Connect with us

Društvo

Tito konačno raskrinkan! Pogodite tko je bio naredbodavac masovnih pokolja u Zagrebu?

Objavljeno

- datum

Punih 45 godina u komunističkoj Jugoslaviji, od toga 35 godina dok je još sam bio živ, jedan od najvećih zločinaca u povijesti Europe imao je ime najljepšeg gradskog trga u Zagrebu. Nakon toga još 27 godina od raspada Jugoslavije u neovisnoj Hrvatskoj taj zlotvor je još uvijek imao svoj trg u centru grada.

U samom gradu Zagrebu registrirano je i poznato preko 70 masovnih grobnica, a u okolici još više od 60. Najveća stratišta u kojima su ubijene i bačene desetine tisuća ljudi u Zagrebu su: Bukovečka šuma iznad Maksimira, Šestine sa više grobnica od kojih je samo kod Lagvića s lijeve strane potoka više od 300 ubijenih, Gračani sa niz velikih grobnica od kojih najveća sa preko 700 ubijenih ljudi, Vrapče, Prečko, Tuškanac (Dubravkin put) i brojne druge. Stvaran broj ubijenih u Zagrebu se nikada neće znati.

Sada je konačno došlo vrijeme da se oduzme ime trga zločincu koji je naredio najveće pokolje stanovnika i ljudi zatečenih u  Zagrebu  u njegovoj povijesti.

Kronološki gledano, Tito je već 14. svibnja u Zagrebu predsjedao sastankom Štaba I. armije JA, II. armije JA i Glavnog štaba Hrvatske s članovima Narodne vlade Hrvatske. Sastanku su nazočili Vladimir Bakarić, Edvard Kardelj i Vladimir Nazor i još pojedini visokopozicionirani komunisti iz redova partizana.

Prema svjedočenju sudionika sastanka, načelnika Vojnosudskog odjela II. armije dr. Gabrijela Divjanovića, glavne teme sjednice bile su:

1) Osnivanje i rad komunističkih koncentracijskih logora za eksterminaciju Hrvata,

2) Određivanje pravaca kretanja i etapno sprovođenje zarobljeničkih hodanja smrti,

3) Pronalaženje većeg broja prikrivenih stratišta i

4) Organizacija masovnog ubijanja Hrvata.

Partizanski koljač i komesar I. armije Mijalko Todorović, sredinom svibnja 1945. glavni organizator i izvršitelj pokolja u Zagrebu i okolici, pohvalio se pred vrhovnim komandantom Titom da je po zagrebačkim stratištima „vlastoručno poklao više ljudi nego tijekom cjelokupnog dosadašnjeg rata zajedno i to u tolikom broju da ga je zabolila desna ruka, zgadio mu se život i više ne može jesti meso“.

Tito u Zagrebu nadzire likvidacije Zagrepčana i zatečenih civila i ranjenika

Iz dostupnih vrela nije bilo moguće utvrditi Titovo kretanje između 15. i 18. svibnja 1945. godine. No, prema partizanskom tisku u zagrebačkoj je okolici nedvojbeno boravio od 19. svibnja nadalje. U nedjelju 20. svibnja predvečer, nenajavljeno je u pratnji generala Aleksandra Rankovića i Koste Nađa ušao u Varaždin i obratio se građanima, koje su partizani strojnicama i bajunetima natjerali na Kapucinski trg. U svom govoru održanom u pripitom stanju, izjavio je da „u Varaždin nije došao službeno, niti da govori o politici, već da obiđe jedinice JA koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom“. Nadalje, svim protivnicima svojeg režima najavio je „da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo, koliko traje put do najbliže jame“. Tijekom dvodnevnog boravka na sjeverozapadu Hrvatske 19. i 20. svibnja, Tito je obišao partizanska stratišta, pregledao svježe iskopane masovne grobnice i razgovarao s  partizanima-psihopatima koji su vršili likvidacije. Potom je 21. 5. došao ponovno u Zagreb i isti dan održao govor na Markovu trgu. Vjesnik je idućih dana u podebljanim okvirima isticao izvatke morbidnog maršalova govora, pune uvrjeda i prijetnji upućenih hrvatskom narodu. Primjerice: „Nikad više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako, da zauvijek nestane onog hrvatskog smrada, koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću – slobodnu, federativnu Jugoslaviju“.

Slijedeća tri dana Tito je boravio u Zagrebu i njegovoj okolici, te pritom rukovodio masovnim ubijanjem Hrvata. Prema svjedočanstvu časnika OZNE Dragutina Rafaja, u Karlovcu je obišao komunistički koncentracijski logor za eksterminaciju Hrvata Dubovac i tamo zatekao tisuće Hrvata kako leže na zemlji unutar žice. Zapovjedniku je naredio „ubrzavanje dinamike ubijanja uključivanjem srpskog stanovništva Korduna i Banije i to tako da hrvatsku bandu uz prethodnu najavu šalje na likvidaciju u srpska sela“. U Sisku je posjetio sličan, no nešto manji logor Viktorovac i također naredio žurnije ubijanje uz pomoć okolnog srpskog stanovništva. U obilasku samoborskih logora i stratišta zadržao se jedno cijelo poslijepodne. U pratnji generala OZNE Ivana Krajačića, više je puta obišao zagrebačke logore i zatvore i izrazio nezadovoljstvo sporošću likvidacija.

Ukupan broj ubijenih samo ranjenika (koji su popisani i ubijeni od Titovih partizana)  iznosi 4.791 ubijena osoba.

Zbog prisutnosti na područjima likvidacija u Hrvatskoj i Sloveniji, Tito se 22. svibnja telegramom ispričao generalu Crvene armije Ždanovu što ga osobno ne može primiti prilikom njegova posjeta Beogradu, pa je gosta u zamjenu primio načelnik Generalštaba JA Arso Jovanović.

U petak 25. svibnja Tito je u Zagrebu svečano proslavio svoj rođendan. Prema Divjanovićevu svjedočanstvu njegovi najbliži suradnici priredili su mu u ime rođendanskog poklona iznenađenje. Odveli su ga u policijsku zgradu u Petrinjskoj ulici i s prozora mu u dvorištu pokazali netom izručenu vladu NDH na čelu s dr. Nikolom Mandićem i dr. Milom Budakom, postrojenu njemu u čast. Tito je pobjedonosno blistao osjećajući vrhunac vlastite moći. Svojoj je pratnji s ponosom pokazao ćeliju u kojoj je svojedobno bio zatvoren. Potom se odvezao na proslavu rođendana, koja je trajala dugo u noć i završila teškim opijanjem sudionika. Iduće jutro, nakon što se otrijeznio, Tito je odlučio na revolucionaran način riješiti pitanje velikog broja ratnih izbjeglica zatečenih u Zagrebu i bližoj okolici.

Broj ubijenih u Zagrebu se nikada neće znati

Zagreb, koji je prigodom zadnjeg prijeratnog popisa 1931. imao 185.581 stanovnika, dočekao je konac rata s preko 600.000 duša, pretežito vojnika i izbjeglica iz opustošenog dijela NDH. Nakon uzmaka hrvatske vojske u Austriju, u Zagrebu je na rubu gladi i dalje boravilo oko 220.000 izbjeglica civila – žena, djece, staraca, invalida i ostalih. Prema Divjanovićevu svjedočanstvu, Tito je u subotu 26. svibnja naredio „da se ova cjelokupna hrvatska izbjeglička banda izbaci iz grada“ i „pod oružanom pratnjom jedinica regularne armije, OZNE i KNOJ-a, usiljenim hodnjama ili vlakovima organizirano sprovede u zavičajna mjesta, a putem ili po prispijeću u zavičaj, hrvatski je smrad trebalo bez milosti likvidirati, jer su oni većinom bili narodni neprijatelji“.

Isti je dan prema maršalovoj naredbi raspisana okružnica i otvorena dva prolazna logora. Manji, za izbjeglice iz užeg gradskog područja, u prihvatnoj stanici Crvenog križa kod Glavnog kolodvora, te veći, za izbjeglice iz okolice grada, u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče. Partizanska horda je potom, usred Zagreba i ne zazirući od zgražanja javnosti, počela s pljačkom, silovanjem, nasilnim odvođenjem i klanjem ove skupine nesretnih ljudi, koju su uglavnom činili starci, žene i djeca.

Stvaran broj ubijenih u Zagrebu i okolici se nikada neće znati. Bio je to pokolj nezapamćenih razmjera.

Prema Svjedočenju Koče Popovića i dr. Gabrijela Divjanovića, Tito je nakon proslave rođendana na nagovor generala Rankovića naredio da se za odmazdu pobiju svi hrvatski mladići rođeni između 1924. i 1927. u gradu i kotaru Zagreb, koji nisu zarobljeni u završnim operacijama II svjetskog rata, a njegov su kraj iz raznih razloga dočekali kod kuće. Naredba je izuzela osobe koje su pristupile jedinicama partizanske vojske, te pojedince zdravstveno nesposobne za službu u oružanim snagama. Komanda grada Zagreba ovu je Titovu odluku uobličila u čuvenu «Naredbu broj 7». Tom je naredbom komanda uspjela podlo namamiti 7.800 mladića koji su se kojekuda skrivali, da se jave radi tobožnjeg «novačenja u JA». Odmah po partizanskom «novačenju», izvršenom u vojnom objektu u Maksimirskoj ulici 63, mladići su stavljeni pod vojnu stražu i sprovedeni u logore Maksimir i Prečko. Odatle su noću, podijeljeni u dvije skupine, u četveroredovima odvedeni na usiljenu hodnju smrti preko Podravine, Slavonije i Srijema u logor Kovin u Vojvodini. Nakon neizrecivih zvjerstava izvršenih putem, u Kovin ih je živih stiglo 2.200, a u Zagreb se vratilo svega 58.

Tito iz Zagreba u Macelj, pa u Zagreb i onda u Sloveniju

Vjesnik je u nedjelju 27. 5. donio vijest «da Tito ovih dana u pratnji generala Rankovića obilazi okolicu Zagreba», bolje reći nadzire pokolje Hrvata širokih razmjera, koji je upravo tada bio u punom zamahu. Vodnik OZNE i sudionik pokolja u okolici Krapine, a kasnije pokajnik Mladen Šafranko, osobno je svjedočio da je Tito dan, dva nakon svog rođendana obišao zatvor OZNE u Krapini, logore u Mirkovcu i Oroslavlju, te stratišta u Đurmancu i na Maceljskoj Gori. S udaljenosti od kojih 300 m Tito je promatrao ubijanje skupine od 500 do 600 uhićenih civila. Prema njegovoj naredbi svi su ubijeni sjekirama. Potom je prišao jami i naredio da se na tijela, koja su se još uvijek micala, nagrne zemlja.

Prema partizanskom tisku, Tito je 28. svibnja otišao iz Zagreba u Ljubljanu, gdje je istog dana održao brojno posjećen govor. U njemu se neuvijeno i pobjedonosno pohvalio: „Likvidirali smo 200.000 bandita, a još toliko smo zarobili. Stigla ih je ruka naše pravde“. Prema svjedočenju borca pratećeg bataljona Franca Sečena, putem je obišao stratište u rudniku Barbarin rov na brdu iznad Laškog i stratišta u Trbovlju, gdje je «nakon koljačkog raporta» izrazio zadovoljstvo. U rudniku su žrtve, nakon serijskog vezanja žicom, žive bacali u okomita rudarska okna i potom su za njima ubacivali potpaljeni dinamit. Prema svjedočanstvu Milovana Đilasa, Tito je u Ljubljani 28. svibnja, nakon govora i cjelodnevne proslave pobjede partizanske paravojske,osobno naredio otvaranje novog masovnog stratišta na Kočevskom Rogu, koje je trebalo ubrzati likvidaciju spomenutih preostalih 200.000 zarobljenih «bandita».

Popis masovnih grobnica u Zagrebu i okolici

Prema Ženevskoj konvenciji o postupanju s ratnim zarobljenicima iz 1929., koja su bila na snazi u vrijeme događaja o kojima se ovdje raspravlja, i koje su se trebali pridržavati i pripadnici NOV i POJ/JA, čiji je vrhovni zapovjednik bio J. Broz Tito: “silom ili dobrovoljno razoružani protivnik više nije neprijatelj, nego ratni zarobljenik i kao takav mora biti pošteđenratni zarobljenik ne potpada više pod vlast vojnika ili jedinice koja ga je zarobila, nego države čijoj vojsci taj vojnik, odnosno jedinica pripada; ubiti razoružanog protivnika u ratu nije dopušteno i predstavlja zločin, a svako zlostavljanje znači kukavičluk i barbarstvo.”

Izvor: narod.hr

Komentari

Komentari

Društvo

Austrijsko-željezanski biskup uz Thompsonove stihove zatražio: Otvorite arhive i zatvorite arhivare!

Objavljeno

- datum

Pod geslom „Vukovar – mjesto posebnog pijeteta” u nedjelju 18. studenoga obilježava se 27 godina od pada Vukovara u ruke srpskog agresora, a u gradu-heroju i ove godine se okupilo nekoliko desetaka tisuća ljudi koji su odali počast poginulima za slobodnu Hrvatsku.

Već odavno nismo čuli tako mudre, smirene, ali snažne riječi jednog crkvenog dostojnika, kao iz homilije mons. Živkovića, biskupa hrvatskog Željeznog u Austriji.

Bilo je tu hvale za Predsjednicu, citiranja Thompsonovih stihova (geni, geni hrvatski, …čija je ono livada…), ali i simpatičnog i ‘zajedljive’, “nadam se da mi ne će isključiti mikrofon” dosjetke.

Pozvao je političke elite da se okrenu budućnosti, lustracijom konačno raščistiti prošlost i napokon “otvoriti arhive i zatvoriti arhivare”.

Neki su se mogli prepoznati u njegovoj rečenici: “Neka neki očiste naočale vlastitih ambicija i okrenu se narodnom dobru”

>> Propovijed željezanskog biskupa Živkovića na misi zadušnici u Vukovaru

“Hodajući u koloni sjećanja, dostojanstveno sam gazio, ovu zemlju natopljenu mučeničkom krvlju. Za pete su mi se lijepili: zemlja, krv i suze a kroz tijelo mi je prolazila jeza i jauk bespomoćnih zarobljenika, koji su mučeni kao Krist na svome križnom putu. Ponavljao sam danas u sebi više puta Kristove riječi, Egidije, smiri se: ‘Neka se ne uznemiruje srce tvoje’. Svaki korak prema ovome groblju u meni je stvarao sve veću bol i suze, pitajući se zar je moguće da su kršćani vršili ovolika zla… prenosi Ika.

Veliko zlo je danas vezano uz pitanje nestalih. Vi odgovorni, kada ćete napraviti minimum ljudskoga pijeteta i dostojanstva i vratiti kosti od 1952 zarobljene, mučene i ubijene duše? To vas pitam u ime ožalošćenih obitelji.

Ta kost i te kosti tisuće mrtvih nalaze se skrivene u utrobi zemlje. Molim vas, iskopajte to hrvatsko blago i vratite ga u njihov i naš Vukovar. Izbacite tu kost iz svoga grla koja vas blokira u svim dobrosusjedskim pregovorima. Nemamo drugoga puta, nego: put priznanja istine, put praštanja i pomirbe, put novoga početka u Isusu Kristu.

Mi smo svjesni da neke boli Vukovar i Dan sjećanja na nevine žrtve. Tko prešućuje žrtve on ih ponovo ubija. Znam da zločince boli nečista savjest i vjernička moć praštanja hrvatskoga čovjeka koji živi po Kristovim riječima: Bože, oprosti im jer ne znaju što čine. Trebamo biti uvijek vođeni današnjim evanđeljem: ako je Krist koji je pretrpio nepravednu smrt, sve oprostio, to moramo i mi danas činiti ako želimo biti Kristovi. Braćo, Vukovar nema drugoga puta osim puta Kristovoga praštanja i pomirenja.”

U spomen na žrtvu Vukovara u nedjelju će u 18 sati i 11 minuta zazvoniti zvona na svim crkvama u Hrvatskoj.

M.Skitić  Foto: screenshot

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

TOTALNI RAT – TRUMP ZALEDIO FARMACEUTSKI LOBI: ‘Odmah pustite lijekove koje krijete, a koji liječe rak i druge neizlječive bolesti, inače …’

Objavljeno

- datum

Predsjednik Trump je obećao milijunima američkih građana da će staviti točku na terminalne bolesti tako što će prisiliti tvrtke farmaceutske industrije da inovativne lijekove učine dostupnim javnosti, u najkraćem mogućem roku. (više…)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Britanske korporacije uvode obvezno mikročipiranje za zaposlenike, a razlog je zastrašujući

Objavljeno

- datum

Velike britanske kompanije planiraju ugraditi mikročipove u osoblje kako bi špijunirali zaposlenike i spriječili ih da rade bilo šta protiv politike kompanije.

Švedska kompanija Biohax je u pregovorima sa brojnim velikim britanskim firmama da u osoblje implantiraju uređaje i spriječe ih da pristupe zaštićenim područjima poslovanja.

Jedna od glavnih kompanija za financijske usluge, koja ima “stotine tisuća zaposlenih,“ jedna je od potencijalnih klijenata.

Jowan Osterlund, osnivač Biohax-a i bivši profesionalni piercing majstor, rekao je: “Čipovi bi im omogućili postavljati ograničenja za bilo koga.“

“Ove kompanije imaju osjetljive dokumente sa kojima rade.“

“Ne možete ga izgubiti – ne može otpasti, ne možete ga zaboraviti. Uvijek će postojati krajnja rezerva.“

U Švedskoj je oko 4.000 ljudi čipirano – od kojih je 85 zaposleno u turističkoj firmi Tui.

Osterlund je rekao da je bio svjestan da neće svi željeti imati ugrađen mikročip.

On je dodao da je za to krive predrasude, “ i da ako ideja dođe od vlade, on shvaća zašto ljudi ne bi željeli da se to dogodi.”

Preduzetnik iz Hampshira, Steven Northam, bio je prva osoba u Velikoj Britaniji koja je ugradila mikročip.

On takođe nudi ove usluge kompanijama i pojedincima.

izvor: Webtribune.rs | croative.net

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno