Connect with us

Društvo

PREDRAG POPOVIĆ: Gdje je smrt, tu je i Aleksandar Vučić

Objavljeno

- datum

Za razliku od normalnih ljudi, koji pogreba shvaćaju kao posljednji oproštaj od drage osobe, Aleksandar Vučić tuđu tragediju koristi za svoj lešinarski politički marketing.

Stajao je mirno pored mrtvačkih sanduka, držao dirljive govore nad otvorenim rakama, uplakan tješio ožalošćene obitelji, drhtavim rukama palio svijeće za spas pokojnikove duše…

Sve za upečatljivu fotografiju i tužnu vijest u novinama.

Na onaj svet ispratio je nekoliko značajnih političkih saveznika i protivnika. Talenat za multimedijalno lelekanje promovirao je u travnju 2002, kao posthumni portparol Vlajka Stojiljkovića. Kad je parlament SR Jugoslavije usvojio Zakon o suradnji s Haškim tribunalom, bivši šef policije je pred skupštinskim vratima ispalio metak sebi u glavu.

Istu večer, dok su se liječnici borili za Stojiljkovićev život, Vučić je u svom stanu, koji je dobio u vrijeme bombardiranja, organizirao komemorativni skup s prijateljima i novinarima. S ponosom je pokazivao oproštajno pismo koje mu je, kao čovjeku od krajnjeg povjerenja, dao Stojiljković. Podijelio je kopije i u službenim izjavama objasnio da su „ruke DOS-manlija umrljane krvlju iskrenog patriote, koga su osudili na smrt“.

>> PREDRAG POPOVIĆ: Početak raspleta – Ako Vučić preživi, Srbija neće

– I ovaj događaj NATO-ovski novinari, mucavi samoproizvedeni politički analitičari i zajapureni portparoli DOS-ovskih političkih stranaka iskoristiše za satanizaciju herojske borbe srpskog naroda i njegovog rukovodstva vođene za očuvanje mira, za opstanak, za sigurniju i bogatiju budućnost naših potomaka. Kao i Vlajko, tim izdajnicima odgovaram Njegoševim stihom „Čovjek se rodi da jednom umre, a čast i obraz ostaju dovijeka“ – govorio je Vučić, miješajući svoje i Stojiljkovićeve riječi u jednu čvrstu patriotsku cjelinu.

Po završetku predstave za novinare, domaćin je goste zabavljao degutantnim šalama u kojima je isticao svoje čuđenje što je Stojiljković uspio da promaši onoliku glavu. Dragošu Kalajiću i Jadranki Jovanović objasnio je da uopće nije iznenađen postupkom svog kolege iz vlade Mirka Marjanovića.

– Cijela ta porodica nije normalna. Vlajkova prva supruga Jelisaveta je prije 20 godina izvršila samoubojstvo, sad je to uradio i on, a ni njegov sin Vladimir nije stabilan. On stanuje tu, u našoj zgradi, ponekad se sretnemo. Vidi se da je izgubljen. Eto, sad nije htio ni da dođe ovdje, da kaže neku riječ o ocu – pričao je Vučić.

Njegovo proročanstvo se ispunilo godinu dana kasnije, kad se i Vladimir Stojiljković ubio hicem iz pištolja. Međutim, nije bio dovoljno medijski atraktivan da Vučić i za njim nariče.

Mladi generalni sekretar Srpske radikalne stranke imao je zapaženu ulogu u ožujku 2006, prilikom pogreba Slobodana Miloševića. Iako je službeni pogrebni konferencije bio Milorad Vučelić, Vučić je blistao. Žestoko je optuživao „DOS-manlijske izdajnike i ubojice, koje su kidnapirale i prodale predsjednika Miloševića“, a s nenadmašnom patetikom, nad rakom ispod požarevačke lipe, pročitao je oproštajno pismo Vojislava Šešelja.

– Uspio sam nagovoriti Miru da dozvoli da Slobu pokopamo po pravoslavnim običajima. Iako su se komunjare iz SPS-a protivile, doveo sam Filareta da održi opijelo – hvalio se Vučić.

Nije dugo čekao do sljedećeg grobljanskog spektakla. Početkom listopada 2007. umrla je Danica Šešelj. Pošto njen sin Vojislav nije htio od Haškog suda traži dozvolu da dođe na pogreb majci, ispratio ju je, naravno, Vučić. Dva dana je kukao nad sobom, jer je sve morao sam organizirati i financirati. Da tuga bude veća, tog ponedjeljka, nad grobljem u Batajnici nadvili su se teški oblaci.

– Sahrana je bila odlična, došlo je mnogo sveta, ali dok sam držao govor, padala je kiša, pa se na fotografijama ne vidi da sam i plakao – kukao je Vučić, razočaran što mu je propala vrhunska gluma.

Više sreće imao je sljedeće godine, na mladenovačkom groblju, gdje je pokopan aktivist Radikala Ranko Panić. Na protestu zbog uhićenja  Radovana Karadžića, grupa policajaca pretukla je Panića dok se nalazio samo nekoliko koraka iza vođe Vučića. Nesretni mladić je nekoliko dana ležao u bolnici. Panićeva majka Smilja i supruga Mirjana zamolile su Vučića da ga posjeti i liječnicima skrene pažnju da se više angažiraju.

Vučić je obećao, ali nije imao vremena za posjet, u dogovoreno vrijeme je igrao šah s Branislavom Prostranom, gubio je sa 2:4, pa nije smio da prekida meč, nema smisla da pretrpi poraz. Taj kiks nadoknadio je odlaskom na pogreb, gdje je briljirao. „Izgubila sam jednog sina, Ranka, ali dobila sam drugog, Aleksandra – to je rekla mama Smilja“, lagao je Vučić novinarima

Prije nego što se slegla zemlja na Panićevom grobu, Vučić je promijenio stranku i ideologiju, pa je počeo da marketinški eksploatira pokojnike kojima je i sam obećavao odlazak s ovog sveta.

– Ono đubre Zorana Đinđića istrebićemo kao gubu iz torine – zaklinjao se Vučić na Šešeljevom oproštajnom mitingu pred odlazak u Haag.

Tri nedjelje kasnije, kad je Đinđić streljan, Vučićevoj radosti nije bilo kraja. Priznao je da se tada napio četvrti put u životu. (Prvo je proslavio pobjedu Zvezde u Bariju, pa rođenje prestolonasljednika Danila, zatim ubojstvo Ćuruvije i, na kraju, Đinđića.)

Mamuran, zbijao je šale na račun mrtvog predsjednika Vlade. Dok je na televiziji gledao pogreb, zvao je poznanike i raspitivao se je li točno da je Goran Vesić cijelu noć proveo u grobu u Aleji velikana kako bi provjerio hoće li će njegovom šefu biti udobno.

Sljedećih deset godina ponavljao je tvrdnje da je mafija ubila svog premijera, „najvećeg kriminalca u povijesti Srbije“.

Za kraj, najtežu uvredu pokojniku nanio je polaganjem vijenca na vratima u zgradi Vlade, gdje je Đinđić pao, pokošen metkom „novog srpskog Gavrila Principa“, kako su radikali, predvođeni Šešeljem i Vučićem, nazivali Zvezdana Jovanovića.

Oprost grijehova osvojio je pomaganjem udovici Ružici da nezakonito razvija biznis i zaposlenjem njene kćeri Jovane u Vladi Srbije, kao i obećanjem da će ‘gubi iz torine‘ podići spomenik u Beogradu.

Grijeh prema Slavku Ćuruviji, vlasniku „Dnevnog telegrafa“, okajao je montiranjem istrage i optužnice protiv nekoliko pripadnika Državne sigurnosti. Našao je, tobože, odgovorne, pa sad svi mogu da zaborave na njegove prijetnje Ćuruviji i policijski, pravosudni i medijski progon koji je predvodio dok je bio ministar za informiranje.

Grobarsku tradiciju Vučić je nastavio njegovati i prema pokojnicima iz okruženja novih prijatelja i suradnika.

U ljeto 2012, na sahrani Dušana Đilasa, oca tadašnjeg beogradskog gradonačelnika i zamjenikapredsjednika Demokratske stranke Dragana Đilasa, nije bilo Borisa Tadića, ni Dragana Šutanovca. Đilasu je utjehu dao Vučić. Dvije godine kasnije, u prisustvu kompletnog rukovodstva DS-a, od Miodraga Mikija Rakića u Aleji velikana oprostio se i Vučić. Da bi istakao koliko je zahvalan svom neprežaljenom prijatelju Rakiću, koji je najzaslužniji za stvaranje SNS-a i sunovrat Srbije, Vučić mu je otišao i na 40-dnevni parastos, naravno u prisustvu novinara.

Najveći lešinarski uspeh Aleksandar Vučić je ostvario zloupotrebom ubojstva Olivera Ivanovića. Naprednjački jurišnici, na čelu s Markom Đurićem i Goranom Rakićem, predvodili su brutalnu kampanju protiv Ivanovića, ponavljajući optužbe kojima je Vučić nekad gruvao po Đinđiću.

Kad je Ivanović likvidiran, pored rake su klečali Đurić i Ana Brnabić, a Vučić je otišao u Kosovsku Mitrovicu, da položi vijenac na ulazu u zgradu pred kojom je izvršena egzekucija. U takvim situacijama normalni ljudi počasti pokojniku iskažu minutom šutnje, a naprednjaci su iskazali aplauzom svom vođi.

Nikad nitko nije na grobljima osvojio više političkih poena od Vučića. Patetičnom glumom od svake sahrane pravio je vlastiti show, u kome je glavna uloga pripadala njemu, a ne pokojniku. Nema veze, to i njega čeka.

Ako Vučić ikad umre i on će dobiti zadušnicu koju je sam skrojio.

PIŠE: Predrag Popović/maxportal Foto: Tanjug

Komentari

Društvo

Susret s prof. dr. sc. Josipom Jurčevićem na temu “Hrvatska u raljama Borga”

Objavljeno

- datum

Hrvatska udruga Benedikt

poziva članove i prijatelje na susret s prof. dr. sc. Josipom Jurčevićem, povjesničarom, analitičarom i publicistom koji će se održati u petak, 25. svibnja 2018., s početkom u 20 sati u prostoru Hrvatske udruge Benedikt u Splitu (Dubrovačka ulica 15). 

Tema susreta bit će “Hrvatska u raljama Borga”.

Hrvatska udruga Benedikt

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

(VIDEO) Zvonimir Troskot: ‘Uspjet ćemo, narod je uz nas, a protiv su Obersnel, Pupovac, Plenković i Beljak’

Objavljeno

- datum

Foto: Snimka zaslona

“Uspjet ćemo, narod je uz nas, a protiv su Obersnel, Pupovac, Plenković i Beljak. Obersnela ćemo tužiti jer se ponaša kao orijentalni despot; on je boljševik, a ne demokrat koji profesore ustavnog prava naziva ‘umobolnicima’”, rekao je koordinator Građanske inicijative ‘Narod odlučuje’ – Zvonimir Troskot – u Bujiici.

Studirao je u Švicarskoj, Argentini i Singapuru, igrao je za Dinamo i mladu hrvatsku nogometnu reprezentaciju, a suigrači su mu bili Luka Modrić, Niko Kranjčar, Vedran Ćorluka i Eduardo da Silva… Kao revizor je radio u Pricewaterhouse Coopersu, a sada je zaposlen u jednoj farmaceutskoj kompaniji. Odlučio se građanski aktivirati “zato jer želi ostati u Hrvatskoj”.

Troskot je u Bujici odgovorio na pitanje zašto se priključio Građanskoj inicijativi ‘Narod odlučuje’: “Ostao sam u Hrvatskoj jer sam se senzibilizirao za naše mlade, koji nažalost zbog vladajućih političkih struktura moraju napuštati Hrvatsku. Morali su otići u Dublin i Frankfurt… U Irskoj je službeni jezik postao hrvatski… Ti mladi ljudi gledaju s čežnjom prema svojoj domovini. Ja i dalje smatram da je Hrvatska jedan dijamant koji još uvijek, nažalost, nije zasjao…”

Naveo je i primjer Hrvatice, koja je sjela na autobus i došla iz Münchena kako bi pomogla u volontiranju: ”Riječ je o jednoj prekrasnoj gospođi, zove se Anamari Šustar, koja je kada je vidjela što se sve događa i što nam sve rade privilegirane političke kaste, sjela na autobus i uputila se u Zagreb, volontirala je cijeli dan, skupila veliki broj potpisa i vratila se u München.”

“Političke elite šalju poruku da želimo destabilizirati Hrvatsku, a u biti, već je destabilizirana odlaskom preko 300 tisuća mladih Hrvata. Ta destabilizacija nije došla od naše inicijative nego od političkih vlasti u kojima HDZ sada igra glavnu ulogu”, jasan je Troskot.

Nije ostao dužan niti GONG-u: ”Zadnjih dana nas često napadaju, a radi se o interesnoj grupaciji financiranoj javnim novcem, čiji je dugogodišnji voditelj postao izvršni tajnik SDP-a. Ono što čujemo od Pupovca i SDP-a, prepoznajemo i u retorici GONG-a! Toliko o njihovoj vjerodostojnosti.”

Troskot nije štedio niti gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela i najavio je tužbu protiv tog SDP-ovca: ”Navodili smo relevantne procjene uglednih hrvatskih ustavnih stručnjaka glede drugog referendumskom pitanja o ulozi manjina, a on je to nazvao ‘umobolnim’! Ne samo stručnjake, već i sve one koji su dali svoj potpis za referendum! Tu se obezvrijeđuje svaka osoba – pa i stručnjaci koji su cijeli svoj život posvetili proučavanju prava. Mislim da je skandalozno da jedan gradonačelnik, koji je po vokaciji biolog izjavljuje tako nešto.”

”U Obersnelovim postupcima se vide elementi totalitarizma, jer bi svakom građaninu Rijeke trebalo biti omogućeno da se izjasni po ovom pitanju, nevezano slaže li se s nama ili ne. Čak bi rekao da ima i elemente orijentalnog despotizma jer si je Obersnel dao za pravo da razmišlja umjesto građana Rijeke i time ih je sve duboko uvrijedio. On je pravi boljševik!”, dodao je Troskot.

Culej podržao referendum

U emisiju se iz Vinkovaca javio saborski zastupnik HDZ-a Stiv Culej, podržao je referendum i ne boji se sankcija: “Ono što je dobro za Hrvatski narod, dobro je i meni. Mnogi su predugo u Hrvatskom saboru, a nisu to ničime zaslužili!”

Culej se slaže s time da Milorad Pupovac ne bi smio odlučivati o sastavu Vlade i proračunu, a komentirao je i Obersnela: “On je tipični predstavnik boljševičke demokracije.”

Culej je osudio ponašanje pojedinih trgovačkih centara u Vinkovcima koji su zabranili prikupljanje potpisa na parkinzima, a Troskot se nadovezao: “Zanimljivo, kada je Todorić upravljao Agrokorom, ispred Konzuma smo smjeli prikupljati potpise, a sada kada upravljaju Plenković i Dalićka – ne smijemo!“

Podrška Roka Antića

Iz Kistanja se u Bujicu javio Roko Antić, zamjenik načelnika općine: “Da se svi potpisuju k’o mi u Kistanjima, skupili bi milijun i po’ potpisa! Čim je Pupovac protiv, znamo da smo na pravoj strani. Nema bolje reklame za referendum, nego kada mu se protive vodeće političke stranke poput HDZ-a, SDP-a, HNS-a i predstavnici manjina na čelu s Pupovcem! Od ove neprirodne koalicije imamo samo nasilno nametanje rodne ideologije putem Istanbulske konvencije i saborske zastupnike bez izbornog legitimiteta. Zamislite, cijela država mora iščekivati što nam Pupovac ima poručiti!

Antić je u Bujici opisao kako to izgleda kada se u HDZ-u sastavljaju izborne liste: “Primjer iz mog političkog iskustva je takav da kada se slažu liste za parlamentarne izbore to je bratoubilački rat! Do posljednjeg trenutka se ne zna tko je na listi. Imate cinkarenja, nervoze, podmetanja… Ljudi odu na toalet i vrate se s promijenjenim mišljenjem!”

”Milorad Pupovac nije predstavnik Srba u Republici Hrvatskoj, kao što ni Radin nije legitimni predstavnik svoga naroda. Oni isključivo rade samo za vlastite džepove, a to je pričao još Ivo Josipović… S njime se slažu i drugi političari kao i pripadnici nacionalnih manjina,“ nadovezao se Troskot na Antića. Video pogledajte OVDJE.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

IGOR VUKIĆ predstavlja novu knjigu RADNI LOGOR JASENOVAC

Objavljeno

- datum

Hrvatski pravoslavac IGOR VUKIĆ

PREDSTAVLJA SVOJU NOVU KNJIGU

RADNI LOGOR JASENOVAC

 

U Nakladi Pavičić, Posebna izdanja, projekt ‘U logoru’, u PETAK, 25. svibnja 2018., s početkom u 12.00 h, u Novinarskom domu u Perkovčevoj 2 u Zagrebu, Igor Vukić će predstavit novu knjigu

RADNI LOGOR JASENOVAC

te će se upriličiti

RAZGOVOR S AUTOROM VODI UREDNIK KNJIGE

 

Je li to ona knjiga koja pokušava revidirati povijest ustaškog logora? Jest. Je li točno da ona polemizira s onima koji su lagali o Jasenovcu? Nije, ona im je posvećena. Je li knjiga proustaška? Jest, koliko i prokomunistička i pročetnička. Donosi li ona posljednju istinu o Jasenovcu? Ne, ona želi sudjelovati u probijanju puta prema istini o Jasenovcu. Na čemu se knjiga zasniva? Na istraživanju fondova Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, tj. na 700 arhivskih kutija jugoslavenske Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača, na 200 kutija dokumenata civilnih i vojnih vlasti NDH, na golemoj građi OZN-e, UDB-e i SDS-a SRH i SFRJ, na zbirkama dokumenata iz partizanskih izvora i svjedočenjima bivših logoraša te na znanstvenoj i publicističkoj literaturi. Kome je knjiga namijenjena? Svakom čitatelju koji se ne boji istine.

Ulaz slobodan!

Prodaja knjige po prigodnoj cijeni!

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno