Connect with us

Igor Petrić

Svijet na rubu nuklearnog rata

Published

on

Nedavno je u svjetskim medijima objavljena vijest kako SAD šalju u vode u blizini Korejskog poluotoka i treći nosač zrakoplova The USS Nimitz. Odnedavno se tamo već nalaze dvije grupe brodova. Jedna je formirana oko nosača zrakoplova USS Carl Vinson, a druga oko nosača USS Ronald Reagan.

Kad se ovome doda i prisustvo nuklearnih podmornica jasno je kako se tu nešto veliko sprema. Na teritoriju Južne Koreje SAD u svojim bazama drže 28 000 vojnika još od vremena Korejskog rata (trajao je od 1950-1953 godine). Zašto SAD gomilaju najveću vojnu silu u blizini Koreje još od Zaljevskog rata i napada na Irak Sadama Husseina?

Sjeverna Koreja je u svojoj vojnoj doktrini okrenuta nuklearnom programu najviše stoga jer joj je to bilo ekonomski najjeftinije rješenje. Moderno konvencionalno oružje bilo je za jednu siromašnu i izoliranu zemlju poput nje jednostavno preskupo, a time i nedostupno. Iako Sjeverna Koreja ima brojnu stajaću vojsku ona je naoružana mahom zastarjelim sovjetskim oružjem iz 60-tih i 70-tih godina prošloga stoljeća. S takvim oružjem teško bi bilo ratovati protiv moderno opremljene vojske Južne Koreje, osobito ako bi ovu vojno podržale SAD.

(Koga zanimaju vojni potencijali Sjeverne i Južne Koreje može se podrobnije o svemu ovome informirati u odličnom članku na adresi:

North Korea Vs. South Korea – Comparison Of Military Capabilities. What Would a New War in Korea Look Like?

Da bi se efikasno mogli suprotstaviti napadaču Sjeverno Korejski vođe odlučili su razvijati raketnu tehnologiju. Paralelno su radili na raketama maloga, srednjeg i velikog dometa. Raketni sustavi malog dometa su masovno proizvedeni i imaju za cilj pokriti liniju razgraničenja između Južne i Sjeverne Koreje nastalu poslije Korejskog rata. Raketama srednjeg dometa želi se pokriti čitavo područje Korejskoga poluotoka zajedno s područjem Japana i Japanskog mora. Rakete velikog dometa (ICBM) imaju za cilj doseći Sjedinjene Države. Upravo ovi Interkontinentalni balistički projektili zadaju najveću glavobolju Amerikancima. Oni mogu nositi nuklearnu bojevu glavu i ako padnu na američko tlo mogu potencijalno izazvati ogromnu štetu.

Preventivni nuklearni udar

Odnedavno se u vojnoj terminologiji počeo sve češće upotrebljavati termin “Preventivni nuklearni udar”. Njegova je ideja da se nuklearnim oružjem napadne zemlja koja bi u budućnosti mogla predstavljati nuklearnu prijetnju za SAD. Trenutno su zemlje koje se nalaze na popisu potencijalnih meta: Rusija, Kina, Iran i Sjeverna Koreja. Od navedene četiri tri su dokazane nuklearne sile dok je Iran ona zemlja koja bi to u budućnosti mogla postati (osobito ako do oružja dođe kupovinom od Rusije ili Sjeverne Koreje).

Na području Južne Koreje nalaze se američki raketni sustavi THAAD. Njihova je uloga presretanje projektila Sjeverne Koreje u eventualnom budućem vojnom sukobu. Sličnu ulogu imaju i sustavi Patriot koji bi morali presresti sjevernokorejske rakete na putu prema američkoj bazi Guam ili prema zapadnoj obali SAD.

Po svemu sudeći vojna i politička vrhuška SAD želi na Sjevernoj Koreji isprobati učinkovitost svih ovih sistema koji su razvijani tijekom proteklih desetljeća. Na njihovu proizvodnju i održavanje potrošeni su silno veliki novci. Radi se o vrtoglavim sumama koje se mjere stotinama milijardi dolara. Sad ih se napokon može vidjeti na djelu. Ratni planeri u SAD imaju nekoliko ciljeva koje žele ovime postići.

Prvi cilj je poruka čitavom svijetu tko je još uvijek glavni gazda u svijetu. Time bi se nedvosmisleno potvrdila američka politička i vojna nadmoć. Drugi je cilj napadom na Sjevernu Koreju prisiliti Kinu na uzmicanje u Južno kineskom moru te dobivanje ustupaka u trgovinskom ratu između SAD i Kine. Treći cilj je spriječiti da se nuklearna tehnologija preko Sjeverne Kreje eventualno proširi do trećih zemalja koje bi možda poželjele krenuti istim putem.

Poslije svega iznesenog postavlja se pitanje kako će u mogućem sukobu reagirati Sjeverna Koreja i njezin vođa Kim Jong-Un? Dosadašnje ponašanje pokazuje kako sjevernokorejsko rukovodstvo nimalo ne respektira glavnu svjetsku velesilu. Na sve prijetnje od strane SAD reagiraju izvođenjem novih raketnih pokusa. Ne bi čudilo kad bi na eventualnu agresiju koja bi otpočela s nosača zrakoplova i nuklearnih podmornica mornarice SAD reagirali svojom najjačom kartom – nuklearnim raketama srednjega dometa. Time bi se na udaru najprije našla dva najvažnija američka saveznika u tom dijelu svijeta: Južna Koreja i Japan. Što bi za te dvije zemlje značilo ponavljanje Hirošime i Nagasakija nije potrebno posebno obrazlagati. Treća potencijalna meta bila bi vjerojatno baza Guam u Pacifiku koja je od Koreje udaljena 3200 km.

Američki udar krstarećim projektilima imao bi za cilj uništiti glavninu sjevernokorejske vojne efektive. Upravo zato se gomilaju značajne pomorske vojne snage mornarice SAD. U prvih nekoliko naleta valja posve obezglaviti sjevernokorejsku obranu i spriječiti ih u lansiranju nuklearnih projektila. Ovaj je plan rizičan iz najmanje dva razloga. Prvi je što je Sjeverna Koreja kao komunistička zemlja razmjerno loše pokrivena obavještajnim podacima. Drugi je razlog što mornarica Sjeverne Koreje ima određeni broj podmornica koje djeluju daleko izvan teritorijalnih voda matične zemlje i predstavljaju prijetnju, kako za zemlje regije, tako i za same SAD.

Pretpostavlja se kako je većina raketnih postrojenja skrivena u brdovitom sjevernom dijelu zemlje. Taj je dio nepristupačan, a glavni su položaji sigurno ukopani duboko pod zemljom. Sve ovo navodi na zaključak kako Sjeverna Koreja nije protivnik kojega bi trebalo podcjenjivati. Dapače, svaki napad na nju mogao bi značiti rat širih razmjera. U tom bi slučaju u sukob mogle biti uvučene i druge zemlje regije.

Uloga Kine u čitavoj priči

U čitavoj ovoj zavrzlami osobito je važno ponašanje same Kine. Ona dijeli kopnenu granicu sa Sjevernom Korejom u dužini od 1416 km. Sjeverna Koreja je za Kinu nešto poput Krima za Rusiju. To je meki trbuh Kine. Ako bi Kina dozvolila da NATO (to jest SAD) instaliraju svoje raketne sisteme na tlu Sjeverne Koreje to bi za nju značio značajan geopolitički i vojni poraz. Oslabila bi i njezina pozicija u Južno kineskom moru. Zato bi Kina morala po svaku cijenu obraniti Sjevernu Koreju.

Trenutno Kineske vojne snage su u fazi intenzivnog rasta i modernizacije. Kina je uložila goleme svote novca u izgradnju moderne vojne sile. Ipak, čini se kako su u tome malo zakasnili. Još uvijek nisu dovoljno snažni da bi se otvoreno suprotstavili SAD. I ovdje dolazi do izražaja važnost “Preventivnog nuklearnog udara”. Za 5 ili 10 godina Kina će biti toliko vojno moćna da joj se neće moći ništa nametati mimo njezine volje. Zato usijane glave u Pentagonu žele sukob s Kinom sada, a ne za 10 godina.

Sve navedeno navodi nas na zaključak kako Daleki istok postaje pozornica mogućeg nuklearnog sukoba u bliskoj budućnosti. Vjerojatna je i upotreba taktičkog nuklearnog oružja u kombinaciji s konvencionalnim naoružanjem. I sve se to događa u blizini mjesta prve primjene nuklearnog oružja u ljudskoj povijesti. Mislim kako to nije nimalo slučajno.

Igor Petrić

Komentari

Igor Petrić

UMJETNI EGZEKUTORI? Tko danas gura ciljeve “umjetne inteligencije”?

Published

on

Kroz medije se stalno plasira slika o umjetnoj inteligenciji kao neizbježnoj tekovini naše tehnološke budućnosti. No što je zapravo umjetna inteligencija i kome će ona u budućnosti služiti?

Može li inteligencija uopće biti umjetna? Jer ako je umjetna onda nije inteligencija. Ta se dva pojma međusobno isključuju. Umjetno ne može biti inteligentno i inteligentno ne može biti umjetno.

Inteligencija jest uvijek nešto živo. Ona je kreativna, ona stvara, ona uvijek ima zacrtane ciljeve. Kreativne ciljeve. Ako su joj ciljevi destruktivni ona prestaje biti inteligencija. Jer čim nešto uništava to više nije inteligentno. Svako uništavanje na koncu završi uništenjem i onoga tko je uništavanje započeo. Samo glupost može biti destruktivna.

Umjetna inteligencija ne može imati vlastite ciljeve. Te joj ciljeve mora odrediti netko drugi. Čim joj to netko drugi određuje ciljeve ona više nije samostalna, pa tako automatski nije ni inteligentna. Inteligencija pretpostavlja samostalnost u odlučivanju. Osoba koja nije samostalna nije ni inteligentna u svojemu djelovanju. 

Tko financira rad na umjetnoj inteligenciji?

Razmislimo malo o tome tko zapravo vlada modernim tehnologijama? Tko ih usmjerava tokovima vlastitoga novca? Tko je glavni financijer? Kome je u to interesu da se takve tehnologije dalje razvijaju? Jer sve je u životu vezano uz neku svrhu. Svrha je ta koja svemu daje i smisao i razlog.

Mogu li amoralni, pohlepni i bezdušni pojedinci kreirati moralni, suosjećajni i pravedni svijet budućnosti? Jer ako je golemi kapital koncentriran u rukama malobrojne bogate klike u što oni svoj novac ulažu posljednjih desetljeća?

  • U biotehnologiju
  • U genetski modificiranu hranu
  • U farmaceutsku industriju lijekova i cjepiva
  • U kloniranje ljudskih bića
  • U razvoj umjetne inteligencije

I kakav je krajnji cilj njihova djelovanja? Kamo nas vodi put kojim su krenuli i kojim nas sve zajedno žele povesti? Pa oni samo zadovoljavaju svoje vlastite najniže porive. Jer ljude koji kreiraju našu i vašu budućnost motivira: 

* pohlepa

* volja za moći

* želja za vlašću 

To su arogantni i beskrajno sebični pojedinci. Zapravo se radi o vrlo lošim ljudskim bićima. I kako onda da nam takvi likovi kreiraju svijetlu budućnost? Kako da takvi, u osnovi loši ljudi, određuju pravac kojim će se ljudsko društvo kretati?

U kojem se pravcu svi skupa krećemo?

Dominantna logika današnjega svijeta jest logika kapitala. Kapital je taj koji pokreće današnji svijet. A kapital je danas mahom špekulativan. Lihvarski kapital nastao je na kamatama koji su gulikože zgrtali unatrag zadnjih nekoliko stoljeća. Ali njihov se svijet urušio jer je sve manje onih koje se može nekažnjeno pljačkati. Izlaz se zato traži u stvaranju posve novog, drugačijeg svijeta.

I u tome svijetu važnu ulogu ima umjetna inteligencija koja će pokorno služiti svojim tvorcima. Ona će biti njihova produžena ruka. Ona će bespogovorno i bez trunke krzmanja izvršavati sve njihove naredbe i zadatke. 

To je prava uloga umjetne inteligencije.

Nju bi najbolje bilo nazvati umjetnim slugama i egzekutorima. Jer današnji su vlastodršci jako razočarani svojim inženjerima, agentima, policajcima i vojnicima. Njihova je velika mana da ponekad pokazuju moralna osjećanja, a to bogataška klika ne voli. Moral je ovdje jedna nepremostiva prepreka. 

Robot neće imati nikakvih moralnih dvojbi i zato je idealni egzekutor budućnosti. 

Ono što bi svima moralo biti jasno je da tu budućnost kreiramo svi mi zajedno. To znači da bogataška klika nema na nju nikakvo patentirano pravo. Ne pripada njima ta budućnost ništa više nego vama ili meni. 

Svi smo mi njezini kreatori.

Igor Petrić/Croative.net

Komentari

Continue Reading

Igor Petrić

Golema moć pozitivne promjene ili snaga dobrih vijesti

Published

on

Ako malo pogledamo oko sebe lako ćemo uočiti kako dobra, iskrena i poštena društvena inicijativa u našem društvu danas propada.

Naše namjere mogu biti plemenite, možemo imati i žara i volje, ali uza sav trud naš rezultat će biti mizeran. Sve oko nas ostaje jednako loše, nepravedno, nepošteno i pokvareno. Što to u našemu društvenom angažmanu ne valja? I kako to promijeniti?

Svima je jasno kako poštenih ljudi u Hrvatskoj ima dosta. To su ljudi koji bi mijenjali svijet oko sebe na bolje. To su oni koji neizmjerno vole ovu zemlju i koji ovom narodu žele dobro. Osobito se to odnosi na one koji su se za ovaj naš narod i oružano borili.

Zašto sva naša nastojanja da se ljude motivira propadaju, a sva želja za promjenom prestaje prije nego li što se išta i započelo?

Prije nekih par tjedana naišao sam na jedan zanimljivi video koji sažeto pogađa bit problema s kojim se susrećemo.

Taj je video pod naslovom: /How to motivate yourself to change your behavior | Tali Sharot | TEDxCambridge./

Radi se dakle samo o načinu na koji ljude motiviramo na određeno ponašanje. Znači, naša je namjera dobra, naši su ciljevi dobri, ALI NAŠ NAČIN JE POGREŠAN! Što to u njemu nije dobro?

Ljudi po prirodi ne vole slušati loše stvari. Zašto? Zato jer im je puna kapa loših stvari. Loše stvari nailaze poput plime sa svih strana. Loše su vijesti u svim medijima. Loše su vijesti vezane uz naše bližnje (bolest, nepravda, siromaštvo). Mi smo kao jedinke okruženi poplavom očajnih i tužnih životnih priča.

I ZATO SE LJUDE NIKAKO NE MOŽE MOTIVIRATI STALNIM IZNOŠENJEM LOŠEGA! 

Normalno ljudsko biće ima određeni kapacitet primanja lošega. A taj je kapacitet odavno premašen. I što rade naši vrijedni politički aktivisti? Misle da će iznošenjem još više lošega trgnuti ljude da se pokrenu i napokon zažele promjene.

No to se neće dogoditi.

Jednostavno zato jer je svaka loša vijest, loša informacija, loša misao, u startu gurnuta u stranu.

LOŠA INFORMACIJA IZAZIVA U LJUDIMA NELAGODU. I zato se ljudi od nje uklanjaju, bježe i sakrivaju. Previše lošega normalno ljudsko biće jednostavno ne može podnijeti.

LJUDI ŽELE DOBRO!

Iz ovoga proizlazi da svaki politički aktivist kritiziranjem trenutačnog stanja zapravo radi na njegovom učvršćivanju. Što je više lošega to će se ljudi više sakrivati od stvarnosti i na koncu biti sve dalje od promjena.

Ponavljam, ne radi se o cilju, radi se o načinu.

Naš način je posve pogrešan. Naš kritizerski, negativni nastup je skroz kriv i naravno bezuspješan. I to s razlogom. Jer to je princip na kojemu funkcionira ljudska psiha. Ona uvijek izbjegava nelagodu. Ona se uklanja lošim vijestima, a želi dobre, pa makar one bile i lažne.

Mnogima je u našoj zemlji Hrvatskoj čudno kad se prisjete stotina tisuća ljudi koji kliču nogometašima ili tenisačima na njihovim velikim sportskim uspjesima.

Istovremeno, u prosvjedima skoro da nema nikoga. To nam izgleda nelogično, ali zapravo nije. Sportske pobjede globalnih razmjera (Svjetsko nogometno prvenstvo ili Davis Cup u tenisu) donose ljudima prijeko potreban osjećaj postignuća i pobjede. A ljudi se prirodno žele osjećati pobjednicima, a ne gubitnicima.

Ako se prestane sa žalopojkama i tužbalicama, ako se promijeni predznak, tek onda se mogu očekivati korjenite promjene. Kad ljudi osjete da pripadaju onima koji pobjeđuju oni će pohrliti u tisućama.

Onda će korjenite promjene postati moguće i na dohvat ruke. Od kukanja i naricanja nema nam koristi. Moramo promijeniti svoj rječnik. Moramo promijeniti predznak svih svojih istupa. On uvijek mora biti pozitivan.

Čak i male promjene su velike ako su pozitivne. Isticanjem ovih pozitivnih stvari ohrabrujemo ljude da idu dalje u smjeru daljnjih promjena. U pitanju je samo kreiranje pozitivne lavine. Ona nastaje od sasvim male grudice pozitivnoga. Koja će privlačiti sve više i više angažmana na uvećavanju toga pozitivnoga. Dok na koncu ne postanemo lavina pozitivnih promjena. Ova se lavina neće dogoditi niti naglo, niti preko noći. Bitno je tu lavinu pokrenuti i ohrabrivati, jačati je i snažiti. Ljudi su ti koji će je na svojim plećima nositi dalje.

LJUDI NISU GLUPI

Većina političkih aktivista ne shvaća ovu jednostavnu istinu. Političar kojega mase ne slijede misli da su te mase glupe i nazadne. Ali političari ne shvaćaju da je naš narod majstor u preživljavanju i procjeni situacije. Naša sposobnost izdržavanja i najgorih životnih okolnosti je kolosalna. To će reći da možemo podnijeti mnogo više, mnogo gore i mnogo dulje od velike većine drugih naroda.

Ali svaki fitilj ima svoj kraj. Tako i hrvatski narod ima svoj fitilj koji će jednoga dana ipak dogorjeti do svojega kraja. Tada ne bih volio biti u koži nikakvoj sili i vlasti koja se našem narodu tada nađe na putu.

Igor Petrić

Komentari

Continue Reading

Igor Petrić

Strašna istina o rodnoj ideologiji

Published

on

Puno se priča posljednjih dana o Instanbulskoj konvenciji i rodnoj ideologiji kao njezinom važnom dijelu. Mnoga se koplja lome i puno se teških riječi poteže u borbi za i protiv rodne ideologije.

Ovaj tekst ima namjeru otići jedan korak dalje. Željeli bismo čitavu priču o rodnoj ideologiji staviti u drugačiji kontekst. Da bismo to ostvarili moramo najprije odgovoriti na pitanje zbog čega se sve ovo događa? Zašto se sve to donosi i kamo nas sve to vodi?

Rodna ideologija se ne smije promatrati izdvojeno od ostalih tendencija u modernom zapadnom društvu. Ovdje će nam od velike pomoći biti futurologija, znanost o budućnosti.

Zašto baš futurologija? Jer je rodna ideologija jedna od važnih postaja na putu u budućnost koju kreiraju isti oni koji su naredili našoj vladi da poslušno prihvati sve direktive iz Brisela.

Pa dobro kakav nam to svijet budućnosti kreiraju prebogate glavešine i stvarni vladari današnjeg svijeta?

Kreiraju nam tkz transhumano društvo. To je društvo u kojemu će ljudska jedinka biti “”dorađena” i “unaprijeđena”. Ljudi budućnosti bit će jednostavno rečeno genetski modificirani.

Rodovi se uvode jer će budućnost koju nam kreiraju sadržavati:

– robote
– umjetnu inteligenciju
– hibridna bića ljudi i životinja
– hibridna bića ljudi i strojeva
– klonove svih vrsta
– osobe s ugrađenim životinjskim organima
– obične ljude

Nisu slučajno ljudi na posljednjem mjestu. Oni su tu zato što su nas tamo smjestili oni koji kreiraju zajedničku budućnost. Ljudi su za njih samo izvor problema i pobune. Zato će se svim dostupnim sredstvima broj ljudi smanjivati dok će se ostali rodovi brojno povećavati.

Prvi cilj rodne ideologije jest napad na suštinsku podjelu – muško i žensko. Za to se najprije koriste transrodne osobe, LGBT grupe, feminizam i slični pokreti kojima je cilj uništiti tradicionalni nazor koji još uvijek dijeli ogroman broj ljudi današnjice.

Izbacuju se prisilno iz upotrebe pojmovi: žena i muškarac, otac i majka, gospodin i gospođa, muž i žena. Sve se radi s namjerom da se potpuno uništi identitet ljudske jedinke. Na taj se način priprema teren za kreature koje će doći u budućnosti. To su novi rodovi koji se spremaju u tajnim laboratorijima diljem svijeta.

Pred nama je jedna užasna dehumanizirajuća budućnost. Dolazi vrijeme u kojemu ćemo imati GMO ljudske jedinke. Na ljudima će se raditi posve isti zahvati kao što se danas rade na kukuruzu ili soji. Eksperimenti kojima su u prošlosti bili izloženi laboratorijski bijeli miševi dječja su igra prema onome što smjeraju znanstvenici budućnosti.

Budućnost uvijek započinje razaranjem sadašnjosti. I upravo je u tome osnovna namjera rodne ideologije. Ona želi razoriti temelje na kojima počiva čitava ljudska civilizacija da bi je potom zamijenila “posthumanističkom” civilizacijom.

Ovo će se razaranje najprije izvesti uništavanjem tradicionalnoga odgoja djece. Cilj je stvoriti ljude budućnosti koji će biti spolno dezorijentirani i u stalnom konfliktu sa svojom istinskom prirodom.

Muškarci ne smiju biti muškarci, žene ne smiju biti žene. Takve bolesne individue jednostavno neće moći ni uspostaviti ni održavati elementarne obiteljske veze. Sve će veze među generacijama biti pokidane.

Ako današnje obitelji shvatimo kao zajednice koje tendiraju konfliktima i raspadu one će u budućnosti biti još daleko gore. Obitelj u bliskoj budućnosti jednostavno neće ni postojati. Jednakim društvenim inženjeringom bit će razorena i nacija.

Destrukcijom naše ljudske civilizacije želi se napraviti prostor za konstrukciju globalističke civilizacije budućnosti. One koja će biti seksualno pluralna i transhumana.

Jedino će gazde ostati iste. Bit će to potomci istih ovih glavešina koji danas naređuju marionetskim vladama poput naše.

Mala povlaštena manjina upravljat će centralistički i autokratski svim društvenim procesima primjenom gole sile. Degenerirane ljudske jedinke budućnosti neće im se biti sposobne suprotstaviti.

Igor Petrić

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno