Connect with us

Društvo

Tko je Hrvat Richard Marcinko, tvorac SEAL Teama Six, najmoćnije postrojbe na svijetu koja je likvidirala Bin Ladena

Published

on

Richard “Dick” Marcinko (rođen 21. studenog 1940.) umirovljeni časnik mornarice Sjedinjenih Država, porijeklom je iz Dubrava kraj Stoca u Hercegovini – piše maxportal.hr.

Marcinko je ratni veteran u Vijetnama, utemeljitelj je i prvi zapovjednik SEAL Team Six i specijalne postrojbe Red Cell. Nakon umirovljena iz američke mornarice postao je pisac, vodio talk show i radio vojni savjetnik. I bio u zatvoru.

SEAL Team Six najpoznatiji je po operaciji ubojstvo Osame bin Ladena.

Marcinko je dobio zlatnu zvijezdu, četiri Brončane zvijezde za hrabrost, dvije Medalje mornaričke medalje i Vijetnamski križ za hrabrost sa zlatnom zvijezdom. Koliko je bio opasan svjedoči informacija da je tijekom rata u Vijetnamu Vietkong (Fronta nacionalnog oslobođenja Južnog Vijetnama) raspisao nagradu od 50.000 piastri za njegovu glavu.

Životna priča Dicka Marčinka puna je intriga.  Bio je utemeljitelj i prvi zapovjednik časopisa SEAL Team 6 i Red Cell, tajnu jedinica namijenjenu za testiranje američkog sustava sigurnosti i zaštite važnih osoba i ustanova.

Rani život i obrazovanje

Dick Marcinko rođen je u Lansfordu u Pennsylvaniji, a obitelj je, po očevoj liniji, porijeklom iz Dubrava kraj Stoca u Hercegovini, a majka Romkinja iz današnje Slovačke pa se negdje može pročitati i da je Marcinko Slovak podrijetlom.

Vojsci se priključio s 18 godina, ali nije odmah bio primljen u marince jer nije bio završio srednju kolu. Zaobilazno je, nakon završene mornaričke škole primljen u marice, diplomirao mornaričku akademiju 1965. godine i u 25 godini postao mornarički časnik US Army. Kasnije je diplomirao studij političkih znanosti i međunarodnih odnosa

Većina njegovih zadataka bilo je u izravnim borbenim ulogama ili položajima upravljanja kriznim situacijama u izravnoj potpori Nacionalne komandne uprave, koja se zajednički odnosi na predsjednika Sjedinjenih Država i ministra obrane.

Dana 18. svibnja 1967. Marčinko je vodio svoj tim u napadu na Ilo Ilo Hon (otok Ilo Ilo), gdje su ubijali veliki broj Vietkonga i uništili šest njihovih sampana (borbenih čamaca). Američka mornarica je tu akciju nazvala “Najuspješnija operacija SEAL u delti Mekong” i dugo je bila sinonim za uspješan rad takvog tipa.

Za njegovo vođenje Dick Marcinko dobio je prvu od svoje četiri brončane medalje kao i Vijetnamski križ za hrabrost sa zlatnom zvijezdom.

“Dobro sam u ratu”, rekao je Marcinko jednom za People Magazine. “Čak i u Vijetnamu, sustav me je sprečavao loviti i ubijati što više neprijatelja koliko bih volio.”

Tijekom Tet ofenzive, Marčinko je naredio njegovu vodu da pomogne specijalnim snagama američke vojske u Chau Docu, a ono što je počelo kao urbana ulična bitka pretvorilo se u misiju spašavanja američkih medicinskih sestara i učitelja zarobljenih u crkvi i bolnici u gradu.

Nakon što je završio svoju drugu turneju u Vijetnamu i dvogodišnjem zadatku osoblja, Marčinko je promaknut u poručnika.

Godine 1973. prijavio se kao dužnosni napadač u Kambodži gdje je proveo četrnaest mjeseci savjetovanje i aktivno pomagao Kambodžanima u borbi s Khmer Rougeom. Dick je 1975. godine napustio Kambodžu i postao zapovjednik policije SEAL Team 2.

Podrijetlo imena “SEAL Team Six”

Tijekom krize na Iranu u 1979. godini, Marcinko je bio jedan od dva predstavnika Mornarice za radnu skupinu združenog načelnika stožera poznat kao TAT (Teroristički akcijski tim). Svrha TAT-a bila je izrada plana za oslobađanje američkih talaca u Iranu, ( neuspjeli pokušaj u travnju 1980.) što je kulminiralo tragičnim ishodom u operaciji Eagle Claw u Somaliji 13 godina kasnije.

U pokušaju da uhite lokalnog zapovjednika Mohammeda Faraha Aidida pripadnici Delta Force upali su u zasjedu, ubijeno je 18 američkih vojnika, tijela nekih od njih vukli su ulicama Mogadišua. O tom okršaj Ridley Scott  je 2001. snimio film Pad Crnog jastreba.

Nakon neuspjeha u Teheranu US navy je uvidjela potrebu za formiranjem moćnijih protuterorističkim timova i zadužila Marcinka da ih ustroji.

Marcinko je bio prvi zapovjednik te nove jedinice i premda je mornarica u to vrijeme imala samo dva SEAL tima, Marcinko je nazvao jedinicu SEAL Team Six kako bi zbunio neprijatelje, posebno tadašnji Sovjetski Savez, vjerujući da su Sjedinjene Države imaju još tri  SEAL postrojbe za koje nisu znali!

Marcinkovi memoari ‘Rogue Warrior’ je bestseler New York Timesa

Osobno je izabrao pripadnike postrojbe iz zajednice specijalnih operacija američke mornarice, uključujući posebnu sekciju protuterorističke taktike SEAL Team Two, kodnog naziva MOB-6. Marcinko je zapovijedao timu SEAL 6 tri godine, od kolovoza 1980. do srpnja 1983. godine.

Navy SEALs, su glavne specijalne postrojbe američke ratne mornarice. “SEAL” kratica od Sea, Air, Land timovi (morski, zračni i kopneni timovi), koji se katkada u hrvatskoj pogrešno nazivaju “mornarički tuljan”.

SEAL tim 6 kasnije je postao premijerna protuteroristička jedinica Mornarice, prerastao je u DEVGRU –  Mornarička specijalna ratna razvojna grupa i uz Delta Force, njihovo kopnenu inačicu, postala glavna vojna protuteroristička postrojba SAD-a.

Red Cell – tajna jedinica za infiltriranje navodno sigurnih objekata

Nakon što je odstupio iz zapovjedništva SEAL team six, Marcinko je od admirala Jamesa “Ace” Lyonsa, zamjenik načelnika brodogradnje, dobio zadatak da oformi jedinicu čiji je cilj testirati ranjivost američke mornarice na terorizam. Ta  jedinica bila je OP-06D, neslužbeno zvane Red Cell – Crvena ćelija.

Godine 1984. Red Cell je imao 13  bivših SEAL- lovaca iz tima six, a provjeravali provjerio sigurnost pomorskih baza, nuklearnih podmornica, brodova, civilnih zračnih luka i američkog veleposlanstva.

Pod Marcinkovim vodstvom, tim je uspio infiltrirati naizgled neprobojne, visoko osigurane baze, nuklearne podmornice, brodove i ostala “sigurna područja” pa čak i Air Force One, a zatim neprimjetno nestati

Te su akcije pokazale da uzrok ranjivosti visoko štićenih objekata i osoba posljedica činjenice da su osiguranje objekata od profesionalnih pripadnike mornarice i vojne policije  preuzele privatne sigurnosne agencija čiji zaposlenici su u većini umirovljeno vojno osoblje.

Umirovljenje i zatvor

Iz mornarice se povukao  1988. godine nakon 30 godina službe. Napisao je nekoliko knjiga nakon njegova odlaska u mirovinu iz američke mornarice.

Dvije godine kasnije Marcinko je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od dvadeset i jednog mjeseca, a novčanom kaznom od 10.000 dolara. Mornarica je objavila da se urotio s prodavačem oružja iz Arizone i da je od kojega je primio 100.000 dolara za osiguranje ugovora za nabavu ručnih bombi.

US Navy je taj slučaj nazvala “skandalom”, a Marcinko je tvrdio da je ta optužba bila posljedica lova na vještice. Osuđen je na 21, a odslužio je 15 mjeseci zatvora.

Njegovi memoari, ‘Rogue Warrior’ je bestseler New York Timesa.

Trenutno je direktor tvrtke Red Cell International i bivši SOS Temps, Inc., privatna konzultantska tvrtka sa sjedištem u Washingtonu, DC

G. Matković     foto: Bethplanet.ru

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno