Connect with us

Društvo

ŠTO NATO-a MOŽE NAUČITI OD NAPOLEONOVOG VOJNOG GENIJA u sučeljavanju s Rusijom!?

Published

on

Sjedinjene Američke Države i njihovi europski saveznici trebaju slijediti primjer Napoleona Bonapartea, koji je početkom XIX stoljeća reformirano vojsku i stvorio korpuse, čime je dobio nove razorne snage na operativnoj razini, kaže vojni stručnjak Franz-Stefan Gady. U svom članu za časopis The National Interest autor naglašava kako u mogućem sukobu s Rusijom struktura oružanih snaga zemalja Sjevernoatlantskog saveza ne bi bila ništa manje važna od revolucionarnih vojnih tehnologija, piše National Interest, a prenosi Logicno.com.

Gady nas u svojoj zanimljivoj povijesnoj šetnji vodi kroz XIX stoljeće i superiornost NATO pakta u “mogućem sukobu” s Rusijom prepoznaje u vojnom geniju Napoleona Bonapartea, koji je ostvario niz pobjeda u raznim bitkama, ali je na kraju izgubio rat. Možda i najvažniji? Čak je i naslov više romantičan, nego što oslikava stvarno stanje Napoleonovih ratova i njegovog konačnog pada, čak i ako nitko ne može dovesti u pitanje vojni genij slavnog francuskog vojskovođe.

“Napoleon zapadne kopnene snage može naučiti kako pobijediti u hibridnim ratovima“, kaže Franz-Stefan Gady.

“Vidite nesretnog Macka”, prema Lavu Tolstoju se, navodno, ovim se riječima austrijski general Karl Mack von Leiberich u listopadu 1805. godine predstavio ruskom maršalu Mihailu Kutuzovu u terenskom zapovjedništvu u Gornjoj Austriji, nakon što je pretrpio jedan od najgorih vojnih poraza iz doba Napoleona.

Nekoliko dana prije, austrijski general Karl Mack von Leiberich je u Bavarskoj  predao cijelu svoju armiju od 30 tisuća vojnika francuskom caru Napoleonu Bonaparteu. Masovna predaja je bila vrhunac dvotjedne kampanje, tijekom koje je Napoleonova vojska neutralizirala 70 tisuća austrijskih vojnika, 30 generala i više od stotinu topova u blizini grada Ulma.

Do listopada 1805. bilo je jasno da je Napoleon znao kako razbiti svoje protivnike, ali taj je slučaj bio značajan za druge, jer je austrijski general poražen a da nije ni ušao u veliku bitku.

>> HRVATSKI RATNICI U NAPOLEONOVOJ VOJSCI

Djelomično je ova gotovo bezbolna pobjeda bila posljedica vrhunskih vojnih vještina i same osobnosti Napoleona. Nije ni čudo da je britanski Vojvoda od Wellingtona napomenuo da je samo prisutnost cara na bojnom polju ravna nazočnosti 40 000 vojnika. Ipak, drugi uzrok trijumfa bili su sami francuski vojnici, odnosno njihova strukturalna organizacija.

“Pod Ulmom se Bonaparte prvi put borio s vojskom koja se sastojala od manje ili više autonomnih jedinica, takozvanih korpusa”, piše Franz-Stefan Gady.

Primjenjujući takvu vojnu strukturu je Napoleon nadvladao Austrijance i privremeno je uspio postići ono što se u vojnoj literaturi naziva “eskalacijska dominacija”. Drugim riječima, riječ je o prijetnji protivniku s više destruktivnih sila nego što ih on sam može skupiti i time ga obeshrabriti, objašnjava Gady.

General Karl Mack von Leiberich se nije ni usudio upustiti u izravnu borbu protiv Napoleona, jer je znao da bi mu francuski korpusi mogli potpuno uništiti cijelu vojsku. Nesretni general se samo mogao predati. Ovaj povijesni primjer dobro ilustrira često zanemarenu komponentu vojnih stratega, a to su sastav i struktura oružanih snaga, nastavlja stručnjak.

Po njegovu mišljenju, uspjeh u multidimenzionalnom bojnom polju  operacija XXI stoljeća može ovisiti o stvaranju nove revolucionarne strukture oružanih snaga, slično sustavu korpusa u Napoleonovoj vojsci, što vam osigurava dominaciju nad protivnikom. Ovaj aspekt može biti važniji od naprednih tehnologija.

Glavna zadaća reforme Napoleona bila je stvaranje manjih visokomanevrirajućih snaga koje su imale puni potencijal organizirane vojske. Svaki korpus je uključivao dvije do četiri pješačke divizije, brigadu ili diviziju lake konjice, topničku bateriju, te određeni broj inženjerijskih snaga i pomoćnih jedinica.

>> Kako se vodila velika bitka Napoleonove i britanske flote kod Visa o kojoj naša javnost malo zna

Uzimajući ovo za primjer, europske ili američka vojska mogu povećati jedinice na razinu brigade i dati im veću autonomiju. Ove jedinice bi se brzo mogle premještati u uvjetima budućeg rata i izdržati se sve dok ne dođu pojačanja, vjeruje Franz-Stefan Gady.

Poput Napoleonovih korpusa, ove jedinice NATO snaga bi kombinirale teške borbene tenkove, lakše pješačke postrojbe i vojnu policiju i pomoćne snage koje bi činilo oklopno topništvo, uz izravnu podršku zrakoplovstva i protuzračne obrane.

Ali najvažnija stvar je da moderni vojnici NATO zemalja moraju biti sposobni samostalno pokrenuti i dovršiti operacije, usprkos poremećajima u komunikaciji, problemima s opskrbom i nedostupnosti obavještajnih podataka. Kao i francuski korpusi iz XIX stoljeća, te jedinice morat će na određeno vrijeme zadržati punu autonomiju.

U međuvremenu, u ovom trenutku, europske, te u manjoj mjeri američke kopnene snage, ne mogu djelovati ni s poluautonomnim jedinicama i brzo ih premještati kako bi postigle “eskalacijsku dominaciju”.

“Stoga, prema istraživanju poznate američke RAND korporacije, Velika Britanija, Francuska i Njemačka mogu okupiti i održavati tešku brigadu u baltičkim državama, ali njihova mobilizacija može trajati  ido mjesec dana, što dovode u sumnju spremnost tih jedinica za neprijateljstva koja mogu uključivati borbu protiv Rusa”, naglašava  The National Interest.

Štoviše, mora se imati na umu da se neprijateljstva u XXI stoljeću sve više odvijaju u urbanim, a ne u ruralnim područjima. Slijedom toga, teško oružane autonomne postrojbe, bez dodatne podrške, jednostavno neće biti sposobne za obavljanje operacija u takvim uvjetima, kaže Franz-Stefan Gady.

Stoga je potrebno staviti veći naglasak na stvaranje lako pokretnih jedinica, na primjer, po uzoru na američke rendžere, koji su zbog svoje strukture sposobni djelovati prije svega u urbanim područjima. Glavni cilj ovih jedinica nije da zaustaviti, nego odgoditi napredovanje agresora, prisiliti ga da troši svoje resurse, dok se ne okupe teške jedinice koje mogu ući u bitku.

Ovakve jedinice bi morale obaviti istu zadaću kao i francuski terenski vojnici u XIX stoljeću, a to je uznemiravati neprijatelja i istodobno stvarati prilike za napad. Ove jedinice bi također povećale “eskalacijsku dominaciju” europskih i američkih kopnenih snaga, na primjer, u suočavanju s Rusijom u istočnoj Europi, ističe stručnjak.

Podsjetimo, kako je to opisao Franz-Stefan Gady, to bi značilo da ove autonomne i visoko mobilne postrojbe budu prijetnja protivniku s više destruktivnih sila nego što ih on sam može skupiti i tako ga obeshrabre da krene u “veliku odlučujuću bitku”.

Sjedinjene Države i saveznici već danas mogu pokrenuti ovu inicijativu. Ona je idealna za europske zemlje istočnog dijela NATO-a i EU, koje trebaju stvoriti autonomne jedinice, dok bi države na zapadu trebale formirati teške autonomne brigade.

“Samo stvaranje istinski hibridnih postrojbi koje djeluju u istom borbenom prostoru može ubrzati stjecanje “eskalacijske dominacije”. Ovaj koncept u embrionalnom obliku već postoji na obje strane Atlantika. Kako bi se povećala fleksibilnost europskih i američke vojske, potrebno je daljnje restrukturiranje kopnenih snaga na operativnoj razini. Stoga je neophodno stvoriti novu probojnu strukturu oružanih snaga, sličnu onoj koju je Napoleon Bonaparte uspio stvoriti početkom XIX  stoljeća sa svojim sustavom korpusa”, zaključio je Franz-Stefan Gady.

Iskreno, članak američkog stručnjaka je vrlo zanimljiv, ali nedostaje epilog. U određenom smislu je to razumljivo, jer je Franz-Stefan Gady relativno mladi stručnjak na Institutu Istok-Zapad, a školovao se na Školi za međunarodne studije “Paul H. Nitze” u Washingtonu. Iako piše za brojne američke časopise, kao što su The Diplomat, The National Interest, Christian Science Monitor, Middle East Eye i druge, očigledno mu nedostaje poznavanje vojne doktrine i naobrazba u vojnoj akademiji, ali prije svega povijesti, jer ne navesti na kraju da je Napoleon Bonaparte, čak i sa svojim revolucionarnim korpusima, pretrpio najteži poraz u ruskim bespućima, je neobjašnjivo.

Školi za međunarodne studije “Paul H. Nitze” u Washingtonu se smatra jednom od najboljih diplomskih škola za međunarodne odnose u svijetu. Institucija je posvećena proučavanju međunarodnih poslova, ekonomije, diplomacije i politike, ali je očito da svoje studente ne poučava vojnim znanostima i nekim elementarnim povijesnim činjenicama.

No, ako NATO posluša sugestije Franza-Stefana Gadya, tim bolje po Rusiju, koja već ima iskustva s ovakvim probojima, iako bi bilo najbolje da do tog rata nikada ne dođe.

The National Interest | Logicno.com | Croative.net

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno