Connect with us

Vijesti

STRUČNJACI O GOVORU TIJELA: Vučiću je bilo neugodno pred Hrvatskom vojskom, kome je Kolinda poslala poruku hrabrosti

Objavljeno

- datum

Stručnjaci za neverbalnu komunikaciju analiziraju govor tijela i Aleksandra Vučića i Kolind Grabar Kitarović. Oboje su bili suzdržani i s kiselim osmijesima na licima koji su nam poslali poruku: ‘I to ćemo odraditi.’

Predsjednik Srbije u Zagrebu je ostavio dojam političara koji se  žrtvovao dolaskom u Zagreb, a radi trajnog mira i dobrih odnosa.

“Pri izlasku iz automobila taj susret nije bio srdačan. Nije bilo ni osmijeha ni ugodnog čavrljanja kao što je to nekako uobičajeno pri susretu”, kaže na Novu tv komunikacijska stručnjakinja Gabrijela Kišiček.

Hladan je bio i u defileu pred vojskom. Izbjegavanje kontakta očima moglo bi se protumačiti kao neugoda, ali i kao nezainteresiranost- prenosi maxportal.

“Možemo to vidjeti i pri pozdravu vojske. On je pozdravio vojsku, međutim neposredno prije i neposredno nakon toga pogled je uperio u tlo”, kaže Kišiček.

Nakon sastanka, na konferenciji za novinare Vučiću su, smatraju iz oporbe u Srbiji, pomogli srbijanski novinari pitajući ga što misli o prosvjedima.

“To su, naravno, dogovorena pitanja. Namjerno su postavljena tako da bi on na njih dobro odgovorio”, kaže Žarko Korać, zastupnik u Skupštini Srbije, dodajući da Vučić uživa u ovome što se događa.

“On se voli prikazivati kao vrlo hrabar čovjek. Oni kažu: ‘Ne idi, tamo te dočekuju ustaše, ubit će te’, on kaže: ‘Ma ne, ja ću poginuti za Srbiju’”, kaže Korać.

Poruku Hrabrosti poslala je i Kolinda Grabar-Kitarović svojim kaputom. “Možda hrabrost za susret. Možda hrabrost za suočavanje s problemima. Za zapravo početak nekih novih odnosa između dviju zemalja”, kaže Kišiček.

U Srbiji smatraju kako je Vučić ovaj posjet odlično iskoristio da bi poslao poruku Bruxellesu. Želi li u Uniju, Srbija mora imati riješena pitanja sa susjednim državama. Vučić zato donosi matične knjige rođenih iz Dvora na Uni. No i tada Vučić ne gleda u predsjednicu Hrvatske.

Ignoriranjem predsjednice, smatra Korać, Vučić šalje poruku Srbima kako ni kod najtežih pitanja o nestalima ne želi pokazati da ga Hrvati drže u šaci. “U tom smislu on je vrlo dobar i vi tu ništa ne možete jer on to radi i u Srbiji. To je jedan PR koji on neprekidno radi. On se 24 sata dnevno bavi PR-om već petu godinu”, kaže Korać.

Za tportal današnji susret analizirale su komunikacijske stručnjakinje Ljiljana Buhač i Nikolina Borčić.

‘Današnji susret predsjednice Grabar Kitarović i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića sve je samo ne prijateljski. Vidjeli smo suzdržano i nervozno držanje naše predsjednice i nimalo optimistično držanje Vučića. Hladan je to odnos – gledajući njih, stječete dojam da je toplije i u frižideru’, smatra Buhač.

Analizom neverbalne komunikacije kaže da su nam njihova lica otkrila više nego tisuću riječi. Bili su suzdržani i s kiselim osmijesima na licima koji su nam poslali poruku: ‘I to ćemo odraditi.” Izjava Grabar Kitarović da je posjet dugo i pomno planiran u suprotnosti je s neverbalnim signalima.

Neverbalni signali – gledanje u pod, minimalni očni kontakt sa sugovornikom, izostanak traženja podrške za izrečeno od sugovornika, namrštena lica i kruto držanje – ne potvrđuju ono što je rekla. Možemo iščitati da je netko drugi dogovorio taj posjet, a oni to samo odrađuju’, smatra Buhač.

Njezina tvrdnja na tragu je spekulacija da je predsjednica na iznenadni poziv Vučiću primorana izvana, prvenstveno od SAD-a.

Crna odjeća

Tmurnu atmosferu susreta je, kaže Buhač, naglasila dominantno crna odjeća naših protagonista. Crna boja je hladna i označava distanciranost. ‘Jasno šalje poruku distanciranosti i možemo odabirom boje iščitati poruku – ne slažem se s tvojim stavovima i dosadašnjim angažmanom rješavanja dugogodišnjih problema. 

Crna boja osobe čini hladnima i nepristupačnima te stvara emocionalnu barijeru i distancu. Ako je takvu poruku željela poslati, onda je uspjela, a opći dojam nastupa naše predsjednice nije pokazao da baš vjeruje u rezultat tog susreta. U njenom nastupu je nedostajao čvrst stav te odlučnost, dok monoton, jednoličan i kontroliran govor ukazuje na nervozu, a i nedostajali su signali rukama koji bi ojačali izgovoreno, analizira.

Smatra i da je Vučić neverbalnim znakovima ostavljao dojam dominacije nad hrvatskom predsjednicom.

Što govori način na koji se Vučić rukovao?

‘Koristio je pri rukovanju prednost lijeve strane. Prednost lijeve strane daje mogućnost tzv. dominantnog rukovanja ili postavljanja ruke pri rukovanju u gornju ili dominantnu poziciju. Na Vučićevu licu pri rukovanju vidimo napor da to radi – zamah iz ramena, stisnute usne, dominantni položaj dlana, izbjegavanje gledanja u oči…’, nabraja Buhač.

O čijoj hrabrosti predsjednica govori?

Prokomentirala je i predsjedničin kaput, na kojem je na glagoljici pisalo ‘hrabrost’. ‘Broševi Jadranke Kosor zamijenjeni su Kolindinim porukama na odjeći. Kada se odlučimo za ovaj vid slanja poruke, moramo točno znati što želimo. Ako je poruka ‘hrabrost’ pisana na glagoljici za njega u želji da ga ohrabri i pohvali, bojim se da Vučić baš nije bio zainteresiran za poruke na odjeći. Poruka na hrvatskom jeziku koju bi razumjeli svi građani bez prijevoda možda bi bila primjerenija. Poruka je nejasna. O čijoj hrabrosti govori? Njegovoj što je došao ili njenoj što ga je pozvala?’, pita se Buhač.

Zaključuje kako je Grabar Kitarović imala plah nastup kojem je nedostajalo odvažnosti i čvrstoće.

‘Nastup joj je bio kao da je ‘jelen pod reflektorima’. Pazila je što će, kako i na koji način govoriti i držati se. Predsjednici je nedostajala odvažnost u odnosu na Vučića. Poslovica kaže kako je u politici odvažnost prva i druga i treća. Vučić je bio manje opterećen, djelovao je nezainteresirano, odrađivao je protokol, a prilikom odgovaranja na pitanja želio je ostaviti dojam umiljatog janjeta.

Verbalno je bio manje bahat, no govorom tijela i dalje je slao poruku samouvjerenosti i arogancije’, smatra Buhač i zaključuje da od Vučićeva posjeta sigurno više koristi ima on nego mi.

Borčić mislila da će Vučić izgovoriti: Ko nas bre zavadi?

Komunikologinja Nikolina Borčić usredotočila se na verbalne poruke Vučića i Grabar Kitarović. Napominje kako je posjetu srpskog predsjednika prethodila huškačka retorika njegova ministra obrane Aleksandra Vulina i izjava da će ga u Zagrebu na ulicama dočekati ustaše.

‘Govoreći o posjetu, Vučić nije propustio naglasiti kako je prilikom njegove inauguracije Grabar Kitarović bila velika zvijezda. Iza takve izjave se nazire namjera revanša u Zagrebu. Podsjetimo se, mediji su prilikom Vučićeve inauguracije predsjednicu opisivali uvjerljivo prvom zvijezdom, ističući pritom njezin tadašnji način probijanja u prve redove – odabir odjeće kojom je odudarala od ostalih…’, podsjeća Borčić.

Smatra kako je ovaj aspekt interesantno promatrati iz perspektive izgradnje imidža temeljenog na stereotipima. ‘Lingvistička istraživanja o rodnim stereotipima ističu postojanje slike žena koje dominantno uključuju fizičku ljepotu i osjećajnost, dok je kod muškaraca naglasak na fizičkoj snazi, intelektualnoj nadmoći, hrabrosti i agresivnosti. Grabar Kitarović je na Vučićevoj inauguraciji igrala na kartu privlačenja pažnje haljinom i brošem ‘Hrvatska u srcu’, a Vučić i prije dolaska u Zagreb gradi imidž na argumentima snage i nadmetanja (‘Mač ima dvije oštrice; Srbija neće biti slabija da bi drugi bio zadovoljan; Ne mogu da dozvolim da Srbija bude ponižavana. Ne dodvoravam se ni srpskom narodu, neću ni hrvatskom rukovodstvu’)’, analizira.

Poruke s Pantovčaka

U današnjem pak susretu, s obzirom na one prethodne, vidi tendenciju ublažavanja retorike. ‘Grabar Kitarović je dočekala Vučića s natpisom ‘hrabrost’ na rukavu kaputa, dok se Vučić obratio našim vojnicima s ‘pozdrav vojnicima’.

Taj komunikacijski trenutak vidim kao znakovno-verbalni eufemizam čiji je učinak pokušati omekšati naraciju o posjetu u očima onih koji ga ne odobravaju. U ozračju protesta Vučić je usred Zagreba pokušao pridobiti publiku izjavama intoniranim optimizmom oko budućnosti i suradnje, koristeći pritom argumente pragmatizma’, kaže Borčić, navodeći neke Vučićeve izjave na Pantovčaku.

‘Nemam nikakav problem ako sam konj ili četnik – iako nisam, nitko u obitelji ni s majčine ni s očeve strane nije bio…’ ili ‘Pala muha na medvjeda – to je za mene sitnica, ništa nisam ni primijetio.’

Nastavno na susjedske odnose u budućnosti te europski put Srbije, Vučić nije propustio koristiti argumente snage (‘Ako smatrate da smo zaslužili da otvorite poglavlje, vi ga otvorite, ako mislite da nismo, vi nemojte – nikoga ni za što nećemo moliti’) te je time unaprijed postavio temelje reciprociteta kao posljedicu razgovora i suradnje.

Borčić zaključuje kako su poruke u jednom trenutku bile toliko pomirljive da je pomislila kako će Vučić obraćanje novinarima završiti s onom ‘Ko nas bre zavadi?!’.

‘Obraćanja su bila lišena eksplicitnih nadmetanja i provokacije, temeljne teme bila su pitanja nestalih i manjina, a izjave su bile začinjene naglašenim emocijama prema svom narodu jer nitko od sudionika ne želi biti ocijenjen kao izdajnik.’

izvor: maxportal.hr MP/Foto:

Komentari

Komentari

Vijesti

ĐUKANOVIĆ: SRPSKA CRKVA NEMA ŠTA TRAŽITI U CRNOJ GORI… kada će i hrvatski političari ovo smjeti reći!?

Objavljeno

- datum

 “Izdajnikom čega? Izdajnikom njihovih interesa. Da, taj sam”   Očigledno je problem SPC da svakoga tko nije poput njih proglašava izdajnikom, poručio je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović.

Kako piše Dnevni žurnal, Đukanović je naveo da SPC proglašava izdajnikom svakog tko nije “slijepi poslušnik interesa ruskog imperijalizma, velikosrpskog nacionalizma i agresivnog svetosavlja koji promovira SPC”.

“Izdajnikom čega? Izdajnikom njihovih interesa. Da, taj sam”, rekao je Đukanović.

Đukanović je to rekao povodom izjave mitropolita Amfilohija da je “predsjednik Crne Gore, u borbi protiv ruskog imperijalizma postao ‘igračka’ u rukama zapadnoevropske, američke i NATO imperije”.

Đukanović kaže da se u sličnom kontekstu može protumačiti i izjava patrijarha srpskog Irineja, da je Crna Gora “istorijski srpska zemlja – srpska Sparta”.

Crnogorski predsjednik smatra da takve izjave služe da otežaju put Crne Gore emancipaciji i prihvaćanju vrijednosti moderne Evrope.

“Ovo su gluposti koje pokušavaju omesti Crnu Goru na putu njene emancipacije i usvajanja standarda koji će nas učiniti sastavnim dijelom suvremenog društva Europske unije”, zaključio je Đukanović.

Predsjednik Crne Gore takođe upozorava da za srpsku crkvu kao autonmnu organizaciju i njene interese u Crnoj Gori nikada neće biti mjesta dok je on na vlasti.

(Dnevni žurnal | Kurir.rs/Tanjug | Croative.net   Foto: NewEurope)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: Spomen soba u Baćinu

Objavljeno

- datum

Autor

Spomen soba Domovinskog rata u Baćinu (župa Hrvatska Dubica)

Na području općine Hrvatska Dubica tijekom Domovinskog rata život je izgubilo 137 osoba (39 vojnih i 98 civilnih žrtava). U Spomen sobi Domovinskog rata u Baćinu su prikazana imena žrtava. Memorijalni prostor je otvoren 14. travnja 2017. godine. Navedena su imena 39 vojnih i 98 civilnih žrtava, koje su položile život na oltar Domovine na području općine Hrvatska Dubica.

Dana 21. listopada 1991. srpski „eskadroni smrti“ Kaline počinili su strašni zločin nad Hrvatima Pounja, u mjestima Hrvatska Dubica i Cerovljani. Eskadronom smrti je zapovijedao Stevo Borojević Gadafi.

Druga masovna grobnica po veličini iza Ovčare nalazi se u Baćinu. . U sebi je sve do 1997. g. skrivala 56 izmasakriranih tijela. Točnije, gomilu izmrvljenih kostiju. Ljudi su pobijeni rafalima iz automatskog oružja, a mrtva tijela ostavljena su nepokopana uz rijeku Unu. Kasnije su pokopani bagerom. Bager je leševe nemilosrdno prevrtao pa je većina tijela nađena bez udova i odsječenih glava. Identificirano je 36 osoba, njih 31 iz Dubice a pet iz Cerovljana. Nije se uspjelo identificirati dvadeset osoba, sahranjeni su u zajedničku grobnicu u Dubici.

Radilo se uglavnom o starcima iz hrvatskog Pounja od kojih nijedna osoba nije bila hrvatski vojnik. Više od 70 posto ubijenih u Baćinu su žene starice, invalidi ili osobe sa zdravstvenim poteškoćama. Likvidacija ljudi je bila planirana, izabrani su ljudi koji će biti likvidirani i izvršioci zločina. Još uvijek se traga za dijelom stanovnika kojima se gubi svaki trag u srpskom osvajanju tog sela u drugoj polovici rujna 1991. godine.

 

Godine 1991. na Banovini sve je bilo isto kao i ne tako davne 1945., kada su Banovinom tekli potoci krvi ubijenih Hrvata.

Izvori navode da predsjednici/a i premijerka/i nikad nisu posjetili najveću masovnu grobnicu iza Ovčare!

Foto: Kamenjar/Wikipedija

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Vijesti

DA SE NE ZABORAVI: Operacija Konavle, listopad 1992. godine

Objavljeno

- datum

Autor

Od 21. do 24. listopada 1992. g. izvršena je operacija Konavle kojom je oslobođeno šire područje Konavala. Operacija je započela iskrcavanjem Tigrova u Cavtatu. Izvršen je pomorski desant i oslobođen Cavtat.

 

“Nakon iskrcavanja na cavtatskoj rivi u 3,15 sati, ove snage predvođene vodičima Selakom i Martinovićem, brzim hodom izlaze na Obod, te preko u potpunosti spaljene Zvekovice, dolaze do sela Uskoplja odakle napreduju cestom prema četničkim položajima na rubu konavoskih brda.

  1. bojni 1. brigade ZNG i BG „Konavle“ koje su krenule prve. Ne smijemo zaboraviti ni snage PU Dubrovnik, ATJ Karlovac i ATJ Lučko koje su već bile ubačene na teritorij Konavala radi zaštite civilnog stanovništva i zaustavljanja upada četnika iz istočne Hercegovine.

U jednoj od svojih knjiga sjećanja „Tigrova odlučnost“, Ratko Dragović Klek, koji je zapovijedao snagama 5. bojne, opisao je plovidbu trajektom „Pelješćanka“ po jugu snage 4,5 bofora, raspored i zadaće postrojbi, te sam tijek borbenih djelovanja. Tako u njegovim svjedočanstvima nalazimo i poimenični popis 83 pješaka i 30 pripadnika zapovjedništva logističkog voda i minobacačke bitnice koji su sudjelovali u ovoj akciji.”

  1. listopada 1992. u oslobodilačkoj akciji poznatom pod nazivom “Operacija Konavle” oslobođen je i posljednji dio okupiranog dubrovačkog područja i južne Hrvatske.

Prije toga, u svibnju 1992. Postrojbe Hrvatske vojske bile su zaustavljene u prodoru prema istoku i Konavlama u selu Plat na samom pragu Konavala rušenjem dubokog vijadukta u Dubokoj Ljutoj. Prolazili su ljetni mjeseci 1992. tijekom kojih su u hercegovačkom zaleđu Dubrovnika vođene oružane, a na međunarodnoj sceni diplomatske bitke između Hrvatske i Srbije, sve s ciljem da se Konavle oslobode, odnosno da ih srpsko-crnogorska vojska zadrži pod okupacijom. Beograd je pred međunarodnom zajednicom okupaciju Konavala pravdao umjetno stvorenim pitanjem poluotoka Prevlake. Na kraju je 30. rujna 1992. u Ženevi potpisan Sporazum Tuđman – Ćosić. Njime je dogovoreno da će se do 21. listopada 1992. Podgorički korpus JNA bez borbe povući iz Konavala, a Hrvatska je zauzvrat pristala da Prevlaka postane demilitarizirana zona pod kontrolom Ujedinjenih naroda.

U iščekivanju postizanja ovog Sporazuma zapovjednik Zapovjedništva Južnog bojišta HV-a (sa sjedištem u Dubrovniku), general Janko Bobetko dao je kreirati planove za obje varijante – i oružano i mirno oslobađanje Konavala.

Operacija je trajala 4 dana, u razdoblju od 21. do 24. listopada, a cilj je bio spriječiti upad četnika iz Hercegovine nakon povlačenja JNA. Akcija je započela iskrcavanjem u Cavtatu u kojem je bio agresor. Cilj operacije bio je zauzimanje Konavoskih brda i izbijanje na granicu Hrvatske i BiH. Akcija je uspješno okončana.

Oslobođeno je 1.210 kvadratnih kilometara hrvatske zemlje i 1.080 hrvatskog pojasa teritorijalnog mora.

Foto: wikipedija

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno