Connect with us

Tvrtko Dolić

Teroristu Milanu Tepiću podižu spomenik na Dedinju

Published

on

 DOK SE NASTAVLJA SRAMOTNO SUĐENJE BRANITELJU JURI ŠIMIĆU    Kroz suđenje Juri Šimiću, koji je nemoćno plakao nad žrtvama Milana Tepića i Rajka Kovačevića, zapravo se provodi suđenje obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu, kao i samoj hrvatskoj nacionalnoj ideji.

Uzvratni posjet Aleksandra Vučića odgođen je do daljnjeg, nadajmo se ne do slijedeće agresije na RH, BiH, Kosovo i Crnu Goru. Vasceo hrvatski narod pao je u duboku tugu. “Državni sekretar MSP Srbije Nemanja Stevanović ocenio je danas sramnim i licemernim ponašanje zvaničnika Hrvatske, koji veličaju ustaštvo i zločine počinjene tokom Drugog svetskog rata, koji podstiču antisrpsku histeriju i grubo krše osnovna ljudska prava u 21. veku, te protestuju zbog spomenika heroju JNA Milanu Tepiću” – stoji u srbijanskim glasilima.

Kako javljaju, “zagrmeo je i Ivica Dačić, srbijanski ministar spoljnih poslova: Zvaničnici te zemlje (Hrvatske) protestuju zbog podizanja spomenika Milanu Tepiću, oficiru JNA, koji je život dao za svoju zemlju, koji se zakleo da će braniti svoj garnizon i svoje vojnike u to vreme od nelegalne formacije Hrvatske. Za njih je on moralna gromada”.

Dakle, Srbija na Dedinju podiže gromadu teroristu majoru JNA Milanu Tepiću, koji je 29. rujna 1991. odbio predati skladište streljiva kod Bjelovara, poznato kao Barutana. Radije je digao u zrak sebe i još jednog svog vojnika. Pri tome je pobio 11 hrvatskih branitelja, što se u Srbiji vidi kao nešto pozitivno, herojski čin. Tepić je već ranije u Srbiji odlikovan ordenom heroja. Aleksandar Vulin, srbijanski ministar nečega jako četničkog, reče da na Dedinju otkrivaju spomenik Tepiću na čast čitavom srpskom narodu, i da Srbija time postaje bolja nego što je bila jučer. Da je Tepić ubio 1111 Hrvata, Srbija bi postala još bolja. Tepić je minirao više zgrada, a uspio je dignuti u zrak samo jednu. “U građanskom ratu sve strane događaje vide različito” – mudro zbori Vulin. Možete li vjerovati koliko je Vučić velikosrbin kada ga je četnikom nazvao Vladimir Šeks. Vučić traži da se iz prijedloga našeg novog Zakona o hrvatskim braniteljima izbaci kvalifikacija da je Srbija bila agresor. Kao, moramo se okrenuti prema budućnosti, i prevladati prošlost. Da nam se ne ponovi Jasenovac! Znate, glede građanskog rata 1941-45. sve strane događaje vide različito.

Naoružavanje Hrvatske 

U našem pamćenju ostali su dijelovi Bjelovara koji su sličili na razoreni Vukovar. Krajem ljeta 1991. pala je posve razumna odluka da se ne dopusti odlazak elitne 265. oklopno – mehanizovane brigade JNA. Imali smo sreću da su na našu stranu prešli sposobni oficiri JNA, poput Antuna Tusa i Petra Stipetića, koji su pripremili plan “Bilogora”. Konkretnu akciju zauzimanja objekata JNA vodio je Želimir Škarec iz GSHV, koji je načinio operativni plan, uz pomoć Josipa Tomšića, Željka Gašpareca i Darka Špoljara. Jako korisna osoba u tim danima bio je Stjepan Budinski, koji je organizirao puno toga, pa i prihvatni centar za zarobljenike, pod zapovjedništvom Ivana Posavca. Budinski je svim oficirima i podoficirima u Bjelovaru ponudio prijenos činova ako pristupe Hrvatskoj vojsci. Sve je prožimala djelatna volja Jure Šimića, predsjednika regionalnog Kriznog štaba, u kojemu je zapovjednik bio Budinski, a članovi Ivan Srnec, Miralem Alečković i Stjepan Ivanić. U kriznim stožerima do razine grada Bjelovara bili su Stanislav Pavlić, Mirko Kirin, Ivo Ljubanović, Stipan Gojević, Antun Perčulija, Đuro Šadek, Viktor Tušek, Vlado Ivanković, Ivan Cikoja, i Tomislav Prka, a svoj su puni doprinos dali i mnogi drugi Bjelovarci. Bilo je puno konkretnog posla s puno rizika. Već 13. rujna počela su isključivanja. Telefonske veze, voda, električna energija. Zaposjednuti su svi vitalni objekti u gradu (pošta, banka, medicinski centar). Za ono što će uslijediti, pripremane su škole i drugi javni objekti. Tada je trebalo skupiti hrabrosti za takvu “provokaciju” JNA. Jedan događaj značajno je promijenio odnose u Bjelovaru i u cijeloj zemlji. Nadnevka 15. rujna Ivan Grbavac Cobra s jednim vodom Zaštitnog bataljuna Zapovjedništva ZNG-a prevagnuo je u zauzimanju vojarne – skladišta Prečec. Više od 20 tisuća vojnog materijala došlo je u naše ruke. Osim toga, ojačana je pregovaračka pozicija Franje Tuđmana. Dva dana kasnije potpisano je primirje u crnogorskom Igalu, režim blokade vojarni JNA je ublažen, ali je Budinski u Bjelovaru uskratio opskrbu vodom jer su neke motorizirane jedinice JNA iz Bjelovara ratovale na okučanskom području. Za vrijeme blokade i pregovora o predaji, provedeno je potpuno posrbljivanje vojarne – preuzeti su ročnici i oficiri nesrpske nacionalnosti. U vojarni je ostalo oko 400 vojnika, podoficira i oficira.

Prevagnulo je srpstvo

“Komandant Rajko Kovačević” bio je tih dana najskuplja zvijezda na transfer listi. Glavni predstavnik JNA u RH Boris Rašeta obećao je Kovačeviću čin generala i puno toga drugog ako obrani garnizon u Bjelovaru. Bili su u pitanju veliki ulozi, što je vidljivo i iz zapovijedi general-pukovnika Živote Avramovića (zapovjednika 5. vojne oblasti JNA) od 28. rujna. Naime, snage JNA u Koprivnici i Bjelovaru trebale su obraniti svoje položaje i smjerom proboja Bjelovar – Grubišno Polje – Daruvar spojiti se sa snagama JNA iz Banjalučkog korpusa. Presjeći Hrvatsku na dva dijela! Jure Šimić prepoznao je što se događa i dao Kovačeviću jaču ponudu: vreća gotovine u njemačkim markama, teži vanjski račun, vilu gdje poželi, visoki čin u HV-u, i more toga drugog. Jure je bio uvjeren da hrvatski tim kupuje pravo pojačanje. Kad ono, Kovačević se priklonio Zvezdi. “Ja ovde branim srpstvo” – izjavio je Šimiću. Naravno da je nakon toga Šimić dodao prijetnje, i to mu se danas stavlja na teret. Ako mene pitate, Tepić i Kovačević zaslužuju odličja srpstva kakvo poznajemo i kakvo smo upoznali tijekom “prevladane prošlosti”.

U noći 28/29. rujna 1991. pokrenuta je ključna operacija Domovinskog rata. Ujutro, nakon 17 dana blokade, Kovačević je ponovno odbio bilo kakvu mirnu predaju, pa su naše postrojbe napale objekte JNA. Na grad je iz vojarne ispaljeno više desetaka raznih projektila. Jedan tenk napustio je vojarnu i pucao po kućama. Minobacačke granate pale su i na Crkvu sv. Terezije Avilske, pri čemu su poginule tri žene. Dramatičan, pojačani napad na vojarnu uslijedio je nakon što je Kovačević zatražio napad na hrvatske snage i Bjelovar iz zraka. Ponovno je prevagnuo Zaštitni bataljun Zapovjedništva ZNG-a, kako se tada zvalo buduće jezgro Vojne policije. Kako to i danas u Bjelovaru opisuju, u duhu jezika druge strane, “Ivan Grbavac jednostavno je izrokao neprijateljske položaje”. Baterija topova T-12 u selu Hrgovljani onesposobila je veći broj oklopnih borbenih vozila JNA. Grbavac je do 16 sati slomio otpor neprijatelja, i bez da uđe u vojarnu krenuo u drugu značajnu misiju: osvajanje vojarne u Koprivnici. I tada se vidjelo koliko je slamanje garnizona JNA u Bjelovaru preokrenulo rat – nakon što su došle vijesti iz Bjelovara, vojarne i objekti JNA u Koprivnici predali su se bez borbe isti dan. Slično se dogodilo i u drugim dijelovima RH.       

Svi ti spasonosni događaji u Bjelovaru imali su jednu lošu karakteristiku. Vojarna JNA pala je na kraju dana. Noću su sve mačke crne, i svatko može proizvesti nered, pa i neku namjernu sabotažu. U vojarnu je ušla specijalna policija, koja je zatražila od neprijatelja da svuku gornje dijelove odore i ostanu samo u bijelim majicama, da ih u sumrak naši vojnici mogu razlikovati. Trojica zapovjednika pronađeni su mrtvi. Pukovnik Rajko Kovačević bio je odjeven u borbenu odoru tenkista, a potpukovnik Miljko Vasić i kapetan prve klase Dragiša Jovanović bili su u bijelim majicama. Jovanović je bio načelnik pripadnog KOS-a. Hrvatska strana pretpostavlja da je među njima došlo do obračuna. Intrigira činjenica da je vrh Srbije posthumno odlikovao Kovačevića i Jovanovića, a Vasića ne. Lijes s tijelom Rajka Kovačevića, “kojeg su streljale ustaše”, pokazivan je vojnicima JNA u BiH. Forenzičari su ustanovili smrt Kovačevića od posljedica eksplozije, ali je kasnije srpska strana to relativizirala. Pojavilo se šest teza: (1) Poginuo je od eksplozije, (2) Poginuo je u obračunu s oficirima koji  su predlagali predaju. (3) Revoltirani Bjelovarci pucali su u mrtvo tijelo, (4) Isto je provela strana doušnička mreža, da kompromitira RH, (5) Druga je strana pucala u preuzeto tijelo, za potrebe propagande protiv RH i pokretanja sudskih postupaka protiv hrvatskih branitelja, (6) Počinio je samoubojstvo. Tijela tri ubijene žene nisu podvrgnuta forenzičkom ispitivanju. Nije mi poznato da su posmrtno odlikovane, iako su umrle u molitvi da se zlo ne dogodi.

BARUTANA Ovako su izgledala stabla na udaljenosti od 200 m od vojarne

U okruženju i pod napadom našlo se i skladište “Barutana”. Nakon kraće borbe, major Milan Tepić je zapovjedio vojnicima da se predaju, a sam je ostao u skladištu. Prilikom ulaska hrvatskih snaga, iza 10 sati, aktivirao je eksploziv i uništio skladište, u kojem se nalazilo oko 170 tona eksplozivnih sredstava. U eksploziji je i sam poginuo. Kao i 11 hrvatskih vojnika. Tepić je minirao više zgrada, ali je uspio dići u zrak samo jednu, pa je Srbija nešto bolja, a mogla je biti jako dobra. Eksplozija je zbrisala šumu u krugu od 200 metara. Udarni val odnio je krovove mnogih kuća. Majora Milana Tepića u Srbiji slave kao ratnog heroja. Po njemu su nazvane ulice u Beogradu, Novom Sadu i Banjaluci. Prema kazivanju Martina Špegelja, garnizon JNA u Bjelovaru bio je tradicionalno popunjavan Srbima, čak do 65 posto. I još je u kolovozu mobiliziran dio rezervista srpske nacionalnosti, što je Špegelju bio pokazatelj što se sprema. Špegelj je Kovačevića vidio kao “krajnje zadrtu osobu”. I još je KOS-ovac Jovanović imao zadaću pretvoriti bjelovarsku vojarnu u neosvojivu tvrđavu na zapadnim granicama Velike Srbije.

Država je prodala Juru Šimića

Jure Šimić bio je i na čelu lokalne vlade. Osnovao je prvi ogranak HDZ-a, što mu uzimaju za grijeh na razini cijele Europske Unije. Naravno da je Tuđman u Igalu glumatao, naravno da Tuđman iz Bruxellesa nije smio zapovjediti zauzimanje vojarni. Jure je to prepoznao, Tus je to pretpostavljao, Stipetić je to nazirao, Manolić je to znao, a Grbavac je bio čovjek od akcije. Ako netko treba odgovarati za naoružavanje i oslobađanje Hrvatske, ako se danas sudi Domovinskom ratu, onda je suđenje Juri Šimiću primjerena personifikacija.   

Većina zarobljenih oficira, mlađih oficira i vojnika JNA ubrzo je razmijenjena za zarobljene pripadnike HV-a, po principu Svi za sve, a ostali (njih 26) razmijenjeni su sredinom prosinca. Grbavac je imao ukupno 17 ranjenih na razini ZNG-a, dok je u bjelovarsku bolnicu primljeno stotinjak ranjenika, 30 njih iz JNA. Poginulo je i pet civila. U Bjelovaru i okolici bilo je uništeno ili oštećeno više od tisuću civilnih objekata, uključujući PU Bjelovar, HPT i silos Prerade. Vojni plijen bio je impresivan: 75 tenkova T-55, tri laka tenka PT 76, devet haubica 122 mm, četiri VBR-a Plamen, 77 borbenih vozila pješaštva M-80, a iz vojnog skladišta na Logoru kompletno naoružanje Teritorijalne obrane općina bjelovarske regije, koje je bilo oduzeto, naoružanje i oprema 1. partizanske brigade 28. partizanske divizije (između ostalog, oko 1.300 automatskih pušaka, puškomitraljeza i mitraljeza), te oko 100 kamiona raznih namjena. Bjelovar je naoružao Hrvatsku. Naravno da su psi rata ugrabili svoj dio kolača, najčešće iz pošiljki upućenih postrojbama. Jure Šimić je to naglasio u svojim knjigama o Domovinskom ratu na području Bjelovara. U bespoštednom nastojanju da ga kompromitira, podzemlje je objavilo fotomontažu Jure Šimića pored mercedesa i luksuzne vile. Nikada nije provedena ozbiljna istraga tko je proveo ta podmetanja. Šimić je doživio dvije teške saobraćajne nesreće, koje nisu razjašnjene. Dolje Domovinski rat, živjela Tranzicija!

Već pogađate, svijet su obišle fotografije ubijenih oficira JNA u Bjelovaru. Beživotna tijela, blijeda lica bez krvi, otrgnuti udovi nakon eksplozije, pa onda zasebno horor fotkanje nakon što je tijelo odvučeno u stranu, i laži o strijeljanju zarobljenika. Znate, već sama smrt ružna je po sebi. Naravno, ubijeni hrvatski branitelji i ubijene žene, ka i svi ranjeni, bili su zastrašujući prizor, ali o tome nije izviještena svjetska Javnost. Kao, ružno je za vidjeti, nismo divljaci. Ne trebamo oponašati četničku propagandu! Prirodno svemu tome, Srbija je proglasila jurisdikciju za Region, pa su pokrenuta međunarodna i domaća suđenja Domovinskom ratu. Milan Tepić nije osuđen niti u odsutnosti, nego je Jure Šimić optužen za ratni zločin, iako osobno nije sudjelovao u samom napadu na vojarnu JNA u Bjelovaru. Znakovito, suđenje Juri Šimiću premješteno je iz Bjelovara u Rijeku. Zanimljivo, uhićen je nakon što je pokrenuo Bjelovarsku inicijativu, koja je išla za kreiranjem alternative HDZ-u i SDP-u. Branitelji Bjelovara dali su mu svu podršku. Ivan Grbavac ponio se herojski u Domovinskom ratu, i tako se ponaša u sudskim procesima. “Bila je to vojna operacija, pucali smo na neprijateljske položaje prekrcane naoružanjem, i meni se živo fućka koliko sam oklopnjaka JNA oštetio.” – izjavio je Grbavac.

ČOJSTVO JEDNOG ISTINSKOG HEROJA

Hrvatska treba podignuti spomenik Vladimiru Baroviću

To je posve razuman prijedlog Davora Ivankovića, u Večernjaku od nedjelje, 1. listopada ove 2017. Admiral i zapovjednik splitske vojnopomorske oblasti JRM, Crnogorac Vladimir Barović, počinio je samoubojstvo, ako se to tako može nazvati.   Zbog suprotnih razloga u odnosu na Milana Tepića. Nakon što je Barović preuzeo dužnost na Visu i pročitao zapovijedi, zatvorio se u prostoriju ambulante, i sebi pucao u sljepoočnicu. Ostavio je oproštajno pismo u kojem je objasnio da se odlučio na časnu smrt radije nego da “ratuje protiv bratskog hrvatskog naroda”. Suprotno Vučiću i Vukovima, Barović je u svome pismu prepoznao agresiju JNA na Hrvatsku, i tu agresiju vidio kao suprotnost crnogorskoj časti, crnogorskom čojstvu. “Crnogorci se ne mogu boriti i uništavati narod koji im ništa nije skrivio”. Barović se mirno povukao s pozicije zapovjednika pulskog garnizona. Izjavio je: “Ovdje neće biti razaranja dok sam ja zapovjednik, a ako ipak budem prisiljen narediti razaranje Pule i Istre, mene tada više neće biti”. Dok predsjednik Srbije Aleksandar Vučić podiže spomenik teroristu Milanu Tepiću, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović posmrtno je Vladimiru Baroviću dodijelio Orden za hrabrost.

Tvrtko Dolić/7Dnevno.hr 

Komentari

Tvrtko Dolić

Rasklimana Sveta stolica

Published

on

 ZLOSTAVLJANJE DJECE U PENNSYLVANIJI     Reže li papa granu na kojoj sjedi? Na nedopustiva zastranjivanja svećenika oglasio se isprikom i napadom na klerikalizam, čime otvara problem koncepta Katoličke crkve. Kada odlaze u svećenike mladi trebaju taj osjećaj misije i pripadnosti odabranima. Karel Wojtyla direktno je pozvan – čuo je da sam Bog izgovara njegovo ime.

Kako sam se odlučio za kritiku Katoličke crkve u ovo vrijeme antikatoličkih križarskih ratova zapadnih sila, evangelika, protestanata, judaista i islamista? Nije to laka odluka, jer je pravilo da Rim ruše barbari. Papa Franjo napada klerikalizam u smislu umišljenosti svećenika da su nešto posebno od drugih vjernika, a zapravo su samo ljudi – zastranjivanja i poremećenost time nužno ulaze u svećeničke redove. Papa me pomalo podsjeća na našeg nogometnog izbornika Zlatka Dalića i njegovo pozivanje na poniznost. Koja vražja poniznost? Stisni se kao klerik, stisni se kao čovjek – bolje da te nema. Zar nije vrijeme da se katolici ponovno usprave i otvoreno traže svoj dio svijeta i svoj dio života. Naravno da unutar katoličkog svećenstva ima opakih likova, ali je to posve normalno, jer svećenici ne dolaze po Duhu svetom, poput Isusa, nego ih “novače” među ljudima. Možemo reći da niti Duh sveti ne može Demiurgu preoteti svaku barabu, a nisam nešto siguran da se puno potrudio oko mene osobno. Isus je pretjerao s tim svojim preuzimanjem grijeha baš za svakoga. Ima tako pokvarenih ljudi da ih Duh sveti ne želi pridobiti na svoju stranu. Pape su zbog seksualnog zlostavljanja od strane katoličkog svećenstva danas izloženi svuda u svijetu, što je prirodno, jer se Katolička crkva proširila sve tamo do Patagonije. Crkveni raskol iz XI stoljeća može se gledati i kao podjela grijeha, u prošlosti i u budućnosti. Kada su se sjeverne europske nacije odvojile od griješnog Rima, bilo je zadovoljstva i na strani Svete stolice, koja se riješila griješnika na sjeveru. Katolička crkva naprosto se otimala za svoju prisutnost u tri Amerike, da bi na kraju dobila samo veći prostor za pospremanje.

Zlostavljanja od strane vjernika

Nakon zastranjivanja pojedinih katoličkih svećenika u Irskoj i Chileu, pod povećalom je kler u američkoj državi Pennsylvaniji. Kako priznaje sam papa Franjo, u posljednjih 70 godina, tamo su najmanje tisuću maloljetnih osoba bile žrtve seksualnog zlostavljanja od strane katoličkog svećenstva. To je zaista jezovito i otvara pitanje što poduzeti da neko pastoralno djelovanje ne preuzme sve deformacije društva iz kojeg dolazi i društva u koje ulazi. U svezi napada pape Franje na kler, javlja se strah koliko će nova doktrina da su svećenici samo ljudi dovesti do toga da svećenici lakše prihvate ljudske slabosti. Da se prestanu odupirati svojim ljudskim manama. S druge strane, u podsvijesti nekog svećenika njegova “uzvišena pastoralna misija” može biti izgovor za toleranciju prema vlastitom zastranjivanju. Bojim se da papa ulazi u jako riskantnu reformu, koja nameće određen doktrinarne prilagodbe. Mladi ljudi ulaze u kler zbog tog osjećaja posebnosti. Kako provesti “novačenje” mladih svećenika? Kao sjemeništarci najčešće su seksulano usmjereni na starije od sebe, kao i svi drugi njihovi vršnjaci, a što će im donijeti starenje, to nitko ne može predvidjeti. Pojave poput pedofilije ruše cijeli koncept Crkve. Jer, Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku.

Misterij Trojstva

Mistična tajna Univerzuma: Otac, Sin i Duh sveti. Tko je Otac? Jer ako slijedimo Pavla, onda je Isus fantazam, emanacija Duha svetog. Grubo rečeno, Isus nije sin Božji, nije stvoren poput čovjeka u kojega Duh sveti ulazi (ili ne ulazi) po njegovom rađanju ili kasnije, nego nam prvotno dolazi iz same ishodišne duhovne plerome, koja u spletu okolnosti tadašnjeg rimskog imperija ulazi u odraslog sina Marije od Kafarnauma. Marija je rodila Sina Božjeg, a paraklit Isus je viša razina, jer nam širi Objavu Duha svetog kao njegova emanacija. Isus je pozvao na pobunu protiv očeva i Oca. Kao što reče provokativni darvinist Richard Dawkins, starozavjetni Jahve je najsurovije biće u Univerzumu – ljubomoran, sitničav, nepravedan, zlopamtilo, osvetoljubiv, krvoločan, ženomrzac, homofob, rasist, djecoubojica, sadomazohist, pakosni silnik. Duboke su to vode i opasno je u njih zaroniti, jer onaj koji stvara materijalni svijet, galaksije, crne rupe i raspade cijelih kozmičkih staza, zasigurno nije biće koje će dopustiti da kao sićušno stvorenje na Zemlji važem njegov značaj u odnosu na Duh sveti iliti Apsolut. Time se vraćamo na problem prapočetka. Kako je pokrenut ovakav Univerzum? Ako hipotetički odstranimo Stvoritelja, Bože mi oprosti na ovakvoj izjavi, onda duhovna pleroma ne emanira, a Duh sveti utapa se u ništavilo Kozmosa. Dobro prepoznajemo kroz svijest o zlu ili neprihvatljivom. Važno je shvatiti da Duh sveti nije rezerviran za svećenike, nego ulazi u čovjeka, i samo takvi ljudi trebaju ulaziti u svećeničke redove. A čovjek nije kreiran niti stvoren kao savršeno biće. Licenca i dizajn (savršenog) čovjeka trebali bi dolaziti iz duhovne plerome, ali se bojim da Stvoritelj unosi svoje korekcije. Poremećenost poput pedofilije može sustići svakog čovjeka, a klerik je na kraju samo čovjek.

Zlostavljanje vjere

Pojedinačno zlostavljanje od strane nekog svećenika prema drugoj osobi je kraj civilizacije, a događa se i zlostavljanje prema nekoj religiji ili konfesiji od strane drugih kolektiviteta i pojedinih diktatora. Večernjakov novinar Hassan Haidar Diab piše o tome kako je u Njemačkoj ovih dana jezidsku azilanticu Ashawk Haji Hamid presreo starkelja Abu Humam iz ISIL-a, koji je tu mladu djevojku zatočio, silovao i mučio. Ashawk je bila u grupi jezidskih djevojčica koje je ISIL u kolovozu 2014. oteo u Mosulu. Pripadnici ISIL-a dijelili su međusobno djevojčice kao seksualno roblje i preprodavali – Ashawk je na tržnici za 100 dolara kupio isilovac kojemu je uspjela pobjeći. Izbjeglu Ashawk neće rado prihvatiti u svojoj blizini niti jedna tuđa religija. Njemačka policija nije uhitila Abu Hamama, najvjerojatnije zato što su zapadne sile kreirale ISIL. Religijsko zlostavljanje često je generirano izvan religijskih skupina. Jesu li vladajuće strukture u Pennsylvanji takve i toliko pakosne da im paše zlostavljanje djece katolika? Kada SAD, Izrael i priljepci ovladaju arapskim resursima, ISIL će jednostavno nestati, kao što je ispario i Osama Bin Laden. Hrvati su doživjeli istovremeni pogrom i klera i laika. Na kraju Drugog svjetskog rata nad Hrvatima je proveden genocid. Partizani i komunjare ubili su 515 katoličkih svećenika. Posao iz svibnja 1945. nastavlja se danas drugim sredstvima. Ubojice se nikada nisu pokajale za svoj zločin. Naprotiv, od strane antifa i drugih protuhrvatskih skupina generirana je nevjerojatna mržnja prema Katoličkoj crkvi a napose prema Crkvi u Hrvata. Kod nas najprije moramo prepoznati opći okvir zlostavljanja i progona katolika, pa tek onda provjeriti koji svećenici prelaze civilizacijsku granicu svoje pastoralne misije. Ne dajte da vas zavara pedofilija, koja je poremećenost, ali ne isključivo starijeg svećenstva u Katoličkoj crkvi. U suzbijanju i progonu Katoličke crkve koordinirano djeluju velike zapadne sile, anglikanci, protestanti, raznorazni jahvisti, pravoslavci i antife, a ne trebamo smetnuti s uma činjenicu da je Turska vodila dugi rat protiv Katoličke crkve, što se vidi i na karti hrvatskih zemalja.

Pedofilije ima svuda, pa i među svećenstvom

Pravo im budi. Neke loše slike o sebi šalje nam sama Crkva. Isus i apostoli bili su mladi ljudi, koji su propovijedali duboke društvene promjene, pobunu protiv očeva i Oca. “Tko se hrvao sa svijetom postao je velik tako što je svijet savladao, tko se borio sa samim sobom veći je jer je samog sebe nadvisio, a onaj tko se s Bogom bori veći je od svih.” – napisao je to Otac egzistenicalizma Søren Kierkegaard u svome djelu “Strah i drhtanje”, u kojemu na svoj način promatra psihološke pojmove u biblijskim “koordinatnom” sustavu. Već tijekom prvih stoljeća, kristjanstvo su preuzeli starci. Gašenje Crkve kao vojne sile stvorilo je dokolicu za različita zastranjivanja, uključujući pedofiliju. Crkveni dvori potisnule su spavaonice za križarske redove. Zašto je za Crkvu loše da svećenik ima svoju obitelj i nešto milodara preusmjeri u kućni proračun? Da ne spava u uškopljenoj vojarni. Celibat uništava Katoličku crkvu. Prva briga Crkve trebala bi biti obitelj, a sami katolički svećenici nisu obiteljski ljudi, u smislu da se žene i imaju djecu, što je u ostalim kristjanskim konfesijama dopušteno. Izgovaraju se da je njihova obitelj Crkva. Oni su posebni, a to može značiti svašta, od snažnog poziva vjere i žrtve za druge do sklonosti prema suprotnom spolu samo u smislu izrabljivanja. Najznačajniji apostoli Petar i Pavao bili su oženjeni. Kako su najviši katolički svećenici metuzalemi u raspadanju, neprijatelji Katoličke crkve u prvi plan dovode pedofiliju, koja se u “novačenju” mladih ne može predvidjeti. Naravno da među svećenstvom ima pedofila. Pedofilija je danas jedini dokaz da su katolički svećenici ljudi.

Inkvizicija i Križarski ratovi

Danas propaganda protiv katolika ide obrnutim povijesnim redoslijedom: pedofilija, Inkvizicija, Križarski ratovi. U svezi stvaranja neraspoloženja prema Katoličkoj crkvi, antife rado naglase Inkviziciju. Znate, nije to bilo ništa posebno – sve velike svjetske religije imaju slične sustave borbe protiv nutarnje hereze. S bulom “Ad extirpanda” pape Inocenta IV. iz 1252. pokrenuto je uspostavljanje reda u tadašnjem divljanju lokalnih “pravovjernika”. Nakon uvođenja Inkvizicije, smanjio se broj žrtava vjerskog discipliniranja. U brojnim slučajevima, Inkvizicija je spriječila narodna i vjerska smaknuća bez suda. Znate, vjerski fanatici morali su se u svojim prokazivanjima obratiti Inkviziciji, dolazilo je do istrage neugodne za sve strane, pa su zagriženi pravovjerci i pravoslavci odustajali od progona. Svećenstvo se počelo bojati “unutarnje kontrole” – nije lako pozvati strašne suce zbog bilo koga, ako ste se sami ogriješili o vjerske norme i sve ljudske zakone, pa vam se svaka istraga može obiti o glavu. Istina, Crkva je s discipliniranjem heliocentričnog dominikanca Giordana Bruna prešla dopustivu granicu, ali ne prema civilu, nego prema svome svećeniku. Što se veli, Bruno nije znao prezentirati svoja znanstvena saznanja politički mudro, na uspravnici prihvatljiv način. Zar nije isusovac Nikola Kopernik prezentirao svoj heliocentrični sustav skoro stoljeće ranije? Svaki problem od prije pola milenija, u kojemu se i svećenici i laici nisu mogli snaći, promatra se kroz povećalo današnje znanosti. Kristjanstvo je formalno pokrenulo Križarske ratove za oslobađanje Isusovog groba, a zapravo su se vodili ratovi za ovladavanje Putom svile i strateškim pozicijama, koje su preuzeli kalifati. Teutonski križarski red protegao se do Poljske, Litve i Novgoroda – ishodišno je osnovan u Palestini, u famoznoj luci Akra. Poraz famozne Crociate u Palestini doveo je do pokušaja ovladavanja svijetom morskim rutama izvan Mediterana. Bilo to pravo antifama ili ne, “nazadna” Katolička crkva promijenila je svijet i vrijeme.

Raspad jedinstvene Crkve i kriza papinstva

Razveselila me antifa “pamet” Jurice Pavičića. Veli da smo za vladavine Partije imali fotografije hrvatskih policajaca kako pomažu sirijskoj djevojčici da uđe u vlak, a danas kada je po Pavičiću na vlasti Crkva (!?) isti naglašava da hrvatski policajci pljačkaju migrante. Posve suprotno, naši problemi dolaze od toga što Crkva ne vlada, što Isusa razapinju svaki dan. Besposlen pop kobile krsti! Vjerski ratovi plamte na sve strane, a katolički svećenici mašu s grančicama mira. Dojam je da se Katolička crkva kroz raznorazne isprike najgorem ološu udaljila od reformi Grgura VII. Mi smo Talijanima prvi susjedi, Italija je domaćin katoličkom Pontifikatu iliti Mostu, Hrvati su uglavnom katolici, a u Hrvatskoj dominiraju komplementarne skupine. Vojne zrakoplove nismo trebali kupiti od Izraela, nego dobiti gratis od Svete stolice. Nekada su pape predvodili vojne pohode, a danas se ponašaju kao čelnici protuhrvatskih udruga. U svojoj dugoj povijesti, Katolička crkva pokušavala je ovladati istokom. To su zlatne godine Hrvata, koji su najprije u ime Bizanta, a nakon 9. stoljeća u ime Rima, širili kristjanstvo na sjeveroistok Europe. Tako veliko širenje nije mogla održati niti jedna religija, niti jedna vojna sila. Presudilo je Hegelovo pravilo u morfologiji civilizacija. Crkva se počela raspadati iznutra, kroz nekoliko različitih crkvenih raskola. U antička vremena, ekonomski interesi presvlačili su se u sukobe oko divinizacije Isusa i prirode njegove pojave. Odvajali su se gnostici, arijevci, manijevci, nestorijanci i more drugih kristjanskih pravaca. Rađanje islama i kalifata potisnulo je Bizant, da bi odvajanje Hrvatske od Bizanta u vrijeme Branimira označilo prevagu Rima, što za kristjanstvo nije dobro završilo. Da je Bizant ostao kristjanski dominantan, Carigrad bi teže pao u turske ruke. U vrijeme Križarskih ratova i u širem razdoblju “širenja riječi Božje i ovladavanja svjetskom ekonomijom”, odvojile su se zasebne nakupine pravoslavaca, protestanata, evangelika, i more drugih kristjanskih konfesija. Sve bi to bilo prihvatljivo da je Katolička crkva još uvijek snažna vojna asocijacija. Ovako, skoro sve europske katoličke zemlje uvučene su u NATO, u kojemu kolo vode evangelici, protestanti, judejci, pa i Turci.

Previše Talijana

Papa Franjo je Jorge Mario Bergoglio iz Argentine, ali talijanskog rodoslovnog podrijetla. Italija je u Velikom ratu bila na pobjedničkoj strani, a papa Benedikt XV. stolovao je od 1914. do 1922. Rođen je u Genovi kao Giacomo della Chiesa. Godine 1914. on je na liniji tada rastućih jehovaca – najavljuje dolazak Isusovog kraljevstva mira, a ono izbija Prvi svjetski rat. Svjedoci Jehove su se zbog svoje pogrešne “vremenske” prognoze skoro posve raspali, a višemilenijska Katolička crkva nekako preživljava. Italija i papa Talijan dopustili su formiranje prve Jugoslavije – gledali su da zagrabe što više “austrougarske” i hrvatske obale, a kako će Hrvati i ostali katolici u svemu tome proći, nikoga nije zanimalo. “Papa mira” iliti “papa nečinjenja” za života je dobio spomenik u Istanbulu – “Dobročinitelju naroda bez obzira na narodnost i vjeru”. Benedikt XV hladno je promatrao rađanje fašizma, šaljući na sve strane svoje plemenite poruke. Njegov nasljednik bio je Pio XI. – Talijan Ambrogio Damiano Achille Ratti. Nekako mu je promaklo ubojstvo hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu. U prvim danima takozvane Šestojanuarske diktature, Pio XI ne ustaje u obranu nacija porobljenih u Jugoslaviji, nego s Mussolinijem uglavljuje Lateranske sporazume. Slijedeći papa Pio XII bio je Eugenio Pacelli iz rimske plemićke loze. Dolazi 1939. u paketu s Drugim svjetskim ratom. Pri zaposjedanju Svete stolice, naglasio je da Crkva ne osuđuje niti jedan oblik vladavine, ali nije priznao NDH – Mussolini je imao namjeru obnoviti Rimsko carstvo sve do Sirmiuma. Pio XII slabo je pratio komunističko suđenje Alojziju Stepincu i Crkvi u Hrvata, pa ne pokreće Stepinčevu kanonizaiju niti nakon što je naš mučenik otrovan u kućnom pritvoru. Stepinca je negdje zametnuo i slijedeći papa Pavao VI, ponovno Talijan, Giovanni Battista Montini, koji je bez srama primio Tita, najvećeg zločinca u povijesti ljudskog roda. Pali anđeo priznaje superiornost Stvoritelja, a njegov namjesnik na zemlji priznaje ravnopravnost Palog anđela! Stepinac je proglašen blaženim tek kada Svetu stolicu preuzima papa koji nije Talijan – Poljak  Karol Wojtyła iliti Ivana Pavao II. Slijedeći papa Benedikt XVI, seriozni Nijemac Joseph Ratzinger ostao je distanciran, a novi aktualni papa Franjo, Argentinac talijanskog podrijetla, pojavio se kao gitarist iz posljednjeg “Mad Maxa”, i za našeg mučenika Stepinca formirao komisiju, u koju je ušlo i pravoslavno srpsko svećenstvo, takozvani klir, što je poniženje za sve Hrvate, pa i za sve katolike – upravo se SPC kompromitirala za vrijeme Drugog svjetskog rata, pa i u agresiji Srbije na Hrvatsku i BiH krajem prošlog stoljeća.

Maćehinski odnos papa prema Hrvatima

Pedofilija je poremećaj koji nema blage veze s Crkvom i treba se suzbijati na širem planu. Više me brine pedofilski odnos Svete stolice i snažnijih europskim nacija prema Hrvatima i sličnim narodima. Kako objasniti maćehinski odnos papa talijanske narodnosti? Ne samo da je blaženi Alojzije Stepinac zatočen i usmrćen od komunističkih struktura, bio je pretjerano suzdržan prema Anti Paveliću, veliki protivnik Hitlerovih rasnih zakona, i još je izrekao tvrdo NE Titovom zahtjevu da se Crkva u Hrvata hijerarhijski odvoji od Rima, odnosno od Svete stolice i papinstva. Čak u vrijeme otpora prema Beču i Pešti, Stepinac je bio skloniji Jugoslaviji nego preživljavanju Habsburške monarhije. Bio je solunski dragovoljac. Bilo je za očekivati da će se svaki papa počevši od Pia XII pokloniti Stepincu i njegovom istinskom mučeništvu, ali je to izostalo. Na neki način niti jedan papa 20. stoljeća nije dostojan da kanonizira Stepinca, pa je u tome smislu kolebao i Ivan Pavao II. Eto, Karol Wojtyla kanoniziran je prije Stepinca. Prisjetimo se i tog nevjerojatnog rata vatikanskih struktura protiv ukazanja Marije Majke u Međugorju. Nije sve u tome da Rim izbjegava priznati bogojavljenje za života vidjelica i/ili vidioca zato da ne potisnu papu u smislu prenošenja Božjih zapovijedi i Božje milosti. Zapadnoeuropske nacije protive se rađanju novih katoličkih svetišta, jer Lurd, Fatima i slična mjesta Gospina ukazanja donose velike novce. Koliko je taj biznis zapadnoeuropski kanaliziran pokazuje i redovan odlazak časnika HV-a u Lurd, što je na svoj način smiješno. Čak je i veliki Goethe rekao kako voli doći u Mariju Bistricu, gdje se osjeti da pripada Europi. Na kraju je Sveta stolica oduzima franjevcima svetište u Međugorju, nakon nekoliko pokušaja da se prisutnost Gospe preseli u Italiju preko suza na kipu donesenom iz Međugorja. Posebno je znakovit slučaj Dajla. Naime, porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana je Benedikt XVI. posebnim dekretom suspendirao na jednu minutu. Vrijeme je zaustavljeno samo zato da zamjenski biskup potpiše sporazum o predaji crkvenog posjeda u Dajli talijanskim benediktincima. Rim sa svojim novim suđenjem Stepincu afirmira Tita, onoga istog Tita koji je Stepinca osudio, zatočio i usmrtio zbog njegove lojalnosti prema Svetoj stolici.

SVIJET JE BISER

Fenomen Jezida i Jarsana

Radi razumjevanja šireg konteksta nasilja prema Ashawk Haji Hamid i Jezidima, ovdje ću napomenuti neke manje poznate činjenice o naciji / religiji Jezida. Danas žive podno obronaka iranskog Zagrosa i jugoistočno od mističnog edenskog jezera Van, uključujući Nimrud i pokrajinu Ninive, koja se smjestila na istočnoj strani Tigrisa, uz pritoku Khosr. Jezidi poštuju Palog anđela, koji je više Stvoritelj nego Duh sveti. Kreator Haq iliti Istina, najprije je stvorio svijet kao biser. Prije nego se razmahao Stvoritelj i počeo nabacivati stvari, odnosno sve materijalno, Kreator je pozvao u egzistenciju sedam anđela, sedam misterija, kojima je na čelu Malek Taus – Paun, sunce vjere, iluminacija samog Kreatora. Ljudi su dobri i zli, ali ne na sliku Kreatora nego su izraz karaktera samoga Pauna, koji je prilikom iskazivanja svoje tamne strane izgubio milost Kreatora. Pokajničke suze Palog anđela ugasile su vatru njegove paklene tamnice. Paun se vratio na tron ovoga svijeta. Na nesreću Jezida, drugo ime Pauna je Šejtan, što je u Kuranu naziv za Sotonu. Islam progoni Jezide, a islamisti drže da je u odnosu na Jezide sve dopušteno.  Danas je teško pronaći naciju ili religiju koja se prema Jezidima postavila korektno – mislim na one koji su s Jezidima došli u kontakt. Slično Jezidima, njima susjedni Jarsani vjeruju da se Univerzum dijeli na unutarnji (batini) i vanjski (zahiri). Imaju svoje zasebne zakone. Ljudi pripadaju samo vanjskom svijetu, a njihove živote vode pravila unutarnjeg svijeta. Kao i kod Jezida, božanska esencija pojavljuje se u vanjskom svijetu kao transmigracija duha. I Jarsani i Jezidi vjeruju u reinkarnaciju nakon smrti. Kod Jezida sedam svetih bića periodično reinkarniraju u ljudskom obličju – koasasa. Kod Jezida i Jarsana možemo prepoznati utjecaje susjednih religija. Religija Jezida sadrži neke odrednice sufizma. U jezidskoj “Knjizi iluminacije” nalazimo da je Paun bio prisutan kada je Noin potomak Nimrod (Nimrud) gurnuo Abrahama u vatru. Svijet je biser, a Jezidi su dragulj civilizacije. Isto tako, doktrinarni sukobi, hereze, indulgencija, simonija i raskoli, sve to čini veličanstvenu povijest kristjanstva i Crkve.

Tvrtko Dolić

Komentari

Continue Reading

Tvrtko Dolić

Sedam propovijedi mrtvima

Published

on

By

CARL GUSTAV JUNG   U ovo opako vrijeme, kada se psihijatrija ponovno koristi za političke obračune, dobro je podsjetiti kako psihoanalizu kao znanost ne možemo svesti na zidine zagrebačke Zatvorske bolnice. Psihoanaliza ima svoju veliku kulturnu povijest, odnosno svoje široko civilizacijsko utemeljenje, što je najbolje prezentirao švicarski znanstvenik Carl Gustav Jung.

(više…)

Komentari

Continue Reading

Tvrtko Dolić

Pavić – Plenković mirovinska reforma pretvara zaposlenike u starce, a umirovljenike u pokojnike.

Published

on

 MIROVINE NISU SOCIJALNA POMOĆ        Kako se približava saborska rasprava o još uvijek zagonetnoj mirovinskoj reformi, padaju predatorski prijedlozi s one strane razuma. Nametanjem teme proširivanja proračunskog dodatka na sve mirovine, finacijska mafija potiskuje u drugi plan javnu raspravu o zamrzavanju ili dekonstrukciji Drugog stupa kao privatnog i obveznog – zaista je drveno željezo.

Sve su države ukinule takvo tranzicijsko čudovište, i tako izašle iz krize. Sve osim Hrvatske.

Skupe pozajmice, skupi krediti, pogrešno investiranje, skupe usluge upravljanja mirovinskim fondovima, da bi uslijedio pad omjera umirovljenika i zaposlenih na 1:1,26. I još se spremaju promjene na štetu osiguranika i nacije:

(1) Mirovinci predlažu proračunski dodatak 27% za sve mirovine. Kao da invalidninu dobiju i zdravi. Podignuta je uzbuna zbog 20 mirovina kombiniranog umirovljenja za koje tvrde da su niže u odnosu na iste parametre umirovljenja strogo na temelju državnog Prvog stupa. Iste kumulacije mlađeg osiguranika i starijeg osiguranika zapravo su neusporedive. Mirovinci idu dalje, pa državi nude preuzete državne obveznice za dionice: HAC 6%, ACI 50% i HEP 30%. Zašto ne 50% Apple-a? Mirovinci predlažu određivanje minimalne mirovine za 15 godina rada, a ako netko nema 15 godina rada, razlika do minimalne mirovine namirivala bi se iz socijalnog sustava a ne iz mirovinskog, uz primjenu imovinskog cenzusa – kažu da nisu svi s malim mirovinama sirotinja. Slično ministar Marko Pavić pribjegava socijalnom modelu, pa  predlaže povećavanje najnižih mirovina za 3%. Prisjetimo se da su banke pokušale progurati socijalni model rješavanja stambenim kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, što je bio udar na zdrav razum. Mirovinci i uhljebi mirovinskih fondova traže da se Drugi mirovinski stup oslobodi obveze usklađivanja mirovina s plaćama i s inflacijom.

(2) Ministar Marko Pavić kaže da za mirovine godišnje nedostaje 17 milijardi kuna, koliko godišnje izdvajamo u državni Prvi stup iz naših bruto plaća. U privatan Drugi stup izdvajamo 5% iz naših bruto plaća, godišnje 5-6 milijardi kuna, skoro 2 pelješka mosta. Da smo prošle godine obustavili Drugi stup kao obvezan, za mirovine bi ove godine nedostajalo 11 milijardi kuna. Od uvođenja Drugog stupa 2002. bankama i njihovim osiguravajućim društvima prepustili smo naših 88 milijardi kuna, i tako osudili državni Prvi stup i proračun na prekomjerno zaduživanje, jer državni stup cijelo vrijeme namiruje sve mirovine. Dakle, na mirovine godišnje odlazi 10 peljeških mostova, a sveukupno nas je Drugi stup koštao oko 176 milijardi kuna, što je više od 50 peljeških mostova.

(3) Povisivanje dobne granice za umirovljenje na 67 godina počevši od 2031. predstavlja nevjerojatan bezobrazluk. Netko sebi uzima pravo zajahati sve buduće hrvatske generacije. U mnogim zemljama na prosvjedima mirovinskih osiguranika imamo natpis: “Mi smo mirovine zaslužili, zaradili, izdvajali za njih iz svojih plaća”. To što smo izdvajali je naše i imamo svako ljudsko pravo uzeti svoje kumulacije sa 60 godina! Zašto je Andreju Plenkoviću i Marku Paviću svejedno što će se dogoditi s našim mirovinama? Razlog ste naslućivali – obojica su u istom eurouredu kasirali visoka europrimanja, i to namjeravaju ponoviti. RH – EU prijenos mirovinskih kumulacija provodi se u oba smjera i više puta, uz nama nepoznate izračune. To je taj mirovinski sustav koji je Plenković proučio i prihvatio.

(4) Do kasnih 90-ih prošlog stoljeća izračun nečije mirovine radio se na temelju najboljih 10 godina. Nakon što je pokrao mirovinske fondove, za potrebe privatizacijske pljačke, i ubrzano pretvarao sve stanovnike ove zemlje u umirovljenike, HDZ je riješio problem smanjivanjem mirovina, pa je 1998. uveo izračun mirovine na temelju cjelokupnog radnog staža. Nakon povratka na vlast, Partija dodatno ruši mirovinski sustav i hrvatsku državu kroz uvođenje privatnog i obveznog !! mirovinskog stupa, koji četvrtinu mirovinskih izdvajanja preusmjerava u fondove pod kontrolom osiguravajućih društava četiri “naše” najveće banke: Zaba, PBZ, Erste i Raiffeisen.

(5) Smanjeno punjenje državnog Prvog mirovinskog stupa nije moglo namirivati postojeće mirovine, pa je HDZ sakrio svoju i SDP-ovu sramotu tako što je uveo kompenzicijski proračunski dodatak 27% za one koji su umirovljeni samo na temelju Prvog stupa. Taj preračunati postotak trebao je iznositi 33,33%, jer je oduzimanje četvrtine stvorilo minus za trećinu u odnosu na smanjene kumulacije državnog Prvog stupa. HDZ je lukavo s istim dodatkom pokrio naknadu osiguranicima zbog izračuna mirovine na temelju cjelokupnog radnog staža. Imamo poplavu lažnih pokazatelja i neprimjerenih naknada. Ministar Pavić reče da su prošle godine mirovine rasle za 2,75% i da su ove 2018. uvećane za 3,64%. Ponovno imamo krivo prezentirane pokazatelje. Rast cijena daje privid porasta proizvodnje, koja realno pada, pa u izračunima prosjeka mirovina prevagu odnose visoke plaće. U ovo vrijeme demografskog kolapsa, financijska mafija traži da se umirovljeniku omogući zapošljavanje, da se u skladu s njegovim primanjima umanji mirovina – da više ostane u mirovinskim fondovima.

Tvrtko Dolić

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno