Connect with us

Dr. Marko Jukić

Tako je govorio Stjepan Radić (1871.- 1928.)

Objavljeno

- datum

 (crtica, povodom 90-te godišnjice smrti)    Stjepan Radić – hrvatski domoljubni političar, književnik, prevoditelj i publicist je umro 8. kolovoza 1928. godine nakon teškog ranjavanja u beogradskoj skupštini. Radić je bio teško ranjen u beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928. godine, kada je na hrvatske (samo hrvatske) pucao srpski radikal  Puniša Račić. Račić je ubio Đuru Basaričeka i Pavla Radića, teško ranio Stjepana Radića, te lakše ranio Ivana Granđu i Ivana Pernara.

Godine 1895. prigodom otvaranja zgrade kazališta u Zagrebu, na koju je došao car Franjo Josip I, sa skupinom studenata je zapalio madžarsku zastavu i zbog toga je bio 6 mjeseci u zatvoru.

Radić se borio protiv madžarske hegemonije te je govorio protiv bana Khuena-Hedervarija i zbog toga je bio zatvaran i izbačen sa sveučilišta, kasnije mu je bilo zabranjeno studirati u tadašnjoj Austro-Ugarskoj pa je studij nastavio u Parizu gdje je i diplomirao 1899. godine.

1904. godine Stjepan Radić je s bratom Antunom osnovao Hrvatsku pučku seljačku stranku, stranka je postala parlamentarna 1908. godine. Kasnije je stranka mijenjala ime ali ne i stavove. Kralj Aleksandar I. Karađorđević je uveo diktaturu i zabrani rad političkih stranaka 6. siječnja 1929. godine.

Zbog svog političkog djelovanja (govora) Stjepan Radić je više puta bio u zatvoru. Na Radića je prvi put pokušan atentat 1920. godine. 1928. godine su mu Srbi javno prijetili ubojstvom, njihove prijetnje je izvršio zastupnik Radikalne stranke Puniša Račić. Nakon suđenja i osude Puniša Račić je živio u vili uz osiguranu zaštitu i poslugu!

Stjepan Radić je bio prvi diplomirani hrvatski politolog, književnik, prevoditelj i publicist. Spada među najveće hrvatske političare od kojega bi današnji političari u Hrvatskoj mogli mnogo naučiti o domoljublju i obrani nacionalnih (narodnih) interesa.

Poznata je Radićeva rečenica: “Ne srljajte kao guske u maglu”, koju je izrekao u svom govoru protiv bezuvjetnog ujedinjenja Države SHS., 24. studenoga 1918. godine.

„Ne srljajte kao guske u maglu.“

1918. godine, na sjednici Središnjeg odbora Narodnog vijeća u Zagrebu održao je svoj poznati domoljubni govor u kojem se suprotstavio predloženom načinu ujedinjenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Smatrao je da bi ta država trebala biti savezna, s tri regenta – prijestolonasljednikom Srbije, banom Hrvatske i predsjednikom Slovenije, a ne centralističko-hegemonističko ujedinjena kako se predlagalo i prihvatilo.

Navod iz govora Stjepana Radića 24. studenoga 1918. godine:

„…..Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu! Ne zaključujte jedinstvene vlade s Kraljevinom Srbijom već zato, jer, eto, u ime Kraljevine Srbije nema tu nikoga, ništa, osim taj jedan brzojav, a i taj predstavlja sasvim nešto drugo nego vi. Nemojte tako postupati da se bude moralo danas sutra kazati, da ste i vi Slovenci i vi Srbi Vojvođani i Bosanci, i vi naši Hrvati Dalmatinci, a nadasve vi naši domaći hrvatski Srbi, da ste se svi skupili danas ovamo samo zato da izvršite jedno urotničko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i Hrvata. Dajte uvidite barem to da je ova stvar tako važna i sudbonosna da treba sazvati čitavo Narodno vijeće, a, naravski, i Hrvatski sabor. Jer po ovom sadašnjem vašem prijedlogu vi zaključujete da u ime Središnjega odbora ide odmah u Beograd 28 članova, a budući da cijeli Središnji odbor ni nema više članova, to je očito da će svatko kazati odbor je sam sebe poslao, sam sebe ovlastio da proglasi jedinstvenu vladu s Kraljevinom Srbijom, a odbor, očito, nema te ovlasti i toga prava. Gospodo! Sav svijet poznaje i priznaje pravo narodnoga samoodređenja. Mi samo tomu pravu imademo zahvaliti svoje oslobođenje. To pravo samoodređenja pripada u međunarodnom smislu svim trim našim narodima Slovencima, Hrvatima i Srbima kod određivanja naših državnih granica prema tuđim narodima, ali to pravo pripada svim trim našim narodima, a napose nama Hrvatima u Hrvatskoj i s obzirom na osnivanje i na uređenje naše zajedničke države. Mi smo tri brata, Hrvat, Slovenac, Srbin, a nismo jedan. Svakoga brata treba pitati. Srba iz Srbije tu nema nikako, a mi Hrvati iz Hrvatske, kako smo mi tu zastupani, to znate. Nitko vas i ništa vas ne goni, ako to nije vaša nečista savjest koja vas sili da što brže svršite djelo za koje znate da ga hrvatski narod neće odobriti, a koje želite što prije protiv njegove volje provesti i tobože učvrstiti.

Gospodo! Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška svoj rođeni narod stavljati pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po gospodskoj svojoj voljici, bez naroda i protiv naroda. Ako to ne vjerujete, dao bog svima poživjeti toliko to neće biti dugo da vidite kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas otpuhnuti baš u času kad ćete misliti da se narod smirio, a vi da ste ga dobro zajahali. Živjela republika! Živjela Hrvatska“.

Treba zapamtiti poruku Stjepana Radića:

„Pravo se ne može dobiti ni plačem ni molitvom, nego borbom.“

Dr. Marko Jukić/Croative.net

Komentari

Dr. Marko Jukić

Što nedostaje u priopćenju MVEP-a Republike Hrvatske?

Objavljeno

- datum

Protestna nota Ministarstva vanjskih poslova (možda je bolje napisati spoljnih poslova) je uopćena bez konkretnih navoda pa oni koji ništa ne znaju o događajima od 1990. do 1998. godine ne mogu ništa konkretno saznati niti zaključiti. Moguće je da u ministarstvu ne znaju ili ne žele znati za činjenice pa pišu uopćene note da ne uvrede četničku vlast u Srbiji!?

U protestnoj noti su trebali navesti konkretne činjenice o agresiji na RH (1990. -1995.), evo nekih:

1.      Srbija je napravila vojnu agresiju na Hrvatsku (1990. – 1995.) (ali i na Sloveniju, BiH, Kosovo) s namjerom stvaranja velike Srbije

2.      Srbija je potaknula pobunu Srba u Hrvatskoj 1990. godine, naoružala pobunjenike, slala dobrovoljačke odrede i vojsku. Okupirali su 25% hrvatskog teritorija., prognali stanovništvo i izvršili mnogobrojne zločine.

3.      Projekt stvaranja velike Srbije započeo je davno prije 1990. godine, za vrijeme Jugoslavije se intenzivirao Memorandumom SANU 1986. godine

4.      Hrvati nisu ratovali u Nišu, Leskovcu, Bačkoj Palanki i drugdje u Srbiji već su branili svoju djedovinu u Hrvatskoj koju su Srbi napali, opljačkali, razorili a Hrvate protjerali.

5.      Tijekom 1991. i 1992. godine su na teritoriju Srbije, BiH, Crne Gore i okupiranih dijelova Republike Hrvatske bila 64 logora i zatvora za koje se zna lokacija. Na okupiranom teritoriju Hrvatske bilo je 30 srbijanskih logora i zatvora. Logori su bili u: Srijemskoj Mitrovici, Nišu, Borovu Selu, Dardi, Jagodnjaku, Vukovaru, Stajićevu, Samoboru, Šidu, Begejcima, VIZ-u Beograd, Novom Sadu , Manjači, Banja Luci, Zenici, Ovčari, Staroj Gradiški, Okučanima, Bučju, Kninu i drugdje.

6.      Kroz srpske koncentracijske logore, tijekom Domovinskog rata, je prošlo preko 30.000 osoba (od toga 3.000 žena i 500 djece), od kojih je izravno ubijeno ili podleglo posljedicama zlostavljanja i mučenja oko 300 osoba, a oko 2.500 osoba nije ni stiglo u logor, nego su nakon zarobljavanja ubijeni ili umrli od posljedica maltretiranja. Najmlađa ubijena osoba u srpskim koncentracijskim logorima imala je svega 6 mjeseci, a najstarija 104 godine.“

7.      broj poginulih i ubijenih na hrvatskoj strani je: 14.154 poginula i ubijena (za koje se zna). Ubijeno je 3.381 osobu stariju od 60 godina. Ubijeno su 3.182 žene (43,8% od ukupnog broja ubijenih civila), ranjeno je 3.560 žena.

8.      ranjeno je 37.180 osoba, evidentirana su 19.224 invalida. Bez jednog roditelja je ostalo 4.285 djece, a bez oba roditelja njih 54. Među zatočenicima srpskih logora bilo je 219 djece, kao nestalo vodi se 15-toro djece.

9.      Tijekom Domovinskog rata ubijeno je 345 djece (po drugom izvoru više od 400) (4,8% ubijenih civila), ranjeno 1.184 djece, a 108 djece su ostali trajni invalidi. Od ukupnog broja stradalih djeca čine 8,9%.

10.  ubijeno je 13 medicinara, 14 hrvatskih novinara i 3 svećenika a ranjeno je 48 medicinara i 4 svećenika.

11.  u ratu je uništeno i oštećeno 17 bolnica i preko stotinu ambulanti.

12.  iz vukovarske bolnice su odvedene 294 osobe i mučki su ubijene. Na Ovčari je nađena masovna grobnica s ostatcima 200 osoba a za ostale se ne zna gdje im je grob. Ubijanje vezanih zarobljenika je četnička specijalnost.

13.  uništeni su desetci tisuća civilnih domova, ukupan broj oštećenih i uništenih hrvatskih gradova i sela je veći od 500.

14.  tijekom Domovinskog rata Srbi su potpuno uništili 380 katoličkih crkava i drugih sakralnih objekata, teško je oštećeno 416 crkava i drugih sakralnih objekata, oštećeno je 630 crkava i sakralnih objekata. Ukupno je uništeno, oštećeno 1.426 katoličkih crkava i sakralnih objekata.

15.  otkrivene su 143 masovne grobnice i više od 1.400 pojedinačnih grobova žrtava srpske agresije. Još se traga za 968 nestalih od čega 606 civila i 362 branitelja.

16.  pri napadu na Zagreb (svibanj 1995. godine) poginule su 4 osobe i 196 ih je ranjeno od toga 60 teško. Ranjeno je 19 djece, 85 žena i 25 starijih osoba. Zagreb je napadnut s 12 raketa od čega je 9 raketa pogodilo sami centar grada.

17.  silovano je više od 3.000 žena,  mučeno 1.617.

18.  Srbi su protjerali 255.000 Hrvata i drugih nesrpskih naroda iz njihovih domova na okupiranom području. Izvršili su etničko čišćenje u potpunosti! …..

Ovo prešućuju hrvatski političari, Pupovac, Vučić, Dačić, Dodig, Vulin i drugi.

Više od pet godina terora (1990-1995.), četiri godine okupacije dijela hrvatskog teritorija završili su operacijom „Oluja“. VRO „Oluja“ je otpuhnula četničku (fašističku) vlast s teritorija Hrvatske i neka pati koga smeta. Srbi nisu prognani već su sami otišli, lepo su kazali da ne žele živjeti u Tuđmanovoj „ustaškoj“ Hrvatskoj. Sretan im put!

Budući da hrvatski političari nisu bili aktivni sudionici (većinom) Domovinskog rata bilo bi dobro da se informiraju o uzrocima i tijeku Domovinskog rata. Uopćene izjave i formalne diplomatske note ne služe ničemu pa ih ne treba davati. Kažu da trebamo razgovarati? O čemu ćemo razgovarati s četnicima koji negiraju zločine, agresiju i okupaciju? O čemu ćemo razgovarati s četnicima koji stvaraju mitove i šire patološku mržnju prema svemu što je Hrvatsko? Nakon što priznaju agresiju, vrate otuđene umjetnine, vrate arhivsku građu, plate ratnu odštetu …može se početi razgovarati. Razgovor bez ispunjavanja minimalnih uvjeta je čin veleizdaje!

Slobodan sam preporučiti hrvatskim političarima slijedeće izvore o Domovinskom ratu:

a)      Arhiv Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra

b)     knjigu Andrije Hebranga „Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku“

c)      knjigu Radelić Z, Marijan D., Barić N., Bing A. , Žuvić D., Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat

d)     Kronologija rata 1989. – 1998., Hrvatski informativni centar  i drugu literaturu.

Bilo bi dobro da naši političari nešto nauče o uzrocima, tijeku i posljedicama Domovinskog rata prije razgovora s četničkom vladom u Srbiji, prije davanja potpore za ulazak četničke Srbije u EU.

Dr. Marko Jukić/Croative.net i Hrvatska udruga Benedikt

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

DA SE NE ZABORAVI: 5. kolovoza 1995. podignuta hrvatska zastava na kninskoj tvrđavi

Objavljeno

- datum

Autor

 DANI SLAVE I PONOSA!    Iznad hrvatskog kraljevskog grada Knina, na tvrđavi, ponovno je zalepršala hrvatska trobojnica 5-tog kolovoza 1995. godine. Bio je to znak slobode, znak pobjede i povratka Knina matici.

U oslobađanju Knina sudjelovale su 7. gardijska brigada koja je krenula s obronaka Dinare i 4. gardijska brigada koja je napredovala iz pravca Golubića. 7. gardijska brigada je prva ušla u Knin a koji sat kasnije im se pridružila 4. gardijska brigada.

Hrvatska zastava na kninskoj tvrđavi je podignuta 5. kolovoza 1995. godine u 10:15 sati.

Rubriku uređuje – dr. Marko Jukić

Dvadesetmetarsku zastavu su podigli pripadnici 7. gardijske brigade (Pume iz Varaždina). Na kninsku su se tvrđavu prvi popeli pripadnici 7. gardijske brigade: Elvis Mihić, Mario Bilač, Eduard Baltić, Ivica Novoselec, Jasmin Hadžić, Miljenko Hajsok i njihov zapovjednik Ivan Korade.

Drugu dvadesetmetarsku hrvatsku zastavu postavili su pripadnici 4 gardijske brigade u 12 sati. Petog kolovoza 1995. godine u 12 sati nastale su povijesne fotografije pripadnika 7 i 4 gardijske brigade na kninskoj tvrđavi.

  1. kolovoza 1995. godine, velika hrvatska zastava 7. gardijske brigade svečano je postavljena na jarbol i ponosno se zavijorila nebom iznad slobodnog kraljevskog grada. Tu slavnu hrvatsku pobjedničku zastavu, dolaskom na kninsku tvrđavu 6. kolovoza, poljubio je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.

Zastava na kninskoj tvrđavi je značajan simbol novije hrvatske povijesti, znak pobjede!

U znak sjećanja na pobjedu u Domovinskom ratu 5. kolovoza je proglašen Danom pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja.

Foto: MORH, Hrvatska vojna glasila

Dr. Marko Jukić/Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Četnički dernek u Srbu 2018.

Objavljeno

- datum

Umjesto da pišem(o) o napretku, o poboljšanjima u gradu i državi pišem o žalosnoj i sramotnoj činjenici da se u samostalnoj Republici Hrvatskoj, uz pomoć vlasti, slavi zločin nad Hrvatima koji se dogodio 26. i 27. srpnja 1941. (i nešto kasnije).

Kao domoljub ne mogu prešutjeti veleizdaju vlasti i licemjerje domoljuba koji to dozvoljavaju 2018. godine. Do kada će se u Hrvatskoj slaviti zločini nad Hrvatima a osuđivati HOS-ov „Za dom spremni“?

Domoljubi do kada? Branitelji do kada?

Izvješće HINE glasi: „Predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik Milorad Pupovac pozvao je u Srbu nekoliko stotina okupljenih na obilježavanju Dana ustanka da minutom šutnje odaju počast 1941. godine ubijenim Srbima u Nebljusima, Suvaju, Donjem Lapcu, kao i mučki ubijenim Hrvatima iz obližnjih sela Boričevca i Brotnje.“

Pupovac je povijest učio od četničkog lažova Đure Zatezala koji izmišlja ljude, brojke i zločine, pa govori o ubijenim Srbima u srpnju 1941. godine u Nebljusima, Suvaju i Donjem Lapcu. Srbi nisu ubijeni u tim selima već su odvedeni oko mjesec dana prije četničkog pokolja u Brotnji. A odvedeni su zbog četničkih zločina koji su se dogodili nakon uspostave NDH a ne zato jer su Srbi. Brojke o ubijenim i zatočenim Srbima od svibnja do srpnja 1941. na području Like, koje navodi Zatezalo (natezalo), su njegova izmišljotina za koju nije naveo niti jedan vrijedan dokaz. Jasno je da je bilo zločina, radilo se o osveti i zaštiti novoosnovane NDH. Međutim ustaše nisu imale niti ljudstva, niti materijalnih resursa da počine masovne zločine u logoru Jadovno (logor je zatvoren u kolovozu 1941. godine jer su Talijani zauzeli taj teritorij) kako ih Zatezalo (natezalo) navodi. Temeljem objava, navodnih istraživanja – nije ih bilo,  Đure Zatezala ne može se pisati povijest, njegove objave mogu poslužiti samo za širenje laži a time i mržnje među narodima. Sramotno je da je to četničko piskaralo bilo na čelu muzeja u Karlovcu punih 30 godina i širilo laži o Jadovnom.

Srpski i četnički zločini, prije ustaških zločina, prije i neposredno nakon uspostave NDH su dokumentirani pa ih svi koji to žele mogu potražiti i ovdje ih ne ću navoditi.

Pupovac ne osuđuje četnički zločin nad hrvatskim civilima koji nije ničim izazvan pa njegova minuta šutnje je bjedno četničko politikanstvo. Istina o takozvanom ustanku, četničko-komunističkom pokolju (Brotnja, Kulen Vakuf, Drvar) se zna ali je Pupovac ne želi prihvatiti. Nažalost, on obilježava, slavi, četnički zločin nad Hrvatima i to s novcem hrvatskih poreznih obveznika. Bravo druže premijeru (domoljubno i vjerodostojno, zar ne?)!

Neka Pupovac nađe pogodniji datum za slavljenje ustanka, neka komemorira ustaške žrtve ali bez preuveličavanja, bez širenja mržnje, bez laži i politikanstva i ja ću ga podržati i doći na komemoraciju.

Ako mi koji smo rođeni iza rata ne znamo što se događalo 1941. godine, mi znamo što se događalo 1990. do 1995. godine u Hrvatskoj i znamo da Pupovac negira četničke i srpske zločine tijekom Domovinskog rata, da osporava legitimitet „Oluje“, da blati hrvatske branitelji i hrvatsku državu i opet to radi novcem hrvatskih poreznih (on kaže genocidnih) obveznika. Bravo druže premijeru (domoljubno i vjerodostojno, zar ne?) !

Druga laž druga Pupovca se odnosi na antifašizam. Taj ustanak (četnički pokolj) nema veze s antifašizmom već je fašistički pokolj (ubijanje svih koji nisu Srbi). Kakve veze ima antifašizam s etničkim čišćenjem, ubijanjem i protjerivanjem Hrvata, 1941. i 1991. godine. Baš nikakve! Radi se o zločinačkoj hegemonističkoj politici Srbije koja nikada nije bila antifašistička.

Antifašizam je bio u Dalmaciji, Istri, Hrvatskom primorju a ne u Srbiji. U Srbiji je bio kraljevski četnički pokret (za kralja i otadžbinu) s ciljem stvaranja velike Srbije. Četnici su dobro surađivali s Talijanima i dijelili hrvatski teritorij, dogovori su se vodili oko zamišljene granice velike Srbije  Karlovac-Karlobag (izuzeti djelovi Dalmacije) i nije se radilo i nikakvom antifašizmu. Poznati su zločini četnika i talijanskih fašista.

Podsjetnik na suradnju četnika (srpskih ustanika iz Srba, po Klasiću antifašista) i Talijanskih fašista, preneseno:

1.      „Gata U vremenu, od 01. listopada 1942. , u 7,30 sati, do popodneva 02. listopada 1942. četnici su počinili strašan pokolj nad nedužnim civilnim stanovništva, svih uzrasta, u: Gatima 89 ubili i 30-toricu ranili, zapalili su 115 stambenih i drugih objekata; u Naklicama su ubili jednu osobu i zapalili 12 kuća; u Čislama su 10 osoba ubili i zapalili 15 kuća; u Ostrvice ubili 3 osobe i zapalili 19 kuća, a u Zvečanju su uz pomoć Talijana zapalili 11 kuća.“

2.      22. srpnja 1943. Lovreć (Imotski) – pokolj Talijana i četnika nad Hrvatima

3.      Četnici popa Đujića i Brane Bogunovića su 21. listopada 1942. u Biteliću, kod Sinja, pod paskom Talijana,  ubili 29 Hrvata, a u Otišiću šest, zapalivši pritom 220 hrvatskih kuća. Prema izvješću talijanskog generala Paula Berardija, zapovjednika divizije «Sassari» iz Knina svaki je katolik mučen i zaklan……..

Godine 1944. Beograd i Srbiju nisu oslobodili srpski antifašisti, ni partizani već sovjetske jedinice. Nakon toga četnici zamjenjuju kokardu zvijezdom petokrakom, smjenjuju se Hrvati koji su bili zapovjednici partizanskih jedinica u Hrvatskoj te postavljaju komunističko-četnički kadrovi. To nema veze s antifašizmom već je osvajanje vlast i nametanje komunističke diktature u kojoj komunisti i četnici izvrsno surađuju.

Pupovac se ljuti na svog sponzora Plenkovića da nije došao, Plenković nije došao ali je dao novac, pružio svu moguću potporu, osigurao dvije minute u središnjem dnevniku HRT-a (o Boričevcu ni riječi, isti dan je bila komemoracija). Pupovac je razočaran što premijer nije došao na četnički dernek, ali je činjenica da je premijer omogućio i pružio svu moguću podršku četničkom derneku na kojem se slavi zločin nad nevinim hrvatskim civilima.

Ako se u Republici Hrvatskoj mogu slaviti zločini nad Hrvatima, mogu nesmetano iznositi četničke laži, održavati četnički derneci uz potporu izvana, širiti četništvo preko javne televizije koji domoljubni Hrvati plaćaju onda je HOS-ov pozdrav „Za dom spremni“ prihvatljiv, opravdan i nitko nema pravo osporavati ga! ZAR NE?

HOS 1991. nema nikakve veze s ustašama, ima veze s domoljubljem i borbom za slobodu hrvatskog naroda. Dosta je Pupovčevih podvala!

Novopečeni antifašist Franjo Habulin, rođen 1957. godine, je čitajući Branka Ćopića postao antifašistički borac i jako je zaslužan za propast antifašizma. Drug Habulin u 61 godini života nije naučio ništa i neće jer biološki sat neumorno ide naprijed pa nije nužno osvrtati se na njegove ocjene, izjave i budalaštine.

Drug Klasić, koji nam (nažalost) studente uči povijesti, se javno pitao „je li normalno društvo u kojem se ulice imenuju po ustaškim političarima, u kojem se dižu spomenici ustaškim vojnicima, u kojem se na sportskim terenima viču isključivo ustaški pozdravi“.

Dr Marko Jukić/Croative.net

Evo protupitanja: Je li normalno da partizanski i četnički zločinci (temeljem dokumenata) imaju ulice i spomenike u Republici Hrvatskoj. Je li normalno da je u Srbu spomenik četničkom pokolju i da se taj pokolj svake godine slavi?

Pravo pitanje je kakav je Klasić povjesničar? Nula od povjesničara!

Da je Klasić povjesničar bavio bih se dokumentima i dokazima vremena koje razmatra. Da je Klasić povjesničar ne bi izvlačio događaje iz vremena kada su se dogodili, ne bi zanemarivao čimbenike koji utječu na događaj, ne bi prešućivao zločine jedne strane a preuveličavao zločine druge strane. Drug Klasić nikako da shvati da nije normalno da se kao dan ustanka slavi dan četničkog zločina nad nevinim ljudima (neka izaberu neki drugi dan). Klasić ne može shvatiti da djeca od 3 i 8 godina nisu nikakve ustaše, da nisu napravili nikakav zločin i da ih nitko nema pravo bestijalno ubiti. Što kazati o takozvanom povjesničaru koji odobrava ubijanje djece od 3 i 8 godina? Nacionalna je sramota je da taj kvazi povjesničar predaje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. On promiče komunističko-četničku historiografiju koja je puna laži, krivotvorina i preuveličavanja, on na taj način opravdava i slavi zločine nad hrvatskim narodom.

O Burdušu nije potrebno trošiti riječi, umjesto da je u zatvoru zbog nacionalne veleizdaje on sredstvima hrvatskih poreznih obveznika slavi četničke zločine i promiče četničke laži diljem Hrvatske.

HRT – javna televizija koju mi plaćamo redovito prati četničke derneke i promiče četničke laži. Sramota!,

Za četničke derneke 2018. godine po Hrvatskoj trebamo zahvaliti: drugu premijeru, drugu akademiku predsjedniku HAZU, drugu predsjedniku Sabora, drugu ministru pravosuđa, drugarici ministarki prosvete i još mnogima.

Pitanje za HDZ-ovce: Zašto domoljubni članovi HDZ-a trpe ovo vodstvo? Gospodo/drugovi iz HDZ-a je li vas sram?

Dr. Marko Jukić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno