Connect with us

Društvo

Skandalozno: Šef SOA-e Lozančić pao na sigurnosnoj provjeri

Objavljeno

- datum

U vezi Lozančića je ostao otvoren jedan ključni problem, pred kojim su se na isti način zatvarale oči tada (2012.) i još više sada. Radi se o tome da su Kotromanović i Milanović predložili Lozančića na visoku državnu dužnost iako se znalo da je on pao na sigurnosnoj provjeri.

Opće je poznato pravilo svih sigurnosnih službi u svijetu, da je za zapošljavanje u sigurnosnoj službi obvezno provođenje sigurnosne provjere te da se ni na najniže mjesto ne može zaposliti osoba koja je pala na sigurnosnoj provjeri.

Kriza upravljanja Hrvatskom dramatično se povećava iz dana u dan. Iako je od parlamentarnih izbora proteklo više od tri mjeseca, izborni pobjednici ne samo što ne uspjevaju preuzeti i formirati vlast, nego izgleda da im protokom vremena sve više izmiču poluge moći. U svakom slučaju, sve što se događa savršeno se uklapa u objavu Zorana Milanovića i oporbe da su izbornim pobjednicima priredili pravi pakao, kojem je cilj što prije isposlovati nove izbore na kojima Milanović i kompanija očekuju povratak na vlast.


lozanc
U tom smislu se može promatrati i problem koji je prije dva tjedna javno provirio iz sigurnosnog sustava, te se u nekoliko proteklih dana pretvorio u lavinu, u kojoj se događa kaotično koprcanje i međusobno sudaranja svih čelnih državnih institucija, izbornih pobjednika, oporbe i niza drugih zainteresiranih organizacija i pojedinaca. Na prvi pogled se čini kako svatko u tom metežu ima neki svoj interes i plan te mišljenje kojeg sve glasnije javno zastupa.

Rutinsko pitanje smjene ravnatelja Sigurnosno obavještajne agencije (SOA-e) Dragana Dade Lozančića, u hrvatskom političkom i medijskom kazalištu apsurda začas se pretvorilo u sudbinsko pitanje hrvatske budućnosti. Hrvatski Sabor, Vlada RH, Predsjednica Republike i sve vrste pojedinačnih i grupnih odnosa u tom ključnom trokutu vlasti lome sva koplja oko pitanja smjene šefa SOA-e, a dramaturgiju napinju mediji i ostali koji sebe smatraju zainteresiranima.

Nacionalni heroj izgubio povjerenje Predsjednice

Zoran Milanović je Lozančića čak proglasio hrvatskim nacionalnim herojem. Nenad Stazić smatra da je problematiziranjem i smjenjivanjem Lozančića ugrožena nacionalna sigurnost, te da su osim Lozančića izvrgnute ruglu i druge osobe koje obnašaju najviše državne dužnosti. Na sličan je način žalopojnu zabrinutost izrazio

Šef SOA-e navodno je, ne slučajno, propustio upozoriti i zaštititi Predsjednicu od kompromitacije, iako je to jedna od temeljnih zadaća SOA-e. Vjerojatno pod pritiskom ove medijske priče, Predsjednica je naknadno samo javno ponovila kako ostaje pri svojoj odluci o smjeni Lozančića, i dodala kako o detaljima ne može govoriti jer se radi o povjerljivosti koja se tiče nacionalne sigurnosti.

i Anto Nobilo, odvjetnik Josipa Perkovića. U jednom dnevnom listu je objavljen opsežan romansirani životopis Dragana Lozančića, u kojem je objavljen niz točnih podataka u dopadljivom obliku, ali je prešućeno još više problematičnih podataka koji se odnose na profesionalnu karijeru Dragana Lozančića i njene kontekste. Neki podupiratelji su Lozančića javno nazvali glavnim ili prvim hrvatskim špijunom, vjerojatno se nadajući kako mu to godi te da ga tako zbližuju s pukom.

S druge strane, nadležne državne institucije uporno ne iznose nijedan konkretan podatak o razlozima smjene. Ostalo se na spomenutoj formulaciji Predsjednice da je izgubila povjerenje u ravnatelja SOA-e, pa su mediji plasirali svoju interpretaciju i o njoj naširoko razglabali; kako se navodno radi o nazočnosti Predsjednice na proslavi rođendana kod Zdravka Mamića koji je tada bio pod mjerama tajnog nadzora. Šef SOA-e navodno je, ne slučajno, propustio upozoriti i zaštititi Predsjednicu od kompromitacije, iako je to jedna od temeljnih zadaća SOA-e. Vjerojatno pod pritiskom ove medijske priče, Predsjednica je naknadno samo javno ponovila kako ostaje pri svojoj odluci o smjeni Lozančića, i dodala kako o detaljima ne može govoriti jer se radi o povjerljivosti koja se tiče nacionalne sigurnosti.

Pakleno oružje Zorana Milanovića

U toj tajnovitosti i (pre)brzo objavljenoj odluci Predsjednice, bez dogovorene suglasnosti predsjednika Vlade, otvorio se prostor dodatnog kompliciranja odnosa u vrhu Vlade i još više u odnosima između Predsjednice i Vlade. Rasplet slučaja Lozančić završit će, prije ili kasnije njegovim smjenjivanjem, pa čak i u slučaju da

Slučaj Lozančić već je toliko politički i medijski usijan da može biti jedan od čimbenika čak i lomova u tek formiranoj Vladi i Saboru, koji mogu voditi prema povlačenju Mosta (ili njegova dijela) iz vlasti te suradnji Domoljubne koalicije s novim partnerima (npr. HNS) ili prema novim izborima.

se s time ne suglasi Predsjednik sadašnje Vlade, jer je jasno da Predsjednica nemože odustati od svoje odluke, ako želi sačuvati bilo kakvu vjerodostojnost. No, bit’ će zanimljivo pratiti odnose u Vladi, ako predsjednik Vlade donese bilo kakvu odluku o šefu SOA-e bez suglasnosti Bože Petrova, iako ta suglasnost (Petrova kao potpredsjednika Vlade) nije formalno propisana.

Slučaj Lozančić već je toliko politički i medijski usijan da može biti jedan od čimbenika čak i lomova u tek formiranoj Vladi i Saboru, koji mogu voditi prema povlačenju Mosta (ili njegova dijela) iz vlasti te suradnji Domoljubne koalicije s novim partnerima (npr. HNS) ili prema novim izborima.

Čak i ako se Petrovu podastru povjerljivi podaci o nužnosti smjenjivanja Lozančića te sve u Vladi i s Predsjednicom protekne rutinskom smjenom ravnatelja SOA-e, ovaj slučaj će sigurno ostati jedno od paklenih oružja s kojima će Zoran Milanović i oporba jurišati na sadašnju vlast. Stoga je veoma zanimljivo, makar i na ograničenom medijskom prostoru malo detaljnije zaviriti u pozadinu slučaj Dragana Lozančića i SOA-e.

„Tvrdi desničar i Šuškov čovjek“

Lozančić je rođen 1963. u Zadru, a kada je imao devet godina s obitelji je iselio u New York. U Hrvatsku se vratio 1991. ili 1992. s valom mladih iseljenih Hrvata, koji su na različite načine došli pomoći napadnutoj Hrvatskoj. Zbog znanja engleskog jedan je njihov dio, u kojem je bio i Lozančić, na terenima Hrvatske i BiH, služio kao ispomoć stranim novinarima, a cijeli posao je organizirao Ante Beljo, tada veoma utjecajni povratnik iz Kanade. U drugoj polovici 1990-ih, Lozančić je radio na različitim poslovima u Ministarstvu obrane, a jedno vrijeme je u upravi za međunarodnu suradnju bio podređen generalu Ivanu Kapularu, koji se ranih 1990-ih vratio iz Kanade i bio je blizak ministru Gojku Šušku.

Zbog svega toga, u pojednostavljenoj hrvatskoj percepciji Lozančić je smatran „tvrdim desničarom i Šuškovim čovjekom“. Lozančićeva uzlazna karijera u Hrvatskoj prekinuta je za vrijeme ministrice Željke Antunović, koja je micanje Lozančića formalno obrazložila činjenicom da strani državljanin ne može obnašati visoke državne dužnosti.

Zbog svega naznačenog, za javnost je predstavljalo veliko iznenađenje kada je Lozančić početkom 2012. postao pomoćnik ministra obrane Ante Kotromanovića. To se obrazlagalo kratkom rečenicom kako se radi o vrhunskom profesionalcu. Javnost je bila još više iznenađena kad je Lozančić, u listopadu 2012.,postavljen na iznimno važno mjesto ravnatelja SOA-e. Za to se najviše zalagao tadašnji Predsjednik Vlade, Zoran Milanović, koji je – kažu upućeni izvori – za Lozančića dosta teško dobio suglasnost Josipovića, kojem je ovu uslugu vratio instaliranjem Gorana Radmana na čelo HRT-a.

Tko je SOA-i ukrao bicikl?

Milanović je bojazni i prigovore svojih partijskih drugova i koalicijskih partnera o Lozančiću kao „tvrdom desničaru i Šuškovom čovjeku“ otklanjao pričom o vrhunskom profesionalcu Lozančiću, koji će u devastirane hrvatske sigurnosne službe uvesti profesionalne standarde. Osim toga, Milanović se pozivao i na svoje osobno iskustvo, jer je s Lozančića „profesionalca“ upoznao početkom 2000-ih kad su surađivali na nekim državnim projektima.

Radi pogleda u sve hrvatske osobne pretvorbe, nije nekorisno podsjetiti da se u to doba, 1999., Milanović vratio iz hrvatske diplomatske službe pri NATO-u u Bruxellesa, gdje je stigao 1996. kao mladi kadar HDZ-ove vlasti, u kojoj je veoma dobar status i veze od početka 90-tih imao njegov otac Stipe Milanović. U

Usred dana je ispred nove zgrade SOA-e u Savskoj ulici u Zagrebu ukraden bicikl, a lopov nije primijećen, ni zabilježen na brojnim sigurnosnim kamerama niti je ikada otkriven. Bio je to neviđen sigurnosni skandal, jer u zgradu SOA-e i njeno okruženje su ulupani golemi novci, posebice u zaštitu od bilo kakvih iznenađenja. Bicikl je navodno bio vlasništvo ravnatelja SOA-e.

Bruxellesu je šef Zoranu Milanoviću bio Janko Vranyczani-Dobrinović, stari hrvatski plemenitaš i vojnik Hrvatskog Domobranstva u Drugom svjetskom ratu, koji je od 1991. u Bruxellesu bio dugogodišnji ravnatelj Hrvatskog ureda za veze s tadašnjom Europskom zajednicom i NATO-om.

Prije 2012. Lozančić nije bio u sigurnosnom sustavu, pa se tada među analitičarima raspravljalo je li mu to bila prednost ili nedostatak za vođenje SOA-e. Točan odgovor na to pitanje možda će isplivati na površinu uskoro nakon raspleta njegove špijunske sudbine. No, kao ilustracija Lozančićeve (ne)spremnosti za ulazak u dugi mračni tunel hrvatskih sigurnosnih službi može poslužiti jedan pomalo šaljiv događaj iz 2013. godine. Usred dana je ispred nove zgrade SOA-e u Savskoj ulici u Zagrebu ukraden bicikl, a lopov nije primijećen, ni zabilježen na brojnim sigurnosnim kamerama niti je ikada otkriven. Bio je to neviđen sigurnosni skandal, jer u zgradu SOA-e i njeno okruženje su ulupani golemi novci, posebice u zaštitu od bilo kakvih iznenađenja. Bicikl je navodno bio vlasništvo ravnatelja SOA-e.

Šef SOA-e pao na sigurnosnoj provjeri

Godine 2012. nitko nije ozbiljnije postavljao pitanje, kako je moguće da Lozančić, kao strani (američki) državljan, u Hrvatskoj kao samostalnoj i suverenoj državi, postaje šef Sigurnosno obavještajne agencije, što je svjetski presedan. Prenaivno bi bilo zadovoljiti se pojašnjenjem kako to i nije važno, jer je Hrvatska ionako članica NATO-a. Ako se čak i želi biti naivan, kako onda protumačiti činjenicu da šef SOA-e, koji je državljan najjače članice NATO-a, teško krši osnovna opća pravila sigurnosnih službi te ne štiti predsjednicu koja je na čelo države – valjda ne slučajno – došla s visoke funkcije u NATO-u.

No, ako se i to zanemari, u vezi Lozančića je ostao otvoren jedan nezaobilazni i ključni problem, pred kojim su se na isti način zatvarale oči tada (2012.) i još više sada. Radi se o tome da su Kotromanović i Milanović na visoke državne dužnosti predložili Dragana Lozančića te da se to bez otpora prihvaćalo, iako se znalo da je Lozančić pao na sigurnosnoj provjeri. Općepoznato je osnovno pravilo svih sigurnosnih službi u svijetu, da je za zapošljavanje u službi obvezno provođenje sigurnosne provjere te da se ni na najniže mjesto ne može zaposliti osoba koja je pala na sigurnosnoj provjeri.

Prema tome, to što je već tri i pol godine na čelu sigurnosne službe u Hrvatskoj osoba koja je pala na sigurnosnoj provjeri predstavlja glavni sigurnosni problem ne samo Hrvatske nego i NATO-a i EU-a. Izvori koji su bliski sigurnosnom sustavu RH tvrde da ovaj prvorazredni skandal s Lozančićem nije usamljena pojava te da se brojne slabosti hrvatskog sigurnosnog sustava jasno očituju u kadrovskoj politici koju je Lozančić vodio u SOA-i pod pritiskom osoba koje su znale detalje iz njegove provjere.

Zaboravljeni skandali SOA-e

Salve spomenutih hvalospjeva s kojima Lozančića proteklih tjedana obasipaju Zoran Milanović i cijela oporba, te Anto Nobilo i kontrolirani masmediji, ukazuju da je SOA vjerno služila njihovim političkim i drugačijim interesima. Ovaj zaključak nije samo puka analogija, jer o tome zorno svjedoče i neke javno poznate sigurnosne stvari koje je SOA odradila ili nije odradila pod ravnanjem Dragana Lozančića.

Najveći politički i sigurnosni skandal Vlade koju je predvodio Zoran Milanović svakako je bio slučaj Perković, koji je teško uzdrmao strateški cilj kojeg su desetak godina zajednički izgrađivale sve vlasti i oporbe te sve državne institucije RH. Radilo se o procesu pristupanja Hrvatske u EU. No, kada je sredinom 2013. došao najsvečaniji trenutak, vladajuća SDP-ova koalicija upregla je sve državne institucije u iznimno sramotni i štetni skandal kakav nije viđen u povijesti Europske unije. SOA je po službenoj dužnosti nedvojbeno najviše znala o kakvoj i kolikoj se sigurnosnoj destabilizaciji radi, ali ni ravnatelj niti drugi dijelovi SOA-e nisu doslovno ništa napravili iz svojih brojnih zaštitnih obveza. To znači da su – kao i druga državna tijela – vjerno slijedili destruktivna djelovanja koja su predvodili Milanović kao predsjednik Vlade i Josipović kao predsjednik države.

Godine 2014. Vlada Zorana Milanovića je uz asistenciju SOA-e pokrenula veliku kampanju političkog i medijskog obračuna s Tomislavom Karamarkom, a to znači i s HDZ-om. Karamarka se teretilo da je, u razdoblju dok je bio na čelu sigurnosne službe, navodno protuzakonito zapošljavao niz osoba u sigurnosnom sustavu te da je tako nanio nesagledive štete državnoj sigurnosti. U toj kampanji, uz očitu suradnju SOA-e a radi stvaranja privida o uvjerljivosti napada Milanovićeve vlasti, protuzakonito su otkriveni identiteti nekih djelatnika SOA-e. Sličan skandal se ponovio i nakon nedavnih parlamentarnih izbora kada je protuzakonito otkriveno da je jedan novoizabrani sabornik, etnički Srbin, tijekom Domovinskog rata radio za hrvatske sigurnosne službe.

SOA je 2014. bila intenzivno uključena i u unutarstranački obračun u SDP-u, u kojem je na koncu Milanović za dlaku pobijedio Linića, koji je u nizu medijskih nastupa otvoreno dokazivao da su sigurnosne službe odigrale ključnu i protuzakonitu ulogu u tom političkom obračunu.

Korjeni zla

Mjesecima prije predsjedničkih izbora započeo je niz sustavnih medijskih, političkih i pravosudnih operacija koje – uz skandalozno sudjelovanje SOA-e i drugih državnih represivnih tijela – neprekidno traju i do sada. Osnovni cilj je bio svim sredstvima na izborima osigurati druge mandate Josipoviću kao predsjedniku države i Milanoviću kao predsjedniku Vlade. Posebno surova uloga SOA-e i drugih represivnih tijela bila je u predkampanji i izbornoj kampanji za parlamentarne izbore, kada su objavljivane serije članaka i drugačijih medijskih i nakladničkih uradaka, koji su rađeni s očiglednom obavještajnom metodologijom i sadržajem koji je bio usmjeren na diskreditaciju Domoljubne koalicije i njenih potencijalnih postizbornih saveznika.

Nakon parlamentarnih izbora započeo je najavljeni pakao, tj. svojevrsni državni udar kojem je prvi cilj onemogućiti ustrojavanje i djelovanje nove vlasti koja ima legalni izborni mandat. Drugi i glavni cilj je isprovocirati izvanredne izbore na kojima će sadašnja oporba učiniti sve institucionalno i vaninstitucionalno kako bi se ponovno dočepala vlasti. U svemu tome presudna uloga namijenjena je SOA-i i drugim represivnim tijelima te javnim medijima, koji su još pod čvrstim nadzorom za sada formalne oporbe.

U tom nemilosrdnom ratu za vlast Dragan Dado Lozančić je zapravo tek (š)pijun kojeg će struktura kojoj služi žrtvovati puno lakše i jednostavnije nego što su to učinili s Perkovićem i Mustačem prije dvije godine. Slučaj Lozančić je stoga ipak koristan jer pokazuje da su sadašnji problemi koje imaju Predsjednica, Domoljubna koalicija i Most, puno dublji, opsežniji i stariji, te sežu barem do prijelomnih 1990-ih, kada su kukavičja jaja ugrađena u temelje hrvatske države. Bez sagledavanja i zahvaćanja u te korijene zla neće se moći izbjeći uobičajenom i tragičnom hrvatskom ponavljanju povijesti.

Autor: Prof. dr. Josip Jurčević / 7Dnevno 

Komentari

Oglasi
Komentari

Društvo

VIDEO Međunarodni stručnjaci ocijenili: Hrvatska vojska jača je od srpske; U Beogradu se ‘stručnjaci’ čudom čude tim podacima

Objavljeno

- datum

NEŠTO IM NIJE JASNO…   Global Firepower objavio je rejting najmoćnijih vojski svijeta. Prema analizi vojnih stručnjaka Hrvatska je na 72. mjestu u svijetu, dok je Srbija 78., a Slovenija 92.

Također, Albanija je smještena na 86., Makedonija 118., Crna Gora na 121., a BiH na 124. mjesto.

Podaci o jačini Hrvatske vojske nisu se svidjeli pojedincima u Srbiji pa tako njihov tabloid Informer prenosi izjavu jednog ‘vojnog stručnjaka’, čije ime nisu naveli, a koji kaže sljedeće:

‘Hrvatska vojska nije jača od srpske, to je sigurno. Nije jasno po kojem kriteriju je Zagreb tako dobro pozicioniran u analizi.’

Srbi smatraju da imaju jaču vojsku navodeći da Hrvatska ima aktivnih 18, a Srbija 40 tisuća vojnika te da imaju duplo više zrakoplova i transportera.

Također, ističu da je Srbija puno jača i po broju tenkova te topništva.

Ipak, Srbi priznaju da Hrvatska ima više aerodroma i znatno jaču mornaricu.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

UDAR ŽENE ‘WITH BALLS” NA BRITANIJU: “Vi ste svjetski rekorderi u genocidu OVO SU VAŠI REZULTATI …”

Objavljeno

- datum

Velika Britanija je svjetski rekorder u genocidu, izjavila je glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova.

“Oni su također živjeli u Africi. Procjenjuje se da su Britanci kao robova, s kontinenta uzeli 13 milijuna ljudi. Količina poginulih je pritom 3 – 4 puta veća, Tj, ukupna količina žrtava je dostizala 50-53 milijuna “, nastavila je ona.

Zaharova je također podsjetila na opijumski ratove u Kini, Burske ratove i istrebljenje Indijanaca.
“Evo vam još jedne interesantne činjenice: prema otkrivenim dokumentima britanskog Državnog arhiva, engleske vlasti su aktivno pribjegavali korištenju kemijskog oružja s ciljem da se uguši ustanak Arapa u Mezopotamiji (današnja teritorija Iraka – prim. ured.) s proljeća 1920 godine”, naglasila je Zaharova.

1870-ih, Britanija je izvršila genocid nad Zulu narodom, a 1954-1961, u Keniji, u znak odmazde zbog ubojstva 32 bijela kolonista britanska vlast je istrijebila 300.000 pripadnika Kikujua i odvela još 1,5 milijun u koncentracijske logore.

Sve u svemu, Zaharova je objavila 17 stranica arhivske građe o genocidnim akcijama Britanije na svjetskoj sceni.

ŠTO POVIJEST KAŽE: Nacizam uopće nije djelo Hitlera i Nijemaca već “džentlmena Engleza”
Kada se govori o Velikoj Britaniji i njenim stanovnicima, većina čovječanstva navodi engleski parlamentarizam, kao i velikog Shakespearea. Ali nacija “prosvijetljenih mornara” ne znači baš to.

Prvo, Britanija je, a ne Njemačka, domovina nacizma, ideje vlasti rase, točnije izabrane “nordijske rase” koja treba vladati cijelim svijetom.
Tvorci nacizma su Englezi: Tomas Carlisle (praroditelj), Houston Chamberlain(angloamerički pisac i filozof), James Hunt (napisao 1862. godine rad u kojem je crncima “dodijelio” ulogu prijelaznog oblika između majmuna i čovjeka), Francis Galton (rođak Charlesa Darwina i osnivač eugenike – “znanosti” o ljudskoj selekciji radi odgajanja idealne rase), Karl Pearson (biolog i osnivač biometrije – rasističkog smjera socijal-darvinizma), čija je poznata izjava “pravo na život još ne znači pravo svakoga da produži svoj rod.”

“Oduševljen sam engleskim ljudima. U kolonizaciji su to učinili nemogućim “, pohvalio ih je Adolf Hitler u govoru. Jasno je zašto ih je Führer hvalio, sve je ideje preuzeo od Britanaca.

Podsjetimo da je upravo u Velikoj Britaniji stvoren 1932. godine Savez fašista kojim je rukovodio baron Oswald Mosley. Britanski fašistički čelnik uhićen je tek 1940. godine i proveo je samo tri godine zatvora. Umro je 1980. godine, nikada progonjen zbog svoje prošlosti.

Drugo, koncentracijski logori su britanski izum, a ne nacista ili boljševika (Trocki), kako se to danas predstavlja. Istina, ima malih dilema da li su bili Amerikanci tijekom Građanskog rata (1861-1865) ili Britanci tijekom Angloburskog rata (1899-1902), no većina povjesničara smatra da su prednjačili Britanci. Amerikanci su u koncentracijske logore slali vojne zarobljenike, a Englezi vojno stanovništvo – čak cijele obitelji.

Cilj stvaranja koncentracijskih logora, prema službenim izjavama britanske vlade, bilo je “osiguranje sigurnosti mirnog stanovništva burskih republika”.

Ljudi su slani u logore u Indiji, Cejlonu i drugim britanskim kolonijama. Ukupno u svim britanskim konclogorima bilo je smješteno 200.000 ljudi, što je bila polovica stanovništva burskih republika. U njima je umrlo do gladi i bolesti 26.000 ljudi, a tijekom samo jedne godine, 1901, u konclogorima Engleza od gladi i bolesti umrlo 17.000 ljudi, od kojih 14.300 djece.

Treće, Englezi su svjetski prvaci u genocidu, jer su praktički istrijebili Indijance na teritoriju današnjih Sjedinjenih Američkih Država. Podsjetiti da su tijekom rješavanja današnje SAD-a Englezi ubili oko 15 milijuna Indijanaca.
Genocid je počinjen tijekom tri kolonizacije Australije. Kolonizacija tog kontinenta je počela 1788 godine, a autohtonog stanovništva je bilo milijun ljudi u oko 500 plemena. Tijekom naseljavanja Australije, Englezi su ubili između 90 i 95 posto Aboridžina, dok su na Tasmaniji starosjedioci istrijebljeni. Ubojstvo autohtonih ljudi smatra se uvjetom prosperiteta engleskog jezika.

Četvrto, Englezi su poznati i kao “vješači djece”, na način koji ledi krv u žilama. Londonu je nadjenuto ime ‘gradom zavjesa’ tijekom 16. stoljeća. Tijekom kraljevanja Henryja Osmog (1509-1547) kažnjeno je samo za skitnju 72.000 ljudi. Djeca beskućnika vješala su se u nadolazećim stoljećima. Tek 1908. godine Britanija je usvojila zakon po kome se na smrtnu kaznu ne mogu osuditi mlađi od 16 godina.

Peto, BRITANCI SU PRVI STVORILI NARKO MAFIJU. U tom kontekstu važna je još jedna stranica britanske povijesti koja je u stručnoj javnosti poznata kao Opijumski rat. Međutim, pravilnije bi bilo to nazvati mafijaškim sustavom, čiji je glavni izvor bila trgovina narkoticima, zbog čega su skoro cijeli jedan narod pretvorili u narkomane. U to vrijeme (19. stoljeće) radilo je oko 300 milijunskom kineskom narodu.

Čаk 13 postо indjskog dоhоtkа tоkоm britаnskе dominacije dоlаzilо је оd prоdаје оpiјumа u Kini. Istоvrеmеnо, оpiјum је ubiјао Kinеzе. Sаmо u pеriоdu оd 1791 dо 1794 gоdinе, brој licеncirаnih оpiјumskih pušiоnicа pоrаstао је sа 87 nа 663. Istоvrеmеnо је Britаniја prеkо оpiјumа izvlаčilа оgrоmаn nоvаc iz Kinе, štо је svе prеdstаvlјаlо klаsičnu nаrkо-mаfiјаšku shеmu.

Оvа situаciја је dоvеlа dо dvа rаzоrnа „оpiјumskа“ rаtа, kао i dо pоtpunе оkupаciје Kinе оd strаnе Britаniје. Kаdа sе tо dоgоdilо, Britаniја је pоčеlа uzgајаti mаk u Kini, nа milijunimа hеktаrа, dоk sе brој kоrisnikа pоvеćао nа dеsеtinе milijunа.

Krај vlаsti nаrkо-mаfiје u Kini djеlо је kоmunistа, kојi su јеdnоstаvnо svе nаrkо-trgоvcе strеlјаli, а plаntаžе mаkа spаlili.

TASS, Pеčаt (Zoran Milošević)

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

PORUKA ČETNIKU koji ni danas NE PRESTAJE LAGATI!

Objavljeno

- datum

Sisačka biskupija odgovorila predsjedniku Srbije: U Zrinu je provedeno etničko čišćenje Hrvata, tamo danas nema nijednog katolika

Povodom gaženja i oskvrnjenja hrvatske zastave te divljanja ratnog zločinca i zastupnika u zgradi Narodne Skupštine Srbije, u kojoj su u povijesti ubijena tri Hrvata: Stjepan Radić, Antun Radić i Đuro Basariček, tijekom jučerašnjeg dana oglasio se Predsjednik Srbije te iznio niz neistina. Budući da je spomenuo župu Zrin koja se nalazi na području Sisačke biskupije, Biskupijski ordinarijat u Sisku daje sljedeće priopćenje.

Zrin je vjekovna katolička župa, ali je danas jedina župa naše Biskupije u kojoj nema niti jednog katolika jer su ju prije 75 godina razorili partizani i pobunjeni Srbi. Stoga je to mjesto strašnog stradanja Hrvata, a ne Srba. Dakle, stanje je potpuno obrnuto. Zrin je mjesto gdje su hrvatski ljudi doživjeli agresiju i genocid, masovna ubojstva, mučenja, zarobljavanja, progon, razaranja crkvi, škola i hrvatskih domova. Taj su identitet željeli uništiti ubojice 1943. godine kada je ubijen svaki treći Zrinjanin, 291 nevin civil, a preostali stanovnici, žene i djeca su raseljeni, uglavnom u Slavoniju. Sve kuće, škole, crkve, svi gospodarski objekti su spaljeni, a da bi etničko čišćenje Hrvata iz Zrina bilo konačno, imovina im je svima bila oduzeta i do danas im nije vraćena.

Sisačka biskupija odlučila je stoga u Zrinu uz temelje srušene župne crkve sagraditi spomen-crkvu s imenima svih pobijenih Zrinjana. Tu ne namjeravamo, za sada, podizati nikakve druge spomenike.

Spomenik našem blaženiku Alojziju Stepincu Biskupija će podići ispred katedrale jer je on blaženik Katoličke Crkve i zbog naše zahvale za njegova nebrojena dobročinstva. Time mi želimo poručiti svima da ne dopuštamo da nam bilo tko na ovom svijetu blati naše svetinje i ponižava svijetlu uspomenu nadbiskupa kojemu svoje živote imaju zahvaliti i mnogi Srbi, osobito kozaračka djeca koje je on spašavao.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno