Connect with us

Sci/Tech

ŠOKANTNA ISTRAŽIVANJA: Pogledajte što su pokušali u SSSR-u!

Objavljeno

- datum

Danas je veoma popularna fraza prema kojoj „ne postoje rase; postoji samo ljudska rasa.“ Tehnički gledano, to je sasvim netočno, budući da su ljudi biološka vrsta, a definicija određuje vrstu kao:

… grupu prirodnih populacija rasplodno izoliranih od drugih grupa. Rasplodna izoliranost znači da se jedinke tih populacija iz nekog razloga međusobno spolno ne razmnožavaju, odnosno da njihovo eventualno potomstvo nije plodno.

Međutim, početkom 20. stoljeća u tadašnjem Sovjetskom Savezu, došlo je do pokušaja dokazivanja da je ljudska vrsta mnogo više uključiva nego što se to smatralo.

Ilya Ivanovič Ivanov

Ilya Ivanovič Ivanov | Izvor: Wikipedia Commons

Profesor i istraživač biologije, Ilya Ivanovič Ivanon, bio je specijalist za životinjsku reprodukciju te je prvi izvršio umjetnu oplodnju. Ta tehnika bila je osnova za njegov daljnji cilj – hibridizaciju. Ivanov je uspio križati nekoliko različitih tipova životinja: govedo i bivola, govedo i antilopu, zebre i magarce, štakore i miševe, miševe i zamorce, zamorce i zečeve itd.

Takvi eksperimenti poprilično su zamutili definiciju onoga što se smatralo „udaljenim vrstama“. Ipak, pod prirodnim nagonom, ove životinje unatoč mogućnosti međusobnog razmnožavanja, preferirale su to činiti isključivo unutar svoje vrste, osim pod djelovanjem neprirodnih utjecaja. Tu je svoju ulogu odigrao upravo Ivanov.

Godine 1910., na Svjetskom kongresu zoologa objavio je ideju spajanja ljudi i majmuna, što je mnoge poprilično šokiralo.

Je li to moguće? Ljudi i čimpanze imaju 98 posto sličnosti DNK. Dok ljudi imaju 23 para kromosoma, čimpanze imaju 24. Ipak, Ivanov je unatoč različitim brojevima parova kromosoma već uspio križati pojedine tipove životinja, pa je tim slijedom odlučio pokušati.

Majmunska posla

Ilustracija | Izvor: UA Magazine

Usprkos neslaganju tadašnje znanstvene zajednice, Ivanov je krenuo naprijed te počeo prikupljati sredstva za ekspediciju u Afriku, gdje je namjeravao prikupiti nekoliko majmuna. Dokumenti pokazuju da su odluku podržali tadašnji vodeći ljudi boljševičkih vlasti.

Ivanov je u veljači 1926. otišao u Pariz. Slijedećeg mjeseca otputovao je u francusku koloniju Gvineju, u istraživačku postaju Kindia. Ipak, tamo nisu imali odraslih čimpanzi sposobnih za razmnožavanje, pa se Ivanov vratio u Pariz, gdje je usporedio svoje bilješke sa francuskim kirurgom imenom Serge Voronoff. Dotični je bio poznat po činjenici da je uspio presaditi tkivo s testisa majmuna na testise čovjeka.

U studenom iste godine, Ivanov se vraća u Afriku zajedno sa sinom, te su uspjeli okupiti nekoliko ženki čimpanza. Na otoku Conakry, pokušali su oploditi njih tri putem metode „turkey blaster“, odnosno ubrizgavanjem sjemena pomoću posebne šprice. Unatoč njihovim pokušajima, eksperiment nije donio nikakve rezultate.

Ovo je Ivanova navelo na pomisao da nešto radi krivu. Stoga se odlučio promijeniti pristup te je došao na ideju da žene ljudske vrste oplodi sjemenom čimpanze. To je namjeravao provesti na lokalnim ženama pod krinkom medicinskih pregleda. Ipak, kolonijalni guverner odbio je to dopustiti.

Više sreće nego pameti

Međutim, Ivanov nije želio odustati. Godine 1929., otvorio je istraživački laboratorij u gradu Sukhumi, u novoj politički nestabilnoj regiji Abhazija. Kasnije će upravo u tom laboratoriju biti provođena istraživanja utjecaja radijacije i cjepiva.

Za svoj eksperiment, Ivanov je dobio čak pet žena koje su se navodno dobrovoljno prijavile za oplodnju. Neki izvori tvrde kako je bilo riječ o zatvorenicama, pa je upitno koliko istine ima u „dobrovoljnom“ javljanju, posebice kad je riječ o Sovjetskom Savezu.

Jedini kandidat za oplodnju na strani majmuna, bio je orangutan imenom Tarzan. Međutim, on je uginuo, pa se Ivanov za pomoć obratio kubanskoj nasljednici Rosaliji Abreu. Abreu je bila prva osoba koja je uspješno parila čimpanze u zatočeništvu te je imala veliki zvjerinjak u okolici Havane. Ivanov ju je upitao bi li nekoliko njenih muških čimpanzi moglo poslužiti za oplodnju spomenutih žena.

Abreu se isprva složila. Međutim, Ivanov je učinio pogrešku upitavši Charlesa Smitha iz Američkog udruženja za napredak ateizma, da mu pomogne oko financiranja projekta. Smith je bio popriličan showman, pa je prijedlog Ivanova objavio u novinama.

Rezultat je bio takav da se u sve upleo tada snažni i utjecajni Ku Klux Klan, koji je zaprijetio odmazdom protiv Abreu ukoliko bude sudjelovala u eksperimentu, kojeg su nazvali „abominacijom Stvoritelja.“ Abreu se nakon toga povukla.

Kraj (koji to nije)

Eksperiment je bio magnet za nevolje od samog početka, a kasnije su se u sve umiješali i političari. Krajem 1920-ih, na političkoj sceni zavladao je Lysenkoizam – politička kampanje protivljenja genetici i znanstveno-osnovanoj poljoprivredi – koju je predvodio Trofim Lysenko, direktor Akademije za poljoprivredne znanosti. Ivanov je zbog svojih eksperimentiranja uhićen te je poslan u interni egzil gdje je umro 1932. od srčanog udara.

‘I’ll regret this in the morning’... Charlton Heston in the 1968 original Planet of the Apes.
Scena iz filma Planet majmuna. | Foto: Screenshot

Usprkos svemu tome, Ivanova nisu smatrali nekakvim šarlatanom u ono vrijeme. Dapače, njegova ranija istraživanja, prije egzibicije s križanjima majmuna i ljudi, dala su dobre rezultate, a također ih je i tadašnja vlast poticala putem ne baš beznačajnog financiranja. Štoviše, tadašnji Sovjetski Savez bio je već poznat po izgladnjivanju svojih stanovnika.

Iako priča sama po sebi nije bila neka velika tajna, ona je bila zaboravljena sve do početka 1990-ih, kada su se za javnost otvorile pojedine arhive.

Kineski znanstvenici su još 1981. ponovili eksperiment Ivanova, koji je bio uspješan. Tročlani tim znanstvenika uspio je oploditi ženku čimpanze, iako je nepoznato koja je metoda korištena. Slijedom Kulturne Revolucije, znanstvenici su poslani na rad na farmama, a oplođena čimpanza uginula je zbog zanemarivanja.

Motivi?

Većina će se logično zapitati čemu ovakvo igranje s prirodom. Prema nekim izvorima, Staljin je navodno izjavio jednom znanstveniku: „Želim novo nepobjedivo ljudsko biće, neosjetljivo na bol, otporno i indiferentno na kvalitetu hrane koju jede.

U knjizi Reginalda Urcha, The Rabbit King Of Russia, spominje se nekoliko novinskih članaka iz Lenjingrada, koje je autor sažeo:

Zatadatak ekspedicije Ivanova bio je jednostavan. On je bio otići u Kongo i, ako je moguće, navesti francusku postaju Pasteur koja tamo djeluje pod vodstvom profesora Calmette da surađuje s boljševičkim znanstvenicima kako bi uhvatili nekoliko ženskih čimpanzi. Nakon toga, Ivanov i njegovo osoblje bi uložili napore da oplode te majmune umjetnim metodama i da majke  s njihovim malim ljudskim majmunima dovedu u srce anti-božanskog društva u sovjetskoj Rusiji te dokažu da ‘Bog ne postoji’.

Prema drugim izvorima, „pozitivna eugenika“ trebala je poslužiti kako bi se dokazalo da se ljude može promijeniti na najradikalnije moguće načine, a s ciljem izjednačavanja svih ljudi u socijalističkom dizajnu sovjetskog društva.

Većina eugeničara tog vremena imali su za cilj poboljšati fizičke i psihičke osobine ljudi, te su svoje ideje promovirali upravo kroz porast inteligencije i uklanjanje bolesti. Komunistička verzija eugenike nije dijelila taj cilj, budući da bi križanje ljudi i majmuna evidentno rezultiralo stvaranjem nove manje intelektualne vrste čija bi svrha bila robovanje vlasti, a koja ujedno nikad ne bi dovodila u pitanje samu etiku te vlasti.

Izvor: Tribun

Komentari

Komentari

Sci/Tech

12 ranih znakova demencije: Trebaju iz znati svi iznad 40 godina

Objavljeno

- datum

Postoji više od 100 različitih tipova demencije, a svaka progresivno oštećuje mozak, piše Healthy Definition. Najčešći tip je Alzheimerova bolest, budući da više od 50 posto slučajeva demencije uključuje ovaj poremećaj.

Kako će se demencija manifestirati ovisi od osobe, odnosno njene fizičke i psihičke stabilnosti, kao i od podrške obitelji. Iako je neizlječiva, kada se rano otkrije, tretmani su prilično uspješni i mogu na duge staze odložiti simptome koji će svakako doći.

Ovo je 12 upozoravajućih ranih znakova demencije:

1. Problemi sa kratkoročnom memorijom

Ovo je jedan od najranijih znakova demencije, a postupni gubitak kratkoročne memorije je vrlo suptilna promjena. Prvo se osoba ne može sjetiti događaja koji su se odigrali prije mnogo godina, ali imaju poteškoća sjetiti se i nedavnih događanja. Više ne mogu zapamtiti ni zašto su krenuli negdje ili gdje su ostavili svoje stvari.

2. Teškoće u pronalaženju pravih riječi

Ako osoba teško bira određenu riječ, može biti da je demencija već počela. Vođenje smislenog razgovora za ove osobe može biti vrlo teško, jer im treba više vremena da shvate što im se govori. Također, javlja se teškoća s pamćenjem specifičnih riječi.

3. Promjene raspoloženja

Još jedan rani znak demencije. Osoba pogođena ovim stanjem češće se osjeća depresivno, a kod nekih pacijenata dolazi čak i do kompletne promjene osobnosti. Primjerice, ako su ranije bili stidljivi, postaju potpuno otvoreni i hrabri.

4. Letargija

Pacijenti oboljeli od demencije lako gube interes za nešto. Više ne uživaju u stvarima koje su ranije voljeli raditi, a dolazi čak i do gubitka volje za izlaženjem iz kuće i provođenjem vremena s najmilijima.

5. Teškoće s rješavanjem problema i pravljenjem planova

Pravljenje planova ili praćenje već isplaniranih procesa vrlo je teško za ljude u ranoj fazi demencije. Suočavaju se i s teškoćama s brojevima, gube sposobnost fokusa i koncentracije.

6. Otežano obavljanje svakodnevnih aktivnosti

Uobičajen simptom demencije jeste i gubljenje sposobnosti za obavljanje svakodnevnih aktivnosti, koje su ranije obavljali automatski. U dosta slučajeva, pacijenti više se ne znaju odvesti na poznato mjesto ili se sjetiti pravila neke igre.

7. Vrijeme više nije isto

Razlikovanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti veliki je izazov za ljude koji pate od demencije. Čak im može biti teško razumjeti zbog čega se nešto treba dogoditi sutra, a ne odmah.

8. Teško prepoznaju mjesta

Iako su im nekada bila vrlo poznata, pacijenti oboljeli od demencije više ih ne prepoznaju. I vlastita kuća im može izgledati nepoznato i ne sjećaju se puta kojim se ide na neko odredište.

9. Problemi s pisanjem

Zadatak da nešto napišu vrlo je frustrirajuć i težak, jer ne mogu pronaći odgovarajuće riječi.

10. Počinju ponavljati stvari i riječi

Oboljeli od demencije počinju ponavljati postupke i rečenice koje su već izgovorili u istom razgovoru. Osjećaju nagon da postave pitanje koje su već postavili ili im je bilo postavljeno. Ponavljaju postupke poput pranja zuba, češljanja kose i brijanja.

11. Izbjegavaju promjene

Ovo se odnosi na neka područja ranijih iskustava, poput sjećanja da su se negdje izgubili. Kako bi izbjegli da se takva iskustva ponove, izbjegavaju svaku promjenu.

12. Ne mogu pratiti priču

Kao što je već rečeno, oboljeli od demencije imaju teškoće s koncentracijom i fokusom. To se najviše odražava na njihovoj nesposobnosti da prate tijek priče, bilo da s nekim razgovaraju ili gledaju film.

izvor: Novi život

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Sci/Tech

ŠOK ENERGETSKOG LOBIJA: OVAJ ČOVJEK JE NADMAŠIO KOMPANIJU ‘TESLA’ IZUMOM ELEKTRIČNOG AUTOMOBILA KOJI NIKADA NE TREBA PUNJENJE

Objavljeno

- datum

Koncept električnog automobila već dugo postoji, ali kao i svaka druga tehnologija koja bi mogla revolucionirati svijet, potrebno je neko vrijeme da se objavi javnosti

Bilo bi izvrsno izbaciti svu birokraciju koja odgađa ovaj proces, ali naš svijet ne funkcionira na taj način, u stvari, već zapravo sasvim suprotno i u industriji u kojoj dominira nafta, teško je da se išta promijeni.

Megalomanske korporacije imaju monopol na takve tehnologije, i oni sami žele kontrolirati tržište čiste energije, baš kao i u svezi sa naftom. Energija čiste tehnologije energije ima ogromne implikacije, ne samo s aspekta zaštite okoliša, nego i geopolitičke.

Možda zato tako dugo one neće vidjeti svjetlost dana, a mnoge od njih zapravo i nikada. Sjajno je vidjeti tvrtke poput Tesle koje su na tržištu, i do sada bi već trebalo biti ilegalno da proizvođači naprave automobil koji troši samo naftu, a ne i električnu energiju ili neki drugi oblik zelene tehnologije.

Uzmite na primjer “Zakon o inventivnoj tajnosti”, napisan je 1951. godine. Prema tom zakonu, patentne prijave za nove izume mogu biti podložne tajnosti. Vlada može ograničiti njihovo objavljivanje u javnosti ako vladine agencije vjeruju da bi njihovo otkrivanje bilo štetno za nacionalnu sigurnost.

Može li to biti razlog zašto mnogi revolucionarni izumi nikada nisu vidjeli svjetlo dana?

Prema izvješću Federacije američkih znanstvenika, na kraju fiskalne godine 2014. bilo je više od 5000 izuma koji su završili pod oznakom tajnosti, što je obilježilo najveći broj postavljanja izuma pod oznaku tajnosti još od 1994. godine.

Steven Aftergood iz federacije američkih znanstvenika izvještava:

“Popis iz 1971. ukazuje da su patenti solarnih fotonaponskih generatora bili podvrgnuti pregledu i eventualnim ograničenjima ako su fotonaponske ćelije učinkovitije više od 20%. Sustavi pretvorbe energije bili su također podložni pregledu i mogućim ograničenjima ako su ponudili učinkovitost pretvorbe “veće od 70 do 80%”.

Prilično ludo, ali definitivno vam daje materijala za kritičko razmišljanje.

Zadovoljstvo nam je izvijestiti o novom razvoju proizvoda od strane čovjek pod imenom Maxwell Chikumbutso, koji je sada postao prvi stanovnik Zimbabvea koji je dizajnirao i napravio vozilo na električni pogon i hibridni helikopter, među ostalim programima tvrtke SAITH Technologies.

Što je tu posebno? Njegova vozila stvaraju električnu energiju putem elektromagnetskih valova; radio frekvencije. Kao što objašnjava njegova web stranica.

Mislili biste da će električni automobil koji ne zahtijeva napajanje i koji se u osnovi može kretati na neodređeno vrijeme (sve dok se dijelovi ne oštete), biti velika vijest. Ali, nije, i čini se da takve tehnologije nikada i nisu.

“Vlada Sjedinjenih Država dala je plodnom izumitelju iz Zimbabvea Maxwella Chikumbutsou novi dom u velikoj državi Kaliforniji. Chikumbutso je osnivač tvrtke Saith Holdings Inc. pod kojom je napravio svoje serijske inovacije koje uključuju prvi svjetski generator zelene energije koji može proizvesti električnu energiju uporabom radio frekvencija, električni automobil koji ne troši gorivo, helikopter i mnogo više.”

Trenutno ovaj izumitelj živi u Kaliforniji. Zašto je to učinio?

Je li to zbog toga što su ONI naišli na revolucionara sa moćnim strojem koji bi mogao promijeniti svijet, ili je to zato što žele zadržati, ono što prijeti cjelokupnom geo-političkom okviru, u blizini kako bi ga mogli pratiti i kontrolirati? Tko zna. Ali uvijek je važno ispitati namjere američke vlade.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

izvor: NoviSvjetskiPoredak.com

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Sci/Tech

AMERIČKI ZNANSTVENICI: Soda bikarbona ipak pomaže kod reumatoidnog artritisa i bolesti bubrega

Objavljeno

- datum

“Soda bikarbona vjerojatno pomaže kod mnogih bolesti”, tvrde američki znanstvenici. Njena uporaba doprinosi smirivanju upalnih procesa kod autoimunih bolesti, uključujući na primjer reumatoidni artritis.

Soda bikarbona, čiju korist često prešućuju, o oni “pametniji” čak i ismijavaju, ipak pomaže kod niza bolesti. “Soda bikarbona je dobra za zdravlje i to iz više razloga”, izvješćuju američki znanstvenici s  Medical College of Georgia, objavom znanstvenog rada u časopisu MedicalXpress. U svom istraživanju, znanstvenici su dokazali da soda bikarbona pomaže kod probave i ubijanju patogenih stanica.

Nadalje, znanstvenci pretpostavljaju da je konzumacija sode bikarbone dobra jer smanjuje pritisak na slezenu koja ne izaziva imunološki odgovor. Sve to smanjuje  količinu M1 makrofaga, stanica imunološkog sustava koje uzrokuju upalne reakcije. Međutim, broj protuupalnih M2 stanica se povećava.

Prema tvrdnjama istraživača, ovo otkriće je potvrđeno pokusima na miševima koji su konzumirali razrijeđenu sodu bikarbonu.

Soda bikarbona i njeni pozitivni učinci na naše zdravlje

Soda bikarbona ima pozitivne učinke na funkciju bubrega. Paul O’Connor, jedan od autora istraživanja, naglasio je da kod bolesti bubrega, krv može jako oksidirati, što uzrokuje rizik od kardiovaskularnih bolesti i osteoporoze. Međutim, soda bikarbona usporava taj proces.

„Kliničko iskustvo pokazalo je da određena dnevna doza sode bikarbone, ne samo da može smanjiti stopu oksidacije nego, utječe i na sprječavaju bolesti bubrega,” zaključili su znanstvenici.

Autor ovog članka ne vjeruje u crne mačke, gledanje u šalicu kave, grah i u loto, ali od malih nogu zna da soda bikarbona čini čuda kod žgaravice, čišćenja, dezinfekcije, kamenca i još niza dokazanih i manje dokazanih učinaka.

Bilo je dovoljno da mainstream mediji jave o “ekološkoj katastrofi” koja se dogodila u Lukavcu (Bosni i Hercegovini) – mjestu gdje se proizvodi soda bikarbona – i time nam privuku pažnju.  Jer kako jedna, gotovo besplatna, soda bikarbona može pozitivno djelovati na naše zdravlje, a što je” najgore” proizvodi se u Bosni i Hercegovini – piše portal Logično.

Ovaj put su “sabotažu” izveli američki znanstvenici čime su spriječili ismijavanje korisnosti sode bikarbone od strane “znanstvenih dušobrižnika” mainstream medija. Autor članka uvijek ima dva kilograma sode bikarbone u kući koju kupuje u Tuzli. One naše sode bikarbone od koje nemamo strah i koju naše majke već odavno koriste kod pripreme kruha i kolača. Logično 100%!

Izvor: MedicalXpress | Logicno.com

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno