Connect with us

Društvo

SVE U HDZ-u SPREMNO ZA SMJENU PLENKOVIĆA? Tko je HDZ-ovka koja je uznemirila premijera?

Objavljeno

- datum

 ROVOVSKE BITKE U NAJVEĆOJ STRANCI     Polako, ali sigurno brusi se potencijalna nova predsjednica HDZ-a.      Da se predsjednik Vlade Andrej Plenković ne stigne baviti narodom, pored problema koji su se oko njega nagomilali pokazalo je poražavajuće izvješće Europske komisije, koje je Hrvatsku svrstalo na samo začelje EU kada je o reformama i gospodarskom razvoju riječ.

Reforme i razvoj Vlada premijera Plenkovića naprosto ne stigne provoditi, jer on prije svega mora reformirati stranku na čije je čelo došao doslovno preko noći na nagovor Vladimira Šeksa, koji ga je prepoznao i stao iza njega. Doduše, Plenković i nije imao pretjerano kompleksan zadatak, nakon rasula i nemira te podjela koje je Karamarko ostavio za sobom nije bilo teško preuzeti stranku, osobito ako se za tu poziciju natječeš sam sa sobom – donosi dnevno.hr.

>> VISOKI IZVOR IZ HDZ-A: Ovako će HDZ glasati po pitanju Istanbulske konvencije!

Premda su HDZ-ovci od briselskog momka, i čovjeka s diplomatskim iskustvom očekivali transformacije i preobraćaj, izgleda da Plenkovićev trud nije urodio plodom, ili se pak nije dovoljno potrudio, jer stranka je i dalje podijeljena baš kao u Karamarkovoj eri, na one koji simpatiziraju šefa, ali i one koji mu nisu naklonjeni. Reklo bi se da je to posve normalna pojava u hrvatskoj politici, ali ono u čemu je Plenković uistinu napravio iskorak jest sloboda govora unutar stranke, što u Karamarkovo vrijeme nije bila mudra opcija. Milan Kujundžić najbolji je primjer toga kako su završavali oni koji su se drznuli previše govoriti i protestirati, jednako kao i Drago Prgomet.

No, izgleda da bi i Plenkoviću, iako to nije odveć demokratski bilo bolje da se rukovodio tom politikom i ostavštinom, jer sada kritike na njegov račun pljušte sa svih strana. U HDZ-u se tako progovara i o nekoliko struja, koje svaka na svoj i sebi svojstven način provode destabilizaciju stranačkog vodstva, a izbori za predsjednika trebali bi se odviti prema glasinama iz stranke već sredinom travnja.

>> Prof. emeritus Matko Marušić: HOĆE LI PLENKOVIĆ PASTI ZBOG ISTAMBULSKE KONVENCIJE?… ili je ovo kraj HDZ-a?

Kada god da se izvori odvili HDZ-ovci tvrde da se stranka raslojava na one koji su lojalni Plenkoviću, one koji su skloni bivšem šefu Karamarku, ali i na one lojalne Milijanu Brkiću.

Možda najutjecajnija HDZ-ova europarlamentarka Ivana Maletić opisuje se kao Brkićeva simpatizerka, iako je s premijerom u Europskom parlamentu solidno surađivala. Međutim, Brkić je taj koji je lobirao za njezinu ministarsku fotelju u Vladi, što se na koncu nije uspjelo isposlovati zbog trzavica između nje i premijera.

Ista ta Ivana Maletić ovih je dana premijeru pomalo mlako poslala znakovitu poruku. Naime, nakon već spomenutog izvješća EK pozvala je Vladu da ‘odlučno prođe dolinom političke smrti’, što Plenković i njegovi ministri uporno odbijaju učiniti negirajući negativne europske poruke, tvrdeći kako su eto baš u godini koja je pred nama imali namjeru provesti reforme.

>> PLENKOVIĆEV KRAJ? Ako udovolji Europskoj uniji, Hrvati će masovno izaći na ulice

Zanimljivo je kako je premijer gostujući na Novoj TV na pitanja novinara Mislava Bage o ovoj kritici kolegice iz stranke vrlo nevoljko pa čak i pomalo drsko govorio. ”Mogla je biti ministrica u Vladi, mogla je biti kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba pa nije”, rekao je Plenković izrazito nervozno.

A kada je doista sve to mogla pravo je pitanje zašto nije? Je li to stoga što je Maletić prilično ambiciozna, stručna i sposobna političarka koja puca na veće pozicije i bolje fotelje? Dobro upućeni reći će kako doista ima istine u tome, Maletić je zaista kadra i sposobna u određenom trenutku preuzeti kormilo stranke, a potporu za to ima i od Brkića, koji je uostalom zaslužan i za Karamarkovu vladavinu HDZ-om, ali i za to što Kolinda Grabar-Kitarović sjedi u predsjedničkoj fotelji pa stoga njegovu sposobnost i moć prepoznavanja pravih kandidata, u pravo vrijeme ne treba odbaciti.

Stoga nije nemoguće da Plenković s dozom nervoze progovara o svojoj briselskoj prijateljici, baš zato što zna njezine namjere, ali i sposobnost te ambiciju. Uz to, po političkim krugovima može se čuti kako Maletić na idućim europarlamentarnim izborima ne namjerava sudjelovati te da se iscrpila od takvog oblika politike, što je također izrazito znakovito.

Tko je Ivana Maletić?

Inače, o ovoj temperamentnoj Dalmatinki u javnosti se ne zna gotovo ništa, osim da je europarlamentarka koja se doslovno probila iz sjene. U svojem životopisu navodi da je ekonomska stručnjakinja s višegodišnjim iskustvom u području javnih financija, proračuna i europskih fondova. Magistrirala je ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Svoj rad započela je u Ministarstvu financija, najprije kao stručna suradnica i savjetnica, a zatim kao pomoćnica ministra i državna tajnica. Aktivno je sudjelovala u pregovorima o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj Uniji kao zamjenica glavnoga pregovarača i pregovaračica za poglavlje 22: Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata (EU fondova).

Izabrana je kao zastupnica Hrvatske demokratske zajednice na europskim izborima 2013. i 2014. U Europskom parlamentu članica je Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (ECON), zamjenska članica u Odboru za regionalni razvoj (REGI) i Odboru za porezna pravila (TAXE), a posebno prati Odbor za proračun (BUDG), Proračunsku kontrolu (CONT), Zapošljavanje i socijalna pitanja (EMPL), Poljoprivredu (AGRI), Ribarstvo (PECH), Transport i turizam (TRAN).

Karijera i biografija zaista su joj respektabilne, i to izgleda do te mjere da pred njom strepi i sam Plenković.

Autor: Iva Međugorac /dnevno.hr

Komentari

Komentari

Društvo

TITO I DRAŽA NA JOVANKINOJ SLAMARICI: NAS DVA BRATA OBA RATUJEMO…

Objavljeno

- datum

(Izvor slike: bastbalkana)

Obožavatelji i ideološki sljedbenici hohštaplera i mega zločinca kojega se još uvijek naziva Josipom Brozom Titom (mada se ne zna tko se uistinu krije iza tog imena) imaju itekakvih razloga za brigu. Iz godine u godinu na svjetlo dana izlaze podaci koji nikako ne idu u prilog njihovoj „slavnoj antifašističkoj prošlosti“ i historiografiji što su je skrojili po svome staljinističkom obrascu, na lažima i krivotvorinama.

O „najvećem sinu naših naroda“, „proslavljenom maršalu“ i „jednom od najvećih državnika svijeta“ (ma tko on bio) danas se ipak zna mnogo više nego prije nekoliko godina.

Cure i dalje dokumenti NKVD-/KGB i Kominterne ili kako je pravog JBT ‘pojeo mrak’

No, iako se do sada pojavio veliki broj dokumenata iz arhiva bivšeg SSSR-a (NKVD/KGB-a i Kominterne) do kojih su posljednjih desetljeća zahvaljujući svojim vezama dolazili mnogi istraživači i publicisti a govore o “liku i djelu” ovog komunističkog krvnika (zacijelo najvećeg u novijoj povijesti Balkana i jugoistočne Europe), mora se priznati da su u njegovom životopisu i dalje ostale brojne “rupe” i da će teško (ako ne i nemoguće) biti rekonstruirati sve ono što bi nas zanimalo, a itekako je bitno za sagledavanje istine o prošlosti čiji teret još uvijek osjećamo.

Kako je već spomenuto, nismo sigurni čak ni tko je bio taj navodni “Tito” – dječak sa Sutle, izvanbračni sin bogatog Austrijanca i njegove sobarice ili agent Kominterne (Rus, ili vrag će ga već znati što), koji je našim predratnim komunistima podmetnut nakon što je pravoga Josipa Broza “pojeo mrak” u nekome od podruma NKVD-a 30-ih godina XX stoljeća.

Kako je Tile svoje ženske slao pred streljački vod ili Gulag?

Pouzdano se ne zna niti kad je rođen, gdje je sve bio i što je radio prije Drugoga svjetskog rata – pogotovu u vrijeme španjolskog građanskog rata, kako i kada je postavljen za generalnog tajnika KPJ (dužnost je počeo obnašati 1937. godine – poslije velikih čistki, kad su čitave garniture vodećih jugoslavenskih komunista bile likvidirane po kratkom postupku, pa i njegov dotadašnji prethodnik na vodećoj poziciji Josip Čižinski zvani Milan Gorkić – a potvrđen od Kominterne dvije godine poslije, što je također krajnje sumnjivo), ali je zato jako dobro poznato da je bio jedan od vodećih “drukera”, “cinkera” ili konfidenata zbog čijih su izvješća čelniku Kominterne Dimitrovu pred streljačkim vodovima ili u sibirskim gulazima završili deseci najistaknutijih jugoslavenskih komunista.

Da “Tile” nije prezao ni od čega kako bi sačuvao vlastitu kožu, svjedoči i to što je svoju drugu ženu (Anu Koenig) koju je preoteo jednom kolegi (njemačkom socijaldemokratu) optužio da je njemačka špijunka, označio je kao “najveću grešku u životu” i bez mnogo oklijevanja poslao pred streljački vod, dok je druga (Pelagija Belousova) njegovom zaslugom završila na dugogodišnjoj robiji u jednome od sibirskih gulaga. S Pelagijom je imao i sina (Žarka), kojega nesretna žena nije vidjela do pred samu smrt (poslije izdržane robije u sibirskom gulagu protjerana je u jedno selu u Sibiru, a Tito joj nikad nije dopustio dolazak u Jugoslaviju). Nije ni znala da je Žarko na životu (jer su je po naredbi njezina bivšeg supruga obavijestili kako je poginuo tijekom rata). Sve to govori o kakvom se moralnom degeneriku u ovom slučaju radilo.

Ni Jovanka se nije usrećila, ali je ipak odigrala vrhunsku obavještajnu rolu…

Jovanku Budisavljević (četvrtu po redu suprugu) upoznao je (navodno) usred bježanije iz Drvara (svibnja 1944. godine), ali se njome oženio tek poslije rata, nakon što su mu je doveli kao domaćicu u rezidenciju (“Beli dvor” na beogradskom Dedinju).

Ni Jovanka se nije bogzna kako usrećila s njime. Poslije nekih 25 godina uživanja u statusu prve dame (vjenčali su se tajno 1952. godine), već početkom 70-ih pala je u nemilost, a od lipnja 1977. se više ne viđa u javnosti uz komunističkog diktatora.

Kad se danas sklope kockice mozaika – uzimajući u obzir sve okolnosti koje su izašle na vidjelo, Jovanka mu je bila ciljano dovedena i “namještena” kako bi odrađivala poslove za one koji su ga htjeli držati pod kontrolom. U tom krugu zasigurno su bili Aleksandar Ranković, Đoko Jovanić i Ivan Stevo Krajačić.

Prije nego je bila dovedena u “Beli dvor”, ona je (navodno) provela 9 mjeseci u Moskvi, gdje je završila tečaj za agente. Dakle, čini se da “Joža” i nije bio naročito inteligentan, dok je sebe dovodio u situaciju da ga nadzire najbliži krug suradnika, pa da mu ciljano “namjeste” čak i bračnu družicu.

Nakon smrti supruga, Jovanki je sva imovina oduzeta i sljedećih 33 godine (do smrti 2013.) živi u Beogradu, u kućnom pritvoru, pod stalnim nadzorom, u izolaciji i bijedi. Punih 30 godina nije imala čak ni osobnu iskaznicu, a oni koji su je u tom razdoblju viđali, tvrde kako je ostatak života provela u uvjetima nedostojnim ljudskog bića.

Mnogi s nestrpljenjem očekuju njezine memoare (koje je navodno napisala i pohranila na sigurnom mjestu) u nadi da će oni otkriti mnoge još uvijek nepoznate detalje vezano za Broza i njegovo okruženje.

Dva sastanka u II Svj. ratu između Draže i Broza organizirala Jovanka

Za sada su procurile samo neke pikanterije, poput primjerice one da je ona (Jovanka) tijekom rata organizirala dva sastanka između Tita i Draže Mihailovića, a što je ispričala otpravniku američkog veleposlanstva s kojim je (navodno) u prosincu 2009. godine razgovarala sat i pol – što je informacija sadržana i u jednoj tajnoj depeši Wikileaksa.

Jedan od ukupno dva sastanka Tita i Draže što ih je (prema navodnim vlastitim tvrdnjama) organizirala osobno Jovanka, održan je u okolici Knina.

Opisujući njihov susret, ona je iznijela i neke zanimljive detalje.

Brozova cijela pratnja likvidirana, a on (kao i više puta) ostao neokrznut, čudno!?

“Pričali su i spavali jedan pored drugog na prostirkama od slame”, navodno je posvjedočila Jovanka koja tvrdi kako im je ona pripremila postelju, a u nastavku iskaza tvrdi da je tom prigodom od strane četnika “dignut u vazduh most” preko kojega je prelazila partizanska delegacija, te da je tada “cijeli Titov krug suradnika bio gotovo potpuno izbrisan” (dakle, likvidiran), ali ostaje nepoznato kako je “najveći sin naših naroda” izašao iz ove pogibelji neokrznut – što se inače prilično često događalo.

Jovanka kaže kako je namjera četnika (nakon što su njihov vođa Draža i Tito prespavali noć na istoj slamarici) bila “ukloniti” komunističkog vođu i da poslije toga između njih i partizana više nije bilo pregovora.

Budući da su se Tito i Jovanka upoznali svibnja 1944. (u vrijeme događanja kod Drvara), ovaj je sastanak (kao i onaj drugi o kojem nije govorila) po logici stvari morao biti održan nakon toga.

Uzimajući u obzir da je dobro poznato kako je tijekom jeseni 1941. godine zasigurno bilo najmanje dva susreta između Tita i Draže (u selu Struganik (Srbija, općina Mionica) 19. rujna 1941., te u Brajićima (kod Gornjeg Milanovca, Srbija) 27. listopada 1941., ova dva o kojima govori Jovanka potvrđuju kako je suradnja između četnika i partizana koja je uspostavljena (i prekinuta) 1941. godine u Srbiji, nastavljena i kasnije tijekom rata. I pitanje je koliko je uopće takvih sastanaka bilo.

Čolaković i drugi… nije nikakvo čudo da su partizani imali poseban sentiment prema četnicima

Sudeći prema onome što o bliskoj suradnji i prisnim odnosima s četnicima i njihovim vojvodama u istočnoj Bosni piše intimni Titov prijatelj (iz predratnih, ratnih godina i poraća) i osoba od njegovog posebnog povjerenja Rodoljub Čolaković Roćko (u svojoj knjizi Zapisi iz oslobodilačkog rata), nije nikakvo čudo da su partizani imali poseban sentiment prema četnicima. Dodamo li tomu zapise Adila Zulfikarpašića (“Put u Foču”) iz kojih je vidljivo da su i poslije najvećih pokolja vodeći četnički zločinci ostajali nekažnjeni, pa čak i završavali među partizanima kao komandiri, svaka slučajnost je isključena. Ove posebne veze potvrđuju i mnogi drugi izvori, pa i izjave nekih od uglednih komunista, poput Vlade Dapčevića koji je u više navrata otvoreno govorio o vrlo blagom i povlaštenom tretmanu četnika kao ratnih gubitnika na svršetku rata. (Vidi: https://komunistickizlocini.net/2017/10/08/javno-priznaje-strijeljali-smo-30-000-ustasa-cetnike-smo-zarobili-i-niko-od-njih-nije-bio-suden-na-smrt/).

Titov biograf, agitpropovac i komunistički propagandist Vladimir Dedijer koji se (poslije smrti svoga idola) već početkom 80-ih godina pretvorio u otvorenog promicatelja velikosrpske ideologije, tvrdi kako je Jovanka svoje memoare krila u stroju za pranje rublja, te ih tako uspjela sačuvati od zapljene, budući da je bila pod stalnom prismotrom tajnih službi (nakon što je sredinom sedamdesetih pala u nemilost i postala “nepouzdana”).

Materijal (navodno) ima ukupno oko 1.000 stranica, od čega 400 stranica teksta, ostatak popunjavaju fotografije.

“Lik i djelo” komunističkog zločinca i diktatora J.B.Tita i dalje su obavijeni misterijem i brojnim kontroverzama, ali to njegovim obožavateljima ne smeta da ga i dalje idealiziraju i klanjaju mu se. Pa čak i da otvoreno slave komunističke zločine.

Danas (Srbin, a) potpredsjednik Sabora žali što nije ubijeno više Hrvata… A DORH šuti!

Mi danas u našoj Hrvatskoj imamo čak i potpredsjednika Sabora koji javno (putem društvenih mreža) izražava žaljenje što komunistički zločinci koji su provodili masovne likvidacije neposredno po svršetku rata “nisu posao obavili do kraja”. Dakle, po njemu, osim onih 500-600 tisuća Hrvata, trebali su pobiti i ostale. Drugi opet prijete “potocima krvi” i upozoravaju kako će “letjeti glave” (ako se maknu ploče s imenom J.B.Tita s trga – koji je do nedavno nosio njegovo ime). Treći se krajnje vulgarno i primitivno izražavaju o nevinim žrtvama Bleiburga i Križnog puta, pa neki od njih koji se (nažalost) kite doktorskim titulama, poručuju: “Se..m vam se na Bleiburg”. I sve je to jako “zgodno”, “simpatično”, “demokratski” i spada u “uobičajenu komunikaciju”, jer nikakve osude iz lijevo-liberalno-neokomunističko-anarhističkog miljea nema. Ni u tragovima. Njima je sve dopušteno – od masovnih ubijanja do slavljenja zločina i zločinaca.

No, nisu tu problem jedino poremećeni crveni fašisti koji izražavaju tako ekstremne anticivilizacijske stavove, nego i svi oni koji na to ne reagiraju – uključujući i državne dužnosnike i institucije pravne države.

Jadno je ono društvo u kojemu najveći zločinci imaju status idola i nedodirljivih veličina.

Danas, na kraju drugoga desetljeća XXI stoljeća.

Zlatko Pinter

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

(VIDEO) Igor Štimac: ‘U Splitu je skupina mladih orjunaša došla do pozicije da može odlučivati o instituciji kakva je Hajduk’

Objavljeno

- datum

“Ugrožen je hrvatski identitet Hajduka, klubom vladaju neznalice i nepotizam, krši se zakon i pere novac”, izjavio je u Bujici na Z1 Igor Štimac, kapetan Hajduka i bivši izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije.

“Vidimo da se nalazimo u krugu onih spartanskih zemalja gdje još prolazi galama, gdje sila caruje, a oni koji znaju, umiju i mogu – budu sklonjeni sa strane,“ započeo je nastup u Bujici Igor Štimac.

“Ono što se događa danas u Osijeku, a što se već dugi niz godina događa s Rijekom, evidentan je pokazatelj kako privatni kapital i uređeni sustav daje rezultate. Drago mi je radi svih klubova poput Osijeka, Rijeke i Dinama, ali koliko god mi je drago radi njih – sto puta više sam tužan radi onoga što se događa mom Hajduku. Kada vidim kako njime upravljaju neznalice… Nisam u startu bio protivnik ovakvog načina upravljanja, nisam se svrstano ni za ni protiv, rekao sam – dajmo svakoj novoj ideji vremena. Ako je u nju uključen veliki broj navijača Hajduka, pa dajmo joj vremena, ali evo, sedam godina je prošlo…. Od kluba koji je bio rado viđen i slavljen u svakom kutku Domovine, napravili su klub koji malo tko želi vidjeti i koji sada nije dobrodošao, čiji su pojedinci napravili to da se nalazi gdje je…“, smatra Štimac.

O udruzi Naš Hajduk

“Udruga ‘Naš Hajduk’ se non stop hvali velikim brojem članova, kojih je 37 tisuća, ali Hajduk u ovom trenutku ima više od milijun navijača samo u Hrvatskoj. To je ta tiha većina koja šuti i trpi, koja želi Hajduk na starim stazama slave, koja želi uspjehe i to su normalni navijači kojima nije bitno tko i kako upravlja klubom, nego im je bitno samo da njihov klub postiže rezultate na zelenom travnjaku”, istaknuo je.

“U Splitu imamo jednu posebnu situaciju, gdje je skupina mladih orjunaša došla do pozicije da može odlučivati o instituciji kakva je Hajduk. Mene to toliko ne brine, nego me brine što su oni kroz trač i laž zaveli veliki dio hrvatske mladosti. Mi danas na utakmicama imamo 5 ili 6 tisuća pripadnika Torcide, koji slijede pet-šest vođa i rade sve kako im oni kažu. To je mladost koja ide krivim putem, koja se u adolescentskoj dobi počinje devijantno ponašati i nije im cilj europski Hajduk, nego im je cilj sve razrušiti”, rekao je Štimac u Bujici.

M.P.T.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

(VIDEO) PRIJELOMNO Stampedo u talijanskom noćnom klubu odnio 6 života i preko 100 ranjenih

Objavljeno

- datum

izvor za foto: © Vigili del Fuoco / Twitter

Šest ih je mrtvih i 120 ih je ozlijeđeno zbog otmičara tijekom rap koncerta u noćnom klubu u Italiji, izvijestili su lokalni mediji. Svjedoci kažu da je panika uzrokovana sprejom.

Incident se dogodio oko 1:00 po lokalnom vremenu u popularnom Lanterna Azzura klubu u gradu Corinaldo u istočnoj provinciji Ancona. Oko 1.000 ljudi došlo je vidjeti Sferu Ebbasta, poznatog hip hop umjetnika – javlja RT.

Uzrok panike nije bio odmah jasan, ali kako su svjedoci izvijestili, sve je počelo nakon što je vatreni sprej bio ispaljen unutar krcatog kluba. Rezultat masovne panike doveo je ljude da se međusobno ‘sagužvaju’ dok su pokušavali pobjeći iz zgrade.

 

“Plesali smo dok smo čekali nastup, kad smo osjetili miris vatre. Trčali smo prema jednom od hitnih izlaza, ali je bio blokiran. Redari kluba rekli su nam da se vratimo “, rekao je za Republiccu 16-godišnji posjetitelj.

Nekoliko drugih ozlijeđenih također je reklo da su primijetili oštar miris prije panike.

Prema lokalnim medijima tvrdi se, da je tragedija odnijela najmanje šest života, uključujući i majku koja je pratila kćer na događaj. Druge žrtve su tinejdžeri – tri djevojke i dva dječaka. Više od 120 ljudi je ozlijeđeno, od kojih je najmanje 10 hospitalizirano u teškom stanju.

Sličan je događaj dogodio u Piazzi San Carlo u Torinu 2017. godine, kada je ovakav sprej bio ispaljen u pokušaju pljačke na masovnom praćenju nogometne utakmice, ostavljajući 1.500 ljudi ozlijeđenih, s jednim poginulim, dok je rulja u panici pokušala napustit prostor.

M.S./Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno