Connect with us

Istaknuto

‘Tika-taka’ je patent najvećeg trenera svog doba, Luke Kaliterne! Kakva Barcelona, kakvi bakrači!

Published

on

Luka Kaliterna bio je brat jednog od osnivača ‘Hajduka’, Fabijana Kaliterne. Rođen je 1893. u Splitu, a u svom rodnom gradu je i umro 1984. godine. Cijeli život posvetio je nesebično nogometu, a svoj rad zaokružio je u prekrasnoj knjizi izdanoj 1980. godine – ‘Moja nogometna škola’.

Njegova života priča je divna, plemenita i poučna i uistinu može služiti kao nadahnuće cijelim generacijama. On je toliko zadužio naš nogomet i ‘Hajduk’ da je jedno vrijeme egzistirala ideja da se i stadion ‘Hajduka’ na Poljudu nazove njegovim imenom.

Luku Kaliternu zvali su ocem baluna i ostao je jedna je od najvećih, ako ne i najveća legenda splitskog nogometnog kluba “Hajduka”. Bio je vrhunski nogometaš, vratar i trener, istinski nogometni učitelj i pedagog koji je ostavio nemjerljiv trag u “Hajdukovoj” povijesti, kao i u cijeloj povijesti našeg nogometa. Njegove misli i vizije bile su prava nogometna avangarda, a njegove trenerske metode i danas žive u vježbama ne samo hrvatskih trenera…

Luka Kaliterna bio je brat jednog od osnivača “Hajduka”, Fabijana. Rođen je 1893. u Splitu, a u svom rodnom gradu je i umro 1984. godine. Cijeli život posvetio je nesebično nogometu, a svoj rad zaokružio je u prekrasnoj knjizi izdanoj 1980. godine – “Moja nogometna škola”. Njegova života priča je divna, plemenita i poučna i uistinu može služiti kao nadahnuće cijelim generacijama. On je toliko zadužio naš nogomet i “Hajduk” da je jedno vrijeme egzistirala ideja da se i stadion “Hajduka” na Poljudu nazove njegovim imenom.

Kao vratar “Hajduka” bio je među vratnicama punih devet godina, od 1913. do 1922. godine, a za “Hajduk” je nastupio čak 160 puta. Slovio je kao siguran vratar koji se rijetko bacao za loptom, jer se više oslanjao na dobro postavljanje.

‘Hajdukova’ nogometna enciklopedija

U vrijeme igranja za “Hajduka”, “barba Luka” je bio i izvrstan veslač splitskog “Gusara”. S “Gusarom” je Kaliterna čak tri puta bio prvak Jugoslavije, a nastupio je i u osmercu reprezentacije na Europskom prvenstvu 1924. u švicarskom Zürichu.

Nakon nogometne karijere neizbrisiv trag ostavio je kao trener i pedagog. Odmah nakon završetka aktivnog igranja postao je “Hajdukov” trener. Bio je prvi domaći trener nakon plejade stranih, čeških trenera koji su bili u “Hajduku”. Utemeljio je i pravu malu nogometnu školu, odgojio na stotine igrača, a kao trener vodio je “Hajduk” u pohodu na naslov prvaka prve Jugoslavije 1927. i 1929. godine. Bio je, dakle, “Hajdukov” trener od 1923. do 1930. godine, potom je godinu dana odmarao, da bi 1931. opet preuzeo “Hajduk” i vodio ga do 1937. godine.

Koliko je znao raditi s igračima i pomoći im u njihovom napredovanju, svjedoči i podatak iz 1924., da je reprezentacija tadašnje Kraljevine SHS, u dvoboju protiv Čehoslovačke, imala čak desetoricu igrača “Hajduka” u prvoj postavi. A sve su to bili igrači koje je u “Hajduku” trenirao baš Luka Kaliterna.

Idemo dalje – “Hajduk” je Kaliterna iznova preuzeo 1948. i vodio ga do 1950. godine i čuvenog osvajanja naslova prvaka u drugoj Jugoslaviji. Osvojio je taj naslov prvaka sa svojom momčadi – bez poraza! Na kraju tog prvenstva u odlučujućoj utakmici protiv “Crvene zvezde”, utemeljena je i Torcida, navijačka skupina “Hajduka”.

Trenirao je Kaliterna potom i “Rijeku” kada je u njoj igrao Ćiro Blažević, te također i “Split” i “Zadar”.

Kad smo već kod Ćire Blaževića, njegove riječi o Luki Kaliterni su tople, ljudske i stručne: “Završio sam mnoge trenerske škole, trenirao sam pod paskom mnogih velikih trenera, učio sam od brojnih stručnjaka, zamalo sam kao trener postao i svjetski prvak, te slobodno mogu reći da su postavke barba Luke Kaliterne bile i ostale pravi nogometni aksiomi. Jezik barba Luke Kaliterne bio je jednostavan i dubok, a njegove misli predstavljaju temelj nogometne igre. Svi mi koji radimo u nogometu dugujemo Luki Kaliterni mnogo toga i zato kada god uzmognem želim reći – veliko hvala barba Luki Kaliterni”.

Oni koji su pomno proučavali život i djelovanje Luke Kaliterne, reći će da je bio samouk trener. No, njega je sve u svezi nogometa zanimalo, pa je položio i tečaj za suca još 1922. godine, neposredno prije negoli će preuzeti “Hajdukovu” momčad. Iako strog, no nadasve pravedan, bio je veliki nogometni entuzijast koji je obožavao znanje prenositi na mlade, napose na djecu koja su tek počela učiti nogometne osnove. Bio je doslovce “Hajdukova” nogometna enciklopedija, a pred kraj života upriličena mu je i najveća čast prigodom napuštanja Staroga placa i prelaska kluba na moderan poljudski stadion – barba Luka Kaliterna je spustio “Hajdukovu” zastavu sa starih tribina da bi samo koji sat kasnije opet zavijorila na poljudskoj školjci!

‘Jednom takni, drugom makni…’

Luka Kaliterna je prvi nastup za “Hajduk” ubilježio protiv “Borca” u Splitu 1913. godine. Bilo je 8-0 za splitske bijele. Uz njega su tada zaigrali još Gazdić, Šitić, Dujmović, Prokeš, Tagliafero, Righi, Borovčić, Kurir, Pilić, Hochmann i Machiedo. Potom je branio još 159 utakmica za “Hajduk”, a kao vratar već se odlikovao odličnim smislom za promatranje igre i donošenje pravih zaključaka.

Kao trener specijalizirao se za stvaranje igrača, pa je u “Hajduku” odgojio cijeli niz vrhunskih nogometaša, poput braće Poduje, Šimu i Valjka, Rodina, braću Mirka i Antu Bonačića, Benčića, Otmara i Renza Gazzarija, Deškovića, Mikačića, Lemešića, Kragića i na koncu braću Jozu i Franu Matošića.

Mnoge vježbe na treninzima koje je Luka Kaliterna osmislio i danas se prakticiraju u cijelom svijetu, pa i u vrhunskim klubovima poput Bayerna, Manchester Uniteda, Reala, Barcelone i Flamenga. Jedna od vježbi koju je izmislio Kaliterna je i gađanje zida na kojem je nacrtan gol, a kutovi gola označeni su najvećim brojkama, dočim je sredina označena najmanjim brojem. Igrač koji u seriji pogodi najveći broj je – pobjednik!

Kasniji “Hajdukov” trener, Stanko Poklepović i danas voli reći da je Luka Kaliterna izmislio “tika-taku”, a ne današnja Barcelona: “Pod njegovim vodstvom sve su momčadi igrale lijep i učinkovit nogomet. Njegov je postulat u igri bio – jednom takni, drugom makni. Pa, tako danas igra Barcelona!”.

Bit nogometa

Kao prvi, najstariji i najzaslužniji nogometni učitelj u Hrvata, s više od 65 godina radnoga staža, Luka Kaliterna, zajedno s imenom svojeg starijeg brata Fabijana Kaliterne, još jednog od utemeljitelja “Hajduka”, davno je već ušao u povijest ne samo splitskog, nego i hrvatskog nogometnog športa.

Ipak, najveća ljubav mu je bila rad s najmlađim igračima, početnicima. U njegovoj izjavi o radu s početnicima sve se može iščitati: “Ako igrač u najmlađim danima na savlada nogometnu abecedu, cijelog će života mucati”.

Njegova mnoge izjave i danas su antologijske. Jednom je kao vratar primio deset pogodaka u prijateljskoj utakmici protiv “Slavije” iz Praga. Dugo je šutio u svlačionici nakon utakmice. Kasnije je izjavio: “Tek sam tada shvatio osnove nogometa, baluna kako ga mi u Splitu zovemo. A bit nogometa je da ne igra onaj koji ima loptu, nego onaj koji je nema”.

I danas mnogi treneri, sportski novinari i nogometni entuzijasti vole recitirati osnovne nogometne postulate barba Luke Kaliterne. Vole tako reći: “Igra daje gol, a ne igrač”. O ponašanju igrača stoji tvrdnja da igrač “mora sve vidjeti, a ništa ne gledati”.

Priznajte, koliko puta ste čuli od nekog trenera da tvrdi – “Tko nema širinu, nema ni dubinu”. Sve su to uzrečice Luke Kaliterne koji je jednostavnim rječnikom otkrivao i učio mlade tajnama nogometne igre.

A pročitajte i rečenicu u kojoj je Kaliterna opisao najdublju ideju nogometne igre: “Igra onaj igrač koji nema balun, a osnova nogometne igre je precizno dodavanje suigraču, i to po mogućnosti iz prve”. Kakva Barcelonina “tika-taka”, o “tika-taki” je još davno prije razmišljao i radio na njoj upravo naš Luka Kaliterna!

Još bolja je ova njegova misao: “Nogomet je u prvom redu kolektivna igra. U njoj nema mjesta egoistima. Tko igra za sebe, taj igra za protivnika. Svaka lopta mora na sebi nositi određenu adresu. A osnovni princip u igri je da se igra u dubinu”.

Luka Kaliterna nositelj je najvećih “Hajdukovih” priznanja – Zlatne značke s briljantom i Zlatne kapetanske trake. Dobitnik je Nagrade grada Splita za životno djelo, a 1979. godine nagrađen je Trofejem podmlatka Hrvatskog nogometnog saveza. Od 2007. godine počasnik je Kuće slave splitskog športa, a jedna od ulica na njegovim rodnim Bačvicama, u spomen na njega i brata mu Fabijana, nosi naziv – Prilaz braće Kaliterna.

Autor: Andrija Kačić-Karlin / 7Dnevno

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno