Connect with us

Istaknuto

TKO JE BIO LAZAR?

Published

on

Kako itko može dopustiti da mu prosjak leži pred vratima, prekriven ranama koje ližu psi lutalice – siromah koji ne želi ništa drugo osim mrvica koje su pale sa stola?

Zar svi nismo ogorčeni da bogataš, obučen „u grimiz i tanani lan“, a koji se je danomice gostio, ignorira ovog jadnika?

Mi uopće nismo iznenađeni kada takav bešćutnik i pohlepnik završi u paklu i kada ne može dobiti niti gutljaj vode.

Mi takvi ljudi sigurno nismo.

Mi tako nešto sigurno nikome ne bismo učinili.

Bismo li?

O čemu je razmišljao taj bogataš?

Lako je osjećati se pravednikom uz ovakvog bogataša.

Isto tako je lako pomisliti kako ovu parabolu uopće nije teško razumjeti.

Siromah koji je patio na zemlji nagrađen je u raju zato što oni koji su imali mogućnosti pomoći mu, dok je bio živ, to nisu učinili.

Bogataš koji je imao i više nego dovoljno, puno više nego dovoljno, bačen je u pakao zato jer je bio pohlepan i nije dijelio s drugima.

A i zaslužio je.

Nego šta.

Jel’ tako?

Ali samo malo.

Ovo mi izgleda nekako prejednostavno. Nekako prelagano.

Oni koji imaju puno darova moraju voditi računa da oni koji nemaju dobiju pomoć kako bi mogli dostojanstveno živjeti. Ako si bogat – daj siromahu. To je očito moralna lekcija za bogate ljude, za Crkvu, za narode.

I to je to. Sve se lijepo slaže.

Idemo doma.

Ali što je sa riječima evanđeliste Luke prije i poslije ovoga?

Ova priča o bogatašu i Lazaru posljednja je u čitavoj seriji parabola koje Isus govori. Govori o dobrom Samarijancu, o bogatoj budali, o velikoj gozbi, o nepoštenom upravitelju. Isus završava ovom pričom koja nas uči lekciju koja izravno ima veze sa svima nama.

Biti dio Božjeg kraljevstva, živjeti na taj način, znači vidjeti ljude drugačije. Jer kada se to dogodi onda mi hranimo gladne ne zato što mi mislimo kako je to ispravno činiti, nego zato što vidimo njihovu glad, vidimo je i osjećamo je kao da smo i mi sami gladni i onda sukladno tom svom osjećaju mi i postupamo.

Vidjeti svog bližnjeg na način kako ga Bog vidi znači živjeti u Kraljevstvu Božjem.

Možda Isusovi učenici postaju sada malo nervozniji. Nakon svega što ih je Isus podučavao, sve te lekcije o životu u Bogu, oni sada počinju opažati gdje su griješili i oni nikako ne žele završiti kao ovaj bogataš.

Možda misle kako bi bilo bolje patiti sada i na kraju završiti u vječnom životu u Abrahamovom zagrljaju. Možda malo patnje ovdje i sada ustvari je jamstvo blagoslova tamo i onda.

Znate kako neki kažu: „Pati sada, uzmi svoj križ, Bog će ti i onako dati onoliko patnje koliko on zna da ti možeš podnijeti. Ako je život težak ovdje na zemlji, ne brini, na nebu su ulice zlatom popločane.“

Možda vam ovo izgleda malo iskarikirano ali pogledajte kakva nam se vjera nudi, ako nam se uopće i nudi, putem razno-raznih modernih proroka.

Da, u ovom životu postoji patnja. Velika patnja. Postoje oko nas ljudi poput Lazara. Svuda oko nas. Možda ih ne vidimo kako leže uz ulazne kapije velebnih vila, okruženi psima koji ližu njihove rane, ali ih vidimo po ulicama naših gradova i uz kante za smeće.

Neke od njih uopće ne vidimo. Siromaštvo je danas skriveni problem. Jako često nevidjiv. Mnogi siromasi se kriju, jer im njihov ponos ne dopušta javno prositi.

Isus ne uči svoje učenike da i oni također moraju biti siromašni.

Isus uči i nas da mi jesmo također siromašni, jer je svatko od nas, djece Božje, ovisan o Bogu, u svemu, pa čak i za sam svoj život.

Dakle ne posjedujemo ništa, jer nam je sve darovano i povjereno na upravljanje.

Je li vječni život jedino mjesto gdje ćemo mi uistinu biti sretni?

Je li nam jedino preostalo nadati se da kada umremo i ako budemo dovoljno dobri da ćemo završiti u zasluženom Abrahamovom zagrljaju?

Je li to današnja Isusova poruka?

To bi bila, priznajte, jako depresivna pomisao.

Mi ponekad mislimo da trebamo otkriti sva pravila i sve propise koji će nam osigurati ulaznicu u Kraljevstvo Božje.

Ali Kraljevstvo Božje tako ne funkcionira.

Kraljevstvo Božje je – dar!

Mi ga ne možemo zaraditi, steći, zaslužiti, ma što god mi radili.

Svi mi ovisimo isključivo o Bogu i o Božjoj milosti.

A ipak smo svi bogati, svatko od nas.

Svatko od nes je bogat po Božjoj neograničenoj ljubavi koju ničim nije zaslužio.

Bog vodi računa o svakome.

Zato oni koji žive po pravilima Božjeg Kraljevstva obavezni su također voditi računa o svakome. Mi bismo trebali davati od svojeg bogatstva, ma kakovo god ono bilo.

I mi svi imamo isto tako što i primiti.

Što bi bogataš primio od Lazara da je bio spreman na tu mogućnost?

Možda bi naučio od Lazara kako biti zahvalan za tjelesno zdravlje, za lijepu kuću, za pun stol? Možda je mogao naučiti kako se radovati daru kojeg ničim nisi zaslužio, samo da je takav dar on dao Lazaru?

Ali zasluga je čudna stvar.

Na neki način Lazar je zaslužio dar brige od strane bogataša. Ne zato što je učinio nego zbog onog tko je bio.

A tko je bio Lazar?

Lazar nije bio obični, jadni, siromašni prosjak nego je Lazar bio naš bližnji, ljudsko biće, dijete Božje, još netko stvoren na sliku i priliku Božju.

Božja briga za nas znači da svatko u potrebi zaslužuje pomoć onih koji su u poziciji tu pomoć dati. To također znači da su davatelji i potencijalni primatelji, ne samo zahvalnosti potrebnih nego također i lekcija koje trebaju dijeliti s nama.

Za bogataša iz parabole kocka je bila bačena.

On nije ublažio Lazarovu agoniju, a sada je nemoguće Lazaru ublažiti bogataševe muke – „između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema“.

Naše odgovornosti ne prestaju na granicama naših obitelji i naših župa.

Mi ne možemo biti gluhi na plač potrebnih u udaljenim djelovima svijeta.

Mi ne možemo zatvarati svoje oči na sva zla u ovome svijetu.

Mi ne možemo biti spokojni dok se tuđi životi uništavaju.

Za nas kocka još uvijek nije bačena.

Mi još uvijek imamo vremena ustrajavati u učenju naše vjere po kojem je – DOBRO DRUGIH UISTINU NAŠA BRIGA.

P.S.

Pomozimo da naša bolesna braća i ove godine uzmognu do Lurda, jer većina nas je, kada je zdravlje u pitanju, neizmjerno bogato i hvala Bogu na tome.

Zato ne zatvarajmo oči.

Pomozimo koliko možemo.

http://svfilipneri.hr/2015/10/31/prijave-za-bolesnicko-hodocasce-u-lurd-2015/

Ivica Ursić/croative.net

 

 

 

 

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno