Connect with us

Društvo

Tko je Joško Paro? Stručni ljudi skanjivali su se reći da su mu tekstovi smeće

Published

on

Nelegalno zaposlio Srbina prevaranta i plaćao 6.200 dolara, klevetao Tuđmana i Hrvatsku, bio šef Sanaderova tima za hvatanje generala Gotovine, ‘predvidio’ veliku pobjedu Hillary Clinton nad Trumpom, bježao pred Kolindom… i još uvijek je veleposlanik!!!

Kada se Joško Paro, zaslugom Mate Granića, pojavio sredinom 90-ih u Ministarstvu vanjskih poslova, kao perspektivni srednjoškolac, pisao je navodno neka povijesna štiva i pokazivao ga ljudima. Stručni ljudi su mu se skanjivali reći da je to smeće.

No, Paro je bio ambiciozan. Svoje zvjezdane trenutke dočekao je 2000. godine. Tada metodom najvulgarnijega doušnika počinje kod Mesića i Račana rovariti protiv svih “nacionalista”, a oni ga nagrađuju diplomatskim dužnostima po svijetu.

Prije godinu dana mi smo u Hrvatskome tjedniku objavili da je Paro, po mišljenju mnogih upućenih u hrvatsku diplomaciju s kojima smo tada razgovarali, jedan od najnesposobnijih hrvatskih diplomata, što je u suprotnosti s njegovom samoreklamerskom dendijevskom pojavom.

Granić ga doveo, Mesić unaprijedio

Izrazito je ljevičarske orijentacije, identificirao se s  Mesićevomi Josipovićevom politikom. Sve godine u diplomaciji u Velikoj Britaniji, Norveškoj, SAD-u, Nizozemskoj, nastupao je više protiv interesa države koju je predstavljao, nego u korist njezinih interesa.

Joško Paro rođen je 2. veljače 1955. u Pagu. Gimnaziju je polazio u Zadru, otac mu je bio profesor u sjemeništu. Iz gimnazijskih dana pamti se jedan njegov „izgred“. Naime, jugoslavenskome zločincu J. B. Titu nacrtao je brkove na slici pa se uzbunila tadašnja milicija i maltretirala učenike i profesore.

Paro je završio studij filozofije i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali tek nakon što je radio u Ministarstvu vanjskih poslova kao srednjoškolac od 1992. godine.

Brojne afere

Nekoliko je godina bio savjetnik u Veleposlanstvu u Madridu, od 1997. ima zvanje veleposlanika, a godine 2002. imenovan je  hrvatskim veleposlanikom u Velikoj Britaniji i Sjevernoj Irskoj sa sjedištem u Londonu.

Uz ime Joška Pare vezuju se mnoge afere i sumnje. Optuživan je ili je bio pod sumnjom zbog kontroverznih transakcija vezanih za nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske u Londonu i Washingtonu. Međutim, tu je prošao ispod radara i stvar je prikrivena.

Predsjedniku Ivi Josipoviću bio je neko vrijeme savjetnik. U utrci za drugi mandat otvoreno je agitirao za Josipovića i još otvorenije protiv Kolinde Grabar Kitarović.

Oko njegova imena spominjao se i sukob interesa kad je njegova supruga Jasna, inače zaposlenica HRT-a, dobila angažman u Londonu, i to upravo za vrijeme Parina mandata u tome gradu. No mnogo više bure podignuo je pokušaj da se sličan obrazac primijeni i pri prelasku u SAD-u, što mu nije uspjelo. Ali mu je uspjelo dobiti mjesto u Bruxellesu gdje mu je supruga Jasna dopisnica i nitko u tome ne vidi sukob interesa. U London nakon 2000. godine poslali su ga Ivica Račan i Ranko Ostojić.

Muljaža s nekretninama

Ostali službenici hrvatskoga veleposlanstva iz toga razdoblju pamte da je Paro štitio izrazito antihrvatske, a ne hrvatske interese. Bio je šef Sanaderova tima za potragu za generalom Antom Gotovinom, a prije toga i sudionik famoznoga sastanka s britanskim obavještajcima na kojemu suRačan i Ostojić sramoitnio podredili hrvatske obavještajne službe engleskima.

U vrijeme mandata Joška Pare u Washingtonu Hrvatska je nekadašnju službenu rezidenciju veleposlanstva smještenu u atraktivnoj četvrti Spring Valley prodala 2013. godine za 2,2 milijuna američkih dolara. Novi je vlasnik u preuređenje uložio znatna sredstva, no nejasno je kako je moguće da je zahvaljujući renoviranju uspio povećati vrijednost nekretnine za čak 3,3 milijuna američkih dolara i prodati ju za 5,5 milijuna dolara. Veleposlanik Joško Paro u njoj nikad nije živio, nego je ispočetka stanovao u skupome unajmljenom stanu, plaćajući najamninu i po 7000 dolara mjesečno.

Opravdao se kako je prodana rezidencija bila u atraktivnoj četvrti potpuno neupotrebljivoj za život premda je u njoj bez problema živjela prije njega veleposlanica Kolinda Grabar-Kitarović.

Skandalozni imenovanje Zorana Kostantinovića

Veleposlanik Joško Paro u hrvatskome veleposlanstvu u Washingtonu nezakonito je zaposlio kao ekonomskoga savjetnika stanovitoga Zorana Konstantinovića, Srbina kojem je zabranjen ulazak u američke institucije zbog prijevare na Wall Streetu.

Ekonomski savjetnik Konstantinović stajao je hrvatske porezne obveznike svakoga mjeseca 6 200 dolara plaće plus troškovi za dnevnice, putovanja i ostale sitnice koje ispostavlja čovjek koji je prije agresije pobjegao iz Hrvatske. Dakako, još i 2000 dolara zdravstvenoga osiguranja. zaposlio je još jednu osobu bez odobrenja. Paro se pravdao da je to učinio po zapovijedi Vesne Pusić,ministrice vanjskih poslova, ali preslab je to izgovor za kazneno djelo što ga je činio.

U veljači 2016. veleposlanik Paro je u Washingtonu je svojom skandaloznom izjavom bacio sumnju na mogućnost realizacije projekta LNG terminala na Krku, kada je ustvrdio kako su američki kapaciteti za prodaju ukapljenoga plina rasprodani, a mogući ugovori s hrvatskom stranom nisu na vidiku, insinuirajući da se radi o vrlo neizvjesnoj investiciji u koju Hrvatska ulazi.

Nekoliko dana poslije odgovorio mu je David L. Goldwyn, posebni izaslanik i koordinator za međunarodna energetska pitanja State Departmenta, koji je ujedno i predsjednik Atlantskoga savjetodavnog vijeća za energiju i član Nacionalnoga naftnog vijeća SAD-a. On je energično opovrgnuo navode veleposlanika Pare i ustvrdio kako su kapaciteti za izvoz državama bez Sporazuma o slobodnoj trgovini još daleko od rasprodanoga.

PARO: “Pustite ludog Tuđmana”

Vezano za incident u Martin Brodu u diplomatskim krugovima u BiH prepričava se još jedan skandal vezan za tu temu, a učinio ga je vođa hrvatskoga pregovaračkog tima Joško Paro.

Naime, kad je Međudržavna komisija pregovarala o graničnoj crti u Hrvatskoj Kostajnici, Paro je pitao predstavnike Srba smije li hrvatska policija postaviti graničnu policiju i carinu na desnu obalu Une, a vođa srpske delegacije mu je odgovorio: „Tuđman je htio zaratiti s NATO paktom zbog deset metara teritorija kod Martin Broda, a Vi mene pitate smijete li postaviti policiju na svoj teritorij.“

Joško Paro zbunjeno je reagirao:“Pustite ludoga Tuđmana.“. Ali zbunjenost nije bila slučajna, nego izraz njegove izrazite protutuđmanovske i protuhadezeovske političke orijentacije. “Da ne bi bilo zabune, snimku tog razgovora osobno sam čuo”, napisao je Marko Marković glavni urednik Maxportala.

Na istome tragu ponosno je prije nekoliko godina isticao u svojim intervjuima kako je on srušio Herceg-Bosnu i vratio Srbe te kako je dao Karadžiću sve dokumente koje je on od Hrvatske zatražio.

Nakon svega, logično je pitati čiji je Joško Paro bio veleposlanik, hrvatski ili antihrvatski?  U svojim “stručnim” procjenama ishod američkih izbora, Paro je predvidio glatku pobjedu Hillary Clinton nad Donaldom Trumpom.

Eto, takvoga “briljantnoga diplomata” sada premijer i predsjednica šalju na prestižnu veleposlaničku dužnost u Bruxelles, umjesto u tamnicu.

Ivica Marijačić /Hrvatskilist/Foto:pxll

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno