Connect with us

Istaknuto

Tko ste vi u ovoj priči?

Published

on

Luka 7, 36 – 8, 3
“Oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo.”

I opet Isus na ručku. 

I opet Isus na ručku s onima koji nam ni malo nisu simpatični. Danas su to farizeji, a i griješnici.

Možda bi se mi nekako i pomirili sa činjenicom što Isus ruča s farizejima, jer njih se opisuje kao negativne likove međutim oni su bili uvjereni da je njihova vjera ispravna.

Ali jesti s griješnicima?

Ja sam uvjeren da mi nikada ne ćemo spoznati svu ljepotu i kompleksnost opraštanja i milosti Božje sve dok ne spoznamo da je Isus bio uistinu na strani – grešnika.

“Isus na strani grešnika.”!!!!!!?????

Nije lako ovo izgovoriti. 
Ostane čovjek bez daha. Je li ovo blasfemično?

U današnjem čitanju Isus staje na stranu grešnice, a suprotiva pravednima. Ovo je čista misterija. Misterija kršćanske poruke u svoj svojoj paradoksalnosti i u svoj svojoj dubini.

Odistinskoj grešnici – odistinski je oprošteno.

Imaš osjećaj da ti se tlo trese pod nogama kada postaneš svjestan onoga što se je dogodilo. Ovakve stvari tjeraju čovjeka u krajnost. U krajnost bilo bijesa bilo velike radosti. Ili padaš na zemlju jecajući od zahvalnosti ili dižeš ruke prema nebu i vapiš da je to nepravedno.

Ali za oprost ne postoji uvjet. 
To je temelj naše vjere.

Pa ipak mi i dalje vjerujemo u uvjetovanost.

Za nas je Božja milost uvijek nekako nerazumljiva da ne kažem čudna, osim naravno ukoliko je mi osobno ne primamo. E, onda je u redu. Onda ništa nemamo za zamjeriti. Tada smo spremni i mi kleknuti, rasplesti kose, plakati i nekome ljubiti noge.

U današnjem čitanju s kojim se od likova možete poistovjetiti?

Tko ste vi u ovoj priči?

Vi sigurno jeste jedan od dva središnja karaktera, ako tu ne ubrajamo Isusa.

Jeste li više nalik Šimunu Farizeju koji u biti uvećava tuđe grijehe, možda baš kao i vi?

Možda i vi uvećavate mane i propuste svojih bližnjih? 
Članova obitelji, prijatelja, poznanika, kolega na poslu? 
Nekoga tko se s vama nikada u ničemu ne slaže?

Je li možda vaša kršćanska zajednica za vas jedna velika gomila licemjera? Ima li arogancije u vašem srcu koja uvećava tuđe mane i grijehe, a minimalizira vaše grijehe i vaše mane?

Jeste li se možda prepoznali sebe u ovome opisu?

Ja sebe jesam. Prepoznao sam se. 
Ne u svemu ali u dosta toga. 
Takvi smo mi.

Duboko u svome srcu lako sudimo drugima i njihovim postupcima.
Ili ste možda nalik ovoj ženi koja je svjesna svoje griješnosti i koja dolazi Isusu i kaže: „Ja nosim puno problema u sebi. Puno grijeha. Hoćeš li mi oprostiti? Hoćeš li mi pomoći da se promijenim?“

I Isus joj je oprostio i iscijelio je njezino srce. 
I ona mu sada želi zahvaliti.
Pred svima.

Tko ste vi u ovoj priči?

Šimun Farizej ili žena koja Isusu ljubi noge zbog svega što je za nju učinio?

Ključna je u čitavoj priči jedna stvar.
Ako pozorno čitamo/slušamo tekst primijetiti ćemo da Isus razgovara sa Šimunom ali da gleda u ženu. Isus se okreće Šimunu, priča mu prispodobu o dvojici dužnika, te zatim oprašta griješnici.

Ovdje dominira – suosjećanje.

Kako kod ove griješnice tako isto i u prispodobi o oprostu duga. 
Kada mi to shvatimo, kada shvatimo bit, onda ćemo i mi sami postati suosjećajni. Suosjećajni prema svim nesavršenim ljudima prema kojima gajimo bilo kakvu vrstu predrasude.

Isus nas uči da postoji duboka veza kada shvatimo razinu vlastite grešnosti, veličinu svoje nesavršenosti i razinu suosjećajnosti s bližnjima.

„Blažen onaj kome je grijeh oprošten, kome je zločin pokriven.“ (Psalam 31,1)

Koliko je samo istine u ovome, zar ne?!

Je li i vama oprošteno?
Jesu li vam isprani grijesi vaši?
Jesu li prazni vaši duhovni ormari, koji su do jučer bili zatrpani vašim grijesima, a kojih ste se tako željeli riješiti?

Ako se niste riješili svojih grijeha želite li znati da je Bog koji vas tako silno ljubi, da je vaš Bog, osigurao način kako u cijelosti vam oprostiti?

Danas je izbor pred vama.

Izbor koji može zauvijek izmijeniti vaš identitet i vaš život. 
Vi danas možete izabrati (ili ne izabrati) Božji oprost.

Jer jedino po Božjoj milosti i po njegovom milosrđu vama može biti oprošteno.

Ali znam, vi možete pomisliti: „Pa ova stvar s oprostom ne zvuči loše. Dobra je to stvar. Bog će jednostavno prebrisati sve moje grijehe i Bog će mi reći – „Oh, it’s OK! Don’t worry, be happy! Ne vodi više računa o svojim grijesima!“

Ali je li to baš tako?
Ne!
To nije tako! 
To uopće nije tako!

Baš zbog svog pravednog karaktera Bog nikada ne će tek nas „tek tako“ lako osloboditi naših grijeha.

Grijeh nije nešto „tek tako“.
Grijeh je nešto užasno.
Bog ne otpušta grijehe.
Bog osobno plaća cijenu grijeha.

Za sve naše grijehe, za sva naša zla i za sve naše opačine, za svo ono dobro koje smo trebali, a nismo učinili, za svu onu našu ravnodušnost prema Bogu i prema bližnjemu – Bog je odredio cijenu.

I tu je cijenu platio, umjesto nas, Isus Krist.

„U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina Svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe.“ (1. Ivan 4,10)

Mi nikada ne ćemo razumjeti bit kršćanstva sve dok ne shvatimo da je Isus otkupio naše grijehe.

CIJELU EMISIJU MOŽETE PREUZET OVDJE!

Ali naše su crkve prepune ljudi koji to ne shvaćaju. Idu u crkvu svake nedjelje, a u biti kao da i ne idu. Mole se i primaju svete sakramente, a to im ništa ne će koristiti.

Isus je rekao da će mnogi ljudi doći k njemu i reći: „Vidi Bože, vidi sve ove stvari koje sam ja učinio za tebe …“

Ali on će odgovoriti: „Nikada vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori.“ (Matej 7, 21-23)

Jer što smo mi?

Mi smo samo neke religiozne osobe koje obavljaju ono što misle da će ih spasiti. A spasiti se možemo jedino ako se odreknemo grijeha i ako prigrlimo Isusa Krista vjerujući da će nas samo on spasiti po velikom milosrđe svome.

Mnogi danas misle: „Ja ću se spasiti po svojim zaslugama. Ja ću dokazati Bogu koliko sam ja dobar. Bog mora nagraditi moje uspjehe i dostignuća.“

I onda vidimo ljude koji pokušavaju za Boga učiniti ono što je Bog već za nas učinio u Kristu.

Bit Evanđelja je u činjenici – da nas Bog voli.

Najveći za to dokaz jest: „Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.“ (Rimljanima 5,8)

Božja je ljubav za nas pripremila put. Tolika je to ljubav da je Bog za nas učinio ono što mi nismo mogli učiniti sami za sebe. Poslao je svoga jedinorođenog Sina Isusa Krista na ovaj svijet da umre zbog naših grijeha i radi našeg spasenja.

Žena iz današnjeg čitanja nije izustila ni riječi.
Ona je šutjela i djelima iskazivala zahvalnost Isusu.
Ona je znala da nije zaslužila oprost i da je samo Kristova milost u stanju oprostiti joj njezine grijehe.

Kako njoj tako i nama.

Ivica Ursić

 

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno