Connect with us

Društvo

Tvrtko Dolić: Prema novom jeziku Partije agresor je sudionik

Published

on

JEDNA VUKOVARSKA KOLONA    U ovim danima vukovarske tuge, peta kolona provodi jezičnu fazu izjednačavanja agresora i žrtve. Više ne razlikujemo hrvatske branitelje i pripadnike agresije na Hrvatsku, nego govorimo o “sudionicima ili učesnicima Domovinskog rata”. U Vukovaru se formira sramotna zajednička kolona svih sudionika. Vrijeme je da na Ovčari vijenac položi i predstavnik klasičnog kriminala. Silovane Hrvatice zapravo su tražile kvalitetnije gene.

Hrvatska je zrela za podizanje unutarnjeg Zida prema vlastitim barbarima.

Nazvao bih to komunističkim monoteizmom. Imamo ozbiljne pokušaje da se u Vukovaru 18. studenog formira jedna kolona, koja bi okupila hrvatske branitelje, hrvatske neprijatelje i veleizdajnike, četničke zločince, silovatelje i silovane Hrvatice. Trebamo li pridodati i predstavnike klasičnog kriminala, koji je u Vukovaru za opsade grada prigušen, da bi se u svojoj punini vratio nakon pada Vukovara. Neki kriminalci

… u svijetu na velika vrata dolazi antički rehabilitirana pedofilija, prirodna za patricijski dio svjetske populacije. Liberalni fašizam priprema društvo na ciljani uzgoj(!) djece za imućnije starce, za potrebe transplantacije svježih, kvalitetnih i kompatibilnih organa.

i psi rata napustili su Vukovar prije Pada, pojavljujući se među nama kao lažni branitelji i lažni prognanici. Takvi danas zagovaraju novo “pomirenje”.

Ljudska prava žive još samo kao platforma za rušenje protivnika. Za silovanje je kriva žena ili silovani muškarac, a u svijetu na velika vrata dolazi antički rehabilitirana pedofilija, prirodna za patricijski dio svjetske populacije. Liberalni fašizam priprema društvo na ciljani uzgoj(!) djece za imućnije starce, za potrebe transplantacije svježih, kvalitetnih i kompatibilnih organa. Eto prilike da povećamo izvoz. Znate, maloljetni hrvatski branitelji zapravo su se igrali rata, pa stoga ne mogu ostvariti puna braniteljska prava. Kao i nesretne Hrvatice Vukovara i Slavonije, pravdu nisu dočekale niti sustavno silovane muslimanke Foče, silovane tijekom 1992. godine, također od strane četnika.    

Protokoli egalitarizma

Takozvana “Documenta” i takozvana peta kolona u Hrvatskoj pokušavaju kroz nove jezične termine redefinirati Domovinski rat, u smislu da se uvede neutralni termin “sudionika ili učesnika Domovinskog rata” kao jedinstven nadomjestak za nazive “hrvatski branitelj” i “pripadnik agresorske formacije”. Znate, bilo je opasno i PetaKolona1nezdravo ležati u vlažnom hrvatskom rovu i čekati četničke granate, ali je još teže na propuhu uzvisina dovoziti teške granate, i mjesecima pucati po rasutim hrvatskim položajima, u jednako nemogućim higijenskim uvjetima. Agresori su prošli dublje moralne drame. Zamislite da vam netko zapovjedi da pucate na Zorana Milanovića ili Ivu Josipovića. Vaša nutarnja drama bila bi nepodnošljiva. Zašto vatreno oružje? I tome slično. Već od takvog pitanja lovi me PTSP. Tko se u Domovinskom ratu naradio više, mete ili strijelci? Silovane žene ili četnici?

Trećina žena u civiliziranoj Europskoj uniji doživjela je neki oblik nasilja. Silovanja se događaju i od strane homoseksualaca i lezbijki. Prema istraživanju u Italiji 2006. godine, više od 90 posto silovanih žena nisu prijavile silovanje. Osim nasilja i psihičke traume, žrtve su izložene infekcijama i bolestima, što se nepravedno zanemaruje. Silovanje je kvalificirano kao kriminalan čin još u Rimskom pravu. U antička vremena silovanje se manje gledalo kao nasilje nad ženom, a više kao kriminal prema muškarcu kojemu je silovana žena pripadala, odnosno prema ocu i suprugu, sa posebnom težinom u slučaju gubitka nevinosti. Prema biblijskom zakonu, silovatelj mora oženiti ženu koju je silovao, ako je slobodna i ako njen otac na to pristane. Jasnu razliku između otmice i silovanja postavio je Gratianov ukaz iz 12. stoljeća. U Engleskoj je 1533. donesen Buggery Act, koji je predviđao smrtnu kaznu za sodomiju i silovanje. Kako kvalificirati feudalno pravo prve bračne noći?

Hrvatska je potpisala Istambulsku konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Hrvatska je dužna kao potpisnica omogućiti žrtvama IstanbulConvenseksualnog nasilja sve vidove oporavka, uključujući pravno i psihološko savjetovanje, financijsku pomoć, obrazovanje, pomoć pri pronalasku mjesta za stanovanje i pomoć pri zapošljavanju. “Svi moramo djelovati sada, kako bi poboljšali živote mnogih mladih žena i djevojaka koje su izložene nasilju samo zbog njihovog spola” – izjavila je nedavno glavna tajnica Vijeća Europe Thorbjørn Jagland. Suprotno nasilničkom egalitarizmu, koji se kod nas provodi i o trošku žrtava, Njemačka pooštrava zakone protiv silovatelja. Postavlja se pitanje zašto Hrvatska nije ratificirala Istambulsku konvenciju? Možda zato što bi država time uzela prostor nekim nevladinim udrugama i interesnim skupinama, koje ne čine skoro ništa, a vise na našem proračunu i na europskim fondovima.

Gdje se u toj Istambulskoj konvenciji otišlo ispod očekivanja? Svjedoci smo dramatičnog nasilja u Iraku. Pripadnici ISIL-a otimaju žene, prisilno ih islamiziraju, namećući im brak ili seksualno i drugo ropstvo. Sve podsjeća na starorimsku otmicu Sabinjanki. U nekim državama još uvijek se tolerira ubojstvo ili neko drugo nasilje zbog obiteljske časti. Mnoge Hrvatice i muslimanke silovane su tijekom agresije na Hrvatsku i BiH zbog svoje etničke pripadnosti. Kod nas se “istambulski” okvir nasilja nad ženama koristi za relativiziranje ratnih zločina, koje možemo promatrati u rasponu od pojedinačnog silovanja do organiziranih masovnih silovanja. Najprije se poništi etničko određenje četnika-silovatelja, a onda je ipak izgovor za silovanje proglašena nacionalna ugroženost u okruženju silovatelja. Prava žrtva postaje silovatelj, koji nakon fame o diskriminaciji trpi dodatnu duševnu bol – silovatelj (i njegov odvjetnik) čin silovanja brane kao nametnut.

Dobile su što su tražile

Dok se “rat muškaraca protiv žena” prilagođava genderskom pokretu, javlja se popularna parapsihološka teza o krivnji silovane žene. Ta najnovija “znanstvena spoznaja” polazi od konstatacije da su žene tijekom mjeseca, a neke tijekom godine, plodne samo nekoliko dana. Kako se onda događa da skoro sve silovane žene ostanu u drugom stanju? Kako se događa silovanje baš onda kada su žene plodne? Zaključak se prirodno nameće. Silovane Hrvatice i muslimanke dobile su ono što su tražile! Nema silovatelja, niti žrtve, nego je riječ o “sudionicima oplodnje”, kako bi se to trebalo izraziti na kukuriku jeziku. Ženka prirodno traži kvalitetnije gene. A belgijski znanstvenici potvrđuju da su kvalitetniji geni onih naroda koji ratuju češće od ostalih, pa su Srbi jako cijenjeni. Oprez – po novome nije afirmativno biti žrtva rata, nego baš agresor! Žene i Bog vole pobjednike.

Podoficir-TomicIskušan specijalist za širenje mržnje u Hrvata i prema Hrvatima je Ante Tomić, prikriveni homofob, odnosno “muškarac koji mrzi Hrvate”. Detektirao je novu hrvatsku mržnja, u nešto blažim okvirima od one u švedskom filmu “Muškarci koji mrze žene” s neobičnom Noomi Rapace u glavnoj ulozi Lisbeth Salander, žrtve koja uzima pravdu u svoje ruke, vraćajući bezobrazno svome silovatelju milo za drago. Lisbeth se bez milosti osvećuje svome četniku, odnosno silovatelju, i stavlja ga pod kontrolu sa urednim dokumentiranjem zločina, posve suprotno postupanju takozvane “Documente”, koja traži krivce u napadnutoj populaciji. Fenomen su hrvatski muškarci, koji mrze samo svoje supruge, ali to ionako pada u okvire Istambulske konvencije.

Antu Tomića ne određuje ono što kaže koliko ono što prešućuje ili zaobilazi. U svome novom tekstu “o Hrvatima koji mrze žene”, Tomić pomalo nezgrapno spaja Toma Waitsa, Davida Lettermana i naše stare viceve iz starih domaćih tekstova. Brico nije vratio kusur guslaru, pa mu je ovaj doveo svoju ženu, da je obrije, za kusur. Ha, ha, ha! Nedostaje onaj guslarski Lettermanov band, da spasi Tomićevu duhovitost, odnosno njegovo skrivanje četničkog nasilja u zločinačkoj guslarskoj prošlosti. Tomić promatra pradavno “nasilje” prema ženama u Poskokovoj Dragi, da izbjegne svoje osobno očitovanje glede silovanja Hrvatica i muslimanki tijekom agresije posrbljene JNA i Srbije na Hrvatsku i BiH. Već po Anti Tomiću vidimo da je genetska baza kod Hrvata značajno reducirana i da su kod Hrvata krenuli ozbiljni degenerativni procesi.

Tomić napominje da je Jovanka Broz desetljećima bila zaključana. Josip Broz bio je neplodan, ali nije dozvolio da Jovanku oplodi netko drugi, a Partija je u Beogradu skupila veliku kolekciju primitivnih brdskih gena, iz svih sovjetskih republika. Kako se meni čini, Jovanka je u svojoj mladosti bila vrhunski dugonogi komad žene, istinski kvalitetnih gena. Pa eto, potomstva nije bilo. Dakle, Tito je bio ostarjeli sovjetski degenerik, koji je više ubijao nego silovao. Tomić je u svome tekstu zaobišao Tita, ali domovinski korektno reče da u Srbiji i danas drže da je Slobodan Milošević bio dobrica kojeg je “upropastila ona gadura Mira Marković”. Jovanka je bila rasna žena iz Like, a Mira jugoslavenski i srbijanski urbani proizvod, koji se danas prirodno svemu sklonio u Rusiju.

Je li došlo vrijeme za jednu kolonu?

Isto tako, kod nas se izjednačavaju sve civilne žrtve rata, uključujući četničke paradržave, u kojima se kao civilne žrtve rata kvalificira sve one koji nisu registrirani
glavasevickao četnici. To je još jedna dimenzija objavljivanja Registra hrvatskih branitelja i skrivanja registra četnika. Zapravo, registar četnika i četničkih silovatelja nikada nije napravljen, a službe su načinjene popise četnika uništavale, za spas kvalitetno udomljene djece ili unučadi. Pravilno pomazan četnik, što uključuje i naknadno skrivanje njegovog oružja, postaje nevini civil stradalnik. Ako se neka puška pored pripadnice paradržavne postrojbe ne skloni na vrijeme ili ne ukrade, u pravilu se bilježi kao ustaško podmetanje. Bojan Glavašević, pomoćnik ministra hrvatskih branitelja, kao gost na tribini takozvane “Documente”, čudio se kako četnici (silovatelji) ne pate od PTSP-a. To je zastrašujuće banaliziranje zločina prema ženama.

Sve se događa na 25. obljetnicu pada Berlinskog zida i na 23. obljetnicu pada Vukovara. Kako god postavite terminologiju, Nijemci nisu dozvolili da ubojice vladaju u novoj državi, što je kod nas slučaj. Angela Merkel živjela je u Istočnoj

Berlinski zid Istočne Njemačke štito je Zapadnu Njemačku. Kineski zid spasio je Kinu. Čuveni hercegovački Most je obnovljen, a funkcionira kao Zid i spomenik nesnošljivosti katolika prema muslimanima. Sve što podsjeća na neki zločin ili pogrešku Hrvata, pretvara se u povijesni spomenik, a sve ono što svjedoči o zločinu ili genocidu nad Hrvatima, sakrije se ili uništi. Stotine jama u koje su bačeni pobijeni Hrvati nisu niti označene.

Njemačkoj, ali ne u obitelji “partizana” ili nekog druga iz komiteta, nego u župnom dvoru, izolirana od komunističke infekcije. Nikakvo čudo da se za njenog mandata odvija suđenje udbaškim ubojicama iz SRH. Nakon što je koalicija Kukuriku za spas glavnog udbaša SRH izglasala takozvani “Lex Perković”, koji nas je osramotio, stiže nam i sramotni “Lex četnik”, koji posve izjednačava žrtvu i agresora. Tko normalan očekuje da neka Hrvatica ili muslimanka kaže “ne” četniku prilikom silovanja? Njemačka je konačno dala pravi značaj za “ne” žene, ukoliko je izgovoreno, odbijajući odvjetničke konstrukcije o tome kako je “ne” dio seksualne igre.

Pustimo na stranu moderne tirade o tome kako trebamo rušiti zidove i graditi mostove. Berlinski zid Istočne Njemačke štito je Zapadnu Njemačku. Kineski zid spasio je Kinu. Čuveni hercegovački Most je obnovljen, a funkcionira kao Zid i spomenik nesnošljivosti katolika prema muslimanima. Sve što podsjeća na neki zločin ili pogrešku Hrvata, pretvara se u povijesni spomenik, a sve ono što svjedoči o zločinu ili genocidu nad Hrvatima, sakrije se ili uništi. Stotine jama u koje su bačeni pobijeni Hrvati nisu niti označene. Prisjetimo se komunjarske i četničke povike protiv ideje da se dio razorenog Vukovara spomenički konzervira. “Pomiritelj” Boris Dežulović dobio je međunarodnu nagradu za tekst “Spomenik razorenom gradu u prirodnoj veličini”, u kojemu je ismijao tu ideju. Da smo na vrijeme učvrstili Civilizacijski zid na Drini, danas bismo lako poništili Istočnu Hrvatsku među nama.

Protuhrvatski zid postaje vidljiv

Sukladno novom terminu “sudionika ili učesnika Domovinskog rata”, imamo skupinu autora i prikrivenih komunističkih ideologa, okupljenih oko Slavenke Drakulić, koji su književno i umjetnički pripremili “četnički egalitarizam”. Svaka četnička agresija Goran_Radmanprikazana je kao rat muškaraca protiv žena. U Drakulićkinom romanu “Kao da me nema”, srbijanska agresija na Hrvatsku i BiH jednostavno je preskočena, a umjesto nje pojavilo se vojno organizirano anacionalno nasilje muškaraca protiv žena. Film “U zemlji krvi i meda” Angeline Jolie razočarao je u istom smislu, uz sufliranje domaće pete kolone. Istu liniju slijedi Goran Radman, koji se kao partijska nada pojavio na zagrebačkom Prisavlju još za komunizma, da bi se nekim čudom uvaljao kapitalističkom Microsoftu.

Prije mjesec dana, na okruglom stolu o filmu “Broj 55”, u produkciji HRT-a, Goran Radman nastupio je kao proleterski karizmatik. Pozvao se na svoje bore na čelu, a vukovarski branitelj Stjepan Sučić zvan Crni rekao mu je pred ostalim “sudionicima okruglog stola” kako prepoznaje stigmu petokrake. Možete li zamisliti šok u dvorani? E moj Crni, tugo naša vukovarska, gdje ti se zagubila partijska svijest? Da ti ponovno razorimo Vukovar? Sučić je pitao zašto u filmu “Broj 55” nema partizanske zvijezde, pod kojom su počinjeni najgori zločini. Ne zna se tko je agresor, nema emocija. Izostala je poruka zašto su branitelji ponudili svoj život. Skoro svi branitelji nosili su krunice i slike svoje obitelji, a u filmu je to zamagljeno. U filmu čujemo: “Jebo te Franjo!”. OK, u redu, ali istu psovku možemo uputiti i autorima filma, uključujući glavnog producenta, koji je debelo iskoristio Tuđmanovo pomirenje. Ogromni Komunistički zid nikad nije srušen. Tek da se zna, Crnom su četnici s kokardama i petokrakama na čelu 1991. na kućnom pragu pobili roditelje.

U izokretanju svih vrijednosti, sve hrvatsko postaje ružno, a sve protuhrvatsko

Nastupilo je konfliktno i paradoksalno vrijeme formalno samostalne Hrvatske u kojoj dominiraju neprijatelji Hrvatske i Hrvata. Kontroliraju glavne stranke, državnu upravu, uključujući diplomaciju i tajne službe, javna poduzeća, školstvo, društvene asocijacije, kriminalno i drugo podzemlje.

stavlja se u prihvatljive okvire. Vlado Marić, autentičan hrvatski branitelj i stradalnik agresije na Hrvatsku, predsjednik Savjeta za ratne veterane predsjednika RH, tražio je da HRT više obrađuje teme zatočenih i nestalih, silovanja i maltretiranja žena u logorima i izvan logora, maltretiranje ročnih vojnika u JNA. Marić je tražio da se HRT više bavi suicidima branitelja, veteranskim centrima i braniteljskim zadrugama. Naglasio je osporavanje sudjelovanja u Domovinskom ratu maloljetnim braniteljima, koji nisu ostvarili nikakva prava. Marić je prigovorio zbog izostanka dogovorene emisije 2013. povodom obljetnice akcije Krvavi Uskrs, na kojoj se trebala provesti raščlamba tijeka akcije i što je njoj prethodilo, uz sudjelovanje zapovjednika i drugih sudionika akcije iz ATJ Lučko i Tigrova.

Realnost je uistinu ružna. Najveći promotor zida Karlobag-Virovitica pušten je iz haaškog pritvora, da podgrije velikosrpske strasti. U Srbiji je javno rehabilitirano četništvo, a kod nas se isto provodi zakulisnim igrama, sve uz pomoć takozvanih nevladinih udruga, koje su često prikrivena protuhrvatska agentura.  Nastupilo je konfliktno i paradoksalno vrijeme formalno samostalne Hrvatske u kojoj dominiraju neprijatelji Hrvatske i Hrvata. Kontroliraju glavne stranke, državnu upravu, uključujući diplomaciju i tajne službe, javna poduzeća, školstvo, društvene asocijacije, kriminalno i drugo podzemlje. Zanimljivo je da hrvatski nacionalni korpus i katolička većina uopće ne mogu doći u ravnopravan odnos. To nije samo obrnuta diskriminacija, nego grubo i otvoreno porobljavanje Hrvata i katolika. Možemo li termin “hrvatskog dužnosnika” preimenovati u “sudionika veleizdaje”?

Tvrtko Dolić/croative.net

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno