Connect with us

Društvo

Svi “Bannonovi ljudi” u Hrvatskoj – na koga “Trumpov alter-ego” može računati u borbi protiv globalista

Published

on

Bivši bliski suradnik i strateg američkog predsjednika Donalda Trumpa Steve Bannon pripisao je sebi dio zasluga za najnovija događanja koja potresaju Francusku i Europu, mijenjajući njezinu političku kartu. Bannon je još jednom pozvao suvereniste u europskim državama da se suprotstave “globalistima” koji žele ukinuti nacionalnu i suverenu državu kakvu poznajemo.

Jedan od oblika otpora na koji Bannon računa je i protivljenje Marakeškom sporazumu koji utvrđuje “kako bolje upravljati migrantskim valovima”, a u stvari je, kaže Bannon, “dio prijevare koju UN provodi desetljećima i desetljećima kad govori da ti globalni sporazumi ništa ne znače, samo trebate doći i potpisati ih”.

Za komentar Bannonovog poticanja “konzervativnog pokreta” u Europi i proglašavanje Marakeškog sporazuma mrtvim pitali smo dio istaknutih hrvatskih predstavnika suverenista i konzervativaca koji dijele Bannonova stajališta o neotuđivom pravu nacionalne države na suverenitet i u njegovom djelovanju vide dobrodošlu potporu u svojoj  političkoj borbi protiv “globalista” u hrvatskoj politici, osobito u pitanju rješavanja migrantske krize i Marakeškog sporazuma.

Saborski zastupnik Hrasta Hrvoje Zekanović, koji je u ponedjeljak prosvjedovao u Marakešu kao aktivist građanske inicijative Hrvatski bedem, u izjavi hrvatskim novinarima osudio je premijera Plenkovića i Vladu jer nisu dopustili raspravu o “spornom dokumentu”. “Ovdje sam da kažem ne Marakeškom sporazumu, ne spornom dokumentu o migracijama i ne liberalizaciji migracija”, rekao je Zekanović. Dodao je i da nije čudno da je jedini prosvjednik jer je u zemljama gdje se razvilo kritičko mišljenje ovaj dokument odbijen. “Zemlje koje su nama uzor uglavnom su odbile  usvojiti ovaj dokument, a u drugim zemljama ne znam zašto nije odbijen. Mislim da će se o ovom dokumentu govoriti i u sljedećem periodu i da će netko primijetiti da je Hrvoje Zekanović bio jedini ovdje u ovo vrijeme i bio protiv”, kazao je Zekanović.

U izjavi za Teleskop.hr, po povratku iz Marakeša Hrvoje Zekanović rekao je da je upoznat s Bannonovim djelovanjem i da bi mu se rado ponudio u okupljanju europskih snaga protiv globalista. “Moram naglasiti da Hrast osim suverenističke ima i kršćansku komponentu”, koju je Bannon također istaknuo kao važan segment borbe protiv globalista.

“Ja sam u Marakešu bio ispred koalicije HKS-Hrast i ispred Građanske inicijative Hrvatski bedem koja nas je i objedinila. “Hrvatski bedem podržava sve što propagira gospodin Bannon, pa i njegovu izjavu da se u ovom stoljeću neće voditi bitke ljevice i desnice nego suverenista protiv globalista. Ljevica i desnica su davno izgubili smisao, danas se vidi da postoje političke snage koje se bore za suvernost naroda, a s druge strane su globalisti koji se bore za interese krupnog kapitala i društvo bez identiteta. Želim biti na strani suverenista koji se bore za nacionalne države i narod”, rekao je Zekanović.

Dodao je da Plenkovića ne brinu Bannonove riječi jer on je globalist i čovjek koji gleda prema Bruxellesu. Na pitanje ima li nakon odlaska u Marakeš još planova za ostale akcije, rekao je kako planova ima, kao i ideja. “Tek smo počeli, Marakeš neće ispasti iz fokusa, obrađivat ćemo suverenističke teme, ali za sada ne bih otkrivao detalje”, rekao je Zekanović. Globalnom kompaktu o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama Zekanović se protivi jer vjeruje da će značajno liberalizirati migracije i prouzročiti ekonomske obveze koje će se morati preuzeti.

Vukovarski dogradonačelnik, predsjednik Hrvatske konzervativne stranke koji je na toj funkciji naslijedio europarlamentarku Ružu Tomašić i jedan od utemeljitelja građanske inicijative Hrvatski bedem Marijan Pavliček ne slaže se u potpunosti s Bannonovm ocjenom da je Marakeški sporazum “mrtav”. “Na žalost, što se tiče hrvatskog društva on nije mrtav jer je Vlada u Marakešu prihvatila Sporazum i bojim se da će provodeći odluke Sporazuma dovesti hrvatsko društvo u nezgodnu situaciju. Izgubit ćemo dio suvereniteta i dodatno izdvajati sredstva za migrante koji danonoćno prolaze hrvatsku granicu. Veseli me činjenica da su velike sile kao Sjedinjene Države odbacile potvrditi sporazum”, rekao je predsjednik HKS-a koji je u srpnju ove godine s predsjednikom Hrasta Ladislavom Ilčićem potpisao Deklaraciju o političkoj suradnji dviju stranaka.

Ilčić i Pavliček vodili su se pri tome primjerima Mađarske, Slovenije, Austrije i Italije, gdje jačaju političke opcije koje se temelje na jakom nacionalnom identitetu i suverenitetu i koje vjeruju da Europa može biti snažna samo uz snažne nacionalne države. Uvjereni su da trend jačanja takvih političkih snaga neće mimoići ni Hrvatsku.

I Pavliček smatra da između ljevice i desnice danas nema razlike. “Ljevica i desnica u Hrvatskoj mogu se staviti pod znak jednakosti, a najbolji primjer bio je njihova zajednička potpora Istanbulskoj konvenciji i Marakeškom sporazumu. Danas postoji samo razlika između onih koji štite nacionalni suverenitet i globalista”, ističe predsjednik HKS-a. “Plenković je tipičan primjer globalista koji sluša centre moći u Bruxellesu, a ne interese hrvatskog naroda, što se vidjelo u slučaju Istanbulske konvencije i Marakeškog sporazuma, rekao je za Teleskop.hr Marijan Pavliček, dodajući kako premijer “ideološki pripada globalistima i tzv. Europljanima” i teško će razumjeti poruke koje je ovih dana izgovorio Steve Bannon. Rekao je kako se HKS prepoznao u Bannonovim najavama dolaska snaga koje će se suprotstaviti globalistima. “Vjerujemo da će se to pokazati i na europarlamentarnim izborima sljedeće godine jer su zemlje u kojima su suverenisti na vlasti gospodarski i u svakom smislu napredovale”, zaključio je Pavliček.

Doktor političke filozofije i profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu Stjepo Bartulica uvjeren je da se Marakeški sporazum neće moći provesti ako ga nisu potvrdili SAD i Australija. “Hrvatska je okružena zemljama koje ne pristaju na taj kompakt i pitanje je što to onda znači. Bannon je u pravu, to je mrtvo slovo na papiru”, rekao je za Teleskop.hr. Stjepo Bartulica. Za Bannonovu najavu kako će se u ovom stoljeću voditi bitke između suverenista i globalista Bartulica kaže kako se te bitke već vode u mnogim zemljama, pa i prije dolaska Trumpa na čelo SAD-a, kao u Mađarskoj gdje postoji svjesno odbacivanje agende globalista. Premijer Orban smatra da su nacionalne države suverene i odluke se moraju donositi na nacionalnoj razini, a ne od strane globalista, rekao je prof. Bartulica.

Ilustrirao je to primjerom jednog filozofa koji je razliku između suverenista i globalista opisao riječima ‘anywheres’ i ‘somewheres’, pri čemu su anywheres ljudi koji se mogu zaposliti bilo gdje, ovdje i ondje, kojima je cijeli svijet okruženje. Većina ljudskog roda su ‘somewheres’, ljudi koji žive u određenom geografskom prostoru i brinu se za taj svijet. Taj sukob svjetonazora upravo se događa”, objasnio je dr. Bartulica dodajući kako Orban to izražava eksplicitno, dok drugi to osjećaju, ali ne izražavaju se tako eksplicitno. “Mislim da se s pojavom Donalda Trumpa to više ne može ignorirati”, dodao je.

Gostovanje zastupnika Zekanovića u TV Bujici, nakon njegovog prosvjednog puta u Marakesh

Prema njegovom mišljenju, Plenković svojim djelovanjem spada u “tabor globalista”. To mu je nekako prirodno okruženje vidi se da je dugo boravio vani, da se ugodno osjeća vani, primjerice u Bruxellesu, možda ugodnije nego u Hrvatskoj. Ali, mora voditi računa o našem okruženju, upozorava Bartulica, jer ako susjedi odbacuju Sporazum, pitanje je koliko se on može primijeniti u Hrvatskoj. “Stvarnost je drukčija od onoga što piše u Globalnom kompaktu”, rekao je Bartulica. Prognozira kako će “ovdje kod nas biti vrlo zanimljivo” jer se Hrvatska vani promatra kroz izjave Predsjednice, dok je “pitanje koliko je Plenković razmatran kao neki faktor u krugovima izvan Hrvatske”, smatra Bartulica dodajući da to što je Plenković poslao Božinovića u Marakeš “nitko vani nije primijetio” te previđa da će to “više imati implikacija na domaćoj političkoj sceni”.

Predsjednika udruge Vigilare dr. sc. Vicu Batarela ne čudi Bannonova retorika i borba protiv elite iz Davosa koju smatra opravdanom. “Ljudi koji su za nacionalne države protive se politici elite iz Davosa. Čovjek se najprije mora pobrinuti za vlastitu kuću, a tek onda susjedovu”, rekao je Batarelo dodajući kako “mora priznati da skida kapu” saborskom zastupniku Hrasta Hrvoju Zekanoviću koji je otišao u Maroko prosvjedovati protiv hrvatskog potvrđivanja Marakeškog sporazuma.

“Neka je bar jedan zastupnik dignuo glas protiv toga. Hrvatska to ne bi smjela potvrditi jer mi i ne znamo o čemu se tu zapravo radi. Znamo, a ne znamo. Ako su SAD i Australija protiv, onda bismo se i mi u Hrvatskoj trebali malo zapitati i bolje štititi svoje granice”, rekao je za Teleskop.hr Vice Batarelo dodajući kako se slaže s kolumnistom Ivicom Šolom da na hrvatskim granicama trebaju biti “žica, zid i vojska”.

Voditelj ureda za odnose s javnošću i član predsjedništva Hrvatske stranke prava Drago Marković slaže se s Bannonovim izjavom da je “Marakeš mrtav”. Podsjetio je kako je HSP među prvima u Hrvatskoj upozoravao na štetne posljedice Marakeškog sporazuma, no tada novinarima to pitanje “nije bilo u fokusu političkog interesa”. “HSP i ja osobno apsolutno smo protiv toga da Hrvatska bude dio te priče, ali na žalost, vladajuća koalicija je za to, a ima i potporu oporbenih stranaka u Saboru”, rekao je Marković koji smatra da se Plenković svrstao uz globaliste kada je pristao potvrditi Globalni kompakt.

O Bannonovoj najavi kako se bitka u ovom stoljeću neće voditi između lijevih i desnih nego između suverenista i globalista, Marković je rekao kako se “izgubila ta podjela lijevo – desno. “U Saboru između HDZ-a i SDP-a ne vidim razliku u svjetonazorskim pitanjima koji su do sada definirali ljevicu i desnicu, a to se vidi na slučaju Istanbulske konvencije i Marakeškog sporazuma. Oni su isti, vidjela se jedino mala razlika u raspravi oko posvajanja djece”, rekao je Marković istaknuvši kako je HSP čvrsto na suverenističkim pozicijama, te da prva stranka koja se na stranačkoj konvenciji u veljači ove godine definirala kao suverenistička.

Ističe kako će Bannonovo djelovanje u Europi dati “vjetar u leđa svim suverenističkim strankama na prostoru EU-a” kojeg vidi kao “bojno polje za širenje utjecaja u američko-ruskim odnosima”. Marković ne želi spekulirati o tome treba li se premijer Andrej Plenković zabrinuti zbog Bannonovih riječi o ratu suverenista i globalista, ali smatra “simptomatičnom” priču o američkoj blokadi prodaje izraelskih zrakoplova Hrvatskoj. “Možda je pretenciozno reći, ali način na koji je to odrađeno budi mi sumnju da je, u najmanju ruku, naša Vlada dobila po prstima. Je li riječ o LNG terminalu ili nešto drugo, vidjet ćemo”, rekao je HSP-ov Drago Marković.

Ovom krugu simpatizera Bannonove “konzervativnog pokreta” treba pridodati i stranku Neovisni za Hrvatsku – Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović i udrugu U ime obitelji koja Željke Markić koja je učinila velik posao u organiziranju prikupljanju potpisa za važna referendumska pitanja o braku, Istanbulkoj konvenciji i izmjenama izbornog zakona. U borbi protiv pokušaja vladajućih da ponište rezultate referenduma posljednjih tjedana vrlo su aktivni članovi Građanske inicijative Narod odlučuje koji također predstavljaju suverenističku struju na hrvatskoj političkoj sceni.

Dodajmo još da je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović i danas u Marakešu, nakon što je svojom nazočnošću potvrdio Globalni kompakt u ime Hrvatske, dodao kako je to bilo nužno jer “Hrvatska ne može sama” riješiti migrantsku krizu. Na pitanje što će onda Hrvatska usvojiti iz tog dokumenta, ministar je rekao kako je pred međunarodnom zajednicom kazao da će Hrvatska nastaviti štititi svoju granicu, neće dopustiti ilegalne migracije te će se oštro suprotstaviti svakom pokušaju i djelima povezanima s krijumčarenjem ljudi. Izbjegavao je odgovoriti na ponovljeno pitanje zašto se o Sporazumu nije raspravljalo u Saboru ponavljajući kako će “o tome razgovarati gdje god da ga pozovu”.

MARINKO BOBANOVIĆ/Teleskop.hr  foto: screnshot

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno