Connect with us

O dosta toga još i dublje

Tko je iza svetogrđa Met Gale “Heavenly Bodies”

Objavljeno

- datum

Svetogrđe Met Gale izazvalo je mnoge energične prosvjede ogorčenih katolika. Prikaz “Heavenly Bodies” (Nebeskih Tijela) izravna je bogohula Bogu, Djevici, Crkvi, kršćanima.

Pročelje je zauzela dobro poznata Rihanna po svojim sotonskim nastupanjima ima već dosta godina. Ove prilike nastupila je kao “Papica” (na hrvatskom je to teško reći iz jednostavnog razloga što pojam koji označuje tražena riječ ne postoji)

Onda je tu i Katy Perry:

velika zagovornica pobačaja, koja je nedavno bila u posjetu Franji u Vatikanu.


U svoje vrijeme, zbog neuspjeha u karijeri, prema samim svojim riječima i svjedočanstvu sklopila je pakt sa đavolom “za promijeniti situaciju”:

Logično stoga što je zagovornik pobačaja i ostalih destruktivnih ideologija i praksa.

Itd. Sve što se prikazalo bilo je ogavni napad na Katoličku Crkvu, na koju se bljuvalo sotonskim slinama:


Uz čije dopuštenje i suradnju?


Među glavnim je bio “isusovac” James Martin, naš stari poznanik kojem smo namijenili jednu etiketu zbog tolikih drskih napada na Boga i Crkvu. Te noći je bio na licu mjesta, i ovo su njegovi komentari:

“Doista mi je uputila ove riječi na MetGali večeras”:
“Sviđa mi se tvoje odijelo”
“Ozbiljno?”
“Ekstravagantno!”
“Najbolje si obučen tip večeras, burazeru (tapšće po meni).”
“Ti si pravi.”
“I doista, sviđa mi se da si se obukao kao seksi svećenik”


Svakako, James Martin je oduševljen što je na gali bio Kardinal Dolan:

“… Predivno je da mjesni biskup (Kardinal Dolan” podupire ovu povijesnu egzibiciju katolicizma…”

Cijeli događaj takođe je imao podršku Kardinala Ravasi, jedne vrste Vatikanskog Ministra Kulture:

Makar ni u tome nije bio sam.

A tko je na čelu njujorškog The Metropolitan Museum of Art? Dr. Daniel Weiss, židovski stručnjak za umjetnost.

S njima Kardinal Dolan nema “nikakvih” problema. Krije križ pri jednom nagovoru židovskim “teolozima”:

Kao i sa Abe Foxman, direktorom Antidifamacijske Lige (koja gleda pod lupom da li će netko reći štogod “loše” o židovima; a kad vide, onda i proslijede):

Uostalom, u potpunoj slogi s Franjom:

Ne, sa Franjom i sa židovima i sa svijetom, ne će imati problema; ali s Bogom hoće.

Radi se o uručenju crkvenih institucija idejnim nasljednicima Kristovih ubojica.

Živimo vrijeme Muke Mističnog Tijela Kristovog, Pasije Crkve, koja mora oponašati svoju Glavu i proći istim putem do Uskrsnuća.

O dosta toga još i dublje blog

Komentari

Oglasi
Komentari

O dosta toga još i dublje

Opus Dei na Franjinom nišanu?

Objavljeno

- datum

Don Antonio Livi je jedan od najinteligentijih poskoncilskih teologa. Bio je Dekan i profesor Lataranskog Sveučilišta u Rimu, i vrlo opsežan autor. Njegov teološki stav jest kontinuitet između nauka Drugog Vatikanskog Sabora i vjekovnog nauka Crkve. Redovni čitatelj bloga je upoznat s mojom pozicijom: radi se ne o kontinuitetu, već o raskidu. Ali, što se tiče Don Livija, riječ je o tkzv. konzervativnom svećeniku.

Don Antonio je postao poznat široj javnosti kada je potpisao u devetom mjesecu 2017. “Correctio filialis Papi Franji” (Sinovsku ispravku) – s obzirom na propagiranje heretičnih teza pobudnice Amoris Laetitia -, kao jedan od najuglednijih teologa među prvim potpisnicima. Posebno je bilo značajno što je pripadao Prelaturi Opus Dei. To je bilo prvi put u povijesti da se desilo nešto takvo.

Prije par dana dao je ekskluzivni intervu za Gloria.tv. U istom, koji ćemo poslije komentirati – jako značajan je njen sadržaj -, predstavlja se Don Antonio Livi, između ostalog, kao “bivši član Opusa Dei”. To znači, ukoliko ova informacija jest točna, a pretpostavlja se da jest jer je tu već par dana i jer je osobno pristao na razgovor čiju ekskluzivu ima Gloria.tv koja informira, Don Antonio Livi nije više član Opusa. Tj., da je prestao biti članom te prelature u razdoblju nakon potpisivanja “Correctio filialis”. Dakle, ili mu je bilo rečeno da je napusti, ili ju je sam napustio.

Što se dogodilo u međuvremenu?

[Generalni Vikar Opusa Dei, Don Mariano Fazio]

Samo nekoliko dana nakon objavljivanja Correctio, Generalni Vikar Opusa Dei, argentinac Don Mariano Fazio, oštro i javno je optužio za “pravljenje skandala u Crkvi” dvojicu članova prelature i potpisnika spomenute ispravke Franji. Jedan je bio svećenik Don Livi, drugi jedan numerarij (laik koji živi svoj apostolat u celibatu; iz njihovih redova proizlaze svećenici numerariji).

Ovdje trebamo malo stati. Ova optužba Don Mariana je bila upravo nezampaćena u cijeloj povijesti Opusa. Nezapamćena, i koliko razumijem, nepravilna. Jer doktrinalnu ispravku morao je u svakom slučaju izvršiti samo Prelat, Don Fernando Ocariz. Ali Prelat nije bio rekao ništa, dok je Don Fazio izašao naprijed s optužbom. Inače, u Opusu je običaj da se ispravke vrše na privatan način.  A ovdje, i javno, izlazi naprijed Generalni Vikar.

[Aktualni Prelat Opusa Dei, Don Fernando Ocariz]

Da li je Don Fazio imao odobrenje od Prelata? Ne znamo. Znamo, prema ovom intervjuu, da je Don Livi napustio Opus nakon Correctio, i nakon kritike Don Mariana.

Sada bi trebali reći par riječi o Don Marianu Fazio. Krajem 2014. dolazi njegovo imenovanje od prethodnog prelata, Don Javiera Echevarria, za Generalnog Vikara Opusa. Bilo je to veliko iznenađenje. Mnogi su u tom imenovanju vidjeli Franjinu ruku. Don Mariano, naime, poznavao je Bergoglia još iz Argentine. Plus, Don Mariano je bio poznat po jednom barem dvoznačnom članku – u biti radikalno pogrešnom – kad je tvrdio: “Želimo vikati svom snagom kao prije toliko godina: Sloboda, Jednakost, Bratstvo!” Pretpostavlja se da je htio dati “kršćanski smisao” masonskom sloganu iz Francuske Revolucije. Ali kršćanima nisu potrebne masonske parole za navijestiti svijetu Evanđelje i reći što žele. Uostalom, ta gesla su nespojiva sa kršćanstvom. Jer sloboda ima smisla jedino ako vodi dobru; to je sposobnost koju nam Bog Stvoritelj daje za opredijeliti se za dobro, i postići vječno spasenje. Bez tog smisla, “sloboda” je slobodarstvo. Jednakost? Ne, kršćani propovijedaju Pravdu, a pravda je dati svakom njegovo, ono što mu pripada. Sigurno da je neophodno osigurati osnovnu životnu egzistenciju svakome, ali “jednakost” u tako ljubljenom od socijalista i ostalih rođaka aritmetičkom smislu – kad nakon toga oni su među najuhljebljenijim – jest nepravda, laž i surovost. Bratsvo? Bez Boga kao Stvoritelja i Oca? Ako nema Boga za vrhovnog zakonodavca, “bratstvo” će biti odlučeno Parlamentom, a tu će odučivati na koncu konca moćni za moćne.

Tako dakle, Bergoglijev poznanik, liberalnog nastupa, leti preko Atlantika za prihvatiti se dužnosti Generalnog Vikara Opusa Dei. Katolički novinari upućeni u ovo pitanje vidjeli su Franjinu ruku iza ovog imenovanja. Prethodni Prelat je bio u zadnjim godinama života. Što bolje nego da dođe jedan “prika” na mjesto Prelata Opusa? Dalo se proizvesti takvo mišljenje.

Međutim, Don Mariano nije izabran za novog Prelata. Mnogi u tome su vidjeli otpor Franji. Doista, može se reći da je bilo u biti tako. Makar, moguća Franjina težnja nije naišla na rezonanciju u Opusu.

I onda, upravo taj Don Mariano Fazio javno optužuje – kao da nije postojao Prelat – Don Antonija Livi za Correctio.

Nakon toga, prema ovom intervjuu, Don Antonio Livi nije više član Prelature.

[Na španjolskoj katoličkoj stranici infocatolica.com pisao je i numerarij Don Jose Luis Aberasturi. Često je znao staviti više nego pod upitnik Franjine riječi. Jučer se oprostio od bloga: “Šutjeti ću!”, to je njegov zadnji i oproštajni članak. Jako lijep primjer Franjinog “milosrđa” i ljubavi prema “slobodi”. Franjo izgleda šerif u “Bergoglio town”.]

Svakako, prema sadržaju razgovora sa Gloria.tv, bio bi doveo Prelaturu u sigurno vrlo nezgodan položaj. Jer riječi Don Antonija su kao odzvanjanje malja po nakovnju. Jedan, drugi, treći. Toliko riječi, toliko jetkih zvuka malja. Nema ih previše, teško je očekivati više – imajući u vidu riječi konzervativnog koncilskog teologa. Mislim da se radi o formalnoj najvećog kritici Franje upućenoj mu iz redova modernih teologa.

Evo sažetka optužbi Don Antonija:

1. Franjo je bio izabran za provesti Luterovu Reformu. U novoj Luteranskoj crkvi koja se priprema, biskupi i svećenici neće više biti izričaj svetog, već politike.

2. Mons. Livi kritizira upotrebu riječi “narod” koju Franjo voli primjeniti na Crkvu. Livi potcrtava da je riječ “narod” (moja opaska “Božji narod”, izričaj korišten u koncilskim dokumentima II vat. sabora) retorična slika. “Narod je sačinjen od mnoštva različitih osoba, i onda nitko ne može nikad znati što ‘narod’ upravo znači”, tvrdi Livi. I, “Ima u narodu onih koji su puni vjere kao Otac Pio i onih koji nemaju vjere nikako”. Takvi stavovi su apsolutno pogrešni, podsjeća Livi.

3. Franjino izabranje je bilo orkestrirano. Prema mnogim povijesnim svjedočanstvima, Mons. Livi je “apsolutno siguran” da je Franjino izabranje bilo orkestrirano. Također potcrtava da je apsurdno tvrditi da je Franjo papa jer je tako htio Duh Sveti, jer “Duh Sveti nadahnjuje svakoga za činiti dobro, ali ne svatko koji primi poticaj doista i čini dobro.”

4. Loši i heretični teolozi su zauzeli moć. Mons. Livi napominje da je poznati heretični kardinal poput Kardinala Kaspera izabran od Franje za glavnog inspiratora Sinode o Obitelji. Liviju je ovo još jedna indikacija da je Franjino izabranje jedna velika namještaljka koja vodi priznanju Lutera i stvaranja mise bez posvete (opaska: to jest, mise koja ne može apsolutno biti misa). Prema Liviju ova revolucija je bila u biti planirana početkom šezdesetih godina. Zadnjih pedeset godina obilježeni su aktivnošću “loših i heretičnih” teologa s ciljem zauzimanja moći. “Danas oni su je postigli”.

Možda je ovaj razgovor na neki način osveta “dubokog Opusa”. Ne sišu baš svi prst u malom broju koncilskih vjernika koji se opiru novatorijama. Livi jako dobro ukazuje razloge koji se kriju iza svega što vidimo u zadnjih pet decenija.

Također ukazuje na činjenicu da se sprema “misa bez mise”; samo djelo đavola; groza pustoši – ali ne zaboravimo, u suštini započeto 1969. promjenom misala i praktičnim ukidanjem Tradicionalne Mise (jednostavno: Katoličke) koju provodi u djelo Pavao VI.

O dosta toga još i dublje

Komentari

Pročitajte cijeli članak

O dosta toga još i dublje

Deset rečenica Viktora Orbana …

Objavljeno

- datum

S bloga O dosta toga još i dublje, našeg suradnika, prenosimo neka razmišljanja o Orbanu i odrazu na naše okružje

1. “Mi smo od onih koji misle da je jedina nada Evrope – kršćanstvo”. (8/02/2018)

2. “Ne vidimo ih kao izbjeglice, već kao muslimanske osvajače”. (11/01/2018)

3. “Najvažnija granica među ljudskim bićima jest duhovna granica koju zovemo nacija, i koja nas sve uzdiže do mogućnosti dijeljenja zajedničke kulture i tradicije. Naša nacionalna kultura čini nas onakvima kakvi smo”. (17/11/2017)

4. “Globalizam nastoji napraviti jednakim sve nacije na zemlji”. (24/10/2017)

5. “Bruxelles želi promjeniti Mađarsku u zemlju migranata.” (8/09/2017)

6. “Država koja nije u stanju zaštititi svoje granice nije država.” (28/07/2017)

7. “Moja je želja da Evropa bude Evropa i ne kraljevstvo Bruxellesa”. (27/06/2017)

8. “Brane Sorosa, neprijatelja eura”. (26/04/2017)

9. “Migracijska politika EU je trojanski konj terorizma”. (4/04/2017)

10. “Teroristi koriste migracijsko gibanje za doći nesmetano u Evropu”. (06/09/2015)


[1989., prije tek 29 godine, masovno se napuštao Istok. Tražio se “Zapadni Raj”. Paradoksalno, život je danas bolji – sve promjenjive uzimajući u obzir, počevši od atentata, ubadanja noževima, silovanjima, itd., čak niti uzimajući u obzir veću izloženost masonskim medijima na zapadu nego obrnuto -, mnogo bolji na istoku nego na zapadu.]

Slično kako neki opsjednuti reagira na blagoslovljenu vodu i raspelo, tako i europski birokrati reagiraju na Orbanove riječi.

Možemo li mi imati jednog Viktora? Početkom devedesetih godina od Mađarske su napravili prvog producera pornografskih filmova. Dakle, ako se takav prevrat desio u Mađarskoj, pa valjda ne mora biti nemoguće i kod nas!?

Ipak, par crta o našim razlikama koje mogu potuknuti na razmišljanje i orijentaciju:

A. Mađari su stara i monolitična država jednog kulturnog naroda. Katoličke tradicije, članica velikog Austrougarskog Carstva. Jedva su bili pod Turcima, kojima su dobro zagorčali život i postojanje. Sve su to dakle olakšanja u odnosu na nas.

B.  Naš prvi problem jest radikalni Islam, koji truje cijelu regiju. Dok se ne vidi, za dobrobit i mnogih “muslimana” da je to njihova najveća kob, nema pomaka na bolje. Vladika će Danilo reći u Gorskom Vijencu:

“Pa im poče demonski mesija
lažne vjere pružat poslastice.
Bog vas kleo, pogani izrodi,
što će turska vjera među nama?”

(Muslimani u BiH cinično optužuju Gorski Vijenac za kulturno i psihološko opravdanje pokolja u BiH. Ne, Gorski Vijenac je povijesni ep, pisan od čovjeka svog vremena, pišući o problemima svog vremena koji su mu bili pred očima i o kojima je mogao slobodno pisati, za razliku od nas danas. Ono što je prouzročilo rat i pokolj ne samo u BiH već diljem svijeta gdje su god muslimani u znatnom broju, jest Kuran i Šarija. Tko ne želi zatvarati oči pred stvarnošću, neka vidi i prozbori.)

A o odnosima Hrvata i Srba, više na blogu

Komentari

Pročitajte cijeli članak

O dosta toga još i dublje

Modernističko “rješenje” za “pro multis”

Objavljeno

- datum

Koje su bile Isusove riječi pri uspostavljanju sakramenta euharistije na Posljednjoj Večeri? Vulgata, službeni prijevod Biblije na latinski odobren od Tridentinskog Sabora (koji vjerno čuva iskonsku kršćansku tradiciju), navodi u Matej 26;28:

“Hic est enim sanguis meus novi testamenti, qui pro multis effundetur in remissionem peccatorum.”

Šarić vjerno prevodi (u izbjeglištvu u Španjolskoj, u predkoncilsko vrijeme):

“… jer je ovo moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za mnoge, na oproštenje grijeha.”

Drugi citat vezan za pretvorbu vina u Krv Kristovu jest iz Sv. Marka, 14;24:

” Et ait illis : Hic est sanguis meus novi testamenti, qui pro multis effundetur.”

Šarić ponovno prevodi dobro, kao i sve katoličke Biblije onog vremena:

“Pritom im reče: ‘Ovo je moja krv, krv saveza koja se prolijeva za mnoge.”

Sv. Luka na 22;20 ostaje samo na:

“Similiter et calicem, postquam cœnavit, dicens : Hic est calix novum testamentum in sanguine meo, qui pro vobis fundetur.”

Koje opet Šarić sada netočno prevodi – ali s obzirom na korištenje riječi “čaša” umjesto “kalež” “calicem”, kako je na latinskom. Ostalo je u redu:

“Isto tako uze poslije večere čašu i reče: ‘Ova čaša Novi je savez u mojoj krvi koja se prolijeva za vas.”

Ovaj tekst nije sporan za temu ovog članka. Sv. Ivan ne govori o ustanovljenju euharistije, jer je to bilo dobro poznato kršćanima (njegovo Evanđelje je posljednje i dosta kasno pisano, barem kad su se počele širiti njegove kopije).

A sad pogledajmo poskoncilski prijevod fra Ljudevita Rupčića, prvo Sv. Matej:

“Pijte iz njega svi, jer to je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oproštenje grijeha.”

Koristi “za sve” umjesto “za mnoge”!

Opet kod Sv. Marka:

“I reče im: ‘To je krv moja, krv Saveza, koja se prolijeva za Sve‘.”

Ponovno koristi “za sve”. Slično je i kod Bonaventure Dude, osamdesetih godina.

Odakle ova bitna razlika između pre i post koncilskog perioda? 

Jer se u međuvremenu odigrala Liturgijska Reforma, odmah nakon Sabora. Na toj reformi promjenjene su malo, ali vrlo polemično, riječi posvete posebno za Krv Kristovu. 

*(To je bio jedan od velikih razloga otpora u “tradicionalnom taboru”: promijenila se forma sakramenta koja je poticala od Apostolskog vremena. U najkraćem obliku: svaki sakramenat sastoji se od dva bitna elementa: materije i forme. Kod euharistije materija je kruh i vino, a forma su riječi koje moraju odgovarati značenju – moraju precizno izraziti ono što označavaju -, i moraju biti definirane od Crkve. Riječi posvete vina u Krv Kristovu dosežu do Apostolskih vremena – do prvih pisanih liturgijskih dokumenata -, i nisu bile mjenjene sve do reforme Pavla VI 1969. Te riječi su:

HIC EST ENIM
CALIX SANGUINIS MEI,
NOVI ET AETERNI TESTAMENTI:
MYSTERIUM FIDEI:
QUI PRO VOBIS ET PRO MULTIS
EFFUNDETUR
IN REMISIONEM PECCATORUM.

U ovim esencijalnim riječima Pavao VI izostavlja “misterium fidei” – tajna vjere; u hrvatskom su stavljene iza podizanja Euharistije)* 

Ipak, još uvijek su se čuvale riječi “pro multis” “za mnoge”. Ovo je isječak misala Pavla VI, u kojem se promjene ne ograničavaju samo na “pro multis”, već i izostavljanje “mysterium fidei”, plus još par stvari koje sada ne možemo tretirati:

Ali malo nakon toga, nakon što je Vatikan dao dozvolu prijevoda Biskupskim Konferencijama, počelo se mahom prevoditi sa “za sve” umjesto “za mnoge”. Tako na primjer,

njemački:

portugalski:


španjolski:


talijanski:


slovenski:


hrvatski:


na francuskom se koristi nejasno “mnoštvo”:

Dok su u engleskom govornom području ostavili na kraju “za mnoge”:


Jer je u USA ovo pitanje dovelo do teološke polemike: jedan svećenik objavio je knjigu u kojoj je izlagao moguću nevaljanost takve mise, ili barem njeno dovođenje u pitanje. Zbog toga su u Americi preveli ponovno sa “za mnoge”. Također u Španjolskoj prošle godine uveden je prijevod “za mnoge”. Benedikt XVI naime tražio je 2006. da se ponovno u misale stavi “za mnoge” umjesto “za sve”. Također i Hrvatska Biskupska Konferencija, kako znamo, smijala mu se u lice: ostaje “za sve”.

Zašto je bitno “za mnoge” i ne “za sve”; uostalom, kako je to i sam Isus Krist rekao na Posljednoj Večeri?

Tridentiski Sabor to lijepo objašnjava: “Iako Bog hoće da se svi ljudi spase, to spasenje postaje efektivno ne kod svih, tj. kod “mnogih”, jer za spasenje je potrebna i ljudska suradnja”.

I zbog toga je to Krist i rekao pri uspostavi temeljnog sakramenta. I vjerujem da je to bila jedna od njegovih najvećih boli, znajući da njegova Muka ne će svima donijeti spasenje, makar on to žarko htio… jer svi ljudi to ne će željeti. On, Bog, to je vidio i znao. I zbog toga je Riječ Božja tako i govorila.

Eto, tako prijatelji moji, tako je zašto su Bonaventura i Ljudevit itd. preveli samo Bibliju nakanski pogrešno – bio “izgovor” kakav bio – da se ti ne bi slučajno pitao kad čuješ na misi “za sve” a ono čitaš u Evanđelju “za mnoge”: pa otkud ova razlika?

Jer njima je prvo njihova “teologija” prema kojoj podvrću i samu Riječ Božju. Kad bi mogli. A ne mogu. U neistini – da ne kažem laži – su kratke noge. (O dosta toga još i dublje)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno