Connect with us

Društvo

Škorić osporio sva Plenkovićeva uporišta!

Published

on

Petar Škorić, s ratnim braniteljskim i poslijeratnim civilnim pedigreom s kakvim se rijetko tko u HDZ-u može pohvaliti, a da o Premijeru ni ne govorimo, nositelj sedam državnih odlikovanja Predsjednika Republike, zastupnik u 8. sazivu Sabora RH i predsjednik splitskog HDZ-a, objavio je članak kojim i za one koji čitaju samo redove, a pogotovo za one koji čitaju između redaka, osporava glavna uporišta premijera Plenkovića. Najavljuje li takav javni istup vatrenu hadezeovsku jesen?

Pročitajmo njegov osvrt na ovu iznimno važnu temu prenosimo u cijelosti.

Petar Škorić: Davno postavljene balvane treba trajno ukloniti iz Hrvatske

U ovo ljetno doba prije 28. godina postavljanjem cestovnih barikada na području Kijeva započela je srpska balvan revolucija, koja je označila početak oružane pobune i terorističkih aktivnosti dijela hrvatskih Srba, potaknute i potpomognute od velikosrpskih šovinista iz Srbije i službenog Beograda protiv uspostave demokratski izabranih hrvatskih vlasti.

Zašto je to danas važno istaći i podsjetiti se na taj događaj i početak vojne agresije na hrvatski narod i tek formiranu demokratsku vlast?

Prvo, zbog toga jer su to prevažni događaji u nacionalnoj povijesti, čije isticanje i stalno obnavljanje u memoriji hrvatskoga naroda, posebno u vremenima slabljenja povjerenja u nacionalne politike i razvoja svojevrsnoga defetizma kod velikoga broja ljudi prema samome pojmu nacionalne slobode i državnosti, ima izuzetan značaj i čini autentičan poziv hrvatskoj naciji potražiti izvorište samopouzdanja, vjere i nade u vlastitim iskustvima i povijesnim iskušenjima, te u konačnici blistavim pobjedama. Uspjeh nogometne reprezentacije nas je uvjerio u moć pobjedničkog duha i svijesti.

Drugo, podsjećanje na te događaje, pogotovo zbog višegodišnje stalne kampanje službenoga Beograda s uporištima na žalost i u našoj Hrvatskoj, pa i u samoj državnoj vlasti i nacionalnim institucijama, ima snažan edukativni, afirmativni i zaštitni značaj, pred, po tko zna kojom srpskom epizodom emitiranja povijesnih krivotovorina o hrvatskome narodu.

Treće, podsjećanje na te događaje i neupitne povijesne činjenice istovremeno iskazuje odlučnost, moć  i namjere državnoga poretka, ali i kompletnog hrvatskog naroda, da se više nikada ne dopuste takvi nasrtaji, te iskazivanje odlučnosti da se svaki zametak takvih namjera uništi u samome začetku.

Zbog toga svega i čitavoga niza drugih razloga, nužno je svake godine osvježiti nacionalnu memoriju, te pamćenje i uspomene svakoga hrvatskoga čovjeka. Pokušaji izbjegavanja jasnoga govora o povijesnim događajima, te alibi opravdanja da se na taj način unosi nervoza i nemir među hrvatske Srbe, te zatežu odnosi današnje Hrvatske  i Srbije, ozbiljna je i opasna podvala, pokušaj i nastojanje pripremanja terena za proizvodnju zaborava i definiranje nekih novih istina i manipulacija, kojih se hrvatski narod zbog neimanja vlastite slobodne države tragično nauživao tjekom povijesti.

Na to se ne smije pristajati nikada.

Istina ne može prouzročiti ništa loše, a zaborav i laž ne mogu prouzročiti nikada ništa dobro.

Naime, riječ je o ključnom događaju koji je navijestio početak rata, koji je za cilj imao okupaciju dijela teritorija  Hrvatske, pa proglašenjem paradržavne tvorevine omogućiti materijalne i političke pretpostavke za stvaranja Velike Srbije.

Predsjednik općine Knin Milan Babić proglasio je ratno stanje, a dva dana nakon postavljanja barikada na prometnicama, pokrenut je i referendum za srpsku autonomiju unutar Hrvatske.

Usporedo s procesom oduzimanja oružja Teritorijalnoj obrani, koji je oslabio mogućnost obrane Hrvatske, u Obrovcu i Kninu oružje rezervne policije podijeljeno je srpskim civilima, pobunjenicima i milicajcima, koji su s njime blokirali prometnice i usred turističke sezone prekinuli vezu između kontinentalne Hrvatske i Dalmacije.

Bio je to veliki izazov za novu hrvatsku vlast, koja se nije dala smesti, već je hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman pokazao odlučnost da će Hrvatska svoju slobodu i samostalnost znati braniti od agresije svim sredstvima. Danas kad smo suočeni s jednim drugim vidom agresije, pogotovo u političkom i praktično sveobuhvatnom specijalnoratovskom i obavještajnom nasrtaju na uspostavljenu i obranjenu Republiku Hrvatsku, valja se podsjetiti na samo izvorište politike dr Franje Tuđmana, ponajprije zbog toga što su i današnji sukobi jako izazovni, nose sobom velike i teške posljedice za hrvatski narod i otvorenu opasnost relativizacije do djelimičnoga pa i potpunoga uništenja ostvarenih nacionalnih sloboda.

Mi danas ne trebamo tražiti Tuđmana izvan onoga što imamo u njegovom političkom i povijesnom djelu. Tuđmanizam i pravac pobjedničkih politika valja tražiti u podsjećanju i racionalnoj analizi njegovih politika, a to ne ide bez podsjećanja na događaje iz vremena povijesnog pobjedničkog pohoda.

U čemu je izvorište Tuđmanove trijumfalne politike?

U nepogrješivom prepoznavanju duha i bila svoga hrvatskog naroda, u stalno isticanoj svijesti da je hrvatski narod jedina i presudna snaga i izvor političke i državne moći, te u stalnom isticanju vrijednosti svoga naroda. Snaga Tuđmanove politike je izvirala iz svijesti da uz izbornu legitimaicju nacionalnih politika, valja za svaku političku odluku strateškoga značaja potražiti ivzorište u vrjednotama hrvatskoga naroda, jer je vođenje državnih i nacionalnih politika stalno i neprekinuto potvrđivanje saveza države i naroda. Tu izvire moć i snaga koju su prepoznavali svi hrvatski međunarodni partneri, a pogotovo neprijatelji. To uporište u hrvatskom narodu bilo je moćnije od svakoga oružja.

I to je obrazac uspjeha.

Zašto to upravo danas ističem?

Zato što to ponovo moramo ostvariti snažno jedinstvo državne politike i hrvatskoga naroda, jer izazovi u kojima se nalazimo, neće se moći razriješiti i ostvariti nove političke pobjede, te stvoriti trajno moćna, snažna i prepoznata snaga u međunarodnim odnosima, ako ne ostvarimo to novo povijesno nacionalno jedinstvo državne politike i većine hrvatskoga naroda, gdje god bio.

A moglo bi počivati na jednoj jedinoj poruci, temelju hrvatskoga ustava – Republika Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda.

To ne smije doći pod znak upita, dvojbu, sumnje, to je izvorište. Za to se ginulo. To je Tuđman.

A za to je nužno znati – tko smo, čime smo povijesno određeni, koje su naše temeljne vrjednote.

Na čemu stoji naša država i mi kao narod.

Zato se moramo prisjećati, da se nikada ne zaboravi.

Ovaj ključni povijesni događaj daje nam glavninu odgovora o uzrocima i krivcima za rat na našim područjima. Međutim, po načinu na koji se ovaj događaj obilježava i spominje u medijima ispada da nikome u Hrvatskoj nije naročito stalo do očuvanja povijesne istine. Zahvaljujući takvom odnosu prema našoj novijoj povijesti ne trebamo se čuditi što nam drugi, koji su odgovorni za rat i žrtve, danas prekrajaju i krivotvore povijesne činjenice. Ne trebamo se, i nije politički zrelo, nije ni izraz samosvijesti i povjerenja u sebe, danima iščuđavati nečemu što je Srbija uradila, što je Vučić rekao, što tisuće provokatora i agenata radi s istim ciljem. Mi to što Srbija radi prvenstveno moramo spriječiti u Hrvatskoj, i u Hrvatskoj uspostaviti pretežiti i službeni državno-politički odnos prema svome identitetu i povijesnim činjenicama, koje smo sami istražili, definirali i predstavili, kako svome narodu, tako i cijelome svijetu. A tek onda na međunarodnom planu Srbiju dovesti pred neupitne i neoborive povijesne činjenice. U svome obraćanju državnome rukovodstvu Republike Hrvatske 1998. godine u uredu predsjednika Tuđmana, blagopokojni kardinal Kuharić je upozorio da snaga država malobrojnih naroda ne može počivati na vojnoj sili ili oružju, nego počiva na istini i načelima, jer to ni jedna sila svijeta ne može i ne smije politički osporavati, čime bi u suprotnom otvoreno urušavala temelje suvremenoga svijeta, pa i polazišta svoga utjecaja.

Zato bi se početak balvan revolucije trebao obilježavati kao nulti dan, u sklopu čega bi jasno i glasno istakli prave krivce za rat i podsjetili na njihovu ulogu i posljedice koje su proizveli, a to nije zadaća samo državnih politika, iako državna politika to mora trajno i snažno poticati bez izuzetka. A da ne govorim da su ovakvi događaji i prigoda za osvrt o ratnoj šteti od čega u Hrvatskoj nitko odgovoran nema niti može imati mandat i ovlaštenje hrvatskoga naroda odustajati, za čitanje ključnih dijelova presude Martiću, izjave o priznanju Milana Babića, za isticanje ključnih navoda iz presude ICJ protiv Srbije, koji potvrđuju kao međunarodno-pravnu stečevinu da je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku služeći se genocidnim radnjama, kao i za upućivanje javnog poziva svima u Hrvatskoj da više nikada ne dopuste ponašanja  i retoriku koja je dovela do rata u Hrvatskoj.

A to nam se događa i tome svjedočimo.

Govoriti o obljetnici balvan-revolucije, odnosno o početku otvorene oružane pobune Srba u Hrvatskoj, nije samo politička obaveza, nego i snažan moralni i društveni poziv prije svega povjesničarima na javnim sveučilištima i znanstvenim institutima, koje država financira, da daju nužan doprinos ne samo osvješćivanju hrvatskog naroda, nego prije svega svjetske akademske elite, pozivajući se na presudu ICJ i rezolucije VS UN o stvarnim događajima u Hrvatskoj. Normalno bi bilo da znanstvenici s javnih sveučilišta, umjesto da u Beogradu sudjeluju u relativizaciji i kampanji protiv Hrvatske, sudjeluju u istraživanjima i promociji istine o svome narodu, a ako već sami to ne znaju ili ne shvaćaju, ili ne žele shvatiti – politike i država ih je dužna na to upozoriti.

To nije ugrožavanje znanstvene slobode, to je afirmacija odgovornosti.

Vrijeme je jasno definirati odgovornost za stanje današnje Hrvatske i svaki element koji čini realnu društvenu kompoziciju toga stanja i njegovih obilježja. Svi mi imamo svoja imena i prezimena, svoje odgovornosti, svoje zadaće, a jedna od temeljnih pretpostavki uspješnih država i društvenih organizacija je – personalizirana odgovornost i zasluge, a ne nekakve inačice kolektivne odgovornosti kakve se često promiču. Kad svi ne valjaju, onda najčešće nitko ne može valjati, ako i kad su svi zaslužni – nitko nije zaslužan, a to je prostor za manipulacije i područje stvaranja destrukcije, te isključivanje kompetencija i izvrsnosti u društvenim standardima, stvaranje područja relativizacije i manipulacije, te otvaranje mogućnosti najrazličitijim nesolidnostima, pa i neprijateljstvu prema hrvatskome narodu.

Kako je moguće da u javnim medijima, izuzev pojedinih portala, a posebno na HRT-u, nema desetine stručnih, specijaliziranih priloga i emisija s relevantnim sudionicima na te teme, jer, to nije posao same politike, iako se odgovornost godinama adresira na politiku, te na njene stavrno ili navodno skrivene utjecaje, koje nije više dovoljno ignorirati, nego spriječiti skrivanje novinarske, medijske i kulturne nesolidnosti iza navodnih ili stvarnih utjecaja političara. Ne možemo šutke pristajati na takvu krivotvorinu, niti snositi odgovornost za eventualne utjecaje ispod naših političkih imena. Gdje je tu društvena odgovornost za očuvanjem istine i konačno, može li se u današnjoj Hrvatskoj biti novinar, a ne biti hrvatski novinar, medij, a ne biti hrvatski medij, znanstvenik, a ne biti hrvatski znanstvenik ili sveučilište, a samo se formalno tako zvati i koristiti materijalne resurse, potičući i tolerirajući klasične antihrvatske poruke, ideje i programe?

Ta pitanja ne samo da zahtjevaju jasne odgovore nas u politici, nego  nameću obavezu jasnoga stava svakoga današnjega Hrvata u svakoj situaciji, a to nije moguće bez stalnoga uporišta u temeljima i istini, koja se nalazi u našoj prošlosti i povijesnim vrjednotama. Na suglasju u tim pitanjima i odgovorima pobjedili smo izazove i ugroze, koji su započeli balvan revolucijom, jedino tako možemo i ove današnje, ali i sve buduće.

Povijest je učiteljica života, a ovo je naša Hrvatska – napisao je u svom osvrtu saborski zastupnik HDZ-a Petar Škorić (M.S.)

Foto: dalmacija-danas

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno