Connect with us

Vijesti

Stanje nacije – podjela na političke Hrvate i političke Jugoslavene i dalje vrlo očita

Published

on

Od prvog dana otvorene srpsko-srbijanske agresije, Hrvatska je (nepovratno) podijeljena na političke Hrvate, tj. one koji prihvaćaju povijesnu i političku realnost suverene Republike Hrvatske i političke Jugoslavene, one koji tu realnost nisu nikad prihvatili pa za njih i domovina i politička opcija ostaje Jugoslavija.

Takva podjela ostaje do danas samo se u pojedinim razdobljima različito nazivala i politički manifestirala s obzirom na geopolitičke okolnosti u „tuzemstvu“ i „inozemstvu“. Domovinski rat, tj. genocidna srpsko-srbijanska agresija na Hrvatsku 1991. donekle je prikrila spomenutu podjelu i nacija je bila prilično homogena; četnička zvjerstva i srbijanska mitomanija za trenutak su poljuljale jugoslavene, ali ne za dugo.

Čim je oružje utihnulo i kad su uočili da im se „ustaše“ neće osvećivati, tj. da ih neće tretirati kao što su oni njih, odmah je na površinu izbila stara zaraza jugoslavenštinom i progon „ustaške tvorevine“, Republike Hrvatske. Nakon „Bljeska“ i „Oluje“ 1995., antihrvatske formacije preko svojih političkih stranaka, a uz obilnu pomoć ljevičaskih medija i nevladinih udruga bezočno kreću u osvajanje svekolikog društvenog i političkog prostora i uspjevaju u svom naumu da stvore aktivnu antihrvatsku frontu. To je hrvatska antifa.

Podjela u Hrvatskoj toliko je pepoznatljiva i opipljiva da se bez obzira na svjetonazorsku mimikriju i lukavo prikrivanje onih 15-ak posto političkih anti-Hrvata mogu odmah uočiti. Nema ih više, ali su dobro umreženi i raspoređeni, okomito i vodoravno. U Hrvatskoj je na vlasti upravo tiha koalicija političkih Hrvata i političkih Jugoslavena.

U političke Jugoslavene spada SDP, tj. vodstvo i članstvo Partije, jednako kao i njihovi simpatizeri; svi kojima je komunistički svjetonazor jednoumlja draži od građanske parlamentarne demokracije. U trenutku kad se odlučivalo o samostalnoj Hrvatskoj, Partija se demostrativnim izlaskom iz Hrvatskog sabora 1991. jednoznačno očitovala o suverenoj i samostalnoj Hrvatskoj, a taj se politički stav do danas nije nimalo promijenio. U tu skupinu svakako još spadaju simpatizeri SDP-a i „mešani brakovi“ prvog, drugog i trećeg naraštaja. Oni su ostali bez domovine i nacije: Jugoslavija je propala, jugoslavenstvo nije uspjelo, a „ustašku“ Hrvatsku nikako ne žele prihvatiti.

Srpska manjina u Hrvatskoj okupljena oko svetosavlja i SPC okosnica su tradicionalnog antihrvatstva, a u SDP-u vide jamstvo onih snaga koje će kad-tad i po svaku cijenu obnoviti Jugoslaviju pod nekim trećim ili petim imenom. SDP je placenta za južnoslavenske plodove svih vrsta i podvrsta. Među te spada i onaj najperfidniji dio „europejske“ Srbije koja želi punopravno članstvo u Europskoj Uniji. Međutim njih ne zanima nikakav kulturološki priliv iz civilizirane Europe i nadoknađivanje stoljeća turskog podaništva, njihov je cilj Hrvatska. I to Hrvatska servirana kao europski dar Srbiji, kao geopolitički zalogaj kad Republika Srbija jednom uđe u Eropsku Uniju. EU će posati zajednička kuća i Hrvatskoj i Srbiji, ne baš treća Jugoslavija, ali u ovom kutu Europe dobra osnova za novo beogradsko usisavanje Hrvatske. Gubitak Crne Gore, Kosova, Sandžaka i Vojvodine toliko frustrira Srbijance da je Republika Srpska slaba utjeha i samo „prisajedinjenje zapadnih zemalja“, tj. Hrvatske može nadoknaditi izgubljeno i umiriti zasljepljeno velikosrpstvo.

Od svih nacionalnih manjina u Hrvatskoj, Republika Hrvatska ima ili pobunu (tzv. SAO Krajina) ili neprestani incident s srpskom nacionalnom manjinom. I ni sa jednom drugom nacionalnom manjinom. Konkretno s Miloradom Pupovcem i njegovim SDS-om i Srpskim narodnim vijećem. To su oni isti Srbi koji su digli pobunu protiv Hrvatske i stvorili zločinačku SAO Krajinu: to je ono isto poraženo četništvo i pobijeđeni Srbi kojima je i nakon neoprostivih zločina Republika Hrvatska dala sva manjinska prava, ali koji se ni s vojnim porazom ni s postojanjem suverene Republike Hrvatskene ne mire, nego neprestano ruju i pljuju po hrvatskoj Državi. Njihov je cilj u Hrvatski ustav vratiti srpsku konstitutivnost i onda više nego ikad prije posrbiti Hrvatsku. Indikativno je da Hrvati i Republika Hrvatska nemaju nikakvih poteškoća i političkih prijepora s, na primjer, mađarskom, slovačkom, crnogorskom ili talijanskom manjinom? Suživot i manjinska prava odvijaju se na obostrano zadovoljstvo i bez bilo kakvog incidenta. Sve nacionalne manjine osim srpske politički su Hrvati i Republika Hrvatska im je domovina u punom smislu riječi.

Bošnjačka manjina nije u Hrvatskoj autohtona, ali je zato brzorastuća s velikim političkim i društvenim apetitima u javnome prostoru. Za vrijeme rata bili su politički Hrvati, jer s pravom Srbima ne vjeruju, ali su se početkom rata u BiH priključili velikobošnjačkoj ideji i islamizmu i na tim su vjersko-političkim pozicijama i ostali tražeći svoje „političke roditelje“.

HNS i njegovo frakcionaške novonastale strančice poput „Glasa“ i „Reformista“ u istom su košu političkih jugoslavena kao i SDP, s tim da njeguju usavršeno političko parazitstvo tako da bez ikakvog izbornog rezultata u izvršnoj vlasti s pobjednicima participiraju na najboljim političko-gospodarskim pozicijama. Ni Mika Tripalo, ni Savka Dabčević Kučar, nisu bili politički Hrvati. Njihovo komunistička vjeroispovijest dozvoljavala je promišljanje hrvatstva samo do razine konfederativne Jugoslavije „pod mudrim vodstvom SKJ“, ali ne i državotvornije od toga. Glas, Reformisti i PGS obični nebitni su trabanti Partije i okovani sovjetsku umovi, čak i sada kad je Partija u komadima.

IDS je politička autonomaška stranka klijentistička klika talijanaških slugu, koji na Srbe gledaju kao na političke i prirodne saveznike. Ni Talijani ni Hrvati već Istrijani kao nekakav poseban entitet(?) ustrašenih mletačkih podvornika; uglavnom lokalno obojeni neškolovani konobari i promućurni gostioničari pretvoreni u mudrijaše. Tim su se „Istrijanima“ priključila djeca „mešanih“ brakova, najčešće očeva jugooficira. Dobar je primjer IDS-ovac Furio Radin potalijančeni Hrvat, jugoslavenski rodoljub i partijski sekretar, i sve što treba – pa i potpresjednik Hrvatskog sabora u kome većinu drži „ustaškom“ HDZ-u.

Živi zid je dijagnoza hrvatske političke scene i njihovi birači ne spadaju ni u političke Hrvate ni u političke Jugoslavene. Oni su dokaz da opće pravo glasa ima velikih manjkavosti. Ta je anarhistička stranka gnojni čir na političkom licu Hrvatske i dio anamneze hrvatskog izbornog korpusa.

HDZ je samo nominalno stranka političkih Hrvata kontaminirana političkim Jugoslavenima. Je li neprestano zatvaranje udbinih i partijskih aktiva dovoljan dokaz, a ako tome dodamo činjenicu da Hrvatska ne potražuje svoju arhivsku građu, kao i građu NDH pohranjenu u Beogradu, hrvatska politička stvarnost posve je jasna. Zapečaćenim arhivima Ivo Josipović štiti svoga oca, ali nije jedini. Nakon sjajnih političkih pobjeda, a najveća je svakako stvaranje suverene Republike Hrvatske i vojnih pobjeda u Domovinskom ratu, državotvornost HDZ-a je ukradena i taj državotvorni pokret za suverenu Hrvatsku nije nikad izrastao u pravu političku stranku zato liderstvo u toj stranci podsjeća na minula vremena druga Tita. Andrej Plenković vodi HDZ po načelima Mike Tripala i Savke Dabčević Kučar, odnosno po recepturi opisanoj u Đurekovićevoj knjizi „Ja Josip Broz“.

Katolička crkva još se bavi svojom ulogom u uzaludno katoličkoj zemlji, u kojoj je SDP dva puta pobijedio na parlamentarnim izborima i dao dva predsjednika Republike, te Crkva i dalje preispituje povezanost nacionalne osvještenosti i katoliciteta. Crkvi još imponira arbitrirati i s propovjedaonica držati lekcije više nego aktivno sudjelovati u izgradnji građanske i demokratske Hrvatske.

Hrvati su imali nesreću da su u kraljevini SHS postali dviju srbijanskih dinastija, austrougarskih liferanata svinjskim mesom, a potom su došli u sužanjstvo lažnog bravara i pravog komunističkog tiranina. Ta se desetljeća poniženja, sramote i sveopćeg zaostajanja ničim ne daju isprati i pokrpati. Traume dviju Jugoslavija, gedžovanske i bravarske političke ropotarnice su nepopravljive. Predugo su trajale i ostavile dubok ožiljak u vidu političkih anti-Hrvata.

L.C./hrsvijet.net foto: Zagorje.com

Komentari

Vijesti

Predsjednica se izgubila u vremenu i prostoru

Published

on

By

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nas je počastila tiskovnom konferencijom o svom četvorogodišnjem mandatu pa je normalno osvrnuti se na njen mandat od 4 godine. I mi takozvani marginalci (domoljubi i branitelji), kako nas naziva predsjednica, imamo pravo kazati svoje mišljenje o njenom mandatu.

O predsjednici imam pozitivno mišljenje i mislim da je tri godine mandata odradila korektno, imala je jasan cilj (Inicijativa tri mora), promovirala je Hrvatsku na svjetskoj političkoj sceni (sastala se s kineskim predsjednikom Xijem, predsjednicima Trumpom, Putinom, kancelarkom Merkel i drugima), trudila se zaštititi nacionalne interese koliko joj Ustav RH dozvoljava. Okruženje nije bilo povoljno, naprotiv mediji su je stalno držali na nišanu a politički protivnici su je vrijeđali na najgori način. Budući da je vrijeđanje dolazilo od takozvanih lijevih, mediji su to odobravali i nikada nisu kritički o tome pisali.

Međutim, u zadnjoj godina mandata (4 godina) predsjednica se izgubila u vremenu i prostoru, pozvala je predsjednika četničke Srbije u posjet Hrvatskoj. Na upućene dobronamjerne kritike odgovorila je da je kritiziraju figure s margine političkoga spektra“ .

Osvrnuo sam se na riječi predsjednice 18. veljače 2018. godine člankom „Što traže hrvatski „Marginalci“ ?“ (https://croative.net/sto-traze-hrvatski-marginalci/) (vidi dolje što tražimo)

Pozivanje predsjednika četničke Srbije u Hrvatsku nakon sramotne izložbe u New Yorku, izložbe o genocidnosti hrvatskog naroda je sramotno. Na toj izložbi je istaknuto da su Hrvati ubili 700.000 Srba, da su ubili više od 20.000 djece u Jasenovcu itd. Do kada ćemo dopuštati te laži?

Danas, godinu dana nakon tog sramotnog posjeta možemo podvući crtu i pitati koji je rezultat posjeta, nakon godinu dana. Rezultat je NULA! Ponavljam rezultat je NULA!

Agresor (Srbija) na Hrvatsku nije dao podatke gdje su masovne grobnice, gdje su nestali, nije vratio dokumentaciju vukovarske bolnice, nije vratio matične knjige, filmove, kulturno blago, nije platio ratnu odštetu itd. Srbija i dalje ima Zakono o univerzalnoj jurisdikciji nad državljanima Hrvatske!? Zar to nije sramota? Srbija i dalje vodi pročetničku imperijalističku politiku a političari govore o napretku Srbije glede ulaska u EU!? Strašno i uvredljivo!

Bio je to strašan promašaj predsjednice na što su branitelji, takozvani marginalci, ukazali. Danas je sasvim jasno da su branitelji bili u pravu.

Predsjednica je podržala reformu školstva druga Jokića što je isto bio promašaj.

Predsjednica se nije jasno odredila prema Istanbulskoj konvenciji koja negira suverenitet RH,  niti Marakeškom sporazumu koji obvezuje.

Predsjednica nije nedvosmisleno podržala pravo naroda da iziđe na referendum, nije osudila manipulacije koje ministar Kuščević izvodi (brojenje potpisa i broj navodno nevažećih potpisa).

Po pitanju pozdrava „Za dom spremni“ ima pravo da to nije u izvornom obliku stari hrvatski pozdrav. Povezivati taj pozdrav s ustaštvom na kraju 20-tog stoljeća i sada u trećem tisućljećju je idiotizam. Kakve veze imaju branitelji u Domovinskom ratu i ustaše? Nemaju nikakve veze pa je nedopustivo dovoditi ih u neku vezu. Ustaše su poražene, pobijene i pomrle pa danas lupetati o ustaštvu je neprimjereno. Očito je da predsjednica nedovoljno zna povijest, da ne zna mnogo o Domovinskom ratu pa sluša svoje savjetnike koji postavljaju pitanje što Hrvatska ima s Dubrovnikom!

Stalno se izvrću činjenice, negiraju dokazi, negiraju dokumenti i naglašava ustaštvo samo zato da bi se prikrio kriminal, da bi se zadržale pozicije i privilegije. Veličanje zločinca Tita je pozitivno, poželjno i napredno bez obzira što je ubio pola milijuna Hrvata, što je devastirao Hrvatsku za vrijeme svoje diktature. Zbog toga se nikoga ne proziva!

Podržavati Hrvate u BiH na hrvatskoj televiziji i u hrvatskim komunističkim medijima je obično lupetanje od kojega nema koristi. Pitanje položaja Hrvata u BiH se ne rješava izjavama u medijima već razgovorima u centrima moći: u Washingtonu, Londonu, Brusselsu, Berlinu i Moskvi! Hrvatska vanjska politika je katastrofalna, izbor Komšića u BiH je strašan poraz hrvatske vanjske politike. Neka predsjednica sama ocjeni koliko je ona kriva za tu katastrofu (nečinjenjem i imenovanjem veleposlanika).

Nije upitno naše članstvo u EU, NATO-u i drugim asocijacijama upitno je što hrvatski predstavnici ne zastupaju interese hrvatskog naroda i države.

Predsjednica je odrasla osoba koja sama (tako kaže) bira svoje savjetnike i donosi odluke pa treba snositi i posljedice. Pozivanje na loše savjetnike je neprimjereno.

Predsjednicu napadaju mnogi kritičari, posebno su zanimljivi poluidioti s fakultetskom diplomom koji sve znaju a nisu do gležnja predsjednici. Slušajući i čitajući mnogobrojne komentara vidljivo je da se radi o mržnji, kod nekih o patološkoj mržnji.

Predsjednica je kazala: “Svaki zločin se treba osuditi, povijesno utvrđivanje istine je pravi korak naprijed. Jedan zločin se ne treba opravdavati drugim. Ne uspoređujem zločine. Zločin je zločin i treba ga promatrati individualno”, slažem se ali se pitam je li predsjednica misli ozbiljno, je li stoji iza svojih riječi? Nažalost, predsjednica ne misli ozbiljno jer ne brani otkrivanje istine o Drugom svjetskom ratu. Otkrivanje istine u Hrvatskoj naziva se fašizmom, pojavom ustaštva, revizijom povijesti i slično.

Predsjednica je komentirala osuđujuću presudu provokatoru Ercegu pa je govorila o slobodi govora, (Pitanje: zašto je komentirala nepravomoćnu presudu?). U slučaju Erceg se ne radi o slobodi govora, radi se o govoru mržnje kojega dotični širi. On ima pravo na svoje mišljenje ali njegovi javni ekscesi i njegov javni govor mržnje su neprihvatljivi. Nije prihvatljivo njegovo veličanje zločinca Tita i blaćenje branitelja bez obzira kako na to gledaju savjetnici predsjednice.

Predsjednica se susretala s našim iseljenicima širom svijeta ali rezultati su izostali!

Treba podsjetiti Predsjednicu da Hrvatska nije mnogo napredovala u zadnje četiri godine, nisu napravljene nužne reforme, situacija u pravosuđu je katastrofalna, zdravstveni sustav puca po šavovima, ne dozvoljava se demokratsko izjašnjavanje naroda (referendumi), nije promijenjen nakaradni izborni zakon, nije rješeno pitanje blokiranih, onemogućava se glasovanje Hrvatima izvan Hrvatske (mali broj mjesta za glasovanje, neuvođenje elektronskog glasovanja), vanjska politika je katastrofalna, u medijima imamo govor mržnje, širenje lažnih vijesti i cenzuru.  

Ponovno podsjećam na napisano 18. 2. 2018. godine:

Tko su ti „Marginalci“?

To smo mi koji smo branili Hrvatsku, to su udovice hrvatskih branitelja, to su domoljubi koji ukazuju na antihrvatsku politiku hrvatske vlade! Dakle mi „Marginalci“ ( s navodnicima i bez navodnika) smo protiv: uklanjanja HOS-ove ploče,  protiv Jokićeve kurikularne reforme, protiv usvajanja Istanbulske konvencije, protiv financiranja četničkih Novosti, protiv Frljizacije hrvatske kulture, protiv protupravnog financiranja Srpske pravoslavne crkve, protiv političkog imenovanja antihrvatskih konzula i veleposlanika, protiv uhljeba na svim razinama itd.

Što mi „MARGINALCI“ tražimo?

Mi „Marginalci“ tražimo: izmjenu izbornoga zakona, reformu pravosuđa, izmjenu ovršnoga zakona, reformu zdravstva, tražimo istinu o Jasenovcu, zaštiti hrvatskog književnog jezika,  zaštitu obitelji i naše pozitivne tradicije, tražimo procesuiranje zločinaca i udaljavanje antihrvatskih kadrova iz državnih službi (četničkih ubojica i silovatelja, udbaša i kosovaca). To mi „Marginalci“ tražimo bez odgode! 

Dr. sc. Marko Jukić

Hrvatski branitelj i domoljub (takozvani „marginalac“)

Komentari

Continue Reading

Vijesti

Hrvatski Sabor protiv hrvatskog naroda – SRAMOTA

Published

on

By

Dana 15. veljače 2019. godine Sabor je većinom glasova odbio raspisati referendum o promjeni izbornog zakonodavstva i o otkazivanju Istanbulske konvencije.

„Sabor je sa 105 glasova ‘za’, dva suzdržana i 16 protiv, potvrdio zaključak svog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav da nisu ispunjene pretpostavke za raspisivanje dvaju državnih referenduma koje su inicirale građanske inicijative Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj.“

Protiv naroda su glasovali „domoljubni“ HDZ-ovci, „veliki katolici“, vitez, neokomunisti i antihrvatski sateliti Plenkovićeve vlasti.

Odlukom hrvatskog Sabora (koji vodi antihrvatsku politiku) je povrijeđen Ustav i Ustavni zakon o Ustavnom sudu. 

Vlada i Sabor negiraju Ustavno pravo naroda, Članak 1. Ustava RH:

(2) U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

(3) Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Jasno je zašto su vladajući protiv referenduma, Članak 87.:

(5) Odluka donosena na referendumu obvezatna je.

Ustavnopravni stručnjak doc. dr. sc. Mato Palić kaže:

Kako je moguće da dva različita državna tijela (Hrvatski sabor i Ustavni sud) u isto vrijeme mogu biti nadležna odlučiti o istom pitanju (da li je ispunjena jedna od pretpostavki za raspisivanje referenduma)? Kako to da Hrvatski sabor zaključkom koji je donesen prekoračenjem ovlasti može derogirati Ustav i Ustavni zakon o Ustavnom sudu? Znači li takav presedan da će ubuduće Hrvatski sabor moći odlučivati o tome da li je prikupljen dovoljan broj potpisa, a Ustavni sud o ostalim pretpostavkama za raspisivanje referenduma? I kako to da nikada ranije nije proveden takav postupak??”

Njonjo i ostali uhljebi su protiv promjene izbornog zakona jer će izgubiti svoje privilegije. Političkom trgovinom oni (HDZ, SDP, HNS, SDSS i drugi) se uzajamno štite pa nema sankcija za kriminalne radnje, korupciju. Oni ne žele reforme, ne žele izgubiti svoje privilegije (što im sadašnji zakon osigurava) i tako uništavaju državu.

Po Ustavu RH Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru, Članak 115.:

(1) Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru.

(2) Predsjednik i članovi Vlade zajednički su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje područje rada.

Međutim praksa pokazuje da je Sabor postao potrčko Vlade (potrčko Ivice, Ive, Zorana ili Andreja).

To je potvrdio i drug Kuščević, koji je lijepo izjavio: “Vlada je usvojila jednoglasno i Sabor će usvojiti Izvješće, Ustavni sud kaže da je sva napravljeno u skladu s Ustavom i zakonima. Ovo što se danas koristiti u dnevno-političke svrhe da bi se postigla mala politička vidljivost, neka služi na čast onima koji to rade.”

Sramotno je da Sabor ne odlučuje o ničemu već izvršava naređenja trenutnog vladara Plenkovića.

Mediji javljaju:

Ministar uprave Lovro Kuščević odgovorio je na optužbe Mostovih zastupnika da su članovi Povjerenstva koji su provjeravali potpise referendumskih inicijativa Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj – uništili kontrolne liste.

“Svi već znamo da su izjave Bulja, Grmoje u javnosti prihvaćene kao apsolutna istina, čudi me da im je promaklo i da ovako manipuliraju. Kompletna lista i popis se nalaze u aplikaciji koja je pohranjena u APIS-u. Svi listići, svaki glas i potpis se čuvaju u Saboru i moguće je u svakom trenu provjeriti je li neki potpis valjan ili nevaljan. Očito gospodi iz Mosta nije stalo od istine, da jest – bili bi se prijavili za uvid i vidjeli valjanost svog potpisa”, kaže ministar Lovro Kučević.

Dakle, može se provjeriti samo svoj potpis i drug Kuščević može raditi i tvrditi što hoće!

Mostovci otišli do Ministarstva uprave:

„Na poziv ministra Kuščevića otišli smo i do Ministarstva uprave, ali ni tamo nismo dobili uvid u dokumentaciju, ali smo dobili odgovor državne tajnice Josipe Rimac da zastupnici nemaju pravo uvida ni u potpise, ni u kontrolne liste bez privole 40-ak tisuća građana čiji su potpisi proglašeni nevažećima, rekao je Petrov.“

Drugarica Rimac im je kazala da moraju imati privolu 40.000 građana, koji su to građani?

Oni nemaju pravo uvida!? OK.

Ako oni nemaju pravo uvida pitanja su: Tko ima pravo uvida osim potpisnika? Je li Ministarstvo uprave pozvalo imenom i prezimenom potpisnike inicijativa da dođu provjeriti zašto su njihovi potpisi nevažeći?

Znaju li građani, koji su dali potpis, da je njihov potpis nevažeći? Zašto ih drug Kuščević nije pozvao da provjere svoj „nevažeći“ potpis kada samo oni mogu provjeriti svoj potpis?

Iz gore navedenog se može zaključiti da Ministarstvo uprave ne dozvoljava provjeru tobože nevažećih potpisa. Radi se o lažima i prevari najgore vrste. Inicijativama ne treba 40.000 potpisa već cca 3.200 potpisa pa je jasno da se radi o sramotnoj prevari.

Protiv volje naroda su, osim uhljeba iz HDZ-a, Plenkovićevi sateliti: pročetnički SDSS, antinarodni HNS, neokomistički SDP i otpadnici iz SDP-a i HNS-a.

Evo bisera vladajuće klike:

Jedan bjednik iz HNS-a govori o krivotvorenju potpisa. Neka pojasni imenom i prezimenom tko je krivotvorio, koliko je krivotvorenih potpisa, je li 40.000 potpisa krivotvoreno?

Sve rasprave bi bile izbjegnute da je drug Kuščević, inače veliki „domoljub“ i „veliki katolik“, dozvolio da predstavnici referendumskih inicijativa budu promatrači, samo promatrači, kod provjere potpisa. Sve bi bilo čisto i pošteno bez bespotrebnih rasprava.

Čemu služi Sabor?

Sabor se sveo na debatni klub gdje se iznose mišljenja, suprostavljeni stavovi, izvode igrokazi (takozvani performansi koji se danima pripremaju), gdje se pojedinci dive svojoj poluidiotskoj izvedbi, a u konačnici bez ikakve veze i potrebe jer je unaprijed odlučeno što će biti izglasano. Kokošari ne glasaju po savjesti već po naputku koje je donije stranka (bez obzira o kojoj se stranci radi).

Da se ukine Sabor narod to ne bi ni primjetio jer tu je Ivica, Ivo, Zoran ili Andrej. Suvišno je imati Sabor kada imaš Ivicu, Ivu, Zorana ili Andreja. Sabor je nepotreban i treba ga ukinuti jer je potrčko premijera i vladajuće klike (principijelne ili neprincipjelne koalicije). Umjesto da dajemo novac za saborske uhljebe dajmo za bolesnu djecu!

Biti protiv svog naroda je zločin!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Continue Reading

Vijesti

KVIZ: Sličnosti hrvatskog i ruskog jezika

Published

on

Donosimo kratki youtube video sa zanimljivim kvizom koji ilustrira sličnosti hrvatskog i ruskog jezika, čak neke riječi koriste isključivo ovi narodi, što potkrepljuje tvrdnje o posebnim vezama Hrvata i Rusa.

Naime, prema povijesnim izvorima, upravo Hrvati su utemeljili Kiev, iz kojega je nastala Kii(e)vska Rus, kao temelj buduće ruske, odnosno ukrajinske države…

Pogledajmo zanimljiv video (u obliku simpatične kviz igraonice):

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno