad. Na proslavi četiri stoljeća pravoslavne bogoslovije u samostanu/manastiru Krka, nismo čuli nikakvo hvala Hrvatima i Hrvatskoj što su pomogli da Srbi i Srbijanci za turskog fakta slobodno odgajaju svećenike za srpsku crkvu.   

Pomozi sirotu na svoju sramotu 

Hrvatska je više puta iskrvarila da zaštiti Srbe. Za vrijeme Simeonove opsade Carigrada, u njegovom zaleđu dogodila se pobuna. Simeon je doslovce poludio, ostavio zidine Carigrada, i ubijao sve što mu se našlo na putu. Hrvatski kralj Tomislav zaštitio je narod, a hrvatska je vojska iskrvarila u bitci protiv Simeona. Pri tome Srbi rado ističu kako su se baš oni pobunili protiv Simeona i da je naš kralj Tomislav zaštitio Srbe, pa svojoj djeci znaju dati ime Tomislav, pa je tako današnji predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, ne tako davno pobočnik Vojislava Šešelja. Ovdje moramo biti oprezni, napose glede srpske pobune protiv Simeona, jer Srbi kreiraju svoju povijest kroz poraze u kojima ih zapravo nije bilo. Navodno hrvatski plemići nisu htjeli prihvatiti srpske izbjeglice, pa ih je kralj Tomislav primio na svoja imanja, i tu se rađa mogućnost da je sedam Srba stiglo u dolinu Krke nakon Velike šizme. Ako je tako, kada ćemo doživjeti srpsko povijesno hvala? 

Srbska bežanija i prijelaz na – pobjedničku stranu

Slična bježanija Srba dogodila se u vrijeme bosansko-hrvatske Kosovske bitke protiv Turaka., koja je kroz dogmu srpskih poraza ušla u srpsku i srbijansku povijest, u srpsku kulturu i srpsku nacionalnu svijest … Prema tadašnjim feudalnim odnosima, Vuk Branković, ako je uopće postojao, nije imao nikakvu obvezu pojaviti se na Kosovu, a siroti sitni posjednik Lazar uz Moravu morao je to učiniti kao vazal bosanskog i hrvatskog kralja Tvrtka, ali nitko posve pouzdano ne zna na čijoj je strani Lazar izgubio glavu. Nisu Srbi poraženi u bilo kojoj bitci protiv Turaka, jer su se u takvim bitkama borili na turskoj strani. Srbi su uvijek znali prijeći na pobjedničku stranu. U svakom slučaj, u Kosovskoj bitci izginuli su Hrvati, a “poraženi” su Srbi.

Jedna od mantra velikosrpskog svetosavlja je doskočica kako Srbi slave svoje poraze. Time su Srbi dobili mogućnost da povratno redizajniraju svoju povijest, koja zapravo nije njihova.

Slična bježanija Srba dogodila se u vrijeme bosansko-hrvatske Kosovske bitke protiv Turaka., koja je kroz dogmu srpskih poraza ušla u srpsku i srbijansku povijest, u srpsku kulturu i srpsku nacionalnu svijest. Mit o “srpskoj Kosovskoj bitci” oslanja se na povratno kreiranu neslogu srpskog plemstva. Ako je srpsko plemstvo bilo nesložno, onda je srpsko plemstvo postojalo! Dušan je za vrijeme slabljenja Bizanta uzeo u posjed ono što je u bilo izloženo pljački za svakoga, a Srbi ga slave kao cara! Prema tadašnjim feudalnim odnosima, Vuk Branković, ako je uopće postojao, nije imao nikakvu obvezu pojaviti se na Kosovu, a siroti sitni posjednik Lazar uz Moravu morao je to učiniti kao vazal bosanskog i hrvatskog kralja Tvrtka, ali nitko posve pouzdano ne zna na čijoj je strani Lazar izgubio glavu. Nisu Srbi poraženi u bilo kojoj bitci protiv Turaka, jer su se u takvim bitkama borili na turskoj strani. Srbi su uvijek znali prijeći na pobjedničku stranu. U svakom slučaj, u Kosovskoj bitci izginuli su Hrvati, a “poraženi” su Srbi.

Nikada nismo čuli srpsku zahvalu Hrvatima za prihvat izbjeglih Srba, koji su znali stizati u Hrvatsku gladni i iscrpljeni, poput današnjih azilanata. Naprotiv, naša zaštita prezentira se kao progon Srba, ali eto, oni su se uvijek vraćali u Hrvatsku, zapravo u Dalmaciju i Slavoniju! Kako to da su Srbi protjerani iz Hrvatske, a vraćaju se u Dalmaciju i Slavniju? Veća koncentracija Srba u takozvanoj Republici Srpskoj u odnosu na njihovu prisutnost prije agresije na RH i BiH, nikako se ne može pripisati njihovom natalitetu, jer su Srbi danas urbanizirani koliko i Hrvati. Jasno je da veći broj Srba u RS znači manjak Srba u okružju, i da su to sve političke igre, način na koji su Srbi poklopili više od pola BiH. Nemam ništa protiv toga da se Srbi koji su napustili Hrvatsku vrate u Hrvatsku, ali uz dvije izjave. Prvu, da se vraćaju u Hrvatsku a ne “u svoju dragu Dalmaciju” ili “u svoju dragu Slavoniju”. I drugu, da se zapravo ne vraćaju, nego ovaj put bježe od svojih.       

Referenca na svetosavlje 

Svetosavsku doktrinu 4xC, latinično SSSS, čine tri srpske i velikosrpske maksime: (1) Samo sloga Srbina spašava, (2) Srbi i Srbija svi i svuda, odnosno Srbija je tamo gdje živi ili je bilo kada živio jedan Srbin, i (3) Sveti Sava Srbiju spašava, odnosno Srbija je svuda kuda su prošle mošti Svetog Save, što je zapravo zapišavanje teritorija, odnosno blaćenje samog Rastka. Kosti SSSS 80-tih su se vozile sve do Triglava i Trsta. Konfliktna sloga 4xC nameće pitanje jeli podnošljiv suživot sa Srbima uopće moguć? Jer, za Srbe je prihvatljiv suživot onaj koji prihvaća Srbe i srpstvo takve kakvi jesu, odnosno njihove maksime da je svaka zemlja postala srpska sa samom prisutnošću jednog jedinog Srbina. Dakle, ako u nekom selu uz Krku prihvatite samo jednog Srbina, selo postaje i srpsko, a Krka je srpski Jordan! Ako su kroz selo prošle mošti Svetog Save, selo je tada srpsko i ako u njemu ne živi niti jedan Srbin! 

Kada je za njih geopolitička situacija nepovoljna, Srbi pokreću sukobe i ratove. Godine 1914. Austrougarska je bila velesila, ali to nije smetalo Srbe da u Sarajevu smaknu Ferdinanda Habsburškog samo zato što je najavio objedinjavanje Hrvatske i Bosne. Srbi su izazvali rat, izgubili su rat, vojska je pobjegla iz Srbije, a onda su se Srbi na kraju priključili pobjednicima. Ne samo da su ugrabili Bosnu, nego su nabacili žvale i Hrvatskoj. Slično se dogodilo 1941. kada su Srbi ušli u pakt s Hitlerom da dobiju Solun. Srpski Nedićev režim stao je uz Hitlera, četnici su se svrstali na stranu sila Osovine, a Srbi su na kraju ipak ubrali vrhnje, prezentirajući se kao partizani, iako ih prije kraja rata u partizanima nije bilo. Da je Hitler dobio rat, mnogi Srbi navukli bi nacističke odore! Svi su se komunistički imperiji mirno razišli, osim Jugoslavije, gdje su Srbi pokušali ugrabiti sve osim Slovenije. Srbi su izgubili i taj rat, ali su na kraju kao gubitnici dobili više od pola Bosne, pripajajući i Srebrenicu, u kojoj su proveli jezovit genocid nad muslimanima. Naravno, Srba je stradalo više nego muslimana. Vremena su teška, kalifati niču na sve strane, pa se može lako dogoditi da u našu predivnu dolinu Krke ponovno stignu srpske i srbijanske izbjeglice iz 14. stoljeća.

Tvrtko Dolić/croative.net

 

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno