Connect with us

Kultura i vjera

Tko je bio Ivan Krstitelj?

Published

on

(hebrejski: יוחנן המטביל,Yohanan Ha’Matbil) kršćanski svetac, propovjednik, pustinjak i mučenik, prethodnik Isusov.

U Novom zavjetu

Većinu informacija o Ivanu Krstitelju dobivamo iz evanđelja, a njegova osoba do danas je ostala tajnovita i ne do kraja razjašnjena.

Prema Novom zavjetu, njegovi roditelji, Zaharija i Elizabeta, dugo nisu mogli imati djece i kada im se rodio sin, zavladala je velika radost. Održana je posebna svečanost, na kojoj mu je trebalo nadjenuti ime. Okupili su se prijatelji i rođaci, koji su došli izdaleka. Htjeli su da se zove Zaharija po ocu, ali s tim se nije složila Elizabeta. Rekla je da će se zvati Ivan što znači “Gospodin je milostiv“ (heb.Johanan). Prijatelji i rođaci su pitali Zahariju, za mišljenje. On se složio s time da se zove Ivan. Budući da Zaharija dotad nije mogao govoriti, tada mu se vratio glas. Počeo je zahvaljivati Bogu i slaviti ga zbog njegove dobrote: „I ti ćeš biti poseban. Ići ćeš pred Božjim izabranikom. Nosit ćeš poruku Božje ljubavi i oproštenja njegovu narodu.» Ivan je otišao od kuće, živio je u pustinji blizu rijeke Jordana. Nosio je odijelo od devine dlake opasano kožnim pojasom. Jeo je pustinjsku hranu – divlji med i skakavce. Propovijedao je blizinu kraljevstva Božjeg i pozivao svoje sunarodnjake na obraćenje, a mnogi su se kajali za svoje grijehe i dali da ih Ivan krsti.

Evanđelja pripovijedaju i da je Isus došao k Ivanu, te od njega zatražio krštenje. Ivan je na njegovo inzistiranje to i učinio, a za krštenja, kako pripovijeda biblijski tekst, spustio se nad Isusa Duh Sveti u obliku goluba i Božji glas je progovorio: “Ti si Sin moj ljubljeni. U tebi mi sva milina.“
Herod Antipa zatvorio ga je u tamnicu i dao mu odrubiti glavu, jer mu je prigovorio zbog preljuba.

U 1. i 2. stoljeću

Poznato je da su u 1. stoljeću, nakon što se kršćanstvo već počelo širiti, paralelno sa zajednicama Kristovih sljedbenika, postojale i zajednica sljedbenika Ivanovih, te su poznavale samo »Ivanovo krštenje«, o čemu svjedoče i Djela apostolska. Izvanbiblijski izvori, osobito kršćanski apologetski tekstovi, također potvrđuju postojanje takve zajednice osobito među Židovima. Čini se da su upravo zbog toga novozavjetni pisci toliko naglašavali Ivanovu poniznost i ponavljali njegove riječi da će iza njega »doći veći od njega.«

O mučeništvu Ivanovu govori i židovski povjesničar iz 1. stoljeća, Josip Flavije, te spominje da je ubijen u tvrđavi Makerontu, s istočne strane Mrtvoga mora. Arheološke iskopine svjedoče o postojanju tvrđave s palačom i dva triklinija, što odgovara evanđeoskom opisu prema kojem su Herod i muškarci bili u jednoj prostoriji, a Herodijada i Saloma u drugoj.

Štovanje

Najstarije štovanje vezano uz Ivana Krstitelja odnosi se na čašćenje njegova groba u Sebasti, nedaleko od današnjeg Nablusa u Palestini.

Potom je jedna od najvećih kršćanskih bazilika, ona u Damasku posvećena Ivanu Krstitelju. Danas je u njoj džamija, a posjetio ju je i papa Ivan Pavao II., zajedno s poglavarima mjesnih crkava, prilikom svoga posjeta tome gradu, te se ondje održao međureligijski susret.

Relikvije svetog Ivana Krstitelja danas se čuvaju u crkvi sv. Silvestra u Rimu i u Amiensu u Francuskoj.
Sv. Ivan Krstitelj jako je poštovan u kršćanskom svijetu. U srednjem vijeku, njegov blagdan zvali su »ljetni Božić« . U čast sv. Ivanu Krstitelju, podignute su mnoge crkve počevši od Lateranske bazilike u Rimu, papinske katedrale. U Rimokatoličkoj Crkvi njegovo se rođenje slavi kao svetkovina 24. lipnja, a mučeništvo, nekad nazivano i Glavosjek sv. Ivana Krstitelja, kao spomendan 29. kolovoza.

Zaštitnik je pjevača, glazbenika, krojača, kožara, krznara, vunara, remenara, gostioničara, nožara, brusača, zatvorenika, osuđenih na smrt, uzgajivača ptica, oboljelih od epilepsije, krštenika, Malte, Jordana i velikog broja gradova širom svijeta, pa tako i naše Županje.
U Hrvatskoj po njemu su nazvana mjesta Ivanić Grad, Ivanec, Kloštar Ivanić, Sveti Ivan Zelina, Sveti Ivan Žabno, Ivanska, Ivankovo i vjerojatno još neka mjesta.
U Mariji Bistrici, nedavno je postavljen njegov kip na otvorenom prostoru. U Bosni i Hercegovini, u Podmilačju kraj Jajca postoji veliko svetište sv. Ivana Krstitelja.

Mučeništvo

Herod je bio zapovjedio da uhvate Ivana i da ga, svezana u lance, bace u tamnicu, zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, koju bijaše uzeo za ženu, jer mu je Ivan govorio: ‘Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.’ Zato ga je Herodijada zamrzila i htjela ubiti, ali nije mogla. A Herod se bojao Ivana. Znao je da je pravedan i Bogu posvećen čovjek i zato ga je štitio. Kad bi ga slušao, odmah bi se zbunio, ali bi ga ipak rado slušao.
No, dođe zgodan dan, kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, visokim časnicima i galilejskim prvacima. Uđe Herodijadina kći te je tako plesala da se svidjela Herodu i gostima. Kralj reče djevojci: ‘Išti od mene što god hoćeš, i dat ću ti.’ I zakle joj se: ‘Dat ću ti što god zatražiš od mene, pa bilo to i pol moga kraljevstva.’ Ona iziđe te reče svojoj majci: ‘Što ću tražiti?’ – ‘Glavu Ivana Krstitelja,’ odgovori ona. Vrati se odmah žurno kralju i zatraži: ‘Hoću da mi odmah daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja.’ To ražalosti kralja, ali zbog zakletve dane pred gostima ne htjede je odbiti. Kralj odmah pošalje krvnika i naredi mu da donese Ivanovu glavu. Ovaj ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka svojoj majci. Kad to čuše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo te ga položiše u grob” (Mk 6,17-29).

Prema Rimskom martirologiju 29. kolovoz je izabran za proslavu mučeništva ili glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, jer je na taj dan po drugi put pronađena časna njegova glava. Ta je glava kasnije bila prenesena u Rim, gdje se s velikim poštovanjem čuva u crkvi Sv. Silvestra ad Campum Martium. Osim sv. Marka, mučeništvo sv. Ivana opisuje sv. Matej i sv. Luka. Ti opisi idu u red najdramatičnijih scena Novoga zavjeta.

Zanimljivo je da je i židovski povjesničar Josip Flavije oko g. 90. dao o Ivanu Krstitelju ovako divno svjedočanstvo: “Herod je, naime, dao pogubiti toga Ivana, zvanoga Krstitelj, jer je bio dobar čovjek i Židove poticao na nastojanje oko kreposti, zapovijedajući im da se među sobom vladaju pravedno a prema Bogu pobožno i tako se očiste.” Osim toga, on točno navodi da je Ivan bio zatvoren u tvrđavi Meheront, današnji Mukawer, a razlog je uhićenja ležao u “strahu da toliki ugled toga čovjeka ne bi njegove podanike naveo na otpad”. U takvom su postupku svi tirani jednaki, i stari i novi. Njima uvijek smetaju oni koji se boje više Boga nego ljudi, koji ljube pravdu, a mrze bezakonje, pogotovo ako još hrabrošću Ivana Krstitelja otvoreno žigošu zločin i nepravdu.

prema www.zupanjac.net

Komentari

Kultura i vjera

Godina bez fra Josipa Marcelića

Published

on

Hrvatska udruga Benedikt zahvalna svojem utemeljitelju

Don Mladen Parlov  i don Jure  Vrdoljak služili  svetu misu na Lovretu

Kapela Školskih sestara franjevki na Lovretu bila je u utorak navečer, 22. siječnja mjesto sjećanja na fra Josipa Marcelića i izričaj naše zahvalnosti za sve ono nemjerljivo dobro što je učinio.

Zahvalni  smo  i za  ono manje uspješno, ali uvijek  s pouzdanjem u Božju providnost, u nadi  i ljubavi.  Bio je autentičan  glasnik Božje riječi, nepokolebljiv znak vedrine  i nade u našem vremenu i u našem gradu.

Liječio je ranjene duše, vidao rane, tješio neutješne,  vraćao nadu izgubljenim, zalutalim otkrivao smisao života  i put do Boga. Uronjem u otajstvo spasenja otkrivao je radost života u vjeri, pouzdanje u Boga i njegov sveti nauk. Uvjerio je mnoge u sreću rađanja novog života, ljepotu kreposnog življenja,  snagu molitve i tako su fra Josipovi puti  polako bivali i naši puti.

Don Mladen je, u svojoj homiliji,  s puno pažnje i lijepih riječi govorio o svojem profesoru i velikom prijatelju, don Jurinom također. Slušajući ga, zajedno smo pokušali listati knjigu fra Josipova života.  Nije moguće napraviti  sažetak tako dugog, dinamičnog života, bogatog dobrim djelima  kao što je bio fra Josipov život.

Umro je u 89.godini života, 71.godini redovništva i 65.godini svećeničke službe.Vjernici ga pamte kao vrlo učenog i brižnog redovnika, predanog i sjajnog duhovnika i karizmatika. „Fra Josipove velike ljubavi u životu su Isus, Gospa i Crkva. Ali,  postojala je još jedna ljubav, jednako velika kao prva, a to je Hrvatska. Volio je beskrajno svoju domovinu. Radovao se njezinim uspjesima, a patio je u godinama nakon  Domovinskog rata. Bilo je to teško vrijeme započete detuđmanizacije. Ali nošen nadom i pouzdanjem u Boga,  želio se suprostaviti idejama loših namjera i tada je zapalio krijesnicu Hrvatske udruge Benedikt.   Tako je postao jedan od njezinih  vrijednih utemeljitelja, duhovnik i član Savjetodavnog vijeća“ rekao je don Mladen.

Dragi naš pater Josipe, bili ste naša luč na putu, naša podrška, sigurnost i hrabrost kada su nam snaga, odvažnost i mudrost bile itekako potrebne. Hrvatska udruga Benedikt  zahvaljuje Vam na svakoj izgovorenoj riječi, savjetu, dobronamjernoj  kritici,  molitvi i ljubavi koju ste nam nesebično poklanjali s osmjehom i vedrinom. Vaše javno sudjelovanje u našim programima, za nas je značio kvalitetan korak naprijed u našem radu. Vaša podrška, nada, hrabrost i mudrost  su nam i danas potrebni, još i više. Sigurni smo da nas, s nebeskih visina u blizini Svevišnjega, Vaše molitve i dalje brižno prate da ne posustanemo na našem putu. Vi ste  trajno u našem srcu, sjećanju i molitvi. Zahvalni Vam za onu prvu upaljenu krijesnicu čiji plamen još uvijek gori istim žarom.

Hrvatska udruga Benedikt/ Margita Vučetić

Komentari

Continue Reading

Kultura i vjera

SLUČAJ KOJI JE ZBUNIO ZNANSTVENIKE: Novo čudo u Međugorju!

Published

on

Nevjerojatno ozdravljenje dječaka kojem su predvidjeli samo nekoliko tjedana života po izlasku iz autobusa!Jedno od narazglašenijih čudesa u Međugorju svakako je ozdravljenje malog Joshue o kojemu su izvještavale sve talijanske televizije i mnogi europski mediji. Riječ je o djetetu koje je posve zbunilo znanost čudesnim ozdravljenjem od  mnoštva tumora. Osam mjeseci, dvogodišnji Joshua borio se protiv posljednjeg stadija raka koji ga je proveo kroz transplantaciju, 80 kemoterapija, 17 terapija radioterapijom. A kad ništa od toga nije uspjelo, njegovi roditelji koji uopće nisu katolici, odveli su ga u Međugorje. Vrativši se kući, testovi su pokazali kako je 19 tumora od 20 koliko je sveukupno imao, te metastaze po kostima nestalo, te je počeo čudesni oporavak malenog djetešca.

Liječnici su mu prije odlaska u Međugorje dali svega nekoliko tjedana života. Uslijed tumora nije mogao hodati, no došavši u mjestašce u Bosni i Hercegovini, čim je sišao s autobusa počeo je trčati na veliko čudo roditelja,  priča reporter RAI3 televizije i dodaje: ‘Uslijedila su klinička testiranja koja su pokazala nestanak tumora,  smanjenje tumorne mase od 7,5 i 3 cm i zacjeljivanje metastaze na kostima.’

Ovo čudo probudilo je veliko zanimanje svih onih koji su poznavali užasan i bolan put kojeg je prolazio mali Joshua od svog rođenja, ali najviše iznenađuje to što njegovi roditelji, otac Manuel (poznati glumac sit coma “Family very strong”) i majka Elisabetta de Venera, koji su ga odveli u Međugorje nisu prakticirali katoličku vjeru već pripadaju skupini kršćana pod nazivom ‘kršćani uradi sam’.

Padre Pio posredovao putu u Međugorje

No, kako je ova obitelj završila u Međugorju? Tu priču ispričao je otac Manuel: Nakon tolikih medicinskih problema i obuzet očajem mislio sam odvesti Joshuu u Lourdes’ – priča otac Manuel za talijanske novine.

Jedino marijansko svetište koje mi je bilo poznato. Ali jednog dana dok sam bio u San Giovanni Rotondu (maleni je bio u bolnici u San Giovanni Rotondu koju je podignuo sam Padre Pio), otišao sam u kriptu Oca Pia i u trenutku očaja pitao sam ga s knedlom u grlu: “Zašto baš mom sinu? Daj mi jedan znak kako bih se opet mogao nadati”.

Nakon susreta s Ocem Piom vratio sam se u bolnicu i dok sam hodao hodnikom odjela, na kompjuteru se upalio jedan totem gdje mi se prikazalo Gospino lice. Bio je to jedan blic koji me je smeo. Kada sam ušao u sobu zatekao sam moju suprugu koja mi je ispričala da Joshua nije htio spavati i da je zahvaljujući marijanskim pjesmama pronašao spokoj i mir.

Informirali smo se o glazbi koja je uspavala našeg sina.
Bile su to pjesme posvećene Gospi iz Međugorja. Nismo čak niti znali da postoji mjesto Međugorje. Ali Gospa nas je zvala i dala nam je drugi znak. Među razbacanim časopisima u bolničkoj čekaonici nalazio se jedan poseban “Danas” u kojem se govorilo o Gospi koja se prikazala 6 vidiocima 1981. i o njezinim čudima ozdravljenja. Nakon što smo pročitali taj članak odlučili smo odmah otputovati. Liječnici su nam savjetovali suprotno jer je Joshua imao vrlo niske trombocite u krvi (5.000), ali mi smo čvrsto odlučili ići.

ČUDO S trombocitima …

Čudo se dogodilo već na dan polaska jer taj dan trombociti u krvi našeg sina čudesno su porasli na 160.000. ‘Već sam u ovom vidjela čudo. Dijete nije moglo putovati u tim uvjetima, no povećanje trombocita preko noći bio nam je prvi znak da moramo ići’, rekla je majka Elizabeth de Nicolo za RaiUno.

Također, njegovi roditelji su primijetili da se Joshua osjećao bolje čim je stigao u Međugorje. ‘Dijete nije moglo uopće hodati prije puta, a on je hodao po izlasku iz autobusa. Nadalje, obitelj je zbog poznanstva s poznatom talijanskom novinarkom Paolom Brassi prisustvovalo ukazanju vidjelice Mirjane. ‘Nakon ukazanja primijetili smo da Joshua, kao da ne osjeća više bol, on je bio radostan’, priča otac talijanskim medijima i dodaje da je pravi šok uslijedio tek nakon povratka u Italiju. Vratili smo se u bolnicu u San Giovanni Rotondo i pronašli liječnike koji bi nam mogli objasniti što se događa. Klinički testovi pokazali su da je 19 tumora nestalo a metastaze kostiju su posve izliječene. Ostao je samo jedan neuroblastom čija je veličina drastično smanjena sa 7 na 3 cm. Dr. Xavier Ladogana, direktor onkološkog odjela, za talijanske medije je rekao : ’Ono što se dogodilo Joshui je znanstveno neobjašnjivo. S obzirom na resurse i znanje koje imamo na raspolaganju ne možemo dati točno i neosporivo objašnjenje ovog događaja. Možemo samo reći da Joshua nema istu dijagnozu koju je imao prije hodočašća u Međugorje. ‘

Slijede mistična iskustva

S obzirom da je posljednji tumor koji se nalazio iza pluća smanjen za 4 cm, to je omogućilo liječnicima da obave opasnu operaciju. ‘Operacija je bila u potpunosti uspješna i liječnici su rekli da je čak i to čudo jer je operacija trajala manje od jednog sata a bila je predviđena kao operacija koja će trajati 4-5 sati. Nakon operacije dijete je je trebalo provesti nekoliko dana na odjelu intenzivne njege međutim, nakon pola sata Joshua se probudio i počeo disati bez problema, daleko bolje od predviđenog. Nakon buđenja od operacije Joshua je rekao da je bio s Isusom i da mu je on dao veliki veliki dar života’ ispričala je majka, koja se nakon godinu dana vratila sa potupno zdravim sinom u Međugorje – zahvaliti. Tamo je Joshua gledao u nebo i radosno se smiješio. Kad smo ga pitali čemu se smiješi on je odgovorio:

Vidio sam Majku!

Izvor: dnevno.hr

Komentari

Continue Reading

Kultura i vjera

Crkva objavila 70. čudesno izlječenje u Lourdesu: Naglo, trenutačno i potpuno trajno!

Published

on

 NA SVJETSKI DAN BOLESNIKA     Biskup Beauvaisa je u nedjelju objavio čudesno izliječenje teško invalidne francuske redovnice Bernadette Moriau (69) nakon hodočašća u svetište Lourdes 2008. godine, što je 70. čudo koje je Crkva priznala u Lourdesu tijekom posljednjih 160 godina. 
  
“Opasno je usuditi se reći da je Bog intervenirao putem čuda u nečijem životu, potpuno sam svjestan činjenice da sam biskup Beauvaisa i da ta vijest odjekuje Crkvom u Francuskoj i u svijetu”, rekao je biskup Jacques Benoit-Gonnin.

Sestra Bernadette Moriau je rođena na sjeveru Francuske 1939. i od 1966. je patila od bolova u kralježnici. Niti nakon četiri operacije nije mogla raditi kao bolničarka niti hodati bez poteškoća.

U srpnju 2008. ta redovnica je sudjelovala u hodočašću u Lourdes, gdje je primila sakrament bolesnima – donosi direktno.hr.

Po povratku 11. srpnja 2008. je doživjela neuobičajene osjete i unutarnji glas joj je rekao da skine sve aparate, korzet i udlagu, prema priopćenju biskupije. Istog dana sestra Bernadette je prekinula sva liječenja.

“To naglo, trenutačno i potpuno trajno izlječenje i dalje je neobjašnjivo prema našim sadašnjim znanstvenim spoznajama, pa je monsignor Jacques Benoit-Gonnin proglasio izvanrednim i čudesnim, a božansko obilježje izlječenja sestre Bernadette Moriau je postignuto posredovanjem Djevice Marije”, prema tekstu biskupije.

Lourdes, gdje se Djevica Marija ukazala 1858. godine Bernadette Soubiros, postao je jedno od glavnih odredišta katoličkih hodočašća u svijetu s oko četiri milijuna posjetitelja svake godine.

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno